citam ovu temu i zbilja mi je jako zao zbog svega sto prolazis... ti sama znas zasto si se udala za njega i zasto si s njim i sto ste sve prosli skupa... slazem se sa yummy mummy da su tu i neki puuuno dublji problemi, koje vjeruj mi beba nece rijesit... naravno da zelis djecu i da ih trebas imati, ali ako vam je takav odnos u braku i ako ti osjecas tu neku vrstu usamljenosti, odbacivanja, nerazumijevanja s njegove strane mislim da bi beba samo jos vise pogorsala stvar izmedju vas dvoje, jer ocito je on navikao dobivati vecinu tvoje paznje i vjerovatno i on sam zna zasto je izabrao da ne zeli raditi na bebi...
covjeka na nesto ne mozes nagovoriti ili prisiliti, ako on ne zeli biti roditelj, to je njegova odluka, ti mozes stajati u mjestu skupa s njim i mrziti ga zbog toga ili poduzeti nesto po pitanju toga... nije niti cudno, niti za osudjivat da se ljudi vremenom promijene, zele druge stvari, krenu drugim putevima, a po ovome sto citam mislim da je takva situacija kod vas, a to je velika stvar... to nije hocemo li kreciti zid u zeleno ili zuto, nego o tome ovise vasi zivoti - do kraja, dok je vas... dobro trebas razmisliti sto zelis i postupati prema tom... ni u jednom trenutku nemoj misliti da si ti kriva ili da si ti sebicna ako doneses odluku koja ce za tebe biti najbolja. svakako cete i jedan i drugi bit povrijedjeni i bolit ce vas, stogod odlucila i kakogod postupila, ali ti sebi uvijek moras biti prva. jer vjeruj mi lakse ce ti bit podnijeti bol rastanka, nego se svako jutro budit pored covjeka, mrzeci ga i zamjerajuci mu sto ti nije pruzio sve - a mogao je (bar probat)...