Stranica 3 od 10 PrviPrvi 12345 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 101 do 150 od 451

Tema: Nešto kao loša veza...

  1. #101

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    na pravom mjestu
    Postovi
    1,774

    Početno

    Izgleda malo komplicirano i naporno..al svi imamo slične scene.. neće 2-3 puta poslušati da ne prolijeva van.. nemam ja toliko strpljenja ni volje objašnjavati da ja moram čistit kupaonicu..moj doduše posluša ali da nastavi svoju volju onda bi išlo puštanje vode, i prestanak kupanja, tuširanje kratko i doviđenja.. ne znam da bi neko dijete raspravljajući na dugo i na široko prestalo prolijevati zato da ti kasnije ne čistiš.. briga njih
    S prvim djetetom sam slično kao ti, kad sam probala živjeti po Juulu, al nisam vidjela neke rezultate osim svoje iscrpljenosti..možda samo nisam bila dosljedna.

  2. #102
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    4,427

    Početno

    Meni je to strašno jednostavno, i efikasnije od bilo koje druge metode (vikanja, prijetnji i sl.). Ja kad vičem, on me pogleda i kaže mi: "Ne želim da vičeš na mene" .

    Kako ja to vidim, stvar je u izgradnji odnosa, ja njega fermam - on ferma mene. Da, vidim te, i čujem te, i vidim, da, je, jako je to zabavno, i super ti je prolijevati, vidim te, razumijem te - uvažavam da imaš želju prolijevati vodu. Ali molim te uvaži moju granicu - ja to ne želim čistiti, zbilja ne želim, ne da mi se, radije bih ti poslije kupanja pročitala slikovnicu ili se nešto drugo kratko poigrala, zbilja ne želim trošiti vrijeme na to, klečati na podu, ne želim.

    I mislim da najbrže pali, kad sam najiskrenija, i kad sve svedem na najosnovniju bit, bez ikakvih "to se mora, tako se to radi, sva djeca to rade, dobra djeca to rade, nemam novca, zato što ja kažem", nego ono što je stvarno u pozadini tog nagona da zaurlaš ili klepiš - gle, stvarno sam umorna, stvarno ne mogu, stvarno želim doma, vidim da ti je to bitno, ali želim razmisliti, stvarno se brinem za tvoje zube i grica i greca, zbilja sam jako zabrinuta ako ne pojedeš to, stvarno, ali stvarno me žalosti i mislim da nije fer što sam ti pomogla to složiti, a ti sad ne želiš pomoći to pospremiti, to mi je stvarno užasno bezveze, sad sam stvarno jako-jako ljuta, toliko sam ljuta da se moram maknuti u sobu i biti sama jednu minutu inače ću totalno podivljati i zbilja ne znam što bih mogla napraviti kad podivljam. E kad odem u drugu sobu da ne podivljam... to je zakon .

  3. #103
    šafran avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    3,085

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Meni je to strašno jednostavno, i efikasnije od bilo koje druge metode (vikanja, prijetnji i sl.). Ja kad vičem, on me pogleda i kaže mi: "Ne želim da vičeš na mene" .
    Ovo, kao i sve opet ovisi od djeteta do djeteta. Moja obožava, da se čak i pjesnički izrazim, kada igre postanu grube
    Ona se naprosto obožava svađati, nadvikivati, hrvati, upravo provocira da se derem na nju, pa da može vratiti istom mjerom, što naravno da ne dozvoljavam, ali opet nekda joj i pustim pa preokrenem za zahebanciju, a kako me mala čita ko knjigu, i kuži do u nijansu, preokrene i ona, pa eto nekad završi i na zahebanciji

    Moj sin pak potpuno suprotno. On je nježna dušica i on ne voli vikanje, tako da odgoj ovakve dvije suprotnosti definitvno neće biti lak, pogotovo kad porastu, jer oboje traže već sad potpuno suprotne pristupe.

    Ali utješi mene moja "rančerica" gdje idemo na jahanje. Ima žena troje već velike djece, najmlađa je 15 i najvatrenija, tipićni južnjački temperament. Ona je Nijemica, muž je Talijan, pa otuda, na ranču je uvijek živo živo kad uleti najmlađa, vjetar, vatra, žeravica, vrag. Čas bi se svađala sa mamom, čas je grli, ljubi, pa boksne starijeg brata, pa ga zagrli, nikad barem na stand by poziciji. Skontala je žena naravno brzo da i mi imamo takvo jedno malo divlje ždrijebe koje treba ukrotiti, a to je sa nekim ždrijebcima ipak nekad nemoguće bez pucketanja biča. A to ne znači odmah slomiti mu duh, baš suprotno, znaći pomoći mu da jednom ipak stasa u koliko toliko pristalog konja, a ne u neukročenog divljaka od kojeg svi bježe.

    Naravno umjetnost je u individualnom doziranju, i to je ono što je kod djece najteže od svega, pogotovo kad ih je više, a svi u totalnim suprotnostima jedno od drugoga. Jer ne smije se zanemariti i njihove međusobne odnose, i kako se pristup i odgoj prema jednom reflektira na onog drugog i na njihov međusobni odnos. Ne možeš i ne smiješ naravno dopustiti da ovaj dominantiji terorizira onog drugog, jer na njemu neke trenutno popularne i razvikane metode ne pale.

  4. #104
    šafran avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    3,085

    Početno

    A u konačnici ipak, vrijeme je neumoljivo i ono će najbolje pokazati na svakom primjeru zasebno, koliko je koja metoda i pristup u odgoju polučila zadovoljavajuće rezultate kad djeca jednom stasaju u ljude. Svako dijete je ipak individua za sebe, i bez obzira ne neke obrasce i ladice i nekadašnje i današnje moderne psihologije, ja deifnitno imam veliki problem sa trpanjem i djece i ljudi u njih.

    Naravno sve te ladice, okviri, obrasci nastali su da bi se uopće od nekuda moglo krenuti u takvim granama, negdje se naravno mora podvući crta, granica, jer sa pojmom beskonačno, ljudima je još uvijek jako teško raditi i pojmiti, a individualnosti u biti jesu, upravo to, beskonačne, sa beskonačno puno boja i nijansi.
    Posljednje uređivanje od šafran : 29.06.2014. at 07:56

  5. #105
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    slažem se s ovim zadnjim, šafran, naravno da moramo imati neke smjernice i stalno se na neki način evaluirati, ali bilo mi je malo smiješno kako je začetnica teme sebe proglasila neuspješnom i lošom majkom petogodišnjeg djeteta, a neke druge (eventualne) roditelje dobrima ili savršenima. Ne znam ni sama koliko godina nam trebaju imati djeca da bismo mogli donijeti neke zaključke o tome kako smo ih odgojili, ali mislim da je beskorisno lijepiti si etikete "dobra/loša" majka, možda bolje postaviti pitanje "koliko nam je ugodno/moguće živjeti ovako sada?"

    nedavno me djed iznenadio komentarom na neku susjedu, u stilu "vidiš, sjećam se nje kad je bila dijete, bila je nemoguća, bacala se na pod i vrištala za svaku glupost, a kad pogledaš, sad je normalna žena"

  6. #106
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Slazem se.
    Treba jos puno vode proteci ispod mosta da se vide neki dugorocni rezultati...
    ali tada , kod tog rezultata nece biti samo odgoj u pitanju, nego karakter i genetika u jednakoj mjeri.

