 |
|||
apri, dovela si je u preveliko iskušenje... pa to je samo dijete s bombonima.
da ja tebe odvedem vinceku i na sladoled ti stave ekstraveliku porciju šlaga s preljevom, bi li ga sastrugala i pojela samo sladoled?
(nemoj mi sad reći da mrziš šlag, znaš na kaj mislim)
odnosno, najbezbolnije za obe bi bilo, kad je odabrala taj medo-slatkač, i ti vidjela te sporne bonkase, da si joj predložila neki drugi, sličan i bez bonkasa, argumentirajući sa time da je ovaj finiji, i ima ljepše boje i da nema mede u sladoledu kad se papirić baci i tak...
dakle, opet ćemo tjerati mak na konac!
ok, pristajem na mogućnost da moje dijete sada pati i da će to pamtiti do kraja života.
ali, pitat ću je danas...
[quote="anchie76"]Sta je tu cudno sto dijete treba imati gumene cizme da bi hodalo po lokvama? :? Pa normalno da neces pustiti dijete da u koznim cipelama hoda po barama na putu do grada, jer ZNAS da ce mu noge biti mokre sljedecih x sati a vani je 15 C, i iz tog razloga ga pustis da hoda koliko hoce kad je prikladno obucen i kad se mozete presvuci relativno brzo nakon sto je mokar od glave do pete (a JE mokar od glave do pete obicno svaki put).luna rocco prvotno napisa
Ma to naravno, ako pada kiša nećete van u sandalama, ali ja sam mislila na situaciju da je vani neka lokva/blato/pijesak/younameit, a dijete ima "fine" cipelice pa onda roditelji ne daju da si ih sprlja ili smoči. Na to sam alergična. Baš me briga za robicu i cipele, neka ih prlja. Ako je apri mislila na ovo na što si ti mislila, onda sve 5, ja sam krivo shvatila.
ja bi se složila s apri da dijete mora imati granice. Ian je isto dobio taj nesretni sladoled (ima 2,5 godine) i kad ga je pojeo rekla sam 2 bombončića
pojeo je naravno 2 i žicao još..dobio je još 1, a onda kad sam vidla da se sprema još žicat bacila sam i objasnila kako više nema i gotovo i da to kvari zube i trbuh boli i bla,bla
mislim da djeca znaju poštovat dogovore. on se kupa u lokvama kad ima odijelo i čizmice, inače ih zaobiđe i digne prstić u zrak i veli "idemo doma po čizme, pa u lokvu. imamo dogovoj!?" dakle ZNAJU
neki dan je odbio poklonjenu lizalicu (prvu je uzeo i dao mi kad smo izašli van od ljudi jer to djeca ne jedu, veli on:D , a drugu je odbio uz iste riječi) pametno moje
situacija 2. - došli smo kod frendova gdje je na stolu bio čips, smoki, čokolada..rekla sam da može čoksu, a ostalo po jedan ako želi, ali ne više..nije uzeo niš osim čokolade i nije bio nesretan
i ne apri, ne mislim da će imati traume..možda si ju trebala "prevariti" pa dat pticama ili nešto..lupetam sad, ali mislim da bi i ja postupila isto. dala bi joj možda još koji, ali nikako sve. imamo dogovoj
Još nešto, kaj taj sladoled nije od bojkotirane firme?
A za konkretnu situaciju sa sladoledom i bonkasima i dalje potpisujem svaki post od ajvice.
s 3,5 godine pocinju kuziti dogovore i principe. vidim da moj vec duze vrijeme inzistira na nacin "obecala si, dogovorili smo se, ako kazem molim trebala bi me poslusati jer je to pristojno...". dakle, savrseno kuzi u toj jednostranoj varijanti u njegovu korist. u obrnutoj nam malo steka, postujem njegove njene godinice, ali ponavljanjem postizemo uvrijezenu prakse.
dakle, i ja bih slicno postupila u toj situaciji (ne bih dramila oko sladoleda, ali ne bih bi postavljala zabranu bombona). u pranju ruku se apsolutno pronalazim i poludim kad mi kaze "nitko u vrticu ne pere ruke nakon wc-a, pa zasto onda moram doma...."
Koliko sam ja vidjela na reklami, to je Ledo.Još nešto, kaj taj sladoled nije od bojkotirane firme?
Potpisujem! Mi ovdje govorimo o djetetu koje ima tri godine i koje se treba od nečega suzdržati da bi poštivalo dogovor, a radi se o bonkasima. To je dijete i stoga je moje mišljenje: ili kupiti ili ne kupiti. Ako kupiš, daj da jede.
Re: pate li kada ih na nešto tjeram ili im branimo
sad ne stignem na dugo, (to cu poslije), ali kratko:
1. bila je nesretna
2. nece pamtiti (podrazumjevam da je tvoj emocionalni konto kod nje jako velik)
3. ka d bude imala 6 godina (vlastito iskustvo), neces ni ti vise pamtiti
(opet podrazumjevajuci da vas emocionalni konto stima)
da, baš sam ja tip za "fine cipelice" i "finu robicu".
čak i kad izlazimo (kazalište, rođendan, kino), ne smeta mi ako se usput usvinji, ali da joj noge budu mokre, hvala lijepa... to NE MOŽE!
seni, spasila si me!
JA ću pamtiti, a ako slučajno i zaboravim... mislim da je na ovom topicu dosta onih koje će me rado podsjetiti
Re: pate li kada ih na nešto tjeram ili im branimo
Mozda... ali ovdje ima dovoljno dobrih dusa koje ce ju vrlo rado na to podsjetiti...
Onda sve pet - nisi nemajka desetljeća...možda samo tjedna, zbog bombona.
Ajde, javi nam što ti je dijete reklo.
Eto, vidis... :D
Re: pate li kada ih na nešto tjeram ili im branimo
JA ću pamtiti, a ako slučajno i zaboravim... mislim da je na ovom topicu dosta onih koje će me rado podsjetiti
Mozda... ali ovdje ima dovoljno dobrih dusa koje ce ju vrlo rado na to podsjetiti...
dille, šalji Standarde!
apri, pa mi ti cijelo vrijeme govorimo isto što i seni. ja, barem...
marelce, ja mislim da je problem samo u tebi jer bez obzira na principe kojih se pridržavaš (svi imamo neke) imaš grižnju savjesti zbog njenog plakanja koje si direktno ti izazvala.
svi učimo na greškama, znači vjerojatno joj nikad više nećeš kupiti baš taj sladoled pa zbog tih glupih bombončića više neće plakati. ali to ne znači da neće zbog nečeg drugog.
neće ti pamtiti to kao ni gomilu drugih stvari koje ćeš joj u životu priuštiti tipa izlasci do kasno navečer ili sl.
pamtit će ti, vjerojatno, ono što ti misliš da neće nikada.
A hebote jeste se zakacile za sladoled
Ok vidjela je i kupila je i zeznula se i sigurno nece vise. Ja ih recimo nebi bacila nego ono stavila sebi u torbu i zbogom. Plac od 3 minute zbog bonboncica meni uopce nije big dil.
Ja apsolutno vjerujem da djeca znaju manipulirati odredjenim situacijama.
Ovo za pranje ruku skroz te podrzavam Apri. I ja bi isto postupila. To su neke stvari koje moraju nauciti.
Moja mama je bila jako stroga u nekim svojim principima. Koji su to principi ma uopce se nesjecam vise. Znam da mi nije dala puno toga a sto je to puno ma nemam pojma vise.
Zadnje cega se sjecam da mi nije htjela kupiti je kad sam vec imala 18 godina i nije mi kupila jednu haljinu koju sam ja zarko htjela i ja sam vam se fino pokupila i otisla spavati kod frendice na tri dana i sta mislite sto je onda bilo. Naravno da mi je kupila. Cista manipulacija.
Ok znam, znam djete od 3 i 18 nije isto ali svaki period nosi svoje.
Apri mislim da se ona nece sjecati ali ti hoces jer nisi navikla na plac kao ni ja. Svaki put kad moram nesto do kraja izgurati jer znam da nije uredu i mislim da sam mozda time izazvala plac i povrijedila dijete ni ja nespavam cijelu noc.
I majke ti nemoj vise taj sladoled kupovati
U slucaju pranja ruku mislim da shvaca opravdanost (vjerojatno si joj napricala sve ono o bakterijama, bolestima itd itd itd),a u slucaju bombona mozda i ne.
No, taj otpor pranju je samo jedna od niza faza koje svi klinci prolaze (i Vedran ih je imao, bas sa pranjem ruku).
Isto tako, mislim da je bila svjesna da je htjela izigrati dogovor.
Ja bih cijeli taj cirkus nazvao kratko i jasno: ispitivanje roditeljskih granica i svoje samosvijesti. Doslo joj da bude samostalna i da vidi dokle ce joj to tata i mama tolerirati. Sve dok ste vi konzistentni u svojim odlukama i zabranama to je OK i ne vjerujem da ce zato patiti.
A što ti s poštarom...???
ništa, donio čovjek neku dokumentaciju, ja potpisla i on otišo!
tatek, jel tako?!
reci ti njima, reci im!
to i mene zanima - jer mi je otkantala mobilni poziv (pisalo disconnectedA što ti s poštarom...???
Kakav sad postar? :?
Iz kojeg je to topika?
(ja ne stignem citat sve pa onda ocito propustim i nesto vazno ...
sorcie, ako si zvala na 091, taj mob sam vratila firmi iz koje sam otišla.
ma to su mali manipulatori, svi do jednoga
trenutno muku mučim sa irmekicom koja je u ne-fazi, potencirano sa dolaskom novog člana familije.... i ja pucam po šavovima..... i nakon što krivo odreagiram prispitujem se dal' sam mogla drugačije, bolje, nježnije....
ali, roditeljstvo se također uči i tješi me ono kaj je netko napisao da su i nama roditeljima dozvoljene greške i da će nam naša djeca najviše zamjeriti nakaj nama totalno nebitno i čudno (ja svojoj mamici pamtim kad mi nije pustila gledati Marca Pola, ali fakat neznam radi čega)
a što se tiče čizmica za "gacanje", to tek učimo jer mala obožava po lokvama, i čini mi se da imamo baš Orkine bubamare sa jedne od rasprodaja. I nakon mali milijon puta čini mi se da Irma polako shvača da je za lokvarenje potrebno imati "zume" (pjesma nije lako bubamarcu) na nogama, bajdvej tako smo proveli i 1. maj - gacajući po lokvama
nisu bubamare orkine, naši prvi gumenjaci su fuksija s narančastim srcem!
drugi i treći su još doma.
098... u 11.07
Pa vidiš kak je mene sad lijepo otkantala u gornjem postuto i mene zanima - jer mi je otkantala mobilni poziv (pisalo disconnected
EPILOG PRIČE
iliti
ŠTO JE REKLA ORKA
Ja: Orka, sjećaš se kad smo neki dan bili u dućanu i bacila sam ti bombončiće iz sladoleda.
O: podsjeti me
J. pa znaš, kad si jela winnie the pooha, a ja sam ti bacila bombone iz drške
O. znam, jako sam plakala
J. jesi li bila nesretna ili ljuta
O. i tužna i ljuta
J. a jesi li sada tužna ili ljuta zbog toga?
O. ne, pa dobila sam sladoled.
J. a jel znaš zašto sam bacila bombone
O. pa kad smo se dogovorili da ću jesti samo sladoled. a ipak sam uspjela pojesti dva bombončića.
J. dobro, ali tko je bio u pravu
O. pa ti
J. pa jel se onda ljutiš na mamu
O. neeeee, volim te najviše na svijetu (i taticu i baku i didu i baku i dedu) (tako ona uvijek nabroji sve nas)
Znači, za sada nema trauma.
Pretpostavljam da će se pri prvoj sljedećoj zabrani svega prisjetiti, ali... život je takav!
hahahaha, blago tebi.
nego, ja jucer kupila taj sladoled i mogu ti reci da sam se najela bomboncica i prije nego sam stigla do drske.
onda, znači, nije bilo ni razloga za dramu!
briši topic!
:D
rekla sam ti da ce dijete to zaboraviti.
ali ovo tvoje iznudivanje odgovora da si u pravu, je stvarnio prava manipulacija s tvoje strane.
Dobro da nije plakala
razmišljala sam o tome koliko je to manipulacija...
ali nisam znala pronaći neki drugi način a da saznam misli li da sam trebala popustiti...
kako biste vi :/
ja je ne bi pitala o tome, ostavila bi to psihoterapeutu za 20tak godina
baš sam od tebe i mogla očekivati nešto utješnije... :/
Koliko je što manipulacija? Pa kako ćeš nego pitati dijete?
ajd sad mi je lakše...samo još moram potražiti u dućanu taj sladoled da i ja vidim to čudo.
diskusija se, vidim, bas lepo rasplamsala, pa i zavrsila pre nego sto sam ja stigla da se ukljucim.
dodacu samo da, bez obzira koliko insistiram na zdravoj hrani. kada mi deca zatraze smoki, gumene bonbone ili nesto slicno, ponekad im i kupim, jer mislim da je bolje da ponekad pojedu i nesto nezdravo, nego da u mom odsustvu, ,bez kontrole, jedu do iznemoglosti.
a propos manipulacija, sada nesto na sopstveni racun: ponekad uhvatim sebe u natezanju sa decom ko je bio u pravu. uvek se posle takvih razgovora osecam lose. jer, otkud mi pravo da svojoj deci namecem stav da sam ja jedino ispravna, a da one moraju bespogovorno da mi veruju? uvek postoji lepsi i bezbolniji nacin da ih se nesto nauci, a da to nije prosto ukazivanje na njihovu gresku.
pa reci!
kako?
jučer sam baš pričala s brankom1...
gledam ja Orku kako na rođendanu šakama trpa smoki i kiki bombone.
ja, očajna, odmah u plač: vidi je, željna je... pati...
a veli MM: pogledaj ostale! i to najviše gledaj one čiji roditelji UVIJEK imaju pune džepove slatkiša i daju ih djeci čim progledaju...
i, stvarno!
Orka je bila "mila majka" naspram njih...
znači, ta teorija ne pije vodu baš uvijek!
tek sam sad procitala cijeli topic i vidim da se tu razvila cijela filozofija.:shock:
ja mislim da se svi ti postupci mogu promatrati samo u okviru vaseg cijelokupnog odnosa, a da sami objekti dogadaja - bomboni, prljave ruke ce svako od nas tumaciti na svoj nacin.
za ruke svi manje vise misle isto, jer je to kao nekakav drustveni konsenzus, da se ne jede prljavim rukama.
bomboni ocito uzrokuju "jace reakcije", jer njihova "nedobrost" je ocito vrlo rastezljiv pojam. ja osobno bih postupila vjerojatno slicno tebi i povela bih krizarske ratove protiv tih smartija, kinderzwerga, kinder lada i sl. nekome je to valjda prefundamentalisticko.
pogotovo me to muci, jer sada zbog socijalizacije dopustam vise tih cudesa, nego prije. ali nije problem u dopustanju, nego u promjeni ukusa i okusa koje oni sa sobom nose, mada je u odnosu na prosjek inin ukus sto se tice hrane puno bolji. mislim da je to zato jer je prve 3,4 godine bila "zasticena" od tih cudesa moderne civilizacije.
ali da ne skrecem s teme. tebe ocito boli njeno plakanje i njena bol. sto je logicno i empaticno. i nisi sigurna da li si pretjerala.
medutim, da li jesi ili nisi, mozes znati samo ti, jer tu epizodu mozes analizirati i vrednovati samo u relaciji sa vasim sveukupnim odnosom.
ivarica je mislim spomenula tu mogucnost da djeca pomjesaju nevoljenje nekog nedozvoljenog ponasanja sa nevoljenjem i prihvacanjem njih samih. jako je vazno da za vrijeme tih "scena" dijete razumije da je ono i dalje voljeno i prihvaceno. kada je ina u dobi oko 3, 4 godine imala svoje ispade bijesa i ne fazu, ja sam je uvijek drzala u narucju i stalno ponavljala, da ju volim i prihvacam kada urla i ljuti se, da razumjem njenu bol i frustraciju, ali da i dalje ne moze u kratkim rukavima na minus 10.
to je malo od mene preradena metoda "festhalten therapie" od j. prekop.
poslije sam nasla druge nacine, jer kada je narasla vise se nije dala drzati u narucju, a i ispadi su skoro pa nestali.
mislim da je vazno:
1. kao odrasla osoba , ja sam odgovorna za nas odnos i pazim da sprijecim situacije u kojima dijete izgubi vlast nad sobom. ako vidim da je nakon vrtica umorna i napeta i osjecam da krece sa nesuvislim zahtjevima puluplacnim glasom, nosim je u rukama (jadna moja leda) i predlazem nesto sto je veseli i uopce sprijecim da dodemo u konflikt.
2. ako se to ipak dogodi, gledam kako da ga uspijem smiriti i pokusavam sprijeciti da i sama izgubim vlast nad sobom.
3. ako izgubim vlast nad sobom i pocnem vikati, poslije se ispricam.
4. ako je dijete izvan sebe, a je ne mogu/ne zelim udovoljiti zahtjevima tipa kratki rukavi na snijegu, sladoled prije vecere, ostajanje na igri kod prijateljice do ponoci ili slicno, trazim nacin da ta "bitka" ne postane borba dva ega od kojih ni jedno nece popustiti, vec objasnjavam najmirnijim glasom zasto nesto ne moze i pokusavam smiriti dijete.
prizivam se u stanje totalne ljubavi i respektiranja svoje kceri koja djeluje smirujuce i dalje objasnjavam zasto ne. to je jako tesko postici, ali kljuc je zaista da covjek ne izgubi zivce i da ta mirnoca prede na dijete. vrlo cesto nakon pet minuta placa (ponekad mi se cini da ona na taj nacin odreagirava dozivljaje ili moguce frustracije koje ima u toku dana) se ona nasmije kao da nista nije bilo i idemo dalje.
5. ako mi ovo pod 4 ne uspije (vjezbanjem covjek postaje sve bolji i bolji, ali nije lako) uskace mm. ako njega nema a ja nisam reagirala kako treba izvinjavam se i pokusavam ponovo.
6. zelim da dijete razumije da smo mm i ja samo ljudi, nesavrseni i da radimo greske, ali da je nasa neuvjetovana ljubav i postovanje prema njoj apsolutno neupitna.
7. Nikada ne govorim: moras naucit da u zivotu nije sve dozvoljeno, ne mozes sve imati..... bla, bla... MRZIM te rijeci i duboko NE vjerujem u njih, kao i u to da te nepotrebne frustracije vjezbaju za "ozbiljan" zivot.
8. ono sto je ne, je uvijek ne iz jednog ili vise jasnih konkretnih razloga opce ili osobne prirode. da ces se na -10 prehladiti, ako nisi obucena, da je previse secera stetno i da ja kao odgovorna mama to ne dopustam.
da moram zavrsiti dopis za 10 minuta i da cu joj onda pomoci oko neke igracke ili slicno...
9. stalno si ponavljam da postujem svoje dijete i njegove zelje i kada nisam sigurna pitam se kako bih postupila kada bi na njenom mjestu bio mm ili moja prijateljica. ovo je vazno da ne upadnemo u stanje samodopadnosti i i prikrivenog nerespekta prema zeljama nase djece , jer smo mi kao "visa bica" (roditelji)
10. ne stavljam granice oko djeteta, stavljam granice oko sebe (j. juul)
11. ako nakon neke rasprave ili zabrane imam neugodan osjecaj u zeludcu preispitujem sebi i svoje razloge. zasto sam raegirala tako, zasto je nesto bilo ne. da li su to konvencije ili moja uvjerenja? da li sam sama umorna, frustrirana ili slicno pa odreagiram na djetetu.
neugodan osjecaj se obicno ispostavi kao tocan. osvjestim to i razgovaram sa inom ako procjenim da razgovor ima smisla.
12. ako konflikti postanu precesti, onda pokusavam vidjeti da li ina ima ozbiljnih problema - strahovi, prijatelji ili nesto slicno.
13. ako ja postanem prerazdrazljiva u odnosu na inu, znaci da ja imam probleme, preispitujem svoj zivot, posao, smjer kojim idem i slicno...
i oprostim si.
14. u smirenim situacijama razgovaram sa inom o stvarima koje su konfliktne i pokusavam je navesti da sto vise toga verbalizira.
15. svako toliko je pitam da li sam joj dobra mama i da li ima nesto sto joj smeta, sto bi promjenila, sto jako voli kod mene i slicno.
16. svako toliko procitam kompetentno dijete i slicne knjige koje me inspiriraju.
17. ako me neke stvari kod nje jako smetaju, gledam da li ih je preuzela od mene ili mm-a (covjek se iznenadi kako su djeca ogledala vlastitih postupaka) ili da li oni bude neke vlastite, stare rane.
18. odustala sam od ideje da ja moram apsolutno razumjeti sto moje dijete jest ili misli, da za sve postoji racionalno objasnjenje i da nas dvoje jesmo jedno. nismo.
ja i svog mm-a obozavam i on mene, ali mislim da ne poznaje svaki kutak mene, niti ja njega. i to je dobro.
ovo je vazno, jer ta lazna jednost moze postati opasna, u smislu osjecaja, da su tvoje odluke u odnosu na dijete najbolje i da ono sto ne razumjes i nema neku vrijednost.
19. nisam odustala od ideje (mada mi se mnogi podruguju), da je veza moje kceri i mene nesto posebno i vjecno.
20. zelim svakiom danom u svakom pogledu sve vise napredovati
i dobra vjest na kraju. sada se kao u magli sjecam tih bacanja po podu, plakanja i slicno. prode.
doduse novo dode: müssen muss man nichts.
ich bestimme alleine, was ich will. itd, itd....
mi se sad razgovaramo i "filozofiramo"
to nas drzi mladima psihicki i fizicki.
ovo ću si isprintati
seni, mogla bih potpisati sve što si napisala.
jedino što svaki razgovor koji spominješ pod brojem 15... završava: ti si najbolja mama na svijetu i ja te volim najviše na svijetu.
ok, Orka je i puno mlađa od Ine tako da ni ne očekujem istu retoriku.
eto, super si napisala, hvala ti na trudu i vremenu...
Možda je će sad ispasti glupo to što ću napisati, ali ja uvijek gledam da izbjegnem konflikte. Ja ga npr. nagovorim na sladoled koji je po meni bolji raznim načinima. Od malena jede samo sladoled od vanilije. Počela sam to prakticirati jer bi se on naravno uvijek zaflekao pa fleke od npr.čokoladnog sladoleda nije baš lako skinuti. Zvući glupo, ali on je to prihvatio i sam si naruči uvijek sladoled od vanilije. Isto tako zna da mu je jedna kuglica dovoljna.
Čipseve, smokiće i ostala s.anja uopće nemamo kod kuće. Kad mu se gricka dobije lješnjake, bademe ili voće. To ne znaći da mu je ta hrana zabranjena i da se svađamo oko nje. Kad dobije od nekoga on pojede malo pa pusti.
Uglavnom: mrzim ga vidjeti tužnoga i rasplakanog. Srce me boli pa pokušavam izbjeći takve situacije.
Osnovna pravila, tipo pranje ruku, zubića, stavljanje papuća i sl. postoje i poštuju se. Često se i dogovaramo i koji put pokuša prekršiti dogovor pa kad ga podsjetim malo se naljuti ali ipak shvati.
Apri, neće imati traume jer si joj ti objasnila zašto nesmije jesti bombone. Imala bi da si joj rekla nešto u stilu: nesmiješ jer JA tako kažem.
Takva glupa objašnjenja sam ja često dobivala. Ja sam ti mama i ja odlučujem. To stvara traume.
seni
Joj, Apricot, mislim da sve te zabrane i dogovori jednog dana mogu izazvati suprotan efekat. Ja te moram pitati: da li mislis da ce ti tvoja devojcica kad malo poraste, reci da li je i sta, i gde probala nesto drugo od hrane, ....hm... cigarete, alkohol? (a kod kuce se ponasati "po dogovoru")
Da nisi mozda preterala sa zahtevima? Ne znam , ali onaj vas razgovor...kao da ti povladjuje jer vidi da si uporna ( to sto ti nazivas dogovorom, za nju je mozda nesto drugo, hir). Oprosti, ali razmisli i na tu temu.
a ja ću ti napisati ovo..znam i sama kako se čovjek može truditi i nastojati ne povrijediti nikoga, pa ipak ne uspjeti, a stalno se preispitivatiseni, mogla bih potpisati sve što si napisala.
jedino što svaki razgovor koji spominješ pod brojem 15... završava: ti si najbolja mama na svijetu i ja te volim najviše na svijetu.
ok, Orka je i puno mlađa od Ine tako da ni ne očekujem istu retoriku.
eto, super si napisala, hvala ti na trudu i vremenu...
znam i sama da je ovo što je seni napisala ono što radim (hvala ti što si to i sročila seni, to mi ide teže u zadnje vrijeme.., valjda sam zaglupila)ali..
znam da ne mogu biti savršena, pa ako i zaribam...sorry..
i..ono najvažnije..
nemoj sebe uništavat sa stalnim preispitivanjem je li Orka zadovoljna, odnosno je li je nešto zasmetalo..uništit ćeš se..sama sam sebi to radila i stalno se vrtila u krug..a ima sretno dijete, kao i ti
i još..uči od muža..on se to sigurno manje puno zapitao i nije zato manje roditelj od tebe, mene..i ja sam
Mislim da je sad najbolje vrijeme da se djete nauči na dogovor.
I mislim da od šarenih bombona ne ostaju traume. ja se takvih zabrana ni ne sjećam, a li se sjećam bolnih batina zbog blesavih stvari, ili svađa mojih roditelja.
Mirno spavaj. Orka je sretno dijete.
ono sto je seni na predivan nacin objasnila i jeste sustina roditeljstva vecine nas ovde. samim tim sto se preispitujes , ti vec jesi dobar roditelj, jer razmisljas o svojim postupcima i vodis racuna o decijim osecajima. a TO je kljuc njihove srece, uz puno ljubavi, naravno. konflikte i situacije kada smo se osecali lose u vezi sa svojom decom svi smo imali i imacemo, bitno je da postoji osnovno osecanje uvazavanja i prihvatanja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom