Popričat ću sigurno, ali ne vidim zašto ne, psihička bolest je isto bolest i to stanje utječe na dijete a i nekad je bolje za trudnicu da je što prije stave na lijek koji ja sad ne smijem piti.
 |
|||
|
|
|||
Popričat ću sigurno, ali ne vidim zašto ne, psihička bolest je isto bolest i to stanje utječe na dijete a i nekad je bolje za trudnicu da je što prije stave na lijek koji ja sad ne smijem piti.
Dupli post. Obrisala.
Posljednje uređivanje od lavko : 01.08.2014. at 17:02
Ne igraj se s time, lavko! Rodit ćeš dijete, koje će biti tvoja potpuna odgovornost. nemoj da krene u svijet tako da je majčino pshičko stanje odredilo raniji porod. Da se radi o tvome životu, možda bi se liječnici mogli "igrati" sa sigurnošću djeteta, ali puno je, puno pametnije da to ne rade u tvom slučaju.
Jesam, izravna sam. Zbog onoga što sam preživjela, usudila sam ti se obratiti se ovako izravno.
Strah je normalan, briga je normalna, ali ti pretjeruješ. Sredi se kako god znaš, jer odgoj i njega djeteta su puno teži od trudnoće. Ako se ne promijeniš, teško ćeš izdržati prve tjedne.
Još imaš dovoljno vremena da dobro razmisliš, staviš sebe i svoje strahove u drugi plan i razmisliš jako dobro o djetetu. Sad je dijete najvažnije. Djetetu treba sretna i mirna mama. Sve ružne misli izbaci i gledaj ružičasto.
Ako se nešto dogodi! Pa što! Ako se ima dogoditi, dogodit će se. Ali, zato ne treba o tome unaprijed razmišljati.
Napravila si i više nego si trebala. beba je dobro. Sad je vrijeme da i ti budeš dobro!!!
Razmišljaj što ćeš od robice spremiti za izlazak iz rodilišta. Razmišljaj o sreći kad rođaci vide novog člana. Razmišljaj o tome da ćeš imati nešto najdivnije što žena može imati: bebu u rukama. Ono divno, majušno lišce, one savršene prstiće, ona medena ustašca, one očice u kojima kao da je sva mudrost svijeta. Novo ljudsko biće!
Zaboravi na trombocite, carski rez, i što je već sve radi čega se bojiš.
Bit ćeš MAMA. Uskoro. Skoncentriraj se i spremi za novu ulogu. A crne misli odbaci, kako god znaš i umiješ i prihvati svaku pomoć koja ti se pri tome pruža.
Beti, ok je, budi izravna, zato sam i postala,,
Problem je što ja sad ni fizički nisam dobro, imam napadaje panike koji znaju trajat nekoliko sati, puls mi skače u nebesa, ne jedem dovoljno jer nemam apetita, ne spavam...ne znam kakvo sam ja utočište za bebu, koliko je to zdravo za nju. A može biti još gore, znam kakva sam u svojim najtežim fazama.
Pa ja baš porod s 37 ili 38 tjedana ne bih karakterizirala kao nešto prijevremeno. Puno žena i same od sebe rode u tim tjednima
Navodno (čitah negdje) da može psihijatar dati preporuku za carski, ako žena ne može podnijeti vaginalni porod. Ali sad, dal mogu reći u kojem to tjednu, i da to bude prije 40tt, nemam pojma. Ali onda se moraju s time upoznati i dr u rodilištu, a neki preporuku ignoriraju
Tako je, za carski žene dobe preporuku i kad nemaju psihičkih problema. Isto, puno žena dogovori porod s doktorom ranije, to se radi ali nitko ne kaže. Pod ranije mislim 38 tt.
Žene bez dijagnoze, to mi je već hir. Ali ja imam realnih problema.
Razgovarat ću s gin i s psih.
Lavko, valjda mi je promaklo ako si napisala, ali pretpostavljam da dobro funkcionišeš tokom dana uz propisanu terapiju kada je piješ?