  7. #107
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Ima djece s kojom se može pregovarati i dogovarati, ali ima i one kod kojih nikakvi argumenti ne prolaze.
    I zato tvrdim, odgovorno tvrdim, a to koliko vidim i potvrđuju postovi majki sa starijom i sa više djece da treba djeci čvrsto postaviti granice.
    Bez odstupanja i demokracije.
    I ima da poslušaju.
    Pa i pod prijetnjom kazne.
    Ja se sa svojom kći mogu sve dogovorit i iako ona sada ima 14 i pomalo ju pere pubertet, mi i dalje nemamo problema.
    Dogodi nam se tu i tamo neka rasprava, ali ju ja okončam argumentima. Jakim i neoborivim.
    S druge strane, nećak od 9 godina uopće ne doživljava rasprave.
    Njega ne dira ni uzrok, ni posljedica, a kad se dogodi problem i kad ga pitam da mi objasni ili se cereka ili ponavlja:" ne znam"
    I tako je " ne znam" njemu postao univerzalni odgovor.
    I još nešto; često okrivljuje druge.
    Zametne šiljilo i umjesto da detaljno pregleda pernicu, on optuži kolegu da mu je uzeo, a nije.
    Užasno je neuredan i stalno nešto traži i gubi i uopće ga nije briga.
    Pokušala sam s njim ovako, onako, svakako.
    Ali ne ide.
    Samo strogo i čvrsti raspored kod njega funkcionira.
    I stalno ga pratit i provjeravat jer jedino tako će shvatit da mu se ni laž ne isplati.
    Imam i nećakinju od 7 s kojom puno vremene provodim.
    I ona je ok.
    Razumna. Sve se možemo dogovorit i ne moram sto puta ponavljat i provjeravat ju.
    Eto, tako je to kod nas.
    Svako dijete je drugačije, ali neka djeca zaista trebaju čvrstu ruku.
    Ne batine, ali kazne da.
    Nisi pospremio sobu iako znaš da to svakodnevno treba?!?
    Danas za tebe nema sladoleda.
    Kraj priče.


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  8. #108
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    " čvrsta ruka" ne mora znaciti kazne.
    MM takoder zivi u uvjerenju da odgoj = kazna.
    ali odgoj je puno vise od toga .
    imam dijete koje ima biolosku predispoziciju da ne uci na vlastitim greskama ( tako je to kod ADHD-ica) pa ga nekako odgajamo i bez te spospbnosti.
    istina , ponekad i dobije kaznu , cisto kozmeticki ( da ne bi ispalo da se ne brinemo kao pravi roditelji).
    ali ne ocekujem previse da ce nesto nauciti iz toga .
    ipak , bez obzira na sve, moralne osnove. Dobro i lose. Prihvatljivo i neprihvatljivo .Moze se nauciti i bez kazni.

  9. #109
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    4,427

    Početno

    Imam potrebu dodati još nešto na opise ovih primjera... Ne znam je li netko mislio na mene, ali to što sam pisala su neki načini razgovora za riješavanje situacija s djetetom, koje se prezentiraju na Unicefovim radionicama. Ima tu i dosta Juula. I, iako se nadam da će jednom u budućnosti nešto od toga uroditi plodom, nemam nikakvu ideju o savršenom majčinstvu ili ne znam kakvom djetetu. Niti jedan od ovih načina razgovora nije doveo do toga da moje dijete drugi dan, ili za 5 min. ne pomiče neku novu granicu. Nije se on promijenio, on je i sutra, i nakon 300 dana primjene ove metode razgovora isti. Samo ja brže riješim neku situaciju i potrošim manje živaca (i nadam se da pri tom izgrađujem neki odnos, ali o tom po tom).

    Često čujem - "Ništa ne pomaže, nemoguć je, sve sam pokušala, uopće me ne sluša". Pa da, takav je. I to se neće promijeniti, može se promijeniti samo način na koji ja prilazim tome. Ako sam zadovoljna metodama koje sada primjenjujem ok, a ako nisam, zašto ne pokušati s nečim drugim.
    Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 29.06.2014. at 11:12

  10. #110
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    4,035

    Početno

    Uh, bolna tema ! Ovakvih i sličnih tema sam na ovom forumu otvorila i previše.
    Mi smo postavili granice i oko bitnih stvari nema odstupanja i ona to zna, međutim, evo 4 godine ima a ona i dalje cvili i plače i protestira oko npr. pranja ruku iako zna da ih oprati mora. Odgovorno tvrdim da se moje dijete rodilo težeg karaktera, jer je takva od kada je ugledala svijetlo dana. Nismo savršeni roditelji, kao što nije nitko i griješili smo i griješimo ali mislim da nismo napravili velike greške zbog kojih bi ona bila takva kakva je.
    Ona će protestirati i plakati i urlati oko svega i to što joj mi npr. najavimo da ćemo uskoro ići tu i tu njoj ne znači ništa, ona će i dalje plakati i protestirati kada dođe vrijeme da se ide, jer ona uvijek želi raditi nešto drugo.
    Bubilo bubich je dala primjer s kupanjem. Kod nas to ide ovako, ako ćeš prolijevati vodu ideš van. Prolije vodu, kažem joj nemoj rekla sam da ćeš ići van, prolije vodu, ide van. I tako svaki put. Dakle moje dijete nije naučilo, kao što mnoge ovdje kažete peti put će shvatiti da ide van. E, neće! Moja će svejedno svaki puta testirati valjda hoću li ja popustiti. Ili npr. kaže da nije gladna za ručak i kažem joj dobro jesti ćeš kasnije, e ali ona bi keks koji naravno ne može dobiti umjesto ručka i zna da ga neće dobiti ali će ona cijeli dan tuliti i protestirati zbog tog keksa. I svaki put ispočetka.
    Kod nje se izmjenjuju lakša i teža razdoblja, trenutno smo u težem razdoblju i moram li reći da sam na rubu živaca. Imam osjećaj da njoj naše ne ili ne može znači ne volim te.
    U zadnje vrijeme me počela iznenađivati nekim svojim rečenicama. Trenutno smo same jer je MM na terenu i vozim je ujutro u vrtić a ona mi pokazuje što je nacrtala i kažem joj da je jako lijepo i pitam je jel to sve sama nacrtala a ona meni na to: Zašto me pitaš jesam sama nacrtala, jel vidiš nekog drugog osim mene i tebe? ili npr. penjemo se neki dan po stepenicama njih 180 i plače kako joj je teško i kažem joj da je i meni teško i rekoh ajmo zamisliti da je ona zadnja kuća dvorac u kojoj je Zlatokosa (obožava crtić) i mi se penjemo da ju spasimo a ona će meni na to: Mama, daj ne pričaj gluposti kako obična kuća može biti dvorac.
    Kod nje jednostavno ne pali ono što bi možda kod drugih palilo i potpuno mi je jasno da oni koji imaju djecu kod kojih određene metode uspjevaju, ne vjeruju da nama drugima ne uspjevaju.

  11. #111
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    kazne su ok. ali, ako malo razmislimo - one su neučinkovite. strah od kazne jednostavno nije dovoljan da bi spriječio neželjeno ponašanje. kad malo razmisliš, tako je i kod odraslih. što te priječi opljačkati dućan, recimo? strah od zatvora? ne. onda nitko nikada ne bi počinio niti jedno kazneno djelo jer se nikome neda završiti u zatvoru.
    malo čudna paralela, al stoji

    inače, potpisujem tangerinu i njene postove. i sirius.
    a moje iskustvo, nešto poput šafran. dvoje djece - pubertetlija, sa svim svojim mušicama - povjetarac i ova mala - tornado.
    ono, kad čitaš opis djece s adhd-om, u puno toga se prepoznaješ.
    no, recimo, ako njoj odgovara, kad ode s mojom frendicom tri dana kod nje, onda se tri dana pretvara u najsuradljivije dijete na svijetu. i tu dijagnoza pada u vodu.

    a nas - i neodlučne i nedosljedne, ha, budemo iskreni, i zahebava da prostite. al isto nekako živimo. a kako idu godine, harmonija je sve veća i veća. negdje popustiš, negdje podvikneš, negdje zaprijetiš, negdje objašnjavaš, negdje kažeš - jer ja tako kažem. i tako. zaboravila ja već, cure s manjom djecom će dati bolje savjete, ja došla samo malo utješiti
    a da je ona starija, onda bi vjerojatno bilo drugačije. moralo bi biti, jer poput slučaja iz uvodnog topika, sve ok dok ste sami, nekako hendlaš. al došla bi druga beba i, hebaj ga, ne možeš više.

  12. #112
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Stoji to za kaznu,stoji. Ja ipak ponekad kaznim moju divu npr odlaskom u sobu gdje joj se pridružim za 10ak sec na čašicu razgovora i to je pošaljem ako me npr. lupila šakom u nos i odbija saslušati zašto to nije uredu. To nije sigurno naučila kod kuće,da me lupila po guzi još bih se i mogla samookrivljavati da he to u nekom rijetkom trenutku upamtila ali ovako ne. Lopovi idu u zatvor,a Principessa u sobu. I prippremim kesu za smeće ako ne želi pokupiti igračke nakon nekoliko zamolbi. Čisto edukativno je pokoja igračkica završila u smeće tek toliko da me shvati ozbiljno (uglavnom neka razbivena kojom se može ozlijediti,pa bi ionako bila bačena) Ne zavaravam se da moju curu mogu izdresirati (niti želim) da na prvu pospremi igračke ili krene kući jer ona nije taj tip malog čovjeka. Uvijek ju unaprijed pripremim da će mo uskoro krenuti kući,pa za još 2min,pa ju zovnem,a ona meni "jel još 1 min" onda ja kažem Da i za minutu sama krene. Nekad i ne,ali jako rijetko,a prije je odbivala uvijek. Vidim pomak. Nisam za batine i klečanje na kukuruzu,ali dobila je po guzi koji put u kritičnom trenutku. Nije za pohvalu,ali je za pohvalu da toga nema više. Nismo mi roditelji roboti i ponekad nam treba pomoć i savjet da neke stvari shvatimo. Baš kao i djeci

  13. #113
    sasa avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    4,609

    Početno

    http://www.rawstory.com/rs/2014/04/1...er-year-anyway

    evo ga. istraživanje koje je pokazalo da lupanje po guzi ne funkcionira, ali ga ljudi svejedno primjenjuju...

  14. #114
    šafran avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    3,085

    Početno

    Istraživanja su pokazala i da ljudi koji svaki dan jedu meso, češće u prosijeku oboljevaju od raka debelog crijeva, pa ga mnogi i dalje jedu svaki dan. Neki obole, neki ne. Jedanko je i sa alkoholom, cigaretama, sexom
    Hoću reći, nisam za batinjanje, i ono što sam ja napravila dva puta, možda je moglo i bez toga, ali svejedno kad sam nakon toga u ekstra situacijama pokazal tu nesretnu kuhaču, kako se najednom ipak smirila, bez da sam kuhaču upotrijebila. Ali to sam ja i moje dijete.
    Već sam za sebe rekla da se često osjećam i nekompetentonm i nedoraslom nekim izazovima koje mi starija priređuj od svoje prve godine života, i preispitujem se vječno i usprkos tome radim greške sigurna sam, i radit ću ih vjeojratno i dalje, život je sam po sebi kompleksan, a svakodnevnica i svi izazovi u njoj nekad i kompleksniji, gdje je tek još škola, pubertet, prelazak iz djevojčicu u djevojku i sve to, a sad, da li bi moje dijete u tvojim rukama i sa tvojim metodama odgoja bilo sretnije, a jednog dana sretnija i bolja žena, to na žalost nema načina da saznamo. Možda i bi, a možda i ne bi.

  15. #115
    šafran avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    3,085

    Početno

    Hoću reći, život i svakodnevnica su kompleksni i nikad jednoznačni, ljudi, djeca, životinje su kompleksi, odgoj također, ništa nije crno bijelo. Recimo da, dobila je klof sa tom kuhačom, ali s druge strane u našoj maloj familiji mi se jako puno ljubimo, grlimo, cmokamo, prisni smo jako svi, nema dana da ih ne izljubim i ne iscmačem bez ikakvog povoda i razloga, tek tako jel ih volim i oni to rade nama i njih dvoje međusobono, već i sad i ovaj mlađi i onda moja cura pokuša zagrliti jednu malu u vrtiću čija mama me skoro poslala na lomaču kad sam rekla da je dva puta dobila taj nesretni klof, a ta curica odgurne moju uz histerično ne, ne, iako su dobre prijateljice. Moja sva tužna i pokisla skupi se uz mene, vidi mama neće da je zagrlim, glupava situacija, ja ne znam šta da kem, mama od curice pristutna, ja ništa zaglim svoju čvrsto, poljubim i sve ok, odleprša ona sretna prema vratima. Mama je inače jako rekla bih pravedna, ali hladna. Pa tako hoću reći, tko zna kako bi njeno dijete bilo u mojim rukama, a kako mojem u njenim.

  16. #116
    šafran avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    3,085

    Početno

    A bila je i jedna situacija koju je doživio moj muž u vrtiću ujutro sa jednom drugom curicom, gdje je moja htjela tu curicu zagrliti, pa ju je ova odgurnula uz riječi, ne draga sada, kasnije. Radi se o curici od 5 godina.

  17. #117
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Saša već si rekla

    Moj je slučaj vezan za prometnu cestu pokraj moje kuće koja nije zaštićena nikakvom ogradom (mi ništa po tom pitanju nemoženo učiniti osim da djecu stavimo na uzicu) i nakon što je cura upozorena 1put,2put,17put toga popodneva da tamo nesmije je dobila po guzi. Danima prije toga se govorilo i govorilo,pa za "kaznu" odlazilo u kuću,pa govorilo i govorilo i onda se 300put pokleklo. JA sam poklekla. Nisam savršena i nisam za po guzi,ali u opasnoj situaciji uporno ponavljanoj od strane moje "Ja to mogu jer sam velika" cure nisam znala drugačije. U svakom slučaju ona više blizu ceste ne ide,na koji način je naučila trebalo bi zvati stručnjake da naprave istraživanje.

  18. #118
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    Citiraj Carmina406 prvotno napisa Vidi poruku
    Saša već si rekla

    Moj je slučaj vezan za prometnu cestu pokraj moje kuće koja nije zaštićena nikakvom ogradom (mi ništa po tom pitanju nemoženo učiniti osim da djecu stavimo na uzicu) i nakon što je cura upozorena 1put,2put,17put toga popodneva da tamo nesmije je dobila po guzi. Danima prije toga se govorilo i govorilo,pa za "kaznu" odlazilo u kuću,pa govorilo i govorilo i onda se 300put pokleklo. JA sam poklekla. Nisam savršena i nisam za po guzi,ali u opasnoj situaciji uporno ponavljanoj od strane moje "Ja to mogu jer sam velika" cure nisam znala drugačije. U svakom slučaju ona više blizu ceste ne ide,na koji način je naučila trebalo bi zvati stručnjake da naprave istraživanje.
    E, sestro! Kako mi je ovo poznato!

    Ja sam mlađega opalila po guzi kad mi se istrgnuo iz ruke i odjurio na cestu, a starijega kad sam ga uhvatila da se penje na ogradu balkona (dovukao je neki mali stolac, uffff). Ne smatram da sam nešto naštetila svojoj djeci kad sam im (jezikom koji su jedini razumjeli i u nedostatku vremena i živaca za bolje) bila prisiljena rastumačiti da se neke stvari NE SMIJU i točka.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 29.06.2014. at 14:34

  19. #119
    KrisZg avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    4,173

    Početno

    Ja se ne mogu pohvaliti sa prvorodenim da je prosao bez lupanja po guzi ali mala je. Evo 9.godina i nikada nije fizicki kaznjena jer joj se nikada nije trebalo reci vise od dva puta, time-out na jednom mjestu je dovoljan i to tek unazad godinu dana. Ali upravo je u tome caka njoj se nikada nije trebalo vise od dva puta nekaj reci, dok njemu :ghaah:

  20. #120
    Zuska avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    terra magica
    Postovi
    4,094

    Početno

    Ponovo potpis na BB i Cvijetu.

    Nema savršenih roditelja, naravno. Bez obzira na sve knjige o djeci i odgoju koje sam pročitala, a čitam ih zato što mi se ta tematika sviđa, najviše sam naučila od primjera ovdje na forumu, pozitivnih i negativnih. I, naravno, slijedeći nekakav svoj osjećaj želucu koji mi kaže da su kazne, pogotovo fizičke, dugoročno neučinkovite i kontraproduktivne. Uostalom, sjećam ih se iz svog djetinjstva, moji su roditelji bauljali između vrtlarenja i kazni, bogme i batina, i ne mislim da sam iz njih išta naučila ili da su mi time išta dokazali, sjećam se jedino bijesa i nemoći koje je to u meni izazivalo.

    Svakom se roditelju mođe dogoditi da pukne i iz vlastite nemoći opali dijete, ali ovdje se, čini mi se, povela rasprava o načinu odgoja koji sustavno uključuje kažnjavanje, pa tako i fizičko, ili ga se opravdava.
    Kratkoročno, naravno da je roditelju tako lakše, teže je ponavljati po 200 puta, razgovarati, ostati smirenim...pa opet ponavljati i tako svakoga dana.
    Ja se vrlo često, bez obzira na to je li toga dana moja curka bila suradljiva ili nije, navečer osjećam ko iscijeđena krpa, isisanog mozga od tog silnog pričanja, pregovaranja, objašnjavanja.
    Ima dana kad pomislim kako je divno ispala i kako se, eto, sve isplatilo...a onda krene razdoblje u kojem ponovo posumnjam u sve postulate našeg odgoja i krenem tražiti gdje je pošlo krivo... Onda shvatim da su to sve te famozne faze, i da idemo iz jedne u drugu, da se ona mijenja i da niti jedan dan ne može biti isti. Ponekad vodimo iste borbe, ponekad nove, ali u principu, drago mi je da kroz život idemo ovako kako idemo bez kazni koje kod nje ionako ne pale, ono malo što smo pokušali.
    Promijenila bih jedino sebe, dala bih si više strpljenja, pogodi me kad izgubim strpljene i viknem na nju, a ona se strese, tada bih sebe opalila.
    Strpljenja, daj mi više strpljenja, živote

  21. #121
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    Da, karakter je gadna stvar... Ja imam starije dijete lako odgojivo i pitomo, a mlađe me pošteno treniralo i čini mi se da to još uvijek traje, ali nema popuštanja...

    Zaključila sam da nije moja zasluga što je stariji onakav, niti je moja krivnja što je mlađi ovakav. Dobna razlika je tek mrvicu više od godinu dana, pa nema govora o nekakvom drugačijem pristupu - okruženje je isto. Jednostavno, treba se prilagoditi situaciji. Svako dijete utječe na nas kao i mi na njega. Primorani smo odgojne metode skrojiti po mjeri prema svakom pojedinom djetetu (i sebi, dakako), davati sve od sebe i nadati se najboljem.

    Ponekad se čovjek pita "je li to stvarno najbolje što mogu?", a još češđe "Gdje sam pogriješila?" ali često treba vremena da se pokažu rezultati odgoja. Još češće se to prije vidi negdje vani (vrtić, škola, park) nego doma, u obitelji. Taman kad se čovjek zapita "pa dobro, hoće li tom našem natezanju ikada doći kraj?" stigne neka pohvala iz vrtića ili škole i naše dijete se pokaže u nekom sasvim drugačijem i boljem svjetlu. Vjerujem da ovo u nekoj mjeri mora iskusiti svaki roditelj.

  22. #122
    sasa avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    4,609

    Početno

    ja se ponavljam iz razloga što imam dojam da se previše puta na ovoj temi istaknulo da je fizičko kažnjavanje riješilo stvar. možda i je, ali je i ostavilo neke druge posljedice. i smeta mi kada uslijede opravdanja kako ima roditelja koji ne tuku djecu, ali su ipak gori roditelji jer su hladni, ovakvi ili onakvi. nije bitno da li sam bolji roditelj od mame frenda iz vrtića, bitno je da sam što je moguće bolji roditelj. i mislim još da nije nepopravljiva drama i šteta ako roditelj katkada lupi dijete, ali mi je grozno za čitati kako je to radi toga što su djeca eto zahtjevna, zeznuta i posebna. nije. to je zato što se niste dosjetili ničeg pametnijeg. kao i svi mi, kada potežemo loše roditeljske poteze, ali mi smo odrasli i odgovorni. ne klinci.
    Posljednje uređivanje od sasa : 29.06.2014. at 15:50

  23. #123
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    SITUACIJA - prolijeva vodu na pod: Vidim da ti je to jako zabavno. Ali ja ne želim čistiti kupaonicu i brisati tu vodu, i ja ne želim da prolijevaš van. Možeš se igrati ovako unutra. Ako opet budeš prolijevao vodu, ideš van iz kade. Želiš li polijevati unutar kade ili ići van?

    Jasno i odriješito ponoviš, možda jednom, dvaput, i ako i dalje polijeva vadiš ga van iz kade.

    Uzela sam overečenice, ali mogla sam i nečije druge.

    Meni uopće nije jasno kako dođete do toga da dijete polijeva vodu na pod? Pa to se ne radi, čime prolijeva? Rukom, tušem, nije valjda da mu daš posudu da polijeva ? Samo onemogućiš mogućnost polijevanja i riješen problem.

    Kao i u svemu. Ako radi nešto što je glupo, kažeš djetetu, ne radi gluposti, jasno mu pokažeš prvi put kad nešto napravi, da je to totalna glupost i da se to ne radi. Pa makar ono osjetilo da ga ponižavaš time, neka se osjeti, jer i radi glupost.

    Ne treba nikada doći do toga da poželiš dijete lupiti. Bar ne kod ovako malih, nakon 13-14, još ti može doći, ali tada se na drugi način savladaš.
    Malo dijete NE ZNA kako treba. Roditelj zna, Ako napraviš takve uslove da bude ponašanje kako treba, i bit će.

    Prolijevati vodu na pod! Ma daj, bar to je lako spriječiti.

    I ne im lagati nikada, od najmanjega mora imati potpuno povjerenje u roditelja, da ga nikad neće izdati, ali i da mu neće dati da radi ono što nije primijereno. Primijereno po mišljenju roditelja, naravno.

  24. #124
    Zuska avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    terra magica
    Postovi
    4,094

    Početno

    I još nešto, oko toga kakva su tuđa djeca...

    Kako jako puno vremena provodimo u parku, tamo volim promatrati razne vrste odnosa, pa tako i one roditelje i djece. Stvarno nas ima svakakvih, od roditelja koji su potpuno posvećeni svom djetetu, njih se može vidjeti kako stalno nešto objašnjavaju, pokazuju, reagiraju itd., do onih koji u park dolaze družiti se s drugim roditeljima (uglavnom majke koje satima sjede na klupi), a dijete je prepušteno samo sebi, uz povremeno deranje i klepanje. I naravno, hrpa nijansi između ta dva pola roditelja.
    I često vidim da ima potpuno OK djece s kojima roditelji ne znaju ili nemaju živaca komunicirati, ono, djeca čije ponašanje ni po čemu ne bih nazvala zahtjevnim, neposlušnim ili zločestim. Npr. ne penji se, ne trči, sprljat ćeš se, evo, jesam ti rekla da ćeš pasti, paf, paf po guzici, ne plači, jesam li rekla da ne plačeš itd.
    Čini mi se da ta djeca imaju dva izbora, postati potpuno suradljiva, od straha od batina i kritika, ali u sebi duboko nesigurna; ili će postati potpuno nesuradljiva i buntovna, a zapravo su s 1 ili 2 godine bila normalna, znatiželjna i nestašna, djeca.
    Ima i drugih primjera, ima jedan dečko, ne bih ga nazvala umiljatim, ni simpatičnim, ajme koliko puta sam si pomislila jao, zamisli da me takav dopadne...ali njegova majka oličenje je angažmana, živaca i strpljenja...iz dana u dan, mjesecima, ponavlja i priča, strpljivo i smireno, sine, ovako i onako... Dečko je baš karakterno težak, svojeglav, da ne znam majku i način njezina odgoja, mogla bih ga svakako opisati... Ali čini mi se da bi on krućim odgojem koji uključuje kazne bio još teže dijete, opasno čak po druge, nasrtljivo i agresivno, jer ima potencijala.

