Još jedna mama divnog anđela

[Amandica]

Drage cure...

Dugo nisam svraćala na forum. Jednostavno me životne obveze zaokupile, velika obitelj, posao, hobiji i tako, svašta po malo.

Vratih se kako bih pročitala Vasa iskustva s nošenjem s ovom vrstom gubitka, nakon gubitka svog djeteta

[Amandica]

Drage cure...

Dugo nisam svraćala na forum. Jednostavno me životne obveze zaokupile, velika obitelj, posao, hobiji i tako, svašta po malo.

Vratih se kako bih pročitala Vasa iskustva s nošenjem s ovom vrstom gubitka, nakon gubitka svog djeteta

[Amandica]

Drage cure...Dugo nisam svraćala na forum. Jednostavno me životne obveze zaokupile, velika obitelj, posao, hobiji i tako, svašta po malo.Vratih se kako bih pročitala Vasa iskustva s nošenjem s ovom vrstom gubitka, nakon gubitka svog djeteta Naime, prije mjesec dana postala sam mama anđela. Izgubili smo svog dečkića u 21.tjednu trudnoće. Iznenada, potpuno neočekivano.Trudnoća je do tog trenutka bila savršena. Bebica morfološki uredne grade, svi brisevi i nalazi uredni. Na redovitoj kontroli utvrđeno je da malo srce vise ne kuca Ne moram pisati sto sam sve prošla-od fizičke i psihičke patnje do tugovanja s kojim se (čini mi se) dobro nosim. Mi smo svoga anđela uspjeli i sahraniti, pa sam od tog trenutka nekako mirnija i sigurna da je sada na nekom ljepšem mjestu i da će nam se duše jednog dana ipak zagrliti Zanima me dali je normalno da imam toliku žudnju za novom trudnoćom. Ne mogu to opisati. A rečeno mi je da svakako pričekamo 6 mj, idealno godinu dana (nakon poroda bila je i kiretazu, jer posteljica je ostala u cijelosti). Koliko dugo ste vi čekale do ponovnog pokušaja? Bojim se da će me poslije biti strah...kako ste se nosile sa strahovima u trudnoći koja je uslijedila nakon gubitka? Dali je sve dobro prošlo? Hvala na svakom podjeljenom iskustvu

[Amandica]

Drage cure...Dugo nisam svraćala na forum. Jednostavno me životne obveze zaokupile, velika obitelj, posao, hobiji i tako, svašta po malo.Vratih se kako bih pročitala Vasa iskustva s nošenjem s ovom vrstom gubitka, nakon gubitka svog djeteta.

Naime, prije mjesec dana postala sam mama anđela. Izgubili smo svog dečkića u 21.tjednu trudnoće. Iznenada, potpuno neočekivano.Trudnoća je do tog trenutka bila savršena. Bebica morfološki uredne grade, svi brisevi i nalazi uredni. Na redovitoj kontroli utvrđeno je da malo srce vise ne kuca.


Ne moram pisati sto sam sve prošla-od fizičke i psihičke patnje do tugovanja s kojim se (čini mi se) dobro nosim. Mi smo svoga anđela uspjeli i sahraniti, pa sam od tog trenutka nekako mirnija i sigurna da je sada na nekom ljepšem mjestu i da će nam se duše jednog dana ipak zagrliti.

Zanima me dali je normalno da imam toliku žudnju za novom trudnoćom. Ne mogu to opisati. A rečeno mi je da svakako pričekamo 6 mj, idealno godinu dana (nakon poroda bila je i kiretazu, jer posteljica je ostala u cijelosti). Koliko dugo ste vj čekale do ponovnog pokušaja? Bojim se da će me poslije biti strah...kako ste se nosile sa strahovima u trudnoći koja je uslijedila nakon gubitka? Dali je sve dobro prošlo? Hvala na svakom podjeljenom iskustvu.

[Lili75]

Draga Amandice, jako mi je zao

Ja sam imala spontani al u ranijoj trudnoci, isto i kiretazu.

Meni su rekli 6mj da se obnovi endometrij, tako da smo cekali tih 6mj i iz prvog pokusaja odmah zatrudnila. Rodila svoje 2.dijete sina.

[Amandica]

Hvala Lili75 na tvom iskustvu