Transpozicija velikih krvnih žila
Prvo, nadam se da u pravom podforumu otvaram temu. Kroz cijelu trudnoću sam čitala i pratila forum, neaktivno sudjelujući, a sad ću nažalost nastojat pridonijeti forumu otvarajući temu , za koju vidim da je na forumu ( i općeniti internetu ) nema ili bar ne iz perspektive roditelja. Ono što me ponukalo da podijelim svoje iskustvo je upravo nedostatak informacija ili čak i gore, sve što sam našla na ovu temu bila su iskustva roditelja, koji su izgubili svoje anđele. Naime prije 50 dana, nakon uredne treće trudnoće, na svijet tri tjedna prije termina, došla je naša malena djevojčica. Porod carskim rezom prošao je iznenađujuće dobro, moja beba po porodu dobiva APGAR 10, ja bivam upućena na JIL, sa uputom da će bebica najvjerojatnije pored mene biti za naka 2 h. Iskreno, ta 2 h su mi strašno brzo prošla dok su se čestitari izmjenjivali na mobitelu. Međutim nakon 3h pedijatrica, ista ona sa poroda, dolazi me obavjestiti da je dijete posivilo ( u početku su mislili da je nezrela i odnijeli je u topli krevetić ), međutim nakon detaljnijeg pregleda ustanovljena joj je srčana greška, TVKŽ. Iako ovo sad pišem trezveno i smireno, u tom trenutku sam bila sve samo ne to. Vojska doktora i sestara, čiju empatiju i suosjećanje ću pamtiti do kraja života, nije me mogla utješiti i uvjeriti da će dijete biti dobro. Već sutradan izveden je prvi zahvat, kateterizacija, nakon čega se čekao prvi slobodan termin u klinikama u Austriji ili Njemačkoj. 9-ti dan nakon poroda letimo za Minhen u German heart Centre ~ Munich, gdje je operirana već sutradan. Tzv. "switch" operacija trajala je ukupno , najdužih 6 h u našim životima. U Minhenu smo proveli ukupno 12 dana, a moram naglasiti da se radi o zaista brzom oporavku nakon zahvata. Po povratku u Zg, na Rebru smo proveli samo jedan dan, od tada naše zlato polako , ali sigurno napreduje i oporavlja se kod kuće. Po izlasku iz bolnice, uvjereni smo od strane njenog kardiologa, da kući nosimo zdravo dijete, nadamo se da je to i zaista tako
. Ovim putem se zahvaljujem osoblju KB Rebro i GHCM na novoj šansi, koju je naše dijete dobilo, kao i za logističku i ostalu potporu koju smo kao roditelji dobili. Nadam se da će ovaj post pomoći roditeljima suočenima sa istim problemom , a iskreno želim da ih ima što manje.
 |
|||
Odgovori s citatom
Gaby-ca prvotno napisa
!
. Žao mi je ako imate probleme sad kad ste se dokopali doma i najgore stavili iza sebe. Sama činjenica da ste u bolnici ostali samo 11 dana, koliko ja znam, znači da je sve prošlo u redu i da se bebica brzo oporavljala. Naša bebica se rodila sa 2760 gr , a nakon 21 dan kad smo iz bolnice krenule kući imala je 2680 gr. Do zadnjega dana prije polaska kući u nosiću je imala sondu kroz koju je hranjena, jer na bočicu nije jela više od 30ml po obroku. Na Rebru je po dolasku iz Minhene provela samo jednu noć i tada je sama plačući tokom noći izvadila sodnu. Od toga trenutka počela je bolje jesti , ali narednih mjesec dana njeni obroci nisu bili veći od 40ml , s tim da je jela svako malo ( možda svakih 2 h). Danas ima 3 mj. i upravo idemo na redovnu kontrolu, a do sada u 2 mj. koliko smo kući je dobila više od 2 kg . I sada , sa 3 mj. nikada nije po obroku pojela više od 60ml, tokom dana jede svaka 2 h, u 21:00h ide spavati i spava do 8:00h do kada kroz san pojede u 2 obroka možda 100ml. Od svega mi najgore pada što nikada nije htjela dojiti, jer ja još uvijek imam mlijeko ( stariji sestra i brat su dojili do godinu i po' ) . 
Zvuci cudno, ali na nekakav nacin nam je pao kamen sa srca samim tim sto su iskljucili nekakve druge greske, sto su prognoze za nakon zahvata dobre i nadamo se bez posljedica. Procitala sam jako puno iskustava drugih roditelja, i stvarno sam zahvalna (sreca u nesreci) sto smo saznali na vrijeme. 
) dok su se drugi naočigled uduplavali na mjčinu mlijeku i bez problema prihvatili bocu pa prsa nakon sonde. Želim vam još jednom, najmanje moguće stresa, što lakši porod i što manje komplikacija. Ako želiš još informacija, slobodno napiši poruku u inbox.
