...do sada obično nisam, ali u poslednje vreme često imam poriv da reagujem. naime, moj sinak, 4,5 godine, temperamentan, brz, spretan, rado se druži i na igralištu večito jurca za starijima. u njihovom društvu poštuje pravila igre - ako mu kažu da stoji kod gola, stane, prihvata svaku ulogu i raduje se. međutim, na igralištu je svakodnevno grupica dečaka koji su poprilično grubi, a vole i da zadirkuju. pa mu tako zabrane igru, otmu loptu, beže, gurnu, mlatnu... svesna sam da mora da nauči pravila i da je u svetu dečaka taj zakon starijeg i jačeg uvek na snazi. no, problem je u tome što ovde grubosti često prevagnu nad lepim igranjem. i, mada su to sve predškolska deca, mame ne obraćaju puno pažnju - uglavnom sede na klupi okrenute leđima i ni ne primećuju ih. ispada da sam među retkima koje prate i blizu su. i sad sam ja na mukama - kako se postaviti. sinčića učim da zahteva da mu vrate loptu, da prestanu, a ako mu to ne upali, da dođe do mene ili tate i požali se. tako i bude. ne žali se puno, radije istrpi da bi i dalje bio u društvu, bori se i zauzima za sebe kako zna i ume, ali mu to, naravno ne ide uvek, jer je mlađi i sitniji. nekad i pobesni, pa i on krene da mlatara prema kome stigne. kad vidim da stvari izmiču kontroli, približim se i opomenem i njega i tu decu, ponekad roditeljima skrenem pažnju (sa raznim ishodima), ponekad uspem da mu objasnim da potraži drugo društvo ili odemo...no, to su sve polovična rešenja, jer se već sledeći put problem ponavlja. šta učiniti, kako se postaviti?