Nešto kao loša veza...

[blazer]

Drage moje,odakle početi..ne znam niti zašto pišem sve ovo,možda samo da mi bude lakše..jer svjesna sam gdje griješim i što trebam činiti drukčije,ali...
Dvoje smo roditelja,u skladnom braku,zaposleni...rane 30-ete,dvije curice,jedna 9 mjeseci druga 5 godia. Ja radim pola radnog vremena i praktički odradim svoj posao za vrijeme njihovog popodnevnog spavanja,tako da sam stalno s njima i nisu nikada niti primjetile da me nema i da sam zaposlena. Zašto sve ovo pišem..-da probam objasniti bar donekle u kakvom okruženju žive moje curke.. Inače radim sa djecom (kakva ironija) i pedagoškog sam usmjerenja,moram li napomenuti koliko knjiga o odgoju sam pročitala...hmmmm.
Sada malo o princezi koja nam zadaje ogromne glavobolje...-moja curka od 5 godina je uvijek bila teško odgojivo dijete..tvrdoglava,glasna,uvijek ljuta,u danu promjeni po 150 raspoloženja..-faza??-ne bi rekla,jer to traje od kad je postala svjesna sebe pa do dan danas.. Mi smo vam oni o kojima pišete na forumu,nad kojima se možda i zgražate..ali šta da vam kažem,osim da iznesem i svoju stranu..mi smo vam oni što smo puzali po podu u trgovini,trčali po šoping centru..i unatoč tome svemu vodili je na sva mjesta sa sobom..zašto?-jer sam smatrala da je ona moje dijete i da treba sudjelovati s nama u svemu što radimo. jesam li pogrješila?-očito da jesam... Jako smo puno pričali s njom,kao sa odraslom osobom,objašnjavali joj sve i do u svaku sitnu pojedinost,ona je imala pravo odlučivati o jakooo puno stvari..-ako joj se ne spava,ne treba spavati..ići će kad bude pospana,jesti će kad bude gladna a ne kad se treba jesti..znači bila sam roditelj koji se prema njoj odnosio kao prema biću koje ima pravo odlučivati o dosta stvari...-VEELIKA POGREŠKA. Muž je uvijek bio taj koji je želio uvesti neki red,kaznu za loše ponašanje...ali-uvijek je dobivao moje "pametne odgovore"..-"pa mi ne radimo,ne idemo u vrtić,ona može u jutro spavati dokle hoće,šta ju tjeraš da ide spavati..ići će kad bude umorna"..-i tako smo imale odgovor na sve...
Sada sam došla do toga da nemam više snage i opet kao što sam čitala ovdje na forumu postajem jedna od onih nad kojima se mnogi zgražaju "ona koja odustaje od odgoja"...
Što sam napravila svojim odgojem-dobila sam jednu djevojčicu koja je u glavi puno ispred svojih stvarnih godina,a još je dijete..-vidim da je jadna zbunjena izgubljena u vremenu i prostoru,ne zna niti sama gdje pripada...
Postalo je još gore sada kaada je seka s nama..stalno čeka priliku gdje bi "pobjegla" ,kada ode kod baki ne želi ići kući,kuća joj je glupa,dosadna..iako se trudimo i suprug i ja da joj svaki dan bude ispunjen,da radimo nešto zanimljivo..-nikada nije dosta,nikada zadovoljna..npr.vožnja biciklom još nije niti završila,a već je pitanje "što ćemo poslje toga raditi"... promjene raspoloženja su od toga da vrišti od sreće do ljutnje koja ide u beskonačnost..sitnice ju mogu toliko isfrustrirati da je to strašno.. da ne bude zabune..ima ona i svojih jako lijepih osobina..-jako lijepo crta i voli to raditi,jako je osjećajna (samo što to rijetko pokazuje i tu njenu stranu poznamo samo suprug i ja)...
vrtimo se u krug,pokušam joj uvesti granice,red...nakon par dana pada sve u vodu jer ja padnem na njene suze,moljakanje
jednom mi je netko rekao da se previše bavimo s njom,da previše pratimo i snimamo svaki njen korak,riječ..analiziramo,upozoravamo...drugom rječju da smo dosadni....i eto sad na kraju vidim samo svoje greške,krive postupke i osjećam se kao jako loša mama...da li će se ta naša popustljivost,sati i sati razgovora jednoga dana isplatiti...neznam..-znam da se do sada nije isplatilo...
osjećam se kao u lošoj vezi...znate onaj osjećaj kada nekoga ludo volite i prešli bi preko svega samo da je taj drugi sretan,da vas voli i da mu je lijepo...i radite to iako znate da nije dobro i da neće dobro završiti..i taj drugi to debelo koristi...vašu ljubav,popustljivost..

[Peterlin]

Ne stignem sada puno... ali POSLUŠAJ MUŽA; dobro ti govori.

Dalje - pročitaj poneku knjigu Stanleya Greenspana (npr Vještine igrališta) da vidiš kako nipošto nisi jedina ni loš roditelj. Ljudi smo - griješimo, ali to je popravljivo.

Djeca TREBAJU granice i treba se znati da je roditeljska riječ zadnja + morate se usuglasiti ti i tm oko bitnih stvari. Popustiti uvijek možemo, ali teško je uvesti granice ako smo počeli popustljivo....

Možda kasnije napišem još koju utješnu...ali sad ne stignem.

[vertex]

osjećam se kao u lošoj vezi...znate onaj osjećaj kada nekoga ludo volite i prešli bi preko svega samo da je taj drugi sretan,da vas voli i da mu je lijepo...i radite to iako znate da nije dobro i da neće dobro završiti..i taj drugi to debelo koristi...vašu ljubav,popustljivost..

Bit će ti lakše krenuti ako primijetiš da i nije nešto sretna, niti joj je osobito lijepo
Nije lako popravljati, ali se može. Ja mislim da ti već znaš kojim putem otprilike treba krenuti.

[Lili75]

Puno si napravila time što si barem osvijestila svoj problem.
Lijepo pročitati par knjiga, ako treba konzultirati se s nekim stručnjakom i onda krenuti dosljedno, zajednički ti i TM.

Dijete treba granice!!!
Daj neke konkretne primjere u kojime te izluđuje pa ti probamo pomoći savjetom.

Sretno, sve će biti dobro! Samo odlučno i dosljedno.

[Lili75]

blazer, ako smo mi neke uspjele korigirati svoje muževe nakon 30 godina njihovih starih navika, onda ćeš i ti sredit svoju malu prevrtljivu

Meni je nekako najlakše dati savjet ako daš par konkretnih situacija koje te najviše izbace iz takta. Možda ti nešto pomogne od naših savjeta...

[KrisZg]

Evo moga, ima 13. god i cisti primjer razilazenja u odgoju, samo sto se to kod njega unatoc mojim pokusajima od kojih ne odustajem nije popravilo. Mislim jest ali ne toliko da bih bas bila zadovoljna. Sto god da radimo, ma da ga odvedemo na najbolji dogadaj u gradu, samo jedna sitnica da mu zasmeta spreman je svima upropastiti provod svojim durenjem i to traje od njegove cca 2. godine. Ponekad pomislim da je on uvjeren da treba dobiti nesto samo zato sto postoji.

Uzasno je frustrirajuce imati takvo dijete, nije tu samo odgoj tu je i karakter u pitanju. Nas dvoje smo vise na ratnoj nozi nego sto se slazemo, upravo jer ja ne zelim odustati i necu odustati ma koliko mi zivaca pocupao.

Cesto je tu slucaj pogubljenosti, nemaju granica kao mali i tesko ih je uspostaviti kasnije.

[Begonija]

blazer upravo se osjećam kao i ti
Imam troje djece i samo sa srednjim imam velikih problema.
MM je zaista dosljedan prema srednjem od njegovog prvog dana i ima jasne granice ali kod našeg djeteta ni to nije dovoljno
Danas mi je loš dan, izmorio me svojim cjelodnevnim njurganjem i vikanjem
Tete u vrtiću mi kažu da je IZRAZITO energičan, borben ali i inteligentan dječak
Ne znam što da radim, kako da ga naučim da smanji svoje unutarnje frustracije

[sirius]

Neka djeca stalno imaju potrebu rusiti granice , pa bile one i cvrsto postavljene.
samo da znate , i da se ne cudite zasto to kod nekih pali , a kod nekih -ne.

[cvijeta73]

,ne idemo u vrtić,..

upiši ju u vrtić, za boga miloga

[sirius]

upiši ju u vrtić, za boga miloga

O , da . I majke besposlicarke imaju djecu u vrticu barem nekoliko sati dnevno.

[mama pticica]

samo da dodam, sve, ali apsolutno sve je moguće popraviti..ako se odlučiš
i sigurno nisi loša majka!

i da, ja mama doma već 5g i dijete uredno u vrtiću cijelo vrijeme! i nikad ne bi promijenila da se ponovo vratim...

[nela08]

Ja imam jednu jako sličnu i prilično slične greške sno napravili, ali polako nekako to ispravljamo iako opet bude dana kadami se čini da nema zkicestijeg djeteta na svijetu....
Pratim temu i imati cu još puno toga za komentirati kada uhvatim vremena na kompu.

[sirius]

Ako zanemarimo detalje, pogreska je ocekivati od djeteta da djeli odgovornos za odnos roditelj -dijete .
Ta prevelika sloboda i prevelika odgovornost djecu cini nezadovoljnima i nesigurnim.
Roditelj je taj koji treba preuzeti odgovornost i prepoznati djetetove potrebe.
Ne -želje. Potrebe.
želje i potrebe nisu isto.

[maria71]

sve se da riješiti, promijeni svoj stav i budi dosljedna .
i ne budi tužna . ti si odlična mama !

pusa !

[Uh-puh]

Znam jednu takvu curicu...energicno i pametno dijete koje volitestirati granice. I jako onome koji joj da previse prostora tj. slobode (npr.baka). Mama je doduse relativno rano shvatila da ce zavrsiti u ludnici ako joj da previse na volju, pa je promijenila plocu. Trajalo je par godinica, al curka je sada dijete za ne prepoznati. Ima ona jos svoje ispadne, npr. Voli manipulirati, al to se sreze i njen komentar na to bude "ooooookeeeej". Doduse, mama joj se par puta u ekstremnim slucajevima iz ciste nemoci dohvatila kuhace ali te situacije su stvarno bile za poludit.
Da, morat ces joj uzeti njene prevelike "moci"))

[čokolada]

Moraš prvo promijeniti sebe i prestati se osjećati loše ako ne ispuniš njene želje i ne skačeš na svaki mig. Kada dođeš u fazu da mrtva-hladna bez samoanalize možeš reći riječi poput: ne može, ne dozvoljavam, želim da napraviš to i to, odnosno da napustiš prostoriju na njen fras i ne popustiš pa taman se nebo srušilo, na konju si.
I prestani nadugačko objašnjavati. Sretno!

[čokolada]

upiši ju u vrtić, za boga miloga

zaboravila sam naglasiti koliko je ovo mudar savjet .

[bubica27]

Unatrag 4-5 godina učestalo je naglašavanje kompetencije djeteta (ovdje na forumu), važnosti uvažavanja djetetovog mišljenja.. kad mu je hladno ne treba se obući, kad mu se ne spava ne treba spavati..autoritet se izgubio..vrtić je predstavljan kao nužno zlo.. važnost stalne prisutnosti roditelja u djetetovim prvim godinama pa time odgađanje vrtića što duže, pod cijenu da se posao stavi na čekanje.. i stekne se stvarno jedan dojam da je dijete gazda i sve mu se treba podrediti..dojam je da si upala u zamku čitajući savjete "savršenih" roditelja koji uvažavaju sve stavove djeteta. Ako si takav stav oblikovala čitajući forum. Govorim iz vlastitog iskustva, kako netko kaže, to sam samo ja. Dogodilo se slično i meni, zato pišem iz svog iskustva.

Treba samo vratiti pravu ulogu roditelja roditelju, a dijete pustiti da bude dijete, usmjeravano roditeljem, a ne obrnuto.

[Peterlin]

Unatrag 4-5 godina učestalo je naglašavanje kompetencije djeteta (ovdje na forumu), važnosti uvažavanja djetetovog mišljenja.. kad mu je hladno ne treba se obući, kad mu se ne spava ne treba spavati..autoritet se izgubio..vrtić je predstavljan kao nužno zlo.. važnost stalne prisutnosti roditelja u djetetovim prvim godinama pa time odgađanje vrtića što duže, pod cijenu da se posao stavi na čekanje.. i stekne se stvarno jedan dojam da je dijete gazda i sve mu se treba podrediti..dojam je da si upala u zamku čitajući savjete "savršenih" roditelja koji uvažavaju sve stavove djeteta. Ako si takav stav oblikovala čitajući forum. Govorim iz vlastitog iskustva, kako netko kaže, to sam samo ja. Dogodilo se slično i meni, zato pišem iz svog iskustva.

Treba samo vratiti pravu ulogu roditelja roditelju, a dijete pustiti da bude dijete, usmjeravano roditeljem, a ne obrnuto.

Lijepo i jednostavno, sve je sažeto u ovu jednu rečenicu. Ne treba ništa dodavati.

I potpisujem ono Cvijetino za vrtić - svakako bih upisala dijete.

[bubica27]

Konačno da sam nešto i ja dobro napisala

[Peterlin]

[bubica27]

Al stvarno je teško biti roditelj..i iz najbolje namjere nekad odemo u krivu stranu..pa kad toliko truda ne vodi željenim rezultatima ispadne da bi bilo bolje da se vodimo malo instiktom umjesto savjetima o odgoju iz knjiga i sve malo pojednostavimo..mic po mic

[tangerina]

evo, jedan maaali detalj koji je meni upao u oči "ako joj se ne spava, ne treba ići na spavanje"
jest da je Jesper Juul, kojeg izrazito cijenim, baš eksplicitno to pisao, da dijete samo treba prepoznati kad mu se spava bla bla
na primjeru mog djeteta, koji je iste dobi kao tvoja curica, to mi zasad nije niti malo dobra ideja. Možda sada postaje pomalo, ali donedavno, no way. On ne bi nikad išao spavat, postajao bi sve umorniji i nervozniji i sve mu je teže zaspat.. kod nekih stvari su mi rutina i pravila dušu dale da smanje količinu svađa i konflikta.

[tangerina]

pa kad toliko truda ne vodi željenim rezultatima ispadne da bi bilo bolje da se vodimo malo instiktom umjesto savjetima o odgoju iz knjiga i sve malo pojednostavimo..mic po mic

ja bih rekla da se i "instinkti" i knjige o odgoju mogu svakojako protumačiti, pa u konkretnoj situaciji čak i uz sve vodiče, nađem se kako se češem po glavi i pitam "ok, bih li sad trebala napraviti varijantu A, ili B koja je potpuno suprotna?"

jednom mi je tata rekao "ti si možda mislila da ja i mama uvijek znamo šta radimo, ali to često nije bilo istina. jednostavno bi odabrali neki pristup i nadali se najboljem"

[KrisZg]

I na uciteljskom kada ides za predskolski odgoj ucis po juulu, bar je bilo tako 2005 pa na dalje ali djeca svejedno u vrticima idu spat prema rasporedu. Potpisujem sirius, nema goreg nego kad me uhvati zaljenje jer nesto nisam dopustila a znam da sam u pravu, nanjuse tvoju slabu tocku sam tak...

[KrisZg]

Ja sam se neki dan zalila susjedi, ona isto ima 13-godisnjaka i ja meljem kako je moj nerazuman i kaze ona meni da ona ne voli da njezin ide van kada je na poslu jer mali ima odredeno medicinsko stanje. Ne bi tu bilo nikaj sporno da mali pun kufer puta nije dosao po moga i da nisu izasli van dok je ona bila na poslu i mene zamolio da ne kazem, jer kao kratko ce i naravno da mi nije rekao pravi razlog zakaj majka ne voli da on izade van. Smrzla sam se kaj se moglo tek dogoditi...da je imao napadaj vani, tek su doselili, nitko ne zna kaj treba....ma nas je suuupeeer!

[pulinka]

... promjene raspoloženja su od toga da vrišti od sreće do ljutnje koja ide u beskonačnost..sitnice ju mogu toliko isfrustrirati da je to strašno..

I moje starije dete, devojčica je slična -od rođenja. Kao da si nju opisala. Nikad dugo zadovoljna. Želi nešto, uradi/dobije to-sekund sreće, i prelazi na sledeću želju. Reakcije ekstremne, granice-stalno ruši. Presrećna-dok nema frustracije. Kraljica drame.
I sada, kada je mlađe dete, sin, blizu trećeg rođendana, ja sa sigurnošću mogu reći da nije sve u popustljivom vaspitanju.
Jer ja sam silom prilika, relativno rano shvatila da se granice moraju postaviti, a krenula sam sa ćerkom slično kao ti negde do njenih 18 meseci-sve "bira" dete. A onda sam ostala trudna opet, i promenila radikalno i stavove i način vaspitanja. I teško mi je da poverujem da su tih prvih njenih 18 meseci "bez granica" (mada ih je imala i onda, samo popustljivije), bili presudni za oblikovanje njene ličnosti.
Ne mislim da treba odustajati od vaspitanja i granica, naprotiv, ali mislim da, nažalost, vaspitanje nije čudesno.
Možda će, eto, vrtić biti čudesan-jer, eto, ni moja ne ide u vrtić.
Ali ne mogu da svedem njen karakter i ponašanje na nepostojanje granica kad, upoređujući svoje dete i tuđu, ispada da su moje granice daleko strožije i nepomerljivije od tuđih, a moje dete daleko buntovnije, burnije i upornije u tome od proseka.

[trampolina]

Nije na žalost odgoj čudesan, ali mislim da je presudan u životu. Ipak određuje smjer kretanja života (ili se barrm nadam da je tako, vrijeme će pokazati).

Evo moj uz pacifistički odgoj svako malo ispušta ratne pokliče, i još mi vapi "mama, pusti me ratovati TREBA mi to".

Samo što to ratovanje ne izgleda onako dječje "pa, pa, dagadaga" nego potomče složi facu kao da je general usred bitke. Do krvi i do kraja. Mislim da je u prošlom životu bio ako Aleksandar Makedonski.

Tako da... stvarno nije sve u odgoju. Bilo bi prelagano da je.

[Bubica]

da, ne mogu reci da ni sama nisam prošla kroz slična promišljanja sa starijim djetetom, nakon što sam rodila curku...on nikada nije bio tako dramatičnih promjena raspoloženja, ali dinamično i zahtjevno dijete da....i, sve je lijepo išlo dok je bio sam, naravno, uz malo dijete, njegova su ponašanja meni/nama postala zahtjevnija. Mučila se jesam neko vrijeme dok is nisam posložila u glavi da se kod djeteta niš nije promijenilo, nego sam se ja promijenila, moji kapaciteti i prioriteti...tako da mi se ne čini fer sada "okrivljavati" dijete, Juula, forum, "popustljive roditelje" nego naprosto krenuti dalje, odlučiti koje se bitke mogu/isplate voditi, a koje ne. Meni se čini najvažnije prema djetetu jasno komunicirati naša očekivanja...

[Zuska]

Unatrag 4-5 godina učestalo je naglašavanje kompetencije djeteta (ovdje na forumu), važnosti uvažavanja djetetovog mišljenja.. kad mu je hladno ne treba se obući, kad mu se ne spava ne treba spavati..autoritet se izgubio..vrtić je predstavljan kao nužno zlo.. važnost stalne prisutnosti roditelja u djetetovim prvim godinama pa time odgađanje vrtića što duže, pod cijenu da se posao stavi na čekanje.. i stekne se stvarno jedan dojam da je dijete gazda i sve mu se treba podrediti..dojam je da si upala u zamku čitajući savjete "savršenih" roditelja koji uvažavaju sve stavove djeteta. Ako si takav stav oblikovala čitajući forum. Govorim iz vlastitog iskustva, kako netko kaže, to sam samo ja. Dogodilo se slično i meni, zato pišem iz svog iskustva.

Treba samo vratiti pravu ulogu roditelja roditelju, a dijete pustiti da bude dijete, usmjeravano roditeljem, a ne obrnuto.

Zanimljivo, imam potpuno drugi dojam. Ja sam, iščitavajući ovaj forum, a bogme i hrpu literature, uvijek nailazila na stav da djecu treba uvažavati, ali da su djeci u isto vrijeme potrebne granice i pravila. I baš se ovdje na forumu često naglašava razlika između permisivnog (popustljivog) i autoritativnog (vodećeg) roditeljstva. Toliko u obranu foruma

Blazer, sad sam otvorila skripte s radionica "Rastimo zajedno" samo kako bih ti najtočnije mogla prenijeti to u kojem ste stupu roditeljstva, vjerojatno, malo popustili, i gdje trebate pojačati, a u kojima ste bili pre angažirani. Meni to izgleda vrlo smisleno, zato i dijelim.

Postoje, dakle, 4 stupa roditeljstva:

1. Brižno ponašanje

- odgovara na djetetovu potrebu za ljubavlju, emocionalnom toplinom, sigurnošću, pripadanjem, povezanošću, prihvaćanjem; brižno ponašanje roditelja djetetova je sigurna baza iz koje se može otisnuti u istraživanje svijeta i vratiti kad osjeti umor, strah, tugu ili neko drugo neugodno stanje ili emociju.
- od roditelja se traži osjetljivost na poruke djeteta i primjereno odgovaranje na njih (naklonost, radost, utjeha, razgovor..)
- dosljedno pružanje emocionalne topline i dosljedno odgovaranje na potrebe djeteta predstavljaju temej za razvoj sigurne, stabilne i emocionalno tople veze s roditeljem; omogućava da se dijete osjeća vrijednim i prihvaćenim.

2. Struktura i vođenje

- odgovaraju na djetetovu potrebu za sigurnošću, predvidivošću i kompetentnošću.
- struktura se odnosi na prostor, vrijeme i usmjeravanje djetetova ponašanja.
- strukturirani prostor - siguran prostor u kojem je dijete zaštićeno od opasnosti doma i izvan doma, malom je djetetu važno da se raspored u poznatom prostoru ne mijenja.
- strukturirano vrijeme i aktivnosti podrazumijevaju uredan (ali ne i krut) svakodnevni raspored s redovitim vremenom i obrascima obiteljskih aktivnosti. Rutina i predvidivost malom djetetu pružaju osjećaj sigurnosti; istovremeno važna je i fleksibilnost koja omogućuje da se rutina prilagodi trenutačnim potrebama djeteta; fleskibilnost u vremenu također omogućuje i sve više dogovaranja s djetetom što je ono starije i zrelije.
- strukturu čine i granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja te drugi načini vođenja i usmjeravanja djeteta, kao što su izražavanje očekivanja ili objašnjavanja zahtjeva. To djetetu omogućuje naučiti samoupravljati svojim ponašanjem. Roditelj je djetetu uzor prikladnog ponašanja i izražavanja emocija te odnošenja prema drugim osobama, od njega uči i razvija vlastite moralne vrijednosti, rješavanje sukoba i prosocijalna ponašanja. Kako bi to postiglo, roditelj pomaže djetetu razumjeti što jest, a što nije prihvatljivo te postavlja razumne i primjerene granice i očekivanja. Pri tom je važno uzimati u obzir djetetovo mišljenje te ga usmjeravati na pozitivan način, uz postavljanje jasnih granica, pružanjem smislenih objašnjenja, bez tjelesnog i psihičkog kažnjavanja.

3. Uvažavanje ili priznavanje djeteta kao osobe

- odgovara na potrebu i pravo djeteta da ga se vidi, čuje, i poštuje kao osobu, s vlastitim shvaćanjima, idejama, planovima, preferencijama i dosojanstvom; važno za razvoj djetetove samosvijesti.
- to podrazumijeva posvećivanje vremena i pažnje te pokazivanje zanimanja za svakodnevne aktivnosti i iskustva djeteta; to od rodietlja zahtijeva da sluša dijete, pokuša razumjeti njegovo gledište i da mu pomogne izraziti svoje misli i osjećaje - tako se dijete osjeća vrijedno takvo kakvo jest.
- uvažavanje djeteta kao osobe podrazumijeva i poštivanje djetetovih granica i odlučivanja na području primjerenom njegovoj dobi i zrelosti. Pritom, uvažavanje djeteta kao osobe ne znači uvažavanje svih djetetovih želja, već prepoznavanje prihvaćanje i uzimanje za ozbiljno kako dijete doživaljava sebe ili neku situaciju (npr. vidim da bi najradije obukla svoju zelenu majicu, ali ona je nažalost mokra, tu su ti plava i crvena majica pa odaberi koju ćeš obući dok se zelena ne osuši. Ali ja bih zelenu! Da znam, nju najviše voliš, žao mi je što je sada ne možeš obući..)

4. Osnaživanje ili omogućavanje osnaživanja djeteta

- odgovara na djetetovu potrebu za osjećajem osobne kontrole, kompetentnosti te sposobnosti utjecaja na druge ljude i na svijet oko sebe; to je roditeljeva potpora djetetovoj autonomiji.
- to zahtijeva roditelsku osjetljivost, otvorenost djetetovom utjecaju i uzajamnoj suradnji; roditelj podupire djetetove jake strane, hrabre dijete i izražavaju povjerenje u njegove sposobnosti, slijede i podržavaju djetetove inicijative (inetres za djetetovu ideju, pridružuje se djetetvoj aktivnosti ili se suzdrži od toga ako dijete samo može ostvariti svoj naum).
- roditelji mogu stvarati prilike u kojima dijete uči i stječe nova iskustva;
- kad djeca prepoznaju da svojom aktivnošću mogu utjecati na okolinu, djeca stječu osjećaj djelotvornosti koji ih ohrabruje da budu aktivna i djeluju u skladu sa svojim potrebama i u novim situacijama.

[S2000]

Pratim.

[blazer]

Prvo ću vam se svima zahvaliti na vašim odgovorima,savjetima...evo svaki post sam pročitala od riječi do riječi..
Da,granice su te koje nam prave probleme..JA sam ta koja je kriva za njih jer u mojoj glavi je do sada bilo "šta je sad to toliko strašno da ona baš mora to napraviti"-pa mislim kao da mi je teško pokupiti igračke,namjestiti njen krevet..-glupača,upala sam sama u svoju zamku..i sada kukam nad nečim na što je niti nisam ni tražila da do sada radi i očekujem da će se to preko noći promjeniti..
konkretan primjer šta radi?-danas smo sjedili u dvorištu,baka je ušla u kuću i kako je zatvorila vrata tako su se ona zaključala..curka je krenila za njom,uhvatila za bravu i kad je skužila da su zaključana dreknula,počela udarati nogama po njima,mamaaaaaa vrata su zaključanaaaaaa...ja joj kažem da nema veze da je ključ sa unutarnje strane i kad baka bude izlazila otključati će vrata i izaći i da ne lupa po njima nogama i da ne vrišti..ona je to sve lijepo,smireno saslušala okrenila se prema vratima i nastavila udarati nogama i derati se bakooooooo vrata su se zaključala..-to je jedan primjer možda i ne tako neke velike stvari,ali kada ih se nakupi u jednom danu stvarno ispilim..
da,mislim da je kod nje isto u pitanju karakter,ali i ja sam ga valjda dobro potpirila svojim postupcima.
da,da juul i slični njemu... da sam ih manje čitala možda bi imali manje problema...
je,često se zaboravljam da sam joj mama mislim da bi trebale biti kao neke frendice koje se oko svega mogu dogovoriti,a kod djece to ne ide tako..-djeca trebaju roditelja,trebaju obaveze,odgovornosti...-sve ja to sebi stalno govorim u glavi i sve mi to bude jasno kad već puknem kao kokica
oooo a tek kad vam napišem za vrtić..sram me više i pisati sva svoja sr...-ali evo bar sam postala svega još svjesnija kada ovo sve pišem.
išla je princeza u vrtić,ali kad sam ja rodila ona mi je lijepo rekla da ne želi ići u vrtić jer ja sam kod kuće i da želi biti doma..u vrtiću je i tako i tako glupo i dosadno i da ne želi...i naravno mama ju ispiše iz vrtića...ajme majko mila.
ma ja sad kad čitam sve ovo što sam napisala meni se sve čini da je ona razmaženo dijete...i ne ferma nikoga niti 5 posto jer nikada nije odgovarala za svoje postupke i nije osjetila posljedice svoga ponašanja...dale ste mi vjetar u leđa i moram sama sebe natjerati da se promjenim prvo JA a onda mogu mjenjati svoj odnos sa njom

[Zuska]

Evo zanimljivog članka, nije samo za Blazer.
O starom i novom pristupu roditeljstvu, o kiparima i vrtlarima roditeljima: Kakav smo roditelj?

Teško je biti vrtlar, možda zato što smo potekli iz dominantno kiparskog okruženja...

[blazer]

..i da istina je i da mi dijete samo pokazuje da to što radim ne štima i da nije u redu..-šta mi više treba!!!!!
ZUSKA..-ovo si printam

[Lili75]

Evo zanimljivog članka, nije samo za Blazer.
O starom i novom pristupu roditeljstvu, o kiparima i vrtlarima roditeljima: Kakav smo roditelj?

Teško je biti vrtlar, možda zato što smo potekli iz dominantno kiparskog okruženja...

Zuska mene odgojili kipari a ispala ko dijete vrtlara ha ha nis ne kuzim.

[Zuska]

Zuska mene odgojili kipari a ispala ko dijete vrtlara ha ha nis ne kuzim.

Možda teoriju treba dodatno razraditi s nekoliko podkategorija, hehe.

I ja se osjećam kao dijete vrtlara, a da su mi starci dosljedno vrtlarili, i nisu baš, okušavali su se i u kiparstvu, i u nekim drugim granama. Tražila se djeca

[KrisZg]

Prvo ću vam se svima zahvaliti na vašim odgovorima,savjetima...evo svaki post sam pročitala od riječi do riječi..
Da,granice su te koje nam prave probleme..JA sam ta koja je kriva za njih jer u mojoj glavi je do sada bilo "šta je sad to toliko strašno da ona baš mora to napraviti"-pa mislim kao da mi je teško pokupiti igračke,namjestiti njen krevet..-glupača,upala sam sama u svoju zamku..i sada kukam nad nečim na što je niti nisam ni tražila da do sada radi i očekujem da će se to preko noći promjeniti..
konkretan primjer šta radi?-danas smo sjedili u dvorištu,baka je ušla u kuću i kako je zatvorila vrata tako su se ona zaključala..curka je krenila za njom,uhvatila za bravu i kad je skužila da su zaključana dreknula,počela udarati nogama po njima,mamaaaaaa vrata su zaključanaaaaaa...ja joj kažem da nema veze da je ključ sa unutarnje strane i kad baka bude izlazila otključati će vrata i izaći i da ne lupa po njima nogama i da ne vrišti..ona je to sve lijepo,smireno saslušala okrenila se prema vratima i nastavila udarati nogama i derati se bakooooooo vrata su se zaključala..-to je jedan primjer možda i ne tako neke velike stvari,ali kada ih se nakupi u jednom danu stvarno ispilim..
da,mislim da je kod nje isto u pitanju karakter,ali i ja sam ga valjda dobro potpirila svojim postupcima.
da,da juul i slični njemu... da sam ih manje čitala možda bi imali manje problema...
je,često se zaboravljam da sam joj mama mislim da bi trebale biti kao neke frendice koje se oko svega mogu dogovoriti,a kod djece to ne ide tako..-djeca trebaju roditelja,trebaju obaveze,odgovornosti...-sve ja to sebi stalno govorim u glavi i sve mi to bude jasno kad već puknem kao kokica
oooo a tek kad vam napišem za vrtić..sram me više i pisati sva svoja sr...-ali evo bar sam postala svega još svjesnija kada ovo sve pišem.
išla je princeza u vrtić,ali kad sam ja rodila ona mi je lijepo rekla da ne želi ići u vrtić jer ja sam kod kuće i da želi biti doma..u vrtiću je i tako i tako glupo i dosadno i da ne želi...i naravno mama ju ispiše iz vrtića...ajme majko mila.
ma ja sad kad čitam sve ovo što sam napisala meni se sve čini da je ona razmaženo dijete...i ne ferma nikoga niti 5 posto jer nikada nije odgovarala za svoje postupke i nije osjetila posljedice svoga ponašanja...dale ste mi vjetar u leđa i moram sama sebe natjerati da se promjenim prvo JA a onda mogu mjenjati svoj odnos sa njom

Đizs kaj da ti kazem, meni je moje prvorodeno dolazilo kuci i nije se slagao sa jednim deckom, glupaca sam postavila isto pitanje: njega pitala dal zeli ici u vrtic? I naravno ispisala ga, sve skupa nismo godinu staza nakupili, ukljucujuci jaslicku i stariju grupu.

Od malena sam ga ucila upravo tome, da svaki postupak ima posljedice, nazalost uvijek je njegov otac uspjesno mu pomogao da ih izbjegava. Tek nakon dosta vremena se to ustalilo u njegovoj glavi ali i dalje ponekad napravi nekaj bez obzira na posljedice.

Bit ce to sve ok, samo hrabro.

[kristina_zg]

I meni je davno teta u vrtiću rekla kako će me djeca iscrpiti..bila je u pravu.
Ja sam iz svega izvukla dvije ključne stvari: (ali kažem, samo izvukla..još ih nisam uspjela provest u djelo...)

1. gledanje djeteta kao prijateljicu - velika greška koju i sama često radim i onda pucam kad ne bih trebala pa dobivam nesigurno dijete...
2. pretjerano tumačenje - već mi stotinu ljudi reklo da previše obrazlažem, govorim i sama se uzrujam i uspušem i dijete se u svemu tome izgubi

a uz sve to sklona sam i vikanju...zbog kojeg sam opet izrazito ljuta pak na sebe i eto samo se vrtim u krug...

Kad bih sama za sebe trebala reći u koju vrstu roditelja spadam, zaista ne bih znala...sve mi se čini da idem iz krajnosti u krajnost...s jedne sam strane previše popustljiva, a onda s druge prestroga- i to često u krivim stvarima..(MM kaže da sam navikla da bude sve po mom i kad nije tako gubim se, drugim riječima- imam problem sa samokontrolom)

Svih tih svojih pogrešaka svjesna sam odavno, a još nisam uspjela drugačije, muž koji je isto energičan i temperamentan u razgovoru s djecom se uspije iskontrolirati, a ja to još nisam uspjela...i onda tražim od svoje djece da to uspiju....
Bitan je primjer kakav im pružamo, ne puste riječi..

S obzirom na sadržaj mog posta, ovo bi očigledno trebala biti druga tema koja bi služila kritiziranju roditelja, ne djeteta...

[kristina_zg]

I obično samo navikli kretati od drugih, mijenjali bismo ponašanje partnera, djece, okoline...a često nismo ni svjesni da je ključno najprije promijeniti sebe, jer, naravno, to je najteže. (Kritiziram sebe!)
Ako ništa drugo, uz sram osjećam i veliko olakšanje što sam to osvijestila i napisala...sad dalje krećem u borbu mijenjanja svog teškog bića

[šafran]

Drage moje,odakle početi..ne znam niti zašto pišem sve ovo,možda samo da mi bude lakše..jer svjesna sam gdje griješim i što trebam činiti drukčije,ali...
Dvoje smo roditelja,u skladnom braku,zaposleni...rane 30-ete,dvije curice,jedna 9 mjeseci druga 5 godia. Ja radim pola radnog vremena i praktički odradim svoj posao za vrijeme njihovog popodnevnog spavanja,tako da sam stalno s njima i nisu nikada niti primjetile da me nema i da sam zaposlena. Zašto sve ovo pišem..-da probam objasniti bar donekle u kakvom okruženju žive moje curke.. Inače radim sa djecom (kakva ironija) i pedagoškog sam usmjerenja,moram li napomenuti koliko knjiga o odgoju sam pročitala...hmmmm.
Sada malo o princezi koja nam zadaje ogromne glavobolje...-moja curka od 5 godina je uvijek bila teško odgojivo dijete..tvrdoglava,glasna,uvijek ljuta,u danu promjeni po 150 raspoloženja..-faza??-ne bi rekla,jer to traje od kad je postala svjesna sebe pa do dan danas.. Mi smo vam oni o kojima pišete na forumu,nad kojima se možda i zgražate..ali šta da vam kažem,osim da iznesem i svoju stranu..mi smo vam oni što smo puzali po podu u trgovini,trčali po šoping centru..i unatoč tome svemu vodili je na sva mjesta sa sobom..zašto?-jer sam smatrala da je ona moje dijete i da treba sudjelovati s nama u svemu što radimo. jesam li pogrješila?-očito da jesam... Jako smo puno pričali s njom,kao sa odraslom osobom,objašnjavali joj sve i do u svaku sitnu pojedinost,ona je imala pravo odlučivati o jakooo puno stvari..-ako joj se ne spava,ne treba spavati..ići će kad bude pospana,jesti će kad bude gladna a ne kad se treba jesti..znači bila sam roditelj koji se prema njoj odnosio kao prema biću koje ima pravo odlučivati o dosta stvari...-VEELIKA POGREŠKA. Muž je uvijek bio taj koji je želio uvesti neki red,kaznu za loše ponašanje...ali-uvijek je dobivao moje "pametne odgovore"..-"pa mi ne radimo,ne idemo u vrtić,ona može u jutro spavati dokle hoće,šta ju tjeraš da ide spavati..ići će kad bude umorna"..-i tako smo imale odgovor na sve...
Sada sam došla do toga da nemam više snage i opet kao što sam čitala ovdje na forumu postajem jedna od onih nad kojima se mnogi zgražaju "ona koja odustaje od odgoja"...
Što sam napravila svojim odgojem-dobila sam jednu djevojčicu koja je u glavi puno ispred svojih stvarnih godina,a još je dijete..-vidim da je jadna zbunjena izgubljena u vremenu i prostoru,ne zna niti sama gdje pripada...
Postalo je još gore sada kaada je seka s nama..stalno čeka priliku gdje bi "pobjegla" ,kada ode kod baki ne želi ići kući,kuća joj je glupa,dosadna..iako se trudimo i suprug i ja da joj svaki dan bude ispunjen,da radimo nešto zanimljivo..-nikada nije dosta,nikada zadovoljna..npr.vožnja biciklom još nije niti završila,a već je pitanje "što ćemo poslje toga raditi"... promjene raspoloženja su od toga da vrišti od sreće do ljutnje koja ide u beskonačnost..sitnice ju mogu toliko isfrustrirati da je to strašno.. da ne bude zabune..ima ona i svojih jako lijepih osobina..-jako lijepo crta i voli to raditi,jako je osjećajna (samo što to rijetko pokazuje i tu njenu stranu poznamo samo suprug i ja)...
vrtimo se u krug,pokušam joj uvesti granice,red...nakon par dana pada sve u vodu jer ja padnem na njene suze,moljakanje
jednom mi je netko rekao da se previše bavimo s njom,da previše pratimo i snimamo svaki njen korak,riječ..analiziramo,upozoravamo...drugom rječju da smo dosadni....i eto sad na kraju vidim samo svoje greške,krive postupke i osjećam se kao jako loša mama...da li će se ta naša popustljivost,sati i sati razgovora jednoga dana isplatiti...neznam..-znam da se do sada nije isplatilo...
osjećam se kao u lošoj vezi...znate onaj osjećaj kada nekoga ludo volite i prešli bi preko svega samo da je taj drugi sretan,da vas voli i da mu je lijepo...i radite to iako znate da nije dobro i da neće dobro završiti..i taj drugi to debelo koristi...vašu ljubav,popustljivost..

Gotovo da si opisala moju curku, osim jedne razlike (dvije, moja ide u vrtić već dugo), ja sam joj na vrijeme počela oduzimati njene prevelike moći, kako je to odlično sročila Uh-puh! I da i moja je dobila sa kuhačom po dupetu, u 2 ekstremne situacije, gdje je ona mene počela mlatiti i da, itekako je bila svjesna što radi, bez obzira na svoje dječje godinice! Danas smo previše počeli filozofirati oko odgoja, što kod neke djece neće možda voditi u ekstreme gdje će se dijete kad tad oteti kontroli, ali kod neke djece će se dogoditi upravo to, otet će se kontroli uz premekan i prefelksibilan odgoj, a time smo napravili medjeđu uslugu njima samima.

Cvijeta kaže vrtić i debeli potpis na to! Tvojoj maloj je vrtić neophodan!

Ti nisi niti loš roditelj, niti loša mama! U to spada sasvim nešto drugo.

I da ovo podebljano je srž problema i tvog i mog i većine današnjih roditelja, koji žele sve najbolje za svoje dijete i onda odu u drugu krajnost i pretjeraju, a to je danas barem lako. Zahvalna sam nekad Turcima oko mene koji me svako malo podsjete na neke stari, kad umjesto da petogodišnjaku ide pol sata objašnjavati u fino i u široko nakon što mu je to već tko zna koliko puta objasnio, zašto ne može napucavati tu loptu po stanu, klepne ga po uhu, a lopta leti u smeće i, basta.

[šafran]

Ako zanemarimo detalje, pogreska je ocekivati od djeteta da djeli odgovornos za odnos roditelj -dijete .
Ta prevelika sloboda i prevelika odgovornost djecu cini nezadovoljnima i nesigurnim.
Roditelj je taj koji treba preuzeti odgovornost i prepoznati djetetove potrebe.
Ne -želje. Potrebe.
želje i potrebe nisu isto.

Da, da, i još jednom da! To je ono gdje mnogi danas padaju na testovima kod svoje djece, pobrkaju ova dva pojma.

[šafran]

Dodala bih još nešto na temu modernog roditeljstva.

Mi danas, a to se odnosi pretežno na roditelje srednje klase, popušili smo priče koje nam se serviraju, i radimo i sebi i djeci medvjeđe usluge. I čitava stvar se toliko otima kontroli, da evo, čak i pedagozi i ljudi koji rade sa malom djecom, dakle to im je profesija čak, sami updaju u te klopke sa svojom vlastitiom djecom.

Siromašni i bogati sa time nemaju problema.

I kod jednih i kod drugih, djeca prvo što nauče do svoje 5 godine je, respekt!
Nema vrištanja, nema tantruma, nema upadanja na riječ, nema cvilenja, moljaknja, povlačenja za rukav, ispada i sva čuda koja danas moćeš sresti kod petogodišnjaka na svakom čošku. Hvala, molim, dobar dan, doviđenja, oprosti itd.. su riječi koje su sastavni dio njihovoga dječjeg vokabulara, kao i što je respekt, sastavni dio njihovog ponašnja već u toj dobi.

[šafran]

Prvo ću vam se svima zahvaliti na vašim odgovorima,savjetima...evo svaki post sam pročitala od riječi do riječi..
Da,granice su te koje nam prave probleme..JA sam ta koja je kriva za njih jer u mojoj glavi je do sada bilo "šta je sad to toliko strašno da ona baš mora to napraviti"-pa mislim kao da mi je teško pokupiti igračke,namjestiti njen krevet..-glupača,upala sam sama u svoju zamku..i sada kukam nad nečim na što je niti nisam ni tražila da do sada radi i očekujem da će se to preko noći promjeniti..
konkretan primjer šta radi?-danas smo sjedili u dvorištu,baka je ušla u kuću i kako je zatvorila vrata tako su se ona zaključala..curka je krenila za njom,uhvatila za bravu i kad je skužila da su zaključana dreknula,počela udarati nogama po njima,mamaaaaaa vrata su zaključanaaaaaa...ja joj kažem da nema veze da je ključ sa unutarnje strane i kad baka bude izlazila otključati će vrata i izaći i da ne lupa po njima nogama i da ne vrišti..ona je to sve lijepo,smireno saslušala okrenila se prema vratima i nastavila udarati nogama i derati se bakooooooo vrata su se zaključala..-to je jedan primjer možda i ne tako neke velike stvari,ali kada ih se nakupi u jednom danu stvarno ispilim..
da,mislim da je kod nje isto u pitanju karakter,ali i ja sam ga valjda dobro potpirila svojim postupcima.
da,da juul i slični njemu... da sam ih manje čitala možda bi imali manje problema...
je,često se zaboravljam da sam joj mama mislim da bi trebale biti kao neke frendice koje se oko svega mogu dogovoriti,a kod djece to ne ide tako..-djeca trebaju roditelja,trebaju obaveze,odgovornosti...-sve ja to sebi stalno govorim u glavi i sve mi to bude jasno kad već puknem kao kokica
oooo a tek kad vam napišem za vrtić..sram me više i pisati sva svoja sr...-ali evo bar sam postala svega još svjesnija kada ovo sve pišem.
išla je princeza u vrtić,ali kad sam ja rodila ona mi je lijepo rekla da ne želi ići u vrtić jer ja sam kod kuće i da želi biti doma..u vrtiću je i tako i tako glupo i dosadno i da ne želi...i naravno mama ju ispiše iz vrtića...ajme majko mila.
ma ja sad kad čitam sve ovo što sam napisala meni se sve čini da je ona razmaženo dijete...i ne ferma nikoga niti 5 posto jer nikada nije odgovarala za svoje postupke i nije osjetila posljedice svoga ponašanja...dale ste mi vjetar u leđa i moram sama sebe natjerati da se promjenim prvo JA a onda mogu mjenjati svoj odnos sa njom

Da, vjerujem da bi danas imala manje problema.

Naravno ovisi i o karakteru djeteta, neka djeca, neki karakteri su mekši, neko tvrđi, ali respekt, pristojno, uglađeno ponašanje, maniri, ne počinju se usvajati tek sa 10 godina, kao ni što se zubi ne počinju prati u toj dobi. A kada dijete jednom nauči što je respekt, u punom smislu te riječi, mnoge stvari kasnije iz toga dolaze jednostavno same od sebe.

Ovaj primjer koji si gore spomenula, i ja bih ga prije 2 godine okarkterizirala kao, no big deal, međutim, to njeno ponašanje i čitava ta reakcija u toj dobi jeste jako velika stvar i govori mnogo toga, puno više nego što se na prvu čini.

[šafran]

I da i moja je dobila sa kuhačom po dupetu, u 2 ekstremne situacije, gdje je ona mene počela mlatiti i da, itekako je bila svjesna što radi, bez obzira na svoje dječje godinice!

I da, ovo ne znači da sam slomila kuhaču na njenoj guzici, niti da sam zagovornik ovakve metode odgoja!
Jedan klof po guzi je bio dovoljan, kao i moj glas i pogled. Kasnije je bilo dovoljno samo da joj pokažem kuhaču, kad je ponašanje eskaliralo, sadaje dovoljno da zarežim, a često je dovoljan i samo pogled.

I naravno da nisam ponosna na to kako sam ja to uspješno riješila, i voljela bih da sam našla neku drugu metodu koja bi kod nje upalila, ali nisam.

Sin mi je recimo sasvim drugačije štrikan, i vjeujem, odnosno nadam se, da kod njega tu metodu neću morati nikada upotrijebiti.

Kada usporedim danas njega sa godnu i pol i nju u toj dobi, nije za usporediti, niti u jednom segmentu.
Mekši je, fleksibilniji, daleko skloniji surađivati već sada, pratiti, poslušati, pokazuje već sada puno više strpljenja i želju i volju napraviti što se od njega traži, nježniji je. Ona je oluja, požar, plimni val, vulkan, potes 9 stupnja po Rihteru, on je povjetarac, vatrica, bonaca, povremeni potres eventualno 2 stupnja.

[šafran]

osjećam se kao u lošoj vezi...znate onaj osjećaj kada nekoga ludo volite i prešli bi preko svega samo da je taj drugi sretan,da vas voli i da mu je lijepo...i radite to iako znate da nije dobro i da neće dobro završiti..i taj drugi to debelo koristi...vašu ljubav,popustljivost..

Poznajem taj osjećaj, biti ludo zaljubljen u vlastitiu kćer, ali negdje sam morala presjeći, prvenstveno za njeno, a onda i za naše dobro kao obitelj, jer je situacija bivala nepodnošljiva iz mjeseca u mjesec, pa se tako nanizala i godina, a stanje sve gore.

I danas mi pobjegne, promakne, teška srca sam stroga prema njoj, jer volim to njeno lice, te njene oke, taj njen nevjerojatan širok i iskren osmjeh, njen glasić, kako pjeva, pleše, trči, skače ko mali zmaj, pa me brzo digne na foru, nevjerojatno kako samo uspije pronaći i iskoristiti i najmanju pukotinu kod mene da navede vodu na svoj mlin, brzo i spretno, dok se niti ne snađem.

p.s.
Isprika na ovolikom nizanju postova, ali ja ne znam sažeti u tri rečenice sve što mislim.

[šafran]

pa u konkretnoj situaciji čak i uz sve vodiče, nađem se kako se češem po glavi i pitam "ok, bih li sad trebala napraviti varijantu A, ili B koja je potpuno suprotna?"

Kod djeteta poput mog, ja nemam vremena zastati, počešati se poglavi i razmisliti koju varijatnu odabrati. Situacija nastane, eksalira iz ničegai, a i inače je brza u svemu, misli brzo, pjeva brzo, govori brzo, kreće se brzo, složi situaciju u stotinki, da ju je nekad nemoguče pratiti, ne samo nama odraslima, nego i njenim vršnjacima. Pa tako odluku najčešće moram donijeti i ja u stotinki jer u protivnom ode voz. A unaprijed predvijedti neke buduće sitacije, također je često nemoguće.

[sasa]

ali šafran, sto god ti podrazumijevala pod modernim odgojem, a čini mi se da podrazumijevaš izrazito permisicni, to svakako nije odgoj koji se bilo od struke, juula ili rode ikad zagovarao. odgoj koji ne uključuje kuhače također dovodi do pristojnih petogodišnjaka, koji znaju svoje granice. imam dojam da se na ovakvim temama često odgoj svede na ekstreme, ili se permisivan i dijete ti je najbolji frend ili je sve po tvom, a dijete tko pita.
dijete se može odgajati sa uvažavanjem, bez klepanja po uhu, sa jasnim granicama.
blazer, meni se čini da ti fino rezoniraš gdje griješiš, i što trebaš mjenjati.

[šafran]

Ništa ja ne podrazumjevam sasa, samo pričam svoju priču, niti su djeca, odgoj, razne situacije crno bijele, a niti život, da ih se tako lako može pospremiti u određene ladice.
Umjetnost je naći zlatnu sredinu, a koja odgovara upravo tvom djetetu, a to je ujedno i najveći izazov u čitavoj tvoj priči oko roditeljstva i odnosu dijete roditelj.

[sasa]

istina, no držim da doista ni jednom djetetu ne odgovara klepanje po uhu i slične metode.

[šafran]

Držim i ja, ali očigledno da nismo svi jednako kompetentni roditelji za svoju djecu, pa griješimo.