Ako terapiji treba vremena da u punoj meri prodeluje, onda bih ti savetovala da za prvih nekoliko nedelja (meseci?), obezbediš sebi stalnu svakodnevnu celodnevnu pomoć u kući i oko bebe.
Jer ćeš se inače nakon porođaja doslovno raspasti psihički. Sasvim sigurno. I nadam se da si u svojim crnim scenarijima dobro uplanirala i razradila i plan za takav rasplet. Meni se čini da je bebi i tebi upravo takav plan ono što je najneophodnije.
Ja sam eto bila najdirektnija od svih.
Da, da, plan je odmah na staru terapiju bez odgađanja, mama će biti sa mnom, muž koliko bude mogao. Trebat će mi 2-3 tjedna da prodjeluje.
Lavko zaista ne znam sto da ti kazem, ako mislis da bi bilo bolje da ide ranije van nego sto je naumila sama onda pitaj doktore. Imam u obitelji osobu koja se skinula sa seroxata da bi mogla imati dijete i nije izvodila nista priblizno ovome i dan danas zivi super zivot bez tableta, beba joj je bila poticaj a ne kamen spoticanja do terapije. Ne znam kako si ti zamislila zivot nakon rodenja bebe kad ce te hormoni i kemija mozga sorati na entu ali ako si sada u raspadu zaista bi trebala sto prije na terapiju.
Nazalost kod mene ne ide bez lijekova. Izdrzala sam do sada sto je dugo za mene i sad mi fali serotonina. Ne znam koju je dijagnozu imala tvoja rodjakinja, moja nije bas samo anksioznost. A netko se izvuce, netko ne. Meni je psih rekla da je nakon svakog skidanja s lijekova povratak jos tezi.
Mogla bih sad dugo pisati o tome, poanta je da je tedko razumjeti psih.poremecaj jer je neopipljiv, ne hodas svgipsom na nozi pa svi znaju da te boli. Hodas s neprijateljem u sebi zbog kojeg ne mozes biti sretan. Zao mi je sto ljudi ne smatraju psih.poremecaje bolescu kao svaku drugu. Na to se uvijek glrdacs osudom, da sam dijabeticar, svi bi rekli - daaa, carski rez, to je normalno. Kad boli dusa, isto boli.
Anksioznost, depresija i kombinirana ovisnost...s time se ona susrela a i svi mi oko nje. Razumijem da ti je potrebna terapija ali bilo bi dobro za tvoju bebu da nades privremeno drugu soluciju kada si vec dosla do ovdje.lavko prvotno napisa
Daj lavko ne sekiraj se..ako ti se psih i ginekolog slože oko ranijeg poroda, odi..i ne brini..s 38 tjedana beba je zrela, niš joj nece biti..i ja sam rodila s 38 tjedana, isto zbog med. indikacije i sve 5. Da je idealno, nije..al ne moze sve biti idealno
A iza poroda, kako ces s terapijom? Hoces smjet s tim dojiti. Ako neces, odmah se pripremi i na taj sok i prouci kako ces s dojkama da se ne upale.
lavko, a zasto si trenutno bez prave terapije? Imas malo nize na ovom pdf-u topic o takvim lijekovima u trudnoci.
Nažalost, neću dojiti, važnije je da dijete ima stabilnu majku. Mislim da u bolnici daju nešto za zaustavljanje mlijeka, zar ne?
Martina, psih mi nije htjela dati moj ad jer je stariji, triciklički ad i osim toga, ne smije se uzimati s inekcijama heparina na kojima sam.
Nije meni bilo tako loše sve dok mi se beba nije počela slabije micati, tu sam pukla i počeli su svi mogući strahovi.
Potrazi iskustva majki koje su morale uzimati teraliju i kako su one bile sredile stvari s laktacijom. Nije to samo bas da dobijes injekciju i gotovo. Informiraj se i o tome, jer osoblje rodilista moze nece znati sve o tome, pogotovo ako ti bebu par minuta nakon poroda stave na prvi podoj.
Mozda i ja mogu pomoci. Sa mnom u sobi, nakon poroda (prije 8 mj.) je bila cura koja je imala psih.problema i goodinnama na nekoj terapiji (ne znam ni kojoj ni šta). Rodila je zdravog djecaka na carski, odmah su joj poceli davati tablete za zaustavljanje laktacije i odmah su ju stavili na terapiju lijekovima. Bebu je drzala i vidjela tek 2.dan nakon poroda. Nikakva panika, problem...cak dapace! Primjetila sam da se med.osoblje prekrasno odnosi prema njoj, svi su bili tu kad je trebalo. Zato glavu gore- i bez panike!
Duma, ovo mi je dragocjena informacija. Gdje si rodila?
Nije mi samo jasno zašto je bebu vidjela tek 2. dan?
Cesto su nakon carskog mama i beba odvojene, ovisno o rodilistu. Rodilja nekad mora biti 24 sata na intenzivnoj, a beba ne moze biti s njom.
Za terapiju je najvaznije da unaprijed dogovoris s lijecnicima koji te vode, tako da budes spremna.
Zaustavljanje laktacije nekim lijekom zvuči grozno. Zašto sam to čitala? Radije ću hodat s kupusom.
Ako nećeš moći dojiti zbog ljekova nemoj uopće dijete ni stavljati na prsa...tako ti možda mlijeko neće ni doći (čuj doći...ka da dolazi "avijonom iz Frankfurta") ako ga nešto i bude izdajat ćeš samo ako osjetiš bolni pritisak,napetost....i to ručno samo par kapi da ti olakša napetost. Budi na vezi s forumom ako gdje zapne. Kakvo ti je raspoloženje? Jesi bolje? Trudiš li se bit optimistična? Vježbaš li pozitivu il te trebamo pronaći i zalijepiti ti osmijeh selotejpom ako treba
A ja imam puno bolje rješenje.
Stavi bebu na prsa, zaboravi na lijekove, neka ti dijete bude ono što će ti donijeti svijetlo i radost.
Znam što znači zaustavljanje laktacije, jer nisam imala koga dojiti nakon poroda. To su tjedni problema. Kad popiješ tablete, ako ne stvore probleme, opet će mlijeko doći, manje količine dosuše. Ni kupus, ni peršin, ni tablete, ni podizanje grudi, nekad nije dovoljno. nekad to sve brzo prođe, nekad ne. Svjesna si tog problema, nadam se,
Tko zna kako ćeš se osjećati kad bebu priviješ na prsa, to je nirvana samo takva. Na tvom mjestu bih ostavila sve opcije otvorene, Baš sve.
Dok ne vidiš svoje dijete i ne znaš za što si sve sposobna.
Ovo šta Beti predlaže bi bilo najljepše. Ja bih od srca da se, kad vidiš svoju bebu, u tebi nešto prelomi i da ti nabolji lijek bude tvoja prekrasna bebica. Od srca ti tako želim. Beti vjerujem da i ona sama sebi ovaj scenarij želi,ali u pitanju je ta nesretna bolest koja ju drži zarobljenom,koja ju sputava. Nije njena odluka o ovome bez razloga
Ajde o tom ću brinut kad dođem do toga tj. kad budem blizu poroda, zasad samo vidim da lijek ima tisuću nuspojava. Možda me ponesu neke ljepše emocije ali to je teško, kako je sad, još će me hormoni još više zašorat. Al dobro, vidjet ćemo.
Carmina, baš lijepo što pitaš, jučer super, nekako mi je i beba bila aktivna, a danas dno, jer beba nije aktivna, tako je slabo osjetim - sve se vrti oko toga, pa crnjaci izlaze na površinu. Pozitivno je što ne ležim i buljim u plafon, stavila sam dvd Života na sjeveru i gledam. Tj. trudim se svim silama pratit radnju.
X
Ajme "život na sjeveru" mene bi to uljuljalo u san. Tebi treba komedija,nađi nešto da se nasmiješ...da te malo digne. Smijeh je lijek
Mene to smiri, priroda, šuma, sjever..
Gasim komp i idem ležat i razmišljat.
Potpis! Informiraj se o dojenju, nemoj ga unaprijed odbaciti, pričekaj dok rodiš. Nije kraj svijeta ako ne dojiš, ali bi ti sigurno bilo jedno od najljepših iskustava u životu (o koristi za bebu neću ni govoriti).
Što se lijekova i tvoje bolesti tiče, velika je razlika strahovati u trudnoći i poslije. Ti si sad uvjerena da bi moglo biti problema, liječnici te uvjeravaju da je sve u redu, no ni ti ni oni zapravo ne znate ništa dok se beba ne rodi i tvoj je strah normalan - zato što ne možeš ništa učiniti da budeš sto posto sigurna da je sve u redu, ne možeš požuriti vrijeme, ne možeš nikako djelovati osim pustiti da sve ide svojim tokom.
A kad se beba rodi, možeš - s kojim god se problemom susretneš (od dojenja, kakanja itd.) moći ćeš ga otkriti i moći ćeš djelovati. Zato mislim da ti lijekovi možda neće trebati i da bi mogla dojiti. Sigurna sam da bi dojenje pozitivno utjecalo na tvoje samopouzdanje i opće psihičko stanje.
Što se carskoga tiče, ja sam bila pod općom anestezijom pa sam bebu vidjela sat i pol nakon buđenja, čim su je okupali i obukli. Polegli su je pored mene na krevet (na intenzivnoj) i taj dan donijeli još jednom poslijepodne i isto polegli pored mene. Od sljedećeg jutra sam je imala sva 24 sata.
O dojenju ću stvarno još razmisliti, mislim da ovisi najviše o mom stanju i potrebi za lijekovima.
Zasad imam još drugih problema...
Nastavljam sa Životom na sjeveru. I povremenom panikom.
Da se vratim na početni problem...kako ste vi znale razbuditi bebu npr. prije ctg-a ili kad je dugo mirna? Sestra mi je rekla da je ujutro razbudim prije snimanja.
Za slatko znam. Ne pomaže.
Muzika? Hladan sok?
Mojoj ko da niš ne odgovara....
Drago mi je ako sam pomogla
Rodila sam u jednom krasnom rodilistu u Slavoniji
Vec ti je receno, nije to bas tako jednostavno sa dojenjem. Ja sebi nisam mogla zamisliti kojim sve putevima ce moje ici, ali eto...guramo. Zato slušaj lijecnike i sve bude OK. Ne razumijem, zasto ti zvuci ruzno kemijski zaustaviti laktaciju? Vjeruje, TEBI ce biti lakse. A to ti je u tim danima neizmjerno vazno.
A ne mozes razbuditi sebe svaki dan isto, a kamoli bebonju. Ja sam isla sto kasnije na CTG, i obavezno doruckovala.
Ma ne zvuči grozno to što će se zaudtaviti mlijeko već što taj lijek ima milijun nuspojava.
Ja mogu samo ujutro. Što go da popijem/pojedem, nema nekih uzbuđenja na ctg-u, desi se da se migolji ali većinom mi sestre kvocaju.
U nasoj TA su sestre tjerale trudnice da pojedu nesto slatko i nakon toga rade cucnjeve
E, to je bio prizor
Cucnjevi nakon soka i uz muziku. Uvijek prije ctg-a.
Čučnjeve nisam probala. To ću ujutro probat.
Sokovi i čokolade su mi nula bodova.
Kiselo?
Svježa limunada npr
I zapravo ne razumijem baš dobro zašto nisi na terapiji - promijenjenoj, smanjenoj
Zato što:
- radi se o starom AD koji nije za trudnoću a meni jedini pomaže
- ne ide s inekcijama heparina koje uzimam
I zato što je privikavanje na AD pakao povraćanja, glavobolje i nemoćnog ležanja ko mrtvac. Takva ne bih mogla šalicu kave podići kamoli rodit.
ja bas cucnjeve ne bi radila u 34tj , to rade zene koje se zele otvoriti, bar sam se toga nagledala u bolnici ....
slatko, voda, setnja ...
Ma neće joj ništa biti od čučnjeva! Ja sam ih radila cijelu trudnoću pa sam na porod došla zatvorena.
To je neku neku mit da čučnjevi i sjedenje na lopti izazivaju otvaranje. Čučnjevi su odlična vježba u trudnoći jer jačaju mišiće zdjelice. Bitno je jedino držati potkoljenice što je više moguće okomite na podlogu.
lavko pratim baš dugo temu i žao mi je što se toliko mučiš
znam šta je anksioznost i napadi panike, ljudi uglavnom ne razumeju da je to bolest, prava, koja se leči lekovima i stalno govore da se opustiš, što zna prilično ići na živce
enivej, imam prijateljicu koja je dve trudnoće različito izgurala, pa evo iskustva:
u prvoj trudnoći je prestala sa anksioliticima, mučila se sa napadima panike stalno, ali negde pred kraj je sve popustilo
kad se porodila bila je super, dojila dve godine, bez ikakvih lekova
(pre trudnoće je bila na anksioliticima)
druga trudnoća je počela pakleno pa je svo vreme bila na xanaxu
njen ginekolog koji je upućen bio u sve, u saradnji sa psihologom, predložio je carski
tako je i bilo, dobila je uput za carski i bukvalno su iz dana u dan išli da vide da li može još da izdrži
dogurala je do 39. nedelje i tada je urađen carski
prvih dva meseca je dojila, ali onda je prestala i počela da uzima i antidepresive i anksiolitike
tako da iskustava ima raznih, nikad ne znaš kako će se složiti hormoni i sve
polako, dan po dan i dogovaraj se sa svojim doktorima
bio mit ili ne ja sam u bolnici provela 4 i pol mjeseca , znam sta dr zenama koje prenesu i koje se ne otvaraju govore , radite cucnjeve radi otvaranja i bome nakon cucnjeva zene zavrse u radjaoni ...
Vissnja, puno ti hvala što si podijelila ovu priču. Da, to je bolest i ne pomažu tu baš savjeti - trgni se, opusti se, upotrijebi snagu volje..ma nema tu snage volje, volja je na dnu kad tebe šora panika, puls ti je na 150, jedva dišeš i misliš da umireš koliko je strašno to što si zamislio u svojoj glavi - npr. imaš smrtonosnu bolest, nešto loše će se desit, dijete ti ima tko zna kakav sindrom, itd.
Drago mi je za tvoju prijateljicu koja je odradila dvije trudnoće.
Ja čekam svoju psih da se vrati s go i da popričamo o svemu.
I još me nešto nekako žulja - mislite li da ima forumaša koji vole sijati paniku? Ne mislim ovako kao ja, to je moja panika. Ali kad napišeš nešto, krenu bombardiranja o tisuću i jednoj opasnosti i kako je nekoj njezinoj susjedi od rodice bilo tako pa je eto jadna umrla il što ja znam..baš mi to treba, kad vidim da post počinje s rečenicom - ne želim te plašiti, ali...protrnem.
Al to sam ja. Na mene svaki drek ima utjecaja.
Kakve veze ima da li netko siri paniku?
meni je super ona poruka : u moru informacija ignorirane je -izbor.
nazalost, sama moras birati kolicinu i vrstu informacija kojima ces se izloziti. Sve je dostupno u dva klika, ti imas izbor na sto ces ( ili neces ) -klikati.
U ovoj situaciji teško mi je razabrati
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom