 |
|||
ja nemam bas nikakve traume iz te dobi-osim kad sam morala ic baki koju bas...hm...ne ljubim
onda bi se zavukla u sobu bake s kojom sam zivjela, pokrila dekom po glavi i nagovarala ju da veli ovoj drugoj baki da sam nekam otisla i da ne zna di sam.
al 'traume' od zabrana nemam.
ok- sumnjam da su mi branili nekaj od hrane, obzirom da sam valjda s tri mjeseca vec hrdala batke, al ziher je bilo nekih zabrana i uopce ih se ne sjecam.
inace, da ne laprdam puno- slazem se sa Sorci
Ja mislim da je ovo naprosto bila iznimna situacija, naime, bonkasi su bili tu, u ruci, iskušenje preveliko za čvrstu principijelnost.
Re: pate li kada ih na nešto tjeram ili im branimo
Znaci:
1. Tebi se nije dopalo nesto sto je ona odabrala.
2. Tebi se nije dopalo nesto sto je ona odabrala, pa si ga kupila.
3. To nesto ti se nije dopalo, a kupila si ga i ocekivala problem.
4. Kad je doslo do problema koji si ocekivala rijesila si to bacanjem u smece.
5. Dijete je bilo nesretno.
Pitanja koja si postavila nisu se odnosila na razliku kucnih i vrtickih pravila. Lijepo si pitala:1. Je.apricot prvotno napisa
2. Hoce.
zbog bombona je plakala 3-4 minute (i manje), a zbog ruku punih sat vremena.
tko može odrediti proporcije i reciprocitet?
jel to sve bilo isti dan?
mozda je za ruke plakala sat vremena jer joj se "nakupilo"
mislim da je apri skužila da je zeznula s bombonima. 8)
ali orki je jednako teško palo i pranje ruku, a to nitko ne nalazi spornim...
dakle pitanje je, hoće li nam djeca imati traume jer im ponekad priuštimo frustraciju?
ili je određena doza frustracije ok jer ih priprema na stvarni život u kojem ih nećemo moći uvijek zaštititi?
pa kad već dijete mora biti frustrirano (a naravno da nam je to teško gledati) onda se barem možemo tješiti činjenicom da su razlozi važni i opravdani, iako ih oni sad ne mogu razumjeti. ali možemo im olakšati postavljanjem malog broja pravila kojih se dosljedno pridržavamo i nastojanjem da ih ne gnjavimo zbog gluposti.
a mislim da je dijete u stanju izdržati i određenu količinu roditeljskih pogrešaka bez većih posljedica, ako su one iznimka u atmosferi razumijevanja i tolerancije.
nije, nego se meni nakupilo pa sam napisala.
a prije tih ruku je bila u kinu i gledala bambija, i dobila kokice... mislim, nitko ne može reći da je tom djetetu išta uskraćeno.
ja ću svejedno tupiti po svome:
kod nas je dopušteno skakati po lokvama i smočiti hlače do koljena, ali ako smo u prikladnoj obući.
kad je u "nježnijim" cipelama, ni ne pokušava.
i kako sada to kuži, a ne kuži da je dobila sladoled, ali da ne može dobiti bombone?
dakle, sigurna sam da i ona kuži da je htjela izigrati dogovor.
svejedno me zanima znači li svaki "paćenički" plač realnu tugu ili i djeca mogu time manipulirati kao što mi to činimo?
Nisam bas sigurna...
Svaka cast. I to je sva mudrost...
Moja sestra ima troje djece i sama se uvjerila kako mogu biti manipulativna, i kako točno nekad znaju na koji način žele nešto dobiti jer to trenutačno žele jaaaako i možda baš zato jer im branimo...i mislim da ona (djeca) toliko ne pate koliko se u biti zainate i tjeraju mak na konac
:shock: djizus krajst
manipulatorice najobicnija
ja kad placem nikad to ne cinim zato da bi nekim manipulirala
totalno sam i uzasno tuzna i zato placem
Ja mislim da si ti već dovoljno velika da možeš osjetiti i skužiti da li netko s tobom pokušava manipulirati ili ne. E sad, da li plače jer je tužna, ljuta, povrijeđena, mala itd., valjda je ovisno o prilici. Ali mislim da tvoja reakcija na izigravanje dogovora može biti primjerenija, da nije jedino rješenje tvoje izigravanje dogovora i bacanje nečega što ste se već dogovorile da može imati (nije da se meni nikad nije dogodilo :smajl
. Mislim da kroz primjerenije reakcije sprečavaš daljnje manipulacije, ako ih je uopće bilo na početku.
Negdje sam pročitala da Jesper Juul kaže da obično oko treće godine napravimo nagli zaokret i od djece počnemo očekivati da ponašaju odraslije nego što mogu (moja interpretacija, pronaći ću original). Ja to primjećujem kod sebe i sad se forsiram da se vratim na ono staro – micanje iz krizne situacije, kontakt oči u oči, staloženo objašnjavanje što ne, a što da, zbog čega, i dijete stvarno u ogromnoj većini slučajeva surađuje.
ja se slažem s apricot, dogovori su tu da se poštivaju
to ne znači da joj se stalno nešto uskraćuje, brani i sl., nego čak princip AP-a, biraj između ovo dvoje, izvoli ovo što je dopušteno, drugo nije zbog toga i toga..bla,bla..mislim da nije dobro to što im je sve dopušteno, odnosno što ne znaju da postoji zabrana ili nešto slično..
Mislim da je razumno dogovoriti se da ako dobiješ sladoled, ne možeš i bombone. Uopće nije potrebno objašnjenje zašto bombone nisu zdravi, dogovor je bio da se ne jedu.
Možda i pate, a možda samo isprobavaju granice tolerancije.
S tom razlikom što se većina roditelji ranije ne bi uopće zapitala ovo što se pita apri, ja, nego bi te tresnula i rekla da ne zajebavaš više po cili dan..
shvaćate li..šta je previše, previše je..ako će biti tolikoooo strašno nesretno zbog toga što nije dobilo bombone, kako će biti nesretno i nositi se s tim kad doista doživi neku nepravdu ili nesreću ?
kako će znati naučiti da mora izabrati, ako nema mogućnost biranja ?
kako će znati da nije sve na svijetu tu samo zbog je?
http://www.zarez.hr/117/zariste3.htm
Tu je intervju.
Ispada da je moja interpretacija je ipak bila malo preslobodna. Dakle, nije da je JJ to tako rekao, ispada da su to više neka moja razmišljanja.
ja se uvijek bojim da djeca neodobravanje njihovih postupaka ili njihovih zelja tumace (dok su tako mala) kao neodobravanje njih samih. ako ona zeli bombone, a ti ne zelis, ona nece misliti da je njena zelja losa nego da je ona losa zato jer ima tu zelju.
Ma dajte, vi stvarno mislite da dijete, dok place zbog bombona, smisljeno vama manipulira i negdje u podsvijesti gaji misao kako ce, napr., jednog dana s 18 godina suzama izmamiti dozvolu da uzme auto?
To je jos uvijek i ipak samo dijete od tri godine sa sladoledom i bombonima u ruci.
svatko za sebe, rekla bih. zato sam u zagradu stavila "po meni". pa je tako po meni plakanje 3-4 minute zbog nepranja ruku u proporciji s tvojim principima, a plakanje dugo cijeli sat u disproporciji.
da, ja mislim da je premala da bi se UVIJEK pridržavala dogovora. ali će s vremenom naučiti uz tebe da je dogovor dogovor i da vrijedi uvijek. još uvijek mislim da se to može postići i povremenim kršenjem nekih pravila.
pa mi i imamo mali broj pravila!Svaka cast. I to je sva mudrost...
ali je jedno od njih da, ako je već dobila sladoled, ne može dobiti i bombone!
Vedrana, nije valjda da misliš kako sam je ostavila da tuli. Pa bila mi je cijelo vrijeme na rukama, šetale smo i objašnjavala joj zašto sam bombone bacila i podsjećala je na dogovor i na to da je jučer jela takve bombone (dille, čangr-bungr-razbit ću te) i da nije stvar u bombonima već u tome da sam se ja držala dogovora, a ona nije...
i onda joj je još tatica kupio slikovničicu u trafici.
ja ne bih, ali dobro...
Kako da ne. Sad samo okrivi mene sto si djetetu kupila krivi sladoled i onda joj ga bacila u smece!