    Hoću reći, kao što kažete, ima puno toga u karakteru i genima, ali i u odgoju od najranijih bebskih dana, od onog famoznog puštanja da plače nadalje...(i hvalisanje s tim, pa peckanje po prstima, ne to, ne ovo, pa po guzi, strašenje sa stričekom koji će ga odvesti ako ne bude dobar). I onda dijete od 4, 5 ili 8 godina bude okarakterizirano ovako ili onako.

  25. #125
    Zuska avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    terra magica
    Postovi
    4,094

    Početno

    Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
    ja se ponavljam iz razloga što imam dojam da se previše puta na ovoj temi istaknulo da je fizičko kažnjavanje riješilo stvar. možda i je, ali je i ostavilo neke druge posljedice. i smeta mi kada uslijede opravdanja kako ima roditelja koji ne tuku djecu, ali su ipak gori roditelji jer su hladni, ovakvi ili onakvi. nije bitno da li sam bolji roditelj od mame frenda iz vrtića, bitno je da sam što je moguće bolji roditelj. i mislim još da nije nepopravljiva drama i šteta ako roditelj katkada lupi dijete, ali mi je grozno za čitati kako je to radi toga što su djeca eto zahtjevna, zeznuta i posebna. nije. to je zato što se niste dosjetili ničeg pametnijeg. kao i svi mi, kada potežemo loše roditeljske poteze, ali mi smo odrasli i odgovorni. ne klinci.
    X straight to the point
    ja ne znam tako

  26. #126
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Ma da , mene isto malo strecne kad se kaze da je " po guzi" odgojna metoda.
    istina , srela sam se samo jednom u zivotu sa roditeljima koji su to tako shvacali i primjenjivali od pelena .
    vecina ostalih ( racunajuci i mene) su samo roditelji koji su u jednom trenutku izgubili zivce i nisu znali bolje , pa su dijete pljusnuli ili mu dali par udaraca po guzici.
    Posljednje uređivanje od sirius : 29.06.2014. at 16:11

  27. #127
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Potpuno je u krivu onaj roditelj koji se nikad ne zapita može li bolje. Po guzi nikada nije rješenje,ne opravdavam ni sebe ni drugoga,ali razumjem. Sustavno po guzi nema opravdanja,ovdje je nekoliko nas "priznalo" nekoliko puta da su to učinili ali nikako da se time služe konstantno,barem sam ja tako iščitala. Nisam ni za "kaznu" ali ako "moram" pribjeći tome da kažnjavam onda se trudim da to bude umjereno,minimalno i da objasnim po tko zna koji put zašto,kako,zbogčega.... Na komplikacijama zbog visoke trudnoće bez ičije pomoći cura mi istrčava na cestu 16put,nemam opravdanje ali ljudi smo od krvi i mesa. Moja je šinjorina sklona da neke stvari radi smišljeno i s namjerom da mi probije granicu. I dalje nije opravdanje. Srećom ti su dani iza nas. Ona i dalje ima svoj karakzer koji ja volim,a došli smo napokon do toga da prepozna kada je nešto opasno iz tona i boje moga glasa. Ja se sjećam nekoliko puta kada sam ja dobila po guzi i nemam traume,bilo je nekoliko puta u opasnoj situaciji i nije me prebila od batina. Imamo odličan odnos. Kada u nečemu prenaglim (ako viknem bez potrebe) ispričam se,tako je i moja majka postupala prema meni. Nevolim ekstreme na nijednom području.

  28. #128
    sasa avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    4,609

    Početno

    A sto su ekstremi na ovom podrucju?

  29. #129
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku

    Meni uopće nije jasno kako dođete do toga da dijete polijeva vodu na pod? Pa to se ne radi, čime prolijeva? Rukom, tušem, nije valjda da mu daš posudu da polijeva ? Samo onemogućiš mogućnost polijevanja i riješen problem.
    Pokidala sam se na ovu. Moja su djeca vrlo poduzetna i efikasna kad treba onemogućiti moje pokušaje oneogućavanja ovoga ili onoga.
    Jasno da stvar na kraju bude onakva kakva treba biti, ali ti Beti kao da cijelo vrijeme vadiš neke definicije iz enciklopedije, kao nešto što bi trebalo biti, neke iluzije, a zapravo nas život demantira od jutra do mraka. I još nabijaš stalno, iz posta u post, iz teme u temu, osjećaj krivnje svakome tko je ikad pomislio "sad ću te pridavit, majku ti tvoju"...
    Jer svi smo to pomislili. Tko nije, nek si ne pridaje zasluge za tako nešto nego neka zasluge pripiše karakteru svog djeteta/djece.

  30. #130
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Citiraj marta prvotno napisa Vidi poruku
    Pokidala sam se na ovu. Moja su djeca vrlo poduzetna i efikasna kad treba onemogućiti moje pokušaje oneogućavanja ovoga ili onoga.
    Jasno da stvar na kraju bude onakva kakva treba biti, ali ti Beti kao da cijelo vrijeme vadiš neke definicije iz enciklopedije, kao nešto što bi trebalo biti, neke iluzije, a zapravo nas život demantira od jutra do mraka. I još nabijaš stalno, iz posta u post, iz teme u temu, osjećaj krivnje svakome tko je ikad pomislio "sad ću te pridavit, majku ti tvoju"...
    Jer svi smo to pomislili. Tko nije, nek si ne pridaje zasluge za tako nešto nego neka zasluge pripiše karakteru svog djeteta/djece.

  31. #131
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Zuska zadnji post potpisujem. Nije svačiji prag tolerancije isti. Ja sam za svoju curu nemalo puta dobila kritiku npr "uh šta bi je sad pribila....ma nebi joj ja pričala priče za laku noć,zaspala bi plačući....šta je puštaš da se valja po travi,cijela će se isprljati.....kako imaš volje toliko objašnjavat,opali je pa ćeš vidit kako će poslušat i tako u nedogled" pa smo naž@lost ipak imali par puta to nesretno po guzi. Druge me matere ne zanimaju osim ako vidim da od njih mogu nešto naučiti.

  32. #132
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
    . i mislim još da nije nepopravljiva drama i šteta ako roditelj katkada lupi dijete, ali mi je grozno za čitati kako je to radi toga što su djeca eto zahtjevna, zeznuta i posebna. nije. to je zato što se niste dosjetili ničeg pametnijeg. kao i svi mi, kada potežemo loše roditeljske poteze, ali mi smo odrasli i odgovorni. ne klinci.





    ovo je poanta i bit svega. Zbog ove tvoje rečenice mislim da ti nisi ekstrem

    Za moj pojam su ekstremi oni koji primjenjuju po guzi svakodnevno i u svakoj situaciji. Grozno.

    Ekstrem mi je i roditelj koji 14 puta opominje svoje 3g djete da ne gura i ne štipa bebu u kolicima,ne po guzi je zakon,to ih djete ne sluša i uporno se vraća "napadati" bebu i oni su mišljenja da su idealni roditelji jer se strogo drže "ne po guzi" a očigledno imaju nekakve propuste u odgoju. Ovo bi možda bio permisivan pristup,za mene opasan jer djete gura bebi prst u oko itd dok mama iz kafića opominje,ista je u stanju osuditi majku koja je dva puta u opasnoj situaciji "lupila" po guzi kao zlostavljačicu. To su ekstremi,a ima ih mnogo oko nas.

    Definitivno ne po guzi,jer ima drugih načina,a i oni koji to objašnjavaju nek objasne mekše,ljudskije,bez osude.

    I moja je proljevala vodu po kupaoni,talentirana je za pronaći način ali eto meni voda ne smeta...to nam dođe ko igra

  33. #133
    Zuska avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    terra magica
    Postovi
    4,094

    Početno

    Carmina, nisam te shvatila. Pa nije ili ili, ili 14 puta opominjati ili po guzi.
    Meni niti jedno nije opcija, nakon prvog puta svoje bih dijete udaljila od bebe, ali ne bih zbog toga dala po guzi.

  34. #134
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
    Carmina, nisam te shvatila. Pa nije ili ili, ili 14 puta opominjati ili po guzi.
    Meni niti jedno nije opcija, nakon prvog puta svoje bih dijete udaljila od bebe, ali ne bih zbog toga dala po guzi.





    Također,istog smo mišljenja mislila sam da je bilo razumljivo Za mene su ove dvi ekstremne situacije jednako pogrešne. Ove dvije majke se sigurno nebi složile i jedna će na drugu gledati kao lošu i pogrešnu metodu. Ja nisam ni jedna od navedenih na sreću šta ne znači da nemam pogrešaka.

  35. #135
    zasad skulirana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Lokacija
    na jugu
    Postovi
    3,403

    Početno

    Mene zanima sto bi uradili ovi,kojima je dijete prestalo sa tom nezeljenom/opasnom radnjom nakon sto su ga klepili, da to ponovi i 2gi put?
    Super,upalila ti je ta fizicka kazna jednom,a sto u slucajevima kad ne upali? Dakle,da je opet privucena stolica za popet se na balkon,da je opet dijete poslo prema cesti ili uradilo nesto sto ne smije? (ali ono,jaaako opasno,dramaticno ne govorimo sad o nekim minornim neposlusima)
    Vec si jednom (ili vise puta) udario po guzi,sto sad? Jace udarit,uzet kuhacu,ako je vec bila kuhaca onda siba ili remen? Vrlo je vjerojatno da ce se preci na "visi nivo",odnosno pribjeci jacem fizickom kaznjavanju....
    Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 29.06.2014. at 17:26

  36. #136
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Je, ako ne bi upalilo , izmlatili bi klinca ko vola u kupusu pa bi zapamtio.
    barem vecina koji znam.

  37. #137
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Kako ja to vidim, stvar je u izgradnji odnosa, ja njega fermam - on ferma mene. Da, vidim te, i čujem te, i vidim, da, je, jako je to zabavno, i super ti je prolijevati, vidim te, razumijem te - uvažavam da imaš želju prolijevati vodu. Ali molim te uvaži moju granicu - ja to ne želim čistiti, zbilja ne želim, ne da mi se, radije bih ti poslije kupanja pročitala slikovnicu ili se nešto drugo kratko poigrala, zbilja ne želim trošiti vrijeme na to, klečati na podu, ne želim.
    e na ovom sam dijelu ja zapela dosad više puta. Meni je ta komunikacija "ja želim - ja želim" previše ravnopravna
    mislim, ne kužim, zašto bi dijete odustalo od svoje želje da uživa u prolijevanju vode zato što ja ne želim poslije skupljat tu vodu? ili bilo šta drugo, ako imamo njegovu želju s jedne strane i moju s druge, zašto bi odustao od svoje radi moje?
    Ja sam, očito, komunicirala sa svojim djetetom sa tim ja želimovima jer se on tako stalno izražava, ali bome bilo je trenutaka kad sam ja na to odgovarala "ovaj čas me ne zanima šta ti želiš". Jer inače bismo se besprekidno vrtili u krug. Sad je već malo veći pa sam mu uspjela nešto objasniti i o tome da ja imam odgovornost za njega i da sam starija i bolje znam što će se sve dogoditi (kako sam matora, sve one dosadne govore mojih roditelja), a dotad mislim da ne škodi jedna dimenzija one Trinine "ja sam mater, ti si dite"

  38. #138
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    Taj udarac po guzi uvijek ispadne kao nekakav čarobni štapić nakon kojeg dijete zauvijek prestane raditi spornu stvar.

    Ja sam svoje dijete isto jednom lupila po guzi - iz nemoći i očaja, i to ničemu nije pomoglo, niti je tada prestala raditi to što je radila, niti je to ičemu pomoglo.

  39. #139
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    Citiraj zasad skulirana prvotno napisa Vidi poruku
    Mene zanima sto bi uradili ovi,kojima je dijete prestalo sa tom nezeljenom/opasnom radnjom nakon sto su ga klepili, da to ponovi i 2gi put?
    Super,upalila ti je ta fizicka kazna jednom,a sto u slucajevima kad ne upali? Dakle,da je opet privucena stolica za popet se na balkon,da je opet dijete poslo prema cesti ili uradilo nesto sto ne smije? (ali ono,jaaako opasno,dramaticno ne govorimo sad o nekim minornim neposlusima)
    Vec si jednom (ili vise puta) udario po guzi,sto sad? Jace udarit,uzet kuhacu,ako je vec bila kuhaca onda siba ili remen? Vrlo je vjerojatno da ce se preci na "visi nivo",odnosno pribjeci jacem fizickom kaznjavanju....
    vjerujem da će mnogi koji rade s djecom, a moje je iskustvo sasvim sigurno takvo, potvrditi da djeca koja pokazuju najviše problema u ponašanju su često doma itekako fizički kažnjavana. To saznaš tako što ideš nakon nekog problema razgovarati s roditeljima, a oni ti se krenu pravdat da nisu oni neki nemarni roditelji, već su ga radi toga premlatili oni misle da bi stvari bile još gore da nisu, i da ako prestanu, sve ide kvragu (u toj točki, ako bi samo prestali s tim i ništa drugo ne bi promijenili, to je vjerojatno i istina)

  40. #140
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
    Taj udarac po guzi uvijek ispadne kao nekakav čarobni štapić nakon kojeg dijete zauvijek prestane raditi spornu stvar.

    Ja sam svoje dijete isto jednom lupila po guzi - iz nemoći i očaja, i to ničemu nije pomoglo, niti je tada prestala raditi to što je radila, niti je to ičemu pomoglo.
    Tocno tako.
    i onaj koji misli da je to carobni stapic , u gadnoj je zabludi.

  41. #141
    Zuska avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    terra magica
    Postovi
    4,094

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    vjerujem da će mnogi koji rade s djecom, a moje je iskustvo sasvim sigurno takvo, potvrditi da djeca koja pokazuju najviše problema u ponašanju su često doma itekako fizički kažnjavana. To saznaš tako što ideš nakon nekog problema razgovarati s roditeljima, a oni ti se krenu pravdat da nisu oni neki nemarni roditelji, već su ga radi toga premlatili oni misle da bi stvari bile još gore da nisu, i da ako prestanu, sve ide kvragu (u toj točki, ako bi samo prestali s tim i ništa drugo ne bi promijenili, to je vjerojatno i istina)
    Upravo tako.
    Bili nedavno na jasličkom izletu, vlasnica objekta ima curicu koja ne ide u jaslice i koja je klepila vršnjakinju iz naše grupe. Vlasničin udarac svoje klinke bogme je zazvučao. Udarila ju je jer je ova udarila vršnjakinju. Što joj je majka time htjela poručiti? Ne udaraj druge?
    Stajala sam zabezeknuto. Onda sam promatrala odnos, ta ista majka prilično je cmakala i grlila curku koja je u tih par sati dobila više puta po guzi od majke i jednom od oca, u prolazu, zato što je "cmizdrila".

  42. #142
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Tocno tako.
    i onaj koji misli da je to carobni stapic , u gadnoj je zabludi.





    Naravno. Oni koji misle da je to čarobni štapić to nastavljaju raditi bez da se imalo kaju uvjereni da time odgajaju djecu. Moja je prestala istrčavati na cestu,bogme ne zato jer sam ju lupila po guzi već zbog upornog objašnjavanja da je to opasno. A nisam ju ni ja lupila zato jer sam mislila da ju time nečemu učim već iz šoka i straha. Koje su to ovdje majke kojima vi držite lekciju Ne po guzi,mislim da svatko već itekako zna koliko to nije dobro,ali i ove upravo suprotne i prepopustljive,bez autoriteta kojima njihova djeca vladaju trebaju jednaku pomoć. Upornost,strpljenje,ljubav,hrpa razgovora,dosljednost i jasne granice su te koje su meni puno pomogle. Ne šiba,ne ni pasivnost i ugađanje djetetu. Kazna (blaga) ipak ponekad još uvijek

  43. #143
    sasa avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    4,609

    Početno

    pa sve ok carmina. ne treba se nitko nikome opravdavati niti itko ikome drži lekcije. ali činjenica jest da su neki ovdje po guzi prezentirali kao super efikasnu metodu u pojedinim situacijama kada ništa drugo nije palilo. osobno sam htijela istaknuti da uvijek postoji druga metoda. uvijek. samo smo mi ljuti, tjeskobni, umorni i ne da nam se. pa vičemo ili udaramo. ne znam nijednog roditelja koji nije požalio i osjećao se krivim radi nekog postupka prema djetetu. ne trebaju to biti batine. i možda je taj postupak upalio. jer je uplašio dijete. ali nema goreg nego onda još tvrditi da je dijete takvo i takvo pa eto s njim naprosto tada nije bilo druge. jer na taj način dijete dobiva poruku da je samo krivo što je istamburano. ili izvikano. a nije. uvijek, u svakoj situaciji u kojoj roditelj izgubi kontrolu nad agresijom, a ponavljam- svima nam se to događa u većoj ili manjoj mjeri, uvijek je roditelj odgovoran, ili kriv, kako god.

  44. #144
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Kužim i kužim Nisam htjela da ispadne da ja osobno promoviram po guzi,već sam htjela reći da se svima može dogoditi kiks u roditeljstvu i da se većina nas ponekad osjeća kao "loša mama" Ono što ja mislim je da se svaka naša roditeljska greška može ispraviti. I nikada neće biti sve po mome,nit će me poslušati iz prve,niti se moje djete mora u nečemu slagati samnom....ima svoj karakter,želje i potrebe,kao i ja svoje i svaki dan pronalazimo sredinu da bi bile zadovoljne obe.

    Npr.moja isproljeva cijelu kupaonu jer se baca po kadi,štrapa igra se...i meni je to bilo najdraže jučer kad sam bila djete. Ima krpe pa obrišem,al ako bi se polijevala sokom po kuhinji to nemože i točka,pa nek cvili

  45. #145
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Citiraj marta prvotno napisa Vidi poruku
    Pokidala sam se na ovu. Moja su djeca vrlo poduzetna i efikasna kad treba onemogućiti moje pokušaje oneogućavanja ovoga ili onoga.
    Jasno da stvar na kraju bude onakva kakva treba biti, ali ti Beti kao da cijelo vrijeme vadiš neke definicije iz enciklopedije, kao nešto što bi trebalo biti, neke iluzije, a zapravo nas život demantira od jutra do mraka. I još nabijaš stalno, iz posta u post, iz teme u temu, osjećaj krivnje svakome tko je ikad pomislio "sad ću te pridavit, majku ti tvoju"...
    Jer svi smo to pomislili. Tko nije, nek si ne pridaje zasluge za tako nešto nego neka zasluge pripiše karakteru svog djeteta/djece.
    Ma baš mi je žao kada me se krivo shvaća. Nisu to definicije, ni iluzije. Pa, moramo živjeti, svi zajedno, svaki dan. Naravno da će uvijek netko u obitelji raditi veće kompromise nego drugi, ali, nekog reda mora biti.

    Ako mama ne želi da dijete poliva vodu po podu, što je sa maminog stajališta posve logično, onda neka to i provede. Ne dozvoliti da ju dijete nadmudri. Mora biti pametnija, brža, smirenija, jača u svakom pogledu, od svojih potomaka.

    Nikad nisam tukla, nikad nisam kažnjavala. Samim svojim stavom pokazujem što neću i ne dozvoljavam. Ne kažem, možda je mojoj djeci moje nipodaštavanje njihovog ponašanja, bilo gore nego "po guzi" ili urlanje. No, vrlo su čvrste i samopouzdane ličnosti postali, tako da valjda i nije

    I da, NIŠTA što malo dijete napravi, ono do nekih 5-6 godina, me nije moglo i ne može dovesti do toga da pomislim: sad ću te pridaviti.
    Kad su se znali dečki tući, e, to me je izluđivalo, obično sam vikala, pa otišla na hlađenje, ja, ne oni, oni nek se stuku međusobno i tako kazne. Obično je to ionako bila predstava za mene, koja je prestala kad više nisam bila publika. No, to je kod veće djece.

    U pubertetu je moglo, ali uglavnom nisu radili, ili ja ne znam da su radili, nešto takvo da ih poželim "pridavit". Napiti se na proslavi mature ne smatram nečim zbog čega bih poludjela.

    A osim toga, gubitak jednog djeteta jako mijenja gledanje na preostalu. Iako, nije idealno, nikad nije lako biti roditelj, no lako se zatvore vrata na nepospremljenoj sobi, lako se isprave loše ocjene, lako kuhaš svakome svoje, ma, uostalom, lako se i taj proliveni pod u kupaonici obriše, neš ti vode na pločicama. Samo neka smo sretni najviše što možemo. I neka odgojimo djecu pristojnu i sigurnu u sebe.

  46. #146
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,412

    Početno

    Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
    Stvarno nas ima svakakvih, od roditelja koji su potpuno posvećeni svom djetetu, njih se može vidjeti kako stalno nešto objašnjavaju, pokazuju, reagiraju itd., do onih koji u park dolaze družiti se s drugim roditeljima (uglavnom majke koje satima sjede na klupi), a dijete je prepušteno samo sebi, uz povremeno deranje i klepanje. I naravno, hrpa nijansi između ta dva pola roditelja.
    Ispričavam se na gruboj iskrenosti, ali moram reći da mi je ovo boldano totalna glupost. Općenito imam problem sa ovakvim viđenjem "potpune posvećenosti djetetu". Ne pada mi na pamet metiljati se djetetu u njegovu igru i gnjaviti ga svojim pokazivanjem nečega i sličnim. I da, idem u park da se moje dijete igra, a i ja da se družim. Volim to i uživam u tome. Dok dijete miruje, i ja se odmaram i opuštam. I dijete mi je, kako piše u citatu, "prepušteno sebi", naravno, do one točke u kojoj ne ugrožava život sebi i ljudima oko sebe.

    Čini mi se da se to zove "zdravo zanemarivanje", jesam se dobro sjetila termina? E, to ja zagovaram. Kad me dijete zove da se igram s njim (a zove me i moj jednogodišnjak, na sebi svojstven način), onda se igram. Kada se dijete mirno zaigra, onda i ja radim nešto svoje - pospremam, kuham, ili se samo izležavam čitajući. Kada dijete iskaže nezadovoljstvo - uzmem ga, zagrlim, nosam, plešem s njim, nahranim ga, napojim, presvučem - što god je u tom trenutku potrebno. U čemu je problem? Čemu potreba stalno pilati dijete nečim - nosanjem, pričom, učenjem kroz igru, sisom, ovim, onim (ne govorim Zuska sada konkretno tebi niti da to radiš, ali ima dosta mama koje misle da tako treba i da je to taj AP). Zašto ne bi dijete imalo svoje trenutke mira, igre, pa i nekog praznog hoda u vremenu?

    A drugu stvar da prokomentiram, mislim da bih popiz... kad bih u svim situacijama morala razmišljati kako se na ispravan način obratiti djetetu pa slagati čitabe "ja znam da ti želiš to i to, tebi je to super, ali ja to ne želim..." i onda na svaku djetetovu opet tako odgovarati. Čini mi se da je toliko priče kontraproduktivno.
    Jednom - dvaput objasniti je dovoljno. Za sve ostalo ide ono Trinino. To mi je puno zdravije nego se raspravljati i razjašnjavati sa djetetom oko granica.
    Ako ga zanima vremenska prognoza, fotosinteza, pravljenje kolača - ama možemo razgovarati i objašnjavati do u nesvijest. Ali kada se postavljaju granice a-a. Objašnjavam maksimalno dva puta, sve ostalo je piljenje od strane djeteta koje ne toleriram kada postavljam granicu.

    Treća stvar, netko je spomenuo da neće podizati ton na dijete. Mislim da je u izražavanju stava jako važan govor tijela i ton glasa. A on mora biti snažan i odlučan. Ne mora biti deranje, ali isto kada čujem roditelje koji onim nježnim molećivim razvučenim glasićem govore "neeeemoj to raditi, to se neee smije, haaajde micek, budi dobar dečko", kosa mi se digne na glavi. Moš mislit kako će biti dobar dečko. Govor tijela i ton glasa moraju davati djetetu do znanja da mislimo ozbiljno i da nema zafrkancije.

  47. #147
    Osoblje foruma Bubica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,702

    Početno

    ma, sve je ovo pojednostavljivanje, jer, recepta nema, 1000 sit. traži 1000 različitih reakcija.
    U ovakvim raspravama je jako važno voditi računa o kojoj dobi govorimo, ne ponašamo se isto u parku sa dvogodišnjakom i s šestogodišnjakom, ni u vrtiću ni nigdje...
    Ja nisam netko tko je prirodno sklon objašnjavanju, moja spontana reakcija je: zato, točka. Tako ja nikada neću preći u preobjašnjavanje, ali to opet ovisi o dobi. Ako mi se dvogodišnjem djetetu neda ostati u vrticu onda ću ga na brzinu ostaviti, pozdraviti i otići jer vjerujem da će lakše skužiti činjenicu da me nema nego moje uporno ponavljanje da me neće biti jer moram raditi. Ako je u takvom raspoloženju moja šestogodišnjakinja onda, po meni, ona zaslužuje moje strpljenje i objašnjavanje, ponavljanje jer polazim od toga da njezina prva ideja nije manipulirati sa mnom već da postoji neki razlog zašto joj se neda taj dan ostati u vrtiću (nije se naspavala, umorna je, dočekala ju je teta koju baš i ne ljubi i sl.).

  48. #148
    jennifer_gentle avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    2,622

    Početno

    Potpis na mamicu.

  49. #149
    Zuska avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    terra magica
    Postovi
    4,094

    Početno

    Šafran je u pravu, razlika je o kojoj dobnoj skupini govorimo.
    Mamice, ne znam o kojoj dobi djece ti pišeš, ja pišem o dobi od 1 do 3 godine, one koja je meni u proteklom razdoblju bila najzanimljivija i najbliskija, možda sam trebala to naglasiti, pogotovo zato što se nalazimo na podforumu od 3 do 6.

    Dakle, nije da baš postoji neka igra među tom 1-3 skupinom djece da bi se roditelji u nju mogli "metiljati", a i nije da je baš u redu, dok sjediš na klupi, olako pustiti dijete da trči parkom, otima drugima igračke, nasrće na ljuljačke u pokretu i sl. Ima i takvih.
    Namjerno sam uzela za primjer dva pola, dvije različite skupine roditelja, naglasivši da je hrpa drugih među njima, bez namjere da prozivam ovdje prisutne.

  50. #150
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    4,427

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    e na ovom sam dijelu ja zapela dosad više puta. Meni je ta komunikacija "ja želim - ja želim" previše ravnopravna
    mislim, ne kužim, zašto bi dijete odustalo od svoje želje da uživa u prolijevanju vode zato što ja ne želim poslije skupljat tu vodu? ili bilo šta drugo, ako imamo njegovu želju s jedne strane i moju s druge, zašto bi odustao od svoje radi moje?
    Zato jer Juul tako kaže .

    Taj mali "igrokaz" koji sam provela na par primjera je način na koji na Unicef-ovim radionicama o roditeljstvu nude model postavljanja granica kroz Ja-poruke. To "ja" - moja želja, moja briga da ti se nešto ne dogodi, moja potreba - to ti je ta granica koju želim da naučiš. Ali jadni oni s cijelom teorijom, knjigom i skriptama kad smo ih na cijelom forumu samo nas dvije ubrale .

    Kaže teorija da je u pregovorima veća vjerojatnost da ćeš nešto postići ako koristiš ja-poruke, nego ti-poruke. Umjesto "ne prolijevaj", "ja ne želim da prolijevaš". Probaj s mužem pa javi . Operi suđe / Ja želim da opereš suđe jer sam jako umorna.

    Ne pali samo kod "ja želim", nego i kod "jako se brinem" - "vidim da ti je jako zabavno hodati uz cestu, ali jako se, jako, jako bojim i brinem za tebe jer je to opasno...". I ne pali samo s vlastitom djecom, imala sam svjetlih trenutaka i sa tuđom (ne napadam ljude okolo, nego npr. djeca kod nas u gostima i sl.).

    Meni se osobno sviđa sve u vezi toga... ali ne osjećam se kompetentom, niti mi se da više pisati, osjećam se ko u promašenom monologu. Tko želi više - google, ili gradska knjižnica 159.9 . A po želji, šaljem strukturu rečenice u pojedinim situacijama na pp.

    A da odgovorim i na ovo:
    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    Ako mama ne želi da dijete poliva vodu po podu, što je sa maminog stajališta posve logično, onda neka to i provede. Ne dozvoliti da ju dijete nadmudri. Mora biti pametnija, brža, smirenija, jača u svakom pogledu, od svojih potomaka.
    Je, ne mora imati kanticu. Ali ima usta, pa zaroni u vodu u kojoj se kupa i vježba koliko daleko može ispljunuti. No, lako za vodu. Ja imam samo sljedećih sitnih problemčića:
    Ne želim se obući. Ne želim se svući. Neću se obuti. Neću se izuti. Neću prati ruke. Mrzim prati ruke. Nisam gladan, neću jesti. Ja to ne volim. Ne idem van. Ne idem doma. Neću se penjati, nosi me. Neću taj crtić, hoću drugi. Znaaaaaaaaaaaaaš koooooooooooooji, onaaaaaaaaaaaaj druuuuuuuuuuuuugiiiiiiii! I na kraju dana, iz petnih žila kao da ga netko kolje: „Ja neeeeeeeeee želiiiim prati zuuubeeeee niiiikaaaadaaaa“.

    Kad ga obučem, u situaciji u kojoj se on ne želi obući, on se svuče. Kad ga izujem on se obuje. Kad mu operem ruke protiv njegove volje viče i ne želi se pomaknuti s poda duuuuuuuuugo (lako kad ne idem nikud), uglavnom, sve što nije ispregovarano i na što nije pristao završi sjedenjem na podu (u situaciju u kojima ga moram, a fizički ne mogu pomaknuti s tog poda) ili urlanjem iz petnih žila „jer sam mu nešto napravila“ – „Opraaaaaaaaaaaalaaaaaaa si mi ruuuuuuuuuukeeee!“.

    Molim dobrovoljce da pokušaju sa svojim prijedlozima. Hvala. .

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •