ma kakva šutnja za stolom.
zajednički obroci za stolom su baš bitni između ostaloga i zato jer se ne šuti. nego priča. a što su djeca starija, vjeruj mi, takvih prilika je sve manje i manje.
mislim, meni osobno je jako bitno da svi jedemo zajedno. i da jedemo - isto. i nerviraju me ti posebni obroci za djecu, kao sad će djeca jest pa ćemo mi. i nerviraju me i ti zbrljani obroci, kad se ne zna što je ručak, što je večera nego cijeli dan se nešto brljavi. to najčešće vidim kod ovih koji kakti jedu zdravo. pa dijete pojede malo voća, pa kuhanu brokulu, pa amarant, pa nikako pravi ručak i pravu večeru. i nikako da svi zajedno sjednu za stol.
al rekoh, ne znam, svašta nešto mene nervira, pa možda i pretjerujem