 |
|||
ma nije to tako samo sa građevinom i arhitekturom
već sa svakim kreativnim poslom kod kojega ne postoji kraj
uvijek može još
često čovjek poželi posao koji ima kraj, o kojemu doista ne moraš misliti kada zatvoriš vrata ureda
ali, ovakvi poslovi tek počinju kada zatvoriš ta vrata
jer mozak radi, radi, radi...
Ma tak je i s nekreativnima, kao šrto je ovaj moj... uvijek se traži podatak više, uvijek se traži kriterij više za analizu...
A još kad bi naručitelj znao na početku postaviti pitanje...(Ovo je bio opis trenutnog stanja.
)
Nisi nas udavila. To je zaista tako - znam iz svakodnevnog života.mamitzi prvotno napisa
Eh, sad, dobrih i loših radnika ima s obje strane plota, ali problem je kad ljudi ne razumiju kako je drugima (kažem ja dok sjedim na poslu i zafrkavam se na ovom forumu, grizući nokte i čekajući nečije podloge da bih mogla završiti svoj posao, a to je konstanta... ) Nisu čak ljudi ni krivi za to, jer imaju i oni svojih prioriteta koji nisu i moji prioriteti, ima nas granično premalo, ali tak to ide. Obično sve zapne na komunikaciji - ljudi ne slušaju što im se govori i ne čitaju što im se piše... Najčešća rečenica je "ali ja sam mislio da to nije bitno/hitno/blablabla..." Meni ide na živce kad ljudi kažu da će nešto napraviti do tog i tog datuma, ali se preračunaju, a onda ja vrtim palce, šizim i na kraju moram raditi svoj dio na brzinu i bez mogućnosti provjere. To je osobito gadno kad si zadnji u lancu prema kupcu/klijentu jer si tada dežurna adresa za prigovore.
No, daleko smo se odmakli od teme trudnoće i zapošljavanja, pa ću se pokušati vratiti na temu. Vjerujem da bih danas (s iskustvom roditeljstva) bila puno sklonija pregristi predrasude i zaposliti trudnicu, nego prije 15 godina. Nažalost, limitirani smo novcem (ne može si firma uvijek priuštiti rezervu radne snage). To dugotrajno nije dobro jer netko će morati zaraditi i za naše mirovine, pa zar ne bi onda dugoročno bilo bolje dati šansu i mladima i trudnicama i osobama s pp...kad bi bilo posla za sve. I kamo smo došli? Na početak (Isuse, kako sam dosadna - uvijek pišem jedno te isto) - ovoj zemlji treba gospodarski program, dugoročni, inače smo svi vriti. Dugoročno. A baš sam jučer čula da se dvoje ljudi (vss, medicina i ne znam koja još struka) otpremaju izvan ove zemlje. S pola guzice ih razumijem, ali ima ta batina i drugu stranu. Najbolje je da svi odemo u inozemstvo, a zadnji nek ugasi svjetlo... Ova država, kakva god bila, ipak je nešto uložila u te ljude (nisu sami platili 100% svog školovanja, osnovnu i srednju školu sigurno nisu platili ni lipe, zdravstveno osiguranje nisu platili itd.). Ali to je možda začetak neke druge teme - tko su ti ljudi koji bi nešto trebali učiniti da se ova zemlja pomakne u pozitivnom smjeru? I odakle su? Iz EU? Ma nemojte me.... Ali bolje da se ovdje zaustavim.
i mamitzi, da li ste otkrili sto bi bila "panicna armatura"?
seni, to je protupanična svjetiljka u antivandalskoj izvedbi (znači, svjetiljka koja svijetli kad nestane struje, izvedena od jako otpornog materijala da ju je teško razbiti)- nešto skroz uobičajeno za nas električare
"panična armatura" .... jesam se nasmijala i podsjetila.... i ja imala sličan prijevod.... nikako skužiti.... a kad nam neki prevoditelji koriste google prevoditelj i nemaju pojma o struci čiji tekst prevode.....
mene zanima ishod prijave na natječaj..........
a i ovo sa više djece na razgovoru za posao... ja bila na razgovoru kad sam imala troje.... i bila im savršeni kandidat.... zaposlili me jer su mislili da više neću imati djece....(nisam ni ja....)... kad za par mjeseci - ja trudna.... i to sa blizancima.....
i što sad to znači da ja više nisam kvalitetan radnik jer imam puno djece? i da sa razumijemo, u 9 godina, koliko ima najstarije djete nisam nikad bila na bolovanju....