OKRUTNA I BESCUTNA MATERO!
Ne, nisam mislila da si je cijelo vrijeme ostavila da tuli.
Izgleda da sam krivo shvatila, mislila sam da si bacila sve - i sladoled i bombone.
da ne ispadne sad da sam neznamkako mudra, to je teorija... a u praksi svatko zezne tu i tamo...
apri, sve si mislim da si joj trebala dati te heb... bombone i ubuduće ne kupovati taj sladoled.
kao kad je andreju teta čistilica kod bake u sedam ujutro donijela životinjsko carstvo: on ga je otvorio brzinom munje i strpao u usta. u normalnim okolnostima ni u snu ne bi dobio čokoladu za doručak, ali bio je uzbuđen i nije mi palo na pamet da mu je pokušam oteti.
A zamisli ovu situaciju
Dodjes u Sarajevo. I s Ninet, Njojzom, wewom i wm seces po Bascarsiji i one te odvedu na najbolje cevape na svijetu. Ali, ne jedete tamo, nego uzmete zamotane za van, ti izaberes kakvu porciju i dodatke hoces, a napr. Ninet donosi van mirisne oblizeke umotane u masni papir... I kaze ti - mozes pojesti cevape, ali masni somun i luk ne mozes, jer si jucer jela kruh uz rucak. I ti jedes cevape, a Ninet vreba k'o kobac kad ces ih konacno smazati da ti otme onaj naaaaaaajfiniji dio - somun pun mascobe. I konacno doceka. Cevapi su smazani, a ona skoci, iscupa ti papir sa somunom i zakovitla ga u smece. I jos se slavodobitno naceri:"Dogovor je dogovor!"
I ne... Ne bi uopce bila bijesna, jadna, razocarana i nesretna? I ne bi joj to zapamtila dok si ziva? I ne bi joj, jednog dana, vratila istom mjerom?
neMene zanima shvaća li ona u sebi opravdanost mojega postupka?
Shvaća li da je htjela izigrati dogovor ili joj je u glavi samo uskrata?
ne
Ja bih potpisala ajvicu.
Apri, veliš da imate malo pravila, a samo ovdje si ih nabrojala desetak (ok, kužim za gljive i gorgonzolu, ali posebne čizmice za lokve, pa ovo, pa ono...Bogte, ja ne bih to sve popamtila! :shock: )
Btw, puno sam razmišljala o tim granicama i zabranama i za sad mislim da ću zabranjivati samo dvije stvari: ono što je opasno (istrčavanje na cestu, diranje štekera, i sl.) i vrijeđanje i ružno ponašanje prema drugim ljudima. Što se tiče bonkasa, čoksi i sl. - neću mu ih trpati u usta s godinu dana, no kad poraste i ako sam zatraži - dat ću mu. Sve ostalo bilo bi licemjerno - mislim, ja OBOŽAVAM colu i priklala bih MD-a svaki put kad mi počne drobiti o njezinoj (neospornoj) štetnosti.
Ja i dalje stojim iza toga da trogodišnje dijete može zapamtiti svoju tugu u određenom trenutku. To ne možemo izbjeći jer ne možemo im zbog toga sve dopuštati, ali mislim da zato kod određenih zabrana moramo imati jako dobar razlog i znati ga njima interpretirati tako da oni shvate. Sigurno ima načina.
Drugo, mislim da trogodišnje dijete može suzama i manipulirati, ali u te tri godine koliko ga imamo isto tako mi moramo već znati raspoznati tužne i manipulirajuće suze.
Treće, iz našeg primjera znam da se dijete te dobi sigurno može držati dogovora i izbjeći iskušenje, ali NE UVIJEK.
Kod nas je situacija takva da ne smije jesti slano. On to zna i drži se toga. Ali ponekad ipak dođe u iskušenje kada smo negdje u gostima, na nekom rođendanu gdje je pun stol raznoraznih smokija, čipseva i sličnih gluposti. I u tim trenucima poklekne. I ja sam tu malo fleksibilnija. Dozvolim mu smoki, dva, jedan čips, dva. Ali kod svakog kojeg uzme pogleda me i pita, ja mu svaki put ponovno objasnim da je to slano, da ne bi smio zbog toga i toga, ali ako baš mora taj jedan, ako mu je baš jako stalo i jako će ga razveseliti, neka uzme. Ali taj i gotovo. Ponekad proba još jedan ili dva, ako vidim da može proći i bez toga ne dozvolim, ako vidim da mu u tom trenutku to baš toliko znači, dopustim. I mislim da mu zbog toga neće biti ništa. Mislim da bi mu više štete nanijela ako mu ne bih dozvolila. Jer biti će situacija gdje ga ja neću moći kontrolirati, a tada će se baciti na njih kao sumanut. Ovako, kada mu povremeno ipak dopustim da zadovolji tu svoju potrebu neće imati toliku želju to učiniti meni iza leđa.
I to mi se pokazalo ispravnim. NEdavno u parku kada je mislio da me nema u blizini i da ga ne vidim, kada ga je dečkić ponudio čipsom, odbio je bez pardona uz riječi: Ja to nesmijem jer je slano
Btw, i Sven skače po lokvama SAMO u čižmicama. Kada ih nema nema teorije da zagazi u lokvu. Ali zato u njima ne zaobiđe ni jednu.
Ma uopće nije stvar u uskraćivanju, ja imam osjećaj da trogodišnja djeca kojima je većina stvari uskraćena, u toj dobi ne rade "ispade". Ona kojima nije niš uskraćeno osjećaju se povrijeđenima kad ne dobiju zamišljeno.nije, nego se meni nakupilo pa sam napisala.
a prije tih ruku je bila u kinu i gledala bambija, i dobila kokice... mislim, nitko ne može reći da je tom djetetu išta uskraćeno.
ja ću svejedno tupiti po svome:
kod nas je dopušteno skakati po lokvama i smočiti hlače do koljena, ali ako smo u prikladnoj obući.
kad je u "nježnijim" cipelama, ni ne pokušava.
i kako sada to kuži, a ne kuži da je dobila sladoled, ali da ne može dobiti bombone?
dakle, sigurna sam da i ona kuži da je htjela izigrati dogovor.
svejedno me zanima znači li svaki "paćenički" plač realnu tugu ili i djeca mogu time manipulirati kao što mi to činimo?
Iz osobnog iskustva s trogodišnjakinjom mogu reći da se uvijek možemo dogovoriti oko svega, izabrati između dvije ponuđene stvari, najveći problem doma nam je obuti papučice ali tu vrijedi ono "Ako obuješ, čitat ću ti Pinokia" i uglavnom nemamo problema. No bombone ne mogu objasniti. To je nešto gdje nema dogovora, gdje uvjeravanje ne vrijedi.
Hoću reći, tvoja kćer se može bez problema držati dogovora o cipelicama, ali bonkasi su nešto drugo pogotovo ako su nadohvat usta. I ona je premala za apsolutno poštivanje dogovora. Ne možeš ju uspoređivati sa sobom, kao ti se pridržavaš, pa mora i ona. Ipak postoji velika razlika u godinama između vas. To dolazi s vremenom, postupno, vježbanjem. barem ja tako mislim.
I stvarno ne želim zvučati kao da solim pamet jer mi nije bila namjera, ovo je samo moje iskustvo.
Čitam, gladna, umirem, sline mi cure i na kraju me rasplačeš?? Dille??!!!???A zamisli ovu situaciju
Dodjes u Sarajevo. I s Ninet, Njojzom, wewom i wm seces po Bascarsiji i one te odvedu na najbolje cevape na svijetu. Ali, ne jedete tamo, nego uzmete zamotane za van, ti izaberes kakvu porciju i dodatke hoces, a napr. Ninet donosi van mirisne oblizeke umotane u masni papir... I kaze ti - mozes pojesti cevape, ali masni somun i luk ne mozes, jer si jucer jela kruh uz rucak. I ti jedes cevape, a Ninet vreba k'o kobac kad ces ih konacno smazati da ti otme onaj naaaaaaajfiniji dio - somun pun mascobe. I konacno doceka. Cevapi su smazani, a ona skoci, iscupa ti papir sa somunom i zakovitla ga u smece. I jos se slavodobitno naceri:"Dogovor je dogovor!"
I ne... Ne bi uopce bila bijesna, jadna, razocarana i nesretna? I ne bi joj to zapamtila dok si ziva? I ne bi joj, jednog dana, vratila istom mjerom?
Apri, ja bih vjerovatno kriomice iskopala bonbone iz tog slatkaća i pojela, a sve da klinac ne vidi i onda kada malac skuži da ih nema, optužila bih proizvođača...
Evo kako djeca sve kuže i znaju što smiju ili ne smiju. Možda nema puno veze s ovim ali... Bili smo u jednom malom parku koji nema pijesak nego one sitne kamenčiće. Janko je valjda 15 puta pokušao staviti kamenčić u usta i 15 puta sam mu ozbiljno objasnila da to ne smije stavljati u usta, da je to bljak, da se može ugušiti i kajtijaznamkaj... I on je samo bježao od mene i tražio di će se sakriti da potrpa koji kamenčić u usta. Stalno sam hodala za njim i gledala kaj radi, a on je tak stručno skrivao i glavicu i rukice i pri tome se tak smješkao, u stilu "ha,jesam, a ti me ne vidiš". Na kraju nakon valjda 20 puta puko mi je film i pokupili smo stvari i odvela sam ga doma... Ni "A" nije rekao jer jako dobro zna da je radio nešto što ne smije...Ovo znam da nema veze s ovim što je Apri pisala, ali meni je to dovoljan dokaz da on zna kaj mu govorim, možda ne zna zakaj to ne smije ali zna da ne smije...A on je još puno mlađi!
Dille
P.S. Moj primjer baš i nije nešto, ali...eto, ja napisala
koje ovo i ono?
naravno da se ne smije trčati po lokvama u "jadnim" cipelama.
ali ne zato što je meni žao cipela već zato što JA ZNAM kako je neugodno provesti nekoliko sati potpuno mokrih nogu. A ona ne zna.
I ja branim samo stvari koje su opasne, ali.. tko sa sigurnošću može reći što je opasno, kada je, potencijalno, opasno sve?
Luna, neću ti govoriti: vidjet ćeš... jer mi je i samoj to bilo glupo.
Ali, ako bih joj dala slatkiše svaki put kada ih zatraži... ne bi jela ništa drugo.
a to, pak, ne mogu dopustiti.
za umirenje svima, danas ću s njom razgovarati i javiti vam kako je ona to shvatila.
može?
I ovo potpisujem!Btw, puno sam razmišljala o tim granicama i zabranama i za sad mislim da ću zabranjivati samo dvije stvari: ono što je opasno (istrčavanje na cestu, diranje štekera, i sl.) i vrijeđanje i ružno ponašanje prema drugim ljudima. Što se tiče bonkasa, čoksi i sl. - neću mu ih trpati u usta s godinu dana, no kad poraste i ako sam zatraži - dat ću mu. Sve ostalo bilo bi licemjerno - mislim, ja OBOŽAVAM colu i priklala bih MD-a svaki put kad mi počne drobiti o njezinoj (neospornoj) štetnosti.
Ja obožavam junk food i naravno da, s obzirom da želim sve najbolje za svoje dijete, bih voljela da mi je dijete samo na voću, povrću i bijelom mesu a da pije samo vodu. Ali prvenstveno mi je važno da prema svojem djetetu nisam licemjerna. Znači, neću tebi uskraćivati a ja ću bez problema jesti u McDonaldsu. Onda neću niti ja (ako se mogu suzdržati, a ne mogu!). MM ne voli junk food i on to nikad ne bi našem djetetu dao da jede, ali on pije sve vrste sokova koje naravno pije i naše dijete, a ja sok mrzim i zato bih da mi dijete pije samo vodu kao i ja. E pa jadno dijete onda ako smo dosljedni da mu zabranimo sve što mi OSOBNO mislimo da nije dobro. A u isto vrijeme mu dajemo nešto za što drugi misle da nije dobro. Tko to može odrediti, ako se sami roditelji ne slažu oko toga što bi voljeli da im djeca jedu?
U ovome se i ja slažem s Lunom i sladjanom.
ja ne bih da se prebacimo na to, jerbo ćemo se posvađati
ja pijem vino i ne dam njoj da ga pije.
i uopće mi se ne čini licemjernim.
kao što mislim da su moj probavni trakt i neke navike puno zreliji od njezinog: ja naprimjer, mogu pojesti tri čokolade, a ona će dobiti kockicu.
šta to znači, da djeci trebamo dopuštati sve ono što dopuštamo sebi?
oprostite, to nije licemjerje, već iskustvo!
Tako je i kod nas sa smokijem. Imam osjećaj da otkad sam ja tu malo popustila da je popustila i Lea.Moja nećakinja je imala strogu zabranu da jede bilo kakve bombone - to je završilo umlaćivanjem čitavih vrećica bombona čim bi nekako došla do njih
Ja se slažem s apri da neka pravila moraju postojati i da ih se SVI u obitelji moramo pridržavati, ali mislim da povremeno popuštanje i odstupanje od nekih s moje i MMove strane ako Lei to u tom trenutku baš tako jako puno znači ne znači da smo nedosljedni roditelji i da ćemo od sada nadalje popustiti svaki put i da će Lea to protumačiti kao da je ona pobijedila i iskorištavati to.
Meni se ovo čini dosta OK. Doduše, i mi imamo malo više pravila, ali kako već rekoh, od nekih s vremenom odstupam, a neka nova uvodim. Ovisno o situacijama, odn. njenoj dobi.Btw, puno sam razmišljala o tim granicama i zabranama i za sad mislim da ću zabranjivati samo dvije stvari: ono što je opasno (istrčavanje na cestu, diranje štekera, i sl.) i vrijeđanje i ružno ponašanje prema drugim ljudima. Što se tiče bonkasa, čoksi i sl. - neću mu ih trpati u usta s godinu dana, no kad poraste i ako sam zatraži - dat ću mu. Sve ostalo bilo bi licemjerno - mislim, ja OBOŽAVAM colu i priklala bih MD-a svaki put kad mi počne drobiti o njezinoj (neospornoj) štetnosti.
Sad sam shvatila da joj smoki u ovoj dobi možda i neće toliko štetiti, tj. da je prije mogao biti štetniji i da možda nije vrijedno da na to trošim previše energije kad ima bitnijih stvari.
Što se tiče licemjerja, ja ponekad jedva dočeka dočekam da Lea ode spavati pa da se zavalim ispred telke s vrećicom smokija i čašom Coca Cole. A ona također ne pije ništa gazirano, a kamoli Coca colu
Apri, ja se u principu slažem s tobom - po mojoj logici, roditelji pušači bi djeci trebali dozvoliti da puše, zar ne?
Naravno da ne, ali mislim da bi isti bili jaaaaaaako licemjerni kad bi pošizili ako bi zatekli svoje dijete u pubertetu npr. kako puši. Ja svom djetetu neću sigurno davati colu, jer ZNAM da je otrov, ali sam samo povukla paralelu da postoje stvari koje su nama gušt, a znamo da su štetne (vino, cigarete, cola - kako kome), pa je isto tako shvatljivo da ona ne može racionalizirati štetnost tih primamljivih bombončića kad su joj tako finiiiiii...Na to sam mislila.
Sta je tu cudno sto dijete treba imati gumene cizme da bi hodalo po lokvama? :? Pa normalno da neces pustiti dijete da u koznim cipelama hoda po barama na putu do grada, jer ZNAS da ce mu noge biti mokre sljedecih x sati a vani je 15 C, i iz tog razloga ga pustis da hoda koliko hoce kad je prikladno obucen i kad se mozete presvuci relativno brzo nakon sto je mokar od glave do pete (a JE mokar od glave do pete obicno svaki put).
uf koliko cesto cujem da je dijete zlocesto jer nece jesti, a kad god bacim pogled na dijete ono ima neki slatkis u ustima.. I onda je dijete krivo, i ono je zlocesto
I nije samo to sto nece nista drugo jesti, nego i problematicno ponasanje krene iz tog junk food-a. Oni dobiju jaaaaako puno energije iz secera- njima se secer ne pretvara u mast kao nama, njima to bude eksplozija energije - pa ti onda probaj objasniti nesto djetetu, zadrzat ga koju minutu na mjestu ili nesto slicno a dijete doslovce "visi" sa stropa od silne kolicine energije koju ima. I eto konflikta.... I sto je fascinantno, to se tako lako moze vidjeti kod djece koja ne jedu stalno slatko. Kad jede slatko, pomirim se s tim da ce sljedecih nekoliko minuta/sati "letiti" po stanu, pa onda gledam da smo vani ili negdje gdje se moze ta energija potrositi, u suprotnom - konflikt manje vise zagarantiran.
anchie, sestro
eto..a dogovor je dogovor, pogotovo kad je za dobro djetetaSta je tu cudno sto dijete treba imati gumene cizme da bi hodalo po lokvama? :? Pa normalno da neces pustiti dijete da u koznim cipelama hoda po barama na putu do grada, jer ZNAS da ce mu noge biti mokre sljedecih x sati a vani je 15 C, i iz tog razloga ga pustis da hoda koliko hoce kad je prikladno obucen i kad se mozete presvuci relativno brzo nakon sto je mokar od glave do pete (a JE mokar od glave do pete obicno svaki put).
uf koliko cesto cujem da je dijete zlocesto jer nece jesti, a kad god bacim pogled na dijete ono ima neki slatkis u ustima.. I onda je dijete krivo, i ono je zlocesto
I nije samo to sto nece nista drugo jesti, nego i problematicno ponasanje krene iz tog junk food-a. Oni dobiju jaaaaako puno energije iz secera- njima se secer ne pretvara u mast kao nama, njima to bude eksplozija energije - pa ti onda probaj objasniti nesto djetetu, zadrzat ga koju minutu na mjestu ili nesto slicno a dijete doslovce "visi" sa stropa od silne kolicine energije koju ima. I eto konflikta.... I sto je fascinantno, to se tako lako moze vidjeti kod djece koja ne jedu stalno slatko. Kad jede slatko, pomirim se s tim da ce sljedecih nekoliko minuta/sati "letiti" po stanu, pa onda gledam da smo vani ili negdje gdje se moze ta energija potrositi, u suprotnom - konflikt manje vise zagarantiran.
A ja opet moram...
Uopce se ne radi o tome koliko netko konzumira ili ne konzumira slatkog, da li jede svaki dan, jednom tjedno, dva puta godisnje ili nikad. Radi se o tome da je dijete prvo dobilo nesto sto je htjelo, a onda mu je to oduzeto. Onda mu se ili to nesto uopce ne kupi (i objasni mu se zasto) ili, kad mu se vec kupi, dopusti mu se da u tome uziva u potpunosti.
Ne, to je netočan navod.
Djetetu je kupljen sladoled, ali uz dogovor da će pojesti sladoled , a ne i bombone što su u kornetu.
Vidiš razliku?
Nije apri njoj kupila slaju, pa joj ga oduzela 8)
nije joj oduzeto!
pojela je sladoled i čak jedan bombončić.
tek onda sam joj oduzela i bacila, kako je i bilo dogovoreno.
ja nisam ništa prekršila. niš-ta!
dok ja s poštarom... maja uletjela!
ali ni apri ni orka nisu znale da će u sladoledu dobiti iznenađenje u vidu bombona, pa zamisli onda oduševljenja (orkinog) i jeze (mamine).
mislim da je u tom slučaju djetetovo oduševljenje trebalo dobiti prioritet nad dogovorima i principima. drugo bi bilo da je orka dobila sladoled i još žicala vrećicu bombona s police iako zna da se bomboni ne kupuju.
kak nisu znale, pa "ručka" od tog sladoleda je prozirna i jako se dobro vide bomboni.
znam jer ga mi jedemo
Ajde se, molim vas, vratite na analogiju s cevapima. Bomboncici su dio sladoleda, makar bili i fizicki odvojeni, kao sto je i masni somun dio 'cevapa u somunu'.
upravo tako!kak nisu znale, pa "ručka" od tog sladoleda je prozirna i jako se dobro vide bomboni.
znam jer ga mi jedemo
dakle, to nije kinder-surprice!
ona je pokazala na sladoled s međedom, ja ga uzela u ruku i kad sam vidjela -rekla: može, ali bombone bacamo.
pa da, dobit ću sladoled, ali neću jesti bombone.
i sada mama-vještica!
tako je, i mama je vještica
dille, i sam aznaš da ćevapi ne piju vodu!
ja nikada ne bih pristala na takav dogovor.
analogija bi bila da sam joj rekla da smije pojesti vaniliju, a ne smije čokoladu (jer je sladoled miješani)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom