ana.m prvotno napisa
Doživjela i ja i to na svojoj koži, ali zanimljivo, od obje bake.
S jedne strane sam bila prvo žensko nakon 5 sinova i jednog unuka. Baka me nikad nije mogla provariti.
Razliku je radila između mene i rođenog brata. I dan danas kad je kakva lova u pitanju, njoj je uvijek njega žao, njemu je teško, njemu ovo, njemu ono, on ima više djece, čak i kad je moj muž bio bez posla, njemu je bilo teže. Kad smo bili mali da ne govorim. Njemu je dolazila za svaki rođendan, 15. je bio važan, 18. je bip važan...Zas mjo bi uvijek uganula nogu, opala s lojtre, kad sam bila mala, tražila zadnju pačainku s pekmezom, nije mi dala, moramo ostaviti za strica (možeš misliti, stric nas je obožavao, nikad ne bi ispred mene uzeo zadnju palačinku od pekmeza). 5 minuta kasnije brat hoće tu zadnju i njemu je da.
Ili recimo, bakina sestra dođe u posjetu. Bratu daju onu jednu titovku, mislim da je bila 5000 dinara. A meni..."a nemamo više, pa preberu po đepu one dvije ili tri od 1000" Onak sorry, ali za tebe nema.
Ja sam joj prva rodila praunuče! Moj brat je drugi dobio sina! A onda je ona mom tati rekla "e sad si dobio pravog unuka, jer se on preziva P.... (moje djevojačko) a ne M.....(prezime mog muža).
Druga baka je favorizirala bratića i sestričnu.
Brat i ja smo bili djeca kćeri koja je umrla, tatu nisu baš voljeli.
A brat i ja smo bili Ivo i Ana, a bratić i sestrična su bili moja M i moj M.
Tako da ja na pravljenje razlike, čak i one minimalne dobim fraze.