Pa naravno... Majka puno djece i te kako će se potruditi da zadrži svoj posao i na njemu napreduje, da sve to skupa uravnoteži. A organizacijske sposobnosti su definitivno najbolje kod takvih osoba (jer su uvježbane od doma). Kažem ja - majke su najpouzdanija radna snaga. Samo ih treba imati "s preklapanjem", tj. barem dvije, da ih ne trefi bolovanje baš istovremeno. To će često uvidjeti žena rukovoditeljica, a muški ne baš tako često iako ima i toga. Možda bi bilo i više da nisu tako gadni uvjeti okoline. Tja, valjda će i to sve doći na svoje. Ako imaš minimalnu rezervu pouzdane radne snage (a to su roditelji, majke ali i očevi) i još im daš recimo fleksibilno radno vrijeme ako je to ikako moguće, jer nisu svi poslovi takvi, velika je vjerojatnost imaš odličnu i pouzdanu radnu snagu. Znam ja to iz svojih cipela (bila u obje uloge). Današnjem poslodavcu uvijek ću sa zahvalnošću pamtiti to što sam mogla voditi dijete po bolnicama i terapijama dulje vrijeme. Nikada mi nisu radili probleme. A ja sam gledala da odradim posao kako god sam znala bolje iu rokovima, popodne i po noći doma, kako god..."panična armatura" .... jesam se nasmijala i podsjetila.... i ja imala sličan prijevod.... nikako skužiti.... a kad nam neki prevoditelji koriste google prevoditelj i nemaju pojma o struci čiji tekst prevode.....
mene zanima ishod prijave na natječaj..........
a i ovo sa više djece na razgovoru za posao... ja bila na razgovoru kad sam imala troje.... i bila im savršeni kandidat.... zaposlili me jer su mislili da više neću imati djece....(nisam ni ja....)... kad za par mjeseci - ja trudna.... i to sa blizancima.....
i što sad to znači da ja više nisam kvalitetan radnik jer imam puno djece? i da sa razumijemo, u 9 godina, koliko ima najstarije djete nisam nikad bila na bolovanju....
Ja ću sad ispasti tolalni brejker ovdje, ali kad sam započinjala priču o trudnoći, dakle nisam ni bila trudna (a prolazili smo dugotrajne postupke potpomognute oplodnje s vrlo neizvjesnim ishodima, pa je doduše malo i priča posebna) - na upit poslodavca koji me htio zaposliti na veću plaću od koje sam imala, rekla sam da planiram trudnoću (dakle nisam bila ni trudna) i da nisam sigurna koliko na mene mogu računati.. Spomenula sam čak da svakako želimo više djece (MPO nisam dakle ni spominjala). Reakcija je bila ona u tisuću upitnika, da , i? (kao što je mišljenje i većeg dijela ove teme). Ispalo na kraju da me poslodavac htio za dosta visoku poziciju, a ja odbila. Nisam se jednostavno mogla staviti na "dva kolosijeka", ali kao što pišem, tek smo kretali na put ka uopće doći trudnoći.
Onak najiskrenije, u situaciji u kojoj trenutno društvo jest, a to je iznimno visoka stopa nezaposlenosti, ja se kao trudnica uistinu ne bih ni trudila dati prijavu. Nisam to radila ni kad sam kretala u postupke (evo sad i ja očekujem drvlje i kamenje). Ali mogu opet razumjeti i da će netko dati prijavu, bez obzira napisati to ili ne (to mi je najmanii problem u cijeloj priči). Znat će, ovako ili onako. I zapravo baš navijam da učine više iznimku nego pravilo. Zakon - bilo bi lijepo da ga poštuju, ali on mi zvuči kao pisan za neko ideal društvo a daleko smo mi od toga na žalost.
Ja mislim da bih se javila na natjecaj, ali ukoliko bih bila spremna vratiti se na posao nakon 6 mjeseci porodiljnog. To bi mi bio nekakav fer kompromis.
Istina, u Hrvatskoj je tesko naci poslodavca koji ce posao dati trudnici, ali ih ima, i ako bi mi se vec posrecilo, to bi stvarno bila firma za koju bih zeljela raditi, i dala bih maksimum jednom kad bih dosla na posao. Koliko god stanje bilo lose (ja sam odavno otisla iz zemlje), u zadnje vrijeme cujem od sestre i frendica da stvari ipak krecu naboljeu odnosu prema trudnicama i majkama male djece.
Andream, ja sam svojim sadašnjim kolegama i šefu rekla da se spremam na trudnoću početkom ove godine, čisto da to imaju u vidu kad planiramo poslove. No, s druge strane, u prošloj trudnoći/porodiljnom radila sam gotovo bez prekida (od doma) pa se moje odsustvo nije toliko jako ni primijetilo.
Zašto sam se javila na ovo i zašto bas sad? Zato što je to jedna od rijetkih prilika koja me zainteresirala, to je prilika jednom u toliko. Em bih to voljela raditi (dakle, više nego tamo gdje sam sad, što ne nalazim često), em imam sjajne kvalifikacije upravo za taj posao. Bilo mi je užasno krivo što se ta prilika nije ukazala sljedeće godine u ovo doba, tada bih se mnogo bolje osjećala i ne bih se niti malo dvoumila.
Razmislila sam o ovoj šansi, ako mi je pruže, radit ću do zadnjeg mogućeg dana, a onda bih se pokušala vratiti na pola radnog vremena što ranije (na način da mogu povremeno dolaziti i raditi od kuće), a kad mi dijete pređe na dva obroka dohrane i puno radno vrijeme (znači s 9 mjeseci). Naime, cilj mi je dojiti minimalno godinu dana (odnosno, izdajati se kad se to pokaže nužnim; sve slično kao kod prvog djeteta). U vrijeme dok ne bih radila, bila bih dostupna mailom i telefonom. To mi je nekako ok, ionako nisam tip koji gleda TV, nakuhava ili sjedi po terasama pa nešto vremena dok beba spava mogu posvetiti poslu, odnosno moj drug komp me relaksira od pelene-dojenje filma.
Naravno, ako drugo dijete bude nespavač kao prvo, ja ću biti izrazito neuračunljiva kao osoba, ali kažu na sadašnjem poslu da oni to toliko nisu kužili. Uf, sad me jeza prolazi kako sam mogla zaboraviti na to...
Ipak, to je samo plan. Jer tko zna kako će stvari ići.
No, postoji više nego izvjesna mogućnost da će posao dobiti druga osoba, osoba za koju se od početka "zna" da je to mjesto čeka. Razlika u kvalifikacijama i iskustvu je nebo i zemlja pa me zanima kako će se taj izbor opravdati. Javim rezultat.
Zuska, nikako neće opravdati, samo će napisati da su odabrali tog i tog kandidata koji ima te i te kvalifikacije. Been there. Možeš tužit, ali nema smisla.
Prvo, da se osvrnem na ono o prevoditeljima... Ima ih svakakvih, kao i arihitekta, i projektanta, i doktora, i učitelja... Ali stvarno je zabluda misliti da onog koji prevodi nitko nikad ne zove nedjeljom ili noću da objasni, promijeni drugi redna strai 56. ili 25. podnaslov. ( Mene su iz EPH jednom zamolili u 11 navečer u subotu da dođem i prevedem nešto na brzinu što je lomljenjem teksta slučajno izostavljeno a treba u tisak. I došla sam, ali nisam bila dužna doći i naravno nisam se sramila to naplatit...) Ili da ako nekom prevodiš poslovne sastanke, da ga baaaš briga piški li ti se. Pa ti trpi, trpi ili nazovi kolegicu koja će preuzeti posao.
Zuska, mislim da razmišljaš normalno i da je fer doći ranije s porodiljnog ako te uzmu i ako je to tebi ostvarivo. Jednako tako, mislim da je fer da tvoj, nadam se, budući poslodavac to boduje velikim smajlićem. A to da posao dobije netko preko veze, to je toooliko već jadno svugdje uokolo, da to ne želim više ni komentirat ni razmišljat o tome. Svakako, javi kako je prošlo...
Čitam prethodne postove i sve mi je nekako neugodno išta reći jer naravno da jesam za majčinstvo i rađanje, svakoj ženi koja poželi bebu (nevažno koju po redu) želim ostvarenje te želje, ali moram to gledati i iz svojih cipela. Imam dvije mlađe kolegice u stabilnim vezama. Pitanje je dana kad će se udati i početi rađati jer su obje napunile tridesetu. I kad se toga sjetim oblije me hladni znoj. Prvo-previše tekućeg posla će dopasti meni, taj posao će morati stajati ili ću ga morati obavljati na pola dok ne educiram zamjenu, kad se konačno osposobi čekaju me nadoknade koje je gotovo nemoguće odraditi. I kad bi i ta zamjena nakon nekoliko mjeseci edukacije objavila trudnoću mislim da bih se samoubila. Ima poslova u kojem se jednostavno ne mogu redati zamjena za zamjenom i koji su vrlo specifični. Prethodno opisanog scenarija zaista se bojim, a on će gadno narušiti i promet tvrtke o čemu direktno ovisi i moja plaća. Koliko god bila empatična i takva misao mi se nameće i zato duboko u sebi želim neku stariju zamjenu s odraslom djecom kad do nje ipak dođe.
uopće ti ne treba biti neugodno
pa i na ovome forumu je bila hrpa topika o čestomijenjajućum odgajateljicama u vrtiću ili profesoricama u školi
i to se naglašavalo kao problem jer se djeca teško adaptiraju, plaču, teško im je... ili gube kontinuitet predavača, u drugom slučaju
teško je generalno reći
naravno, svima nama je drago da žene ostvaruju svoju želju za majčinstvom, ali... "kud baš sad, kad meni treba"
vidim da tu ima puno planovakad i gdi s decom irazne kombinacije a deca se nisu ni rodila
Ovo je istina. Lijepo je planirati i treba planirati, ali iskreno život toliko puta iznenadi da se uopće ne bih ugodno osjećala da na poslu dajem obećenje da ću od xy mjeseci raditi od doma, pa se sa 6 vratiti,... To je sve toliko relativno. (Barem meni i prema iskustvu nekoliko obitelji iz bliske okoline).
Napominjem, ja sam ziheraš, tako da to ni ne ide uz moj karakter, vjerujem da je nekome drugome ok.
Kad smo radili na bebi, bila sam potpuno svjesna da postoji mogućnost da možda neću moći zatrudnijeti. Kad sam zatrudnila, bila sam potpuno svjesna da postoji mogućnost da trudnoća možda neće uspjeti ili da će se zakomplicirati. Kao što sam potpuno svjesna da postoji mogućnost da stvari prilikom ili nakon poroda razvijaju onako kako ne bismo željeli.
Međutim, tim se negativnim mislima ne zamaram. Uzela sam ih u obzir kao mogući ishod, ali ne želim da me one kontroliraju. Ako dođe do bilo kakve neželjene situacije, s njom ću se uhvatiti u koštac kad se i ako se dogodi. Do tada živim kao što sam i živjela.
Nitko, a ne samo trudnica, ne može sa 100% vjerojatnošću ikome išta obećati. No, i trudnice valjda mogu planirati svoj život onako kao što mogu i svi ostali, a svi ostali (ili barem većina) daju nekakva obećanja, kuju planove i žive život.
Tako da, Anemona, ne znam što znači biti ziheraš...jer nikad ne možeš u ništa niti ziher, bila trudna ili ne.
Posljednje uređivanje od Zuska : 26.07.2014. at 16:16
Ovo je istina.
Žao mi je ako sam te možda uvrijedila, ili jednostavno nešto krivo napisala.
Trenutno sam u takvom modu i što se tiće mojih planova i planova ljudi oko mene vezano za trudnoću, nakon trudnoće,...
A s druge strane sam baš i u modu zaošljavanja nekog.
Ustvari si u pravu, u ništa ne možemo biti sigurni, ali ne treba nas to u životu dodatno opteretiti.
Posljednje uređivanje od Anemona : 26.07.2014. at 19:36
Bas si to dobro napisala.
ne moze se zivot kontrolirati. I ne moze se zbog strahova zivot staviti na cekanje.
ne brini, nisi, razgovaramo...
i držim fige da ti se planovi ostvare
Posljednje uređivanje od Zuska : 26.07.2014. at 23:24
baba znatiželjna ovdje. kako je završilo (ako je završilo)?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom