Nasilno ponašanje već u 1. razredu osnovne škole

[cipelica]

'što govoriš to postojiš' -tako se kaže onome koji se ruga. osvijestiti djetetu od malih nogu da rugači pričaju o sebi. jer se još nisu naučili ali nadamo se da će naučiti.
nikada se ne rugati drugome. nikada ne komentirati susjede, prijatelje. svi smo mi različiti...
iskreno, ja to nisam naučila kao dijete. i ponekad se čudim drugima. i smiješna sam sama sebi jer tada znam da nisam u pravu. zato šutim i čuvam svoju djecu od straha što okolina misli o njima. djeci ne dijelim :spor si, brz si, neuredan si, divno si uredan, pametan si, glup si, lijep si......
kad me direktno pitaju o nečem što znam da različiti ljudi različito vide kažem: ja mislim ovako,ali ne misle svi tako ....
ponekad mi dođu s pričom ' Pero je rekao...'. pitam ih tada jel ih to povrijedilo, kako su se osijećali i što misle jel istina to što je pero rekao..


kažem im da se svaki čovjek rodi savršen. takvi različiti mi smo savršeni. kakav bi svijet bio da smo svi isti?

[trampolina]

Ajme, ja sam na pitanje o istim ljudima na svijetu dobila odgovor: bilo bi super, svi bi se razumjeli. :/

[cipelica]

ha,ha ha..
a da ima tisuće istih (kako se zove?)?

[SorbusAria]

Puno vam hvala na odgovorima, dugo nisam vidjela odgovor pa nisam ni gledala više jel ih ima, ali eto postupila sam baš tak kak i vi mislite. Dakle puno razgovora sa djetetom. Svojim dakako. No kako me to jako mučilo pripomenula sam ipak bez imenovanja i učiteljici i dobro da jesam jer je osoba sa razumjevanjem i nekako mi je lakše kad vidim da nismo sami u tome. Učiteljica je odmah i znala o kome se radi i napomenula je da moj sin nije sam jer i druga djeca su na meti. Uglavnom učiti dijete da ignorira pa će mali valjda i prestat. Teško je tu stvarno i bilo što napraviti drugo. Uz to taj mali ga znači u školi baš zafrkava (zvuči bezazeleno ali i sama učiteljica je rekla da je primjetila da je moj sin uplašen kad ona i nakratko izađe iz razreda) a tu dođe i sa maznim glasom zove mojeg da se s njim igra.... tako da smo dogurali do toga da moj sin više ne izlazi van na dvorište u strahu da ne sretne tog malog! Ono... lijep dan, ptice cvrkuću, svi idemo van a on se zavuče u sobu i neće Već mu je rekao moj da se s njim neće igrat i onda i njegova mama izađe i tiho ga pita: "Kaj ti mama ne da?" Uh baš mi je to tlaka sve skupa. No da vam samo još napišem kak slučaj za sad stoji: Dakle zvala sam susedu s razlogom da joj napomenem da nek svaka svoje dijete ubuduće vozi iz razloga što uvijek kao negdje moramo ići prije ili poslije škole pa da se ne dogovaramo non stop i ne zivkamo, prihvatila je to kao sve ok, pa me pitala jel se moj ljuti na njegovog jer ga kakti izbjegava? Mislim si je... izbjegava ga jer ti je mali problematičan. Nisam dakako tako rekla nego da je njen živahan a moj jako miran i senzibilna pa je bolje da se ne druže neko vrijeme dok oba ne sazriju. E sad smo tu stali, nekak si mislim da bude sve u redu i da će se okaniti mog sina i da će ga uspjet izignorirati... i u školi i doma. Ne znam iskreno što bih ja učinila da je eto njen sin - moj sin, odnosno da se moj tako ponaša ali mislim da sam roditelj koji svoje dijete ne uzdiže na nebesa i da bi itekako djelovala. Prvo bih rekla da se to ne radi ali bih i učinila nešto. Prvo bi se preda mnom trebao ispričati svakom djetetu jer je to jedini način da se posrami svojih postupaka i jedini način da se nauči ponašati prema drugim ljudima sa poštovanjem i uvažavanjem. I dakako ne bih ga nagradila nego bi mu na neko vrijeme oduzela.... ne znam TV ili nešto takvo. Koliko sam uspjela do sad skužit ona se samo izderava na njega da to nije u redu i da više ne želi čuti da se tako ponaša. I na tome ostane. I onda uz sve to rekla bih da ju srce kao majku boli što je tako postupila (jer mali je glumac i tako mazno plačljivo govori da bi svakog prevario) pa ga začas nagradi hrpom gluposti. I tako će s godinama biti sve veći problem. Ali što ja tu mogu, nije moja briga.

[Zelica]

Drugarica pedagoginja mi je rekla da je problem današnjih roditelja školaraca što većina nalazi za svoju djecu opravdanja, ne čine im uslugu s tim uopće. Uče ih roditelji da uvijek onda i sami nalaze opravdanja za sebe. Isto kažu da sve što uradimo loše do petog razreda, vraća nam se kao bumerang kada budu u pubertetu. Ko može biti pametan, kako znati da li radimo pravu stvar?!

[vida]

Evo i mene sa problemom, u razredu je problematičan dječak, sad su u 2. razredu a mali je problematičan još od vrtića (znam jer je išao sa mojim zadnju godinu u vrtić pred školu), cijeli prvi razred moj mali je govorio kako je dotični stalno u kabinetu zbog ometanja nastave, jednom ga je udario šakom u trbuh, glupo od mene ali nisam reagirala osim što sam svom djetetu rekla da ga izbjegava tj. ignorira.
Sad su u drugom razredu, problem je veći, 2 puta u 10 dana zlostavljač je istukao najboljeg prijatelja mog malog.
Bez hvalisanja,ali je to rekla i učiteljica, da su moje dijete i njegov prijatelj najodgojenija djeca u razredu- čitaj pristojni, mirni, tihi.
Pokušavamo dijete odgojiti da mu usadimo temeljne vrijednosti od kojih je jedna i nenasilje i dođe u školu koja bi to trebala potvrditi ali ih uče suprotnom tj. iz njihovog ignoriranja poručuju da je to prihvatljivo.
Nakon prve tučnjave prošli tjedan moje dijete koje inače obožava ići u školu došlo je izbezumljeno, plakao je u školi zajedno sa svojim prijateljem koji je istučen, u svlačionici nakon tjelesnog. Naime zlostavljač je tukao jednog malog iz suprotnog pobjedničkog tima, samo zato što su pobijedili, prijatelj mog malog rekao je neka prestane jer će ga inače reći učiteljici, krenuo je na njega, umiješao se i moj(odgurivajući zlostavljača)jer je branio prijatelja.
Ispričali su učiteljici i roditelj zlostavljača je obaviješten jer se slijedeće jutro ispričao roditelju istučenog djeteta napomenuvši da i nije baš njegovo dijete uvijek krivo nego je najveći u razredu pa učiteljica zbog toga njega okrivi.
JUčer isto mjesto, znači zna gde će udariti-tamo gdje nema učiteljice, u svlačionici,krenuo je sad na moje dijete, prijatelj mog malog mu je rekao neka ga pusti na miru pa se okomio na njega i opet ga istukao, ovaj put je prijatelj plakao ali mu i vratio jer su mu tako rekli doma, moj ga je isto odgurivao. Ja svojem ne mogu reći da mu vrati jer je najmanji u razredu (122 cm i 22 kg)a i da je obrnuto nasilje nam nije opcija a pogotovo ne način rješavanja problema u školi gdje su za učenike odgovorni učitelji. Njegov prijatelj je možda najkrupniji u razredu, po visini odmah iza zlostavljača ali dijete koje ne bi mrava zgazilo i jednostavno mi je grozna ta scena koju opisuje moje dijete gdje prijatelj plače, vrišti i pokušava obraniti ili sebe ili moje dijete a moj kaže kako ne može trčati po učiteljicu jer ne zna gdje je, ne zna gdje je zbornica i da mora pomoći prijatelju pa odguruje ovog koji je valjda 30 cm viši od mojeg i zamišljam što se moglo dogoditi.
Uz to pred učiteljicom zlostavljač govori kako će prijatelju išćupati ruke i noge, izbiti mu šakom zube, išćupati jezičinu!!!??? Dijete od 8 godina, pa to nije dijete to je monstrum. Učiteljica kaže mojem djetetu i prijatelju neka to kažu tati od zostavljača!!!??? Halooo? Škola navodno zna za problem, roditelji navodno ne surađuju.....
Danas mama od prijatelja i ja zajedno idemo do učiteljice, pa dalje,ovisno o njenom angažiranju , stručnoj službi i ravnateljici. Ali čitajući vaše postove bojim se da neće biti koristi a strah me za dijete, danas ću inzistitati da ispred svlačionice dežura netko odrasli jer inače dijete neću pustiti na tjelesni(i znam da ću time samo njega zakinuti).
Inače sam jako zadovoljna učiteljicom, predivno radi s njima, obožava ju moj mali, ono blaga ali pravedna ali je očito ona svoje mogućnosti iscrpila a škola ne poduzima ništa osim što obaještava zlostavljačeve roditelje, oni se pojave i opet ispočetka.....
Moje je pitanje što mi kao roditelji zlostavljanje djece možemo poduzeti, kome se mimo škole obratiti, koja je procedura koju sad možemo pokrenuti, ne čekati dok dijete dođe u modricama ili ne daj Bože prsnute slezene pa prijavljivati policiji?

[marta]

Najavite se ravnatelju/ici i pitajte kako konkretno misle riješiti problem i u kojem roku. I najavite moguće daljnje djelovanje (ministarstvo, pravobraniteljica, socijalna služba).

[Peterlin]

Najavite se ravnatelju/ici i pitajte kako konkretno misle riješiti problem i u kojem roku. I najavite moguće daljnje djelovanje (ministarstvo, pravobraniteljica, socijalna služba).

X

Sa sobom treba ponijeti papir na kojem su zapisani datumi ranijih incidenata, tko je bio prisutan (od nastavnika ili djece ili bilo koga), treba fotografirati eventualne ozljede.

* * *

Tako bi to trebalo ići. Inače, nemojte se ljudi nadati čudu. Nasilje u razredu mog sina nikada nije prestalo do kraja (sad je u 8. razredu, a traje od vrtića) ali se osjetno smanjilo kako je djeci znalo dozlogrditi, pa su zlostavljaču pokazali istom mjerom.

Naravno, ne kažem da djetetu treba savjetovati da tako postupi, ali treba osoblju škole reći da se ne začude ako netko od zlostavljane djece ili više njih uzme pravdu u svoje ruke, budući da su se odrasli pokazali nemoćnima.

Ja sam se znala poslužiti riječima "da se to događa kod mene u stanu, znala bih se postaviti - u školi je osoblje odgovorno da moje i ostala djeca dođu doma zdravi i čitavi, a po mogućnosti i zadovoljni".
Problem je često nerješiv ako su takva nasilna djeca iz problematičnih obitelji, na brizi czss ili s kojekakvim papirima, tada se tu ništa ne može učiniti. U tom slučaju vršnjačko dijeljenje pravde često bude jedino rješenje.

[Svimbalo]

Uh, vida, šaljem zagrljaj.
I samo da kažem-nakon što sam 6 godina svom sinu govorila kako da rješava slične situacije (makni se, ignoriraj, reci teti/učiteljici), došla sam i ja do ovog "vrati".
Naglašavam da nikad nije bilo baš ovako ozbiljno kao kod vas, a i slažem se da ne možeš reći da vrati značajno većem i jačem dječaku.

Ali "vrati" je nešto čemu me je naučio stvarni život, izvan ovih stranica, dva uzastopna ljeta u parku s gomilom djece čije roditelje poznajem, a s većinom sam i baš jako dobra, naučilo me da se neki slučajevi jednostavno NE MOGU riješiti ufino.

[magistra]

Prvo događaje treba dobro provariti sama sa sobom da bi mogla nastupiti hladne glave jer kad čovjek nastupi iz emocije (čitaj; povišenim tonom vidno uzbuđen) često njegova akcija naiđe na reakciju suprotno od one kojoj se nadao. Događaj treba trezveno i hladno argumentirati. Zatim treba skupiti istomišljenike, tj. okupiti roditelje čija djeca su imala slično iskustvo, makar iz drugog razreda i one koji se slažu da su takvim ponašanjem nasilnika i njihova djeca u opasnosti, i prema školi nastupiti grupno. U redu je sastanak s učitejicom i ravnateljicom no najbolje zajedničkim pismenom predanim na urudžbeni zapisnik školi uz potvrdu primitka na kopiji kojim se o događajima upozorava škola. Svakako na roditeljskom sastanku treba iskomunicirati ovu temu. Možda za sve ako i kad ne bude pomoći od škole treba ići i preko Vijeća roditelja. A ako se ništa ne događa prijava nadležnom ministarstvu, tražiti savjet CZSS-a, i kao potez očajnika, obračun preko lokalnih medija. Krajnje nepopularno ali nažalost često jedino djelotvorno.

I naoružaj se strpljenjem, činjenicama, zakonom, i još puno strpljenja. Polako se jež ježi....

[meda]

pa sve se moze rijesiti vrlo jednostavno, ne ostavljati djecu bez nadzora nakon tjelesnog, jer su nakon toga jos vise podlozni fizickim obracunima i ostavljeni sami sebi. ucitelji ne smiju biti u svlacionici, ali bi trebali biti ispred i cekati da se djeca obuku i da ih odvedu u razred. barem je kod nas tako.

[LEIRmam]

Ajoj, Vida, čitam već treći put i jednostavno ne mogu vjerovati... Mog brata su zlostavljali stariji dečki, ali to je bilo u petom (ili četvrtom) razredu i nije bilo pomaka dok moj tata nije otišao na razgovor sa tim dečkima i zaprijetio im... Od roditelja nikakve koristi nije bilo, a brata su počeli dočekivati nakon škole i tući. Iz jednostavnog razloga jer je bio miran i tih... Teško je, zaista, cure su ti dale odlične savjete i od srca ti želim da riješite problem što lakše i bezbolnije

[aleksandra70vanja]

i djelujte odmah
sada
ne čekajte jer će s godinama biti samo sve gore
i ne samo ti i prijateljeva mama
trebate nastupiti kao razred

[vida]

sranje, sranje, sranje, sve sam usrala....
Dan mi je jučer bio loš, i onda navečer mama drugog dječaka
i ja odemo na informacije, čekamo ispred učionice jer je netko sa učiteljicom, vidno uzrujan izliječe iz učionice otac zlostavljača, kako sam mislila da je učiteljica sama ulazimo mi unutra a unutra je još bila i mama zlostavljačaq koja je učiteljici drobila bedastoče koje ja nisam mogla vjerovati da čujem tipa ne pokušavajte vi izolirati moje dijete nego se potrudite da se on uklopi.... i to je bila kap koja je pokrenula lavinu u meni....
Nisam baš urlala ali nije bilo daleko od toga, naravno na mamu, pa i na oca zlostavljača koji se vratio, kaže ona meni smirite se jer su mi se tresle ruke, rekla sam joj da ću se smiriti kad ću dijete bez straha od zlostavljača moći pustiti u školu...jer jučer sam prvi puta djetetu dala mobitel u školu da me može nazvati da dođem po njega ako ga ovaj napadne dok nema učiteljice. Nisam psovala (začudo sam se suzdržala) ni vrijeđala, rekla sam sve iza čega stojim samo ne uljudnim tonom. Oni ničime nisu pokazali da im je žao, neugodno, gledali su "luđakinju" koja se trese i dere, njegov najveći problem je bio u svemu što ja njega više ne pozdravljam a njen što sam njeno dijete nazvala zlostavljačem i rekla joj da neka više vremena i sredstava ulože u odgoj djeteta. Ignoriraju. Kasnije saznajem da su pozivani x puta, škola uputila njihovo dijete nekoliko puta na obradu ali ne prihvaćaju, znači škola bez njihove suglasnosti ne može ništa.
Otac se prijeti učiteljici i slično, učiteljica je već sve pokušala. Rekla sam roditeljima da nisam došla da se njihovo dijete isključi iz razreda ali da ni ja svoje koje nije uzrok problema ispisati neću. Neka djetetu koje ima problem u ponašanju osiguraju stručnu pomoć da ne ugrožava ostalu djecu. Ravnateljice trenutno nema, ona je slijedeća adresa. Prijatelj mog djeteta jučer nije išao u školu jer se boji,
moje dijete danas neće ići u školu iz mojeg straha, jer su to roditelji koji su najvjerojatnije rekli svom sinu da su mame od dotičnih dječaka bile u školi, što se dogodilo i vjerujem da bi moj danas bio meta. Iako je učiteljica rekla da će sigurno netko odrasli dežurati ispred svlačionice. Ne da se sad samo bojim postupaka njihovog sina nego se bojim i njihovih postupaka.

[marta]

Nisi ništa usrala. Možda ti sad tako izgleda, ali ako nisi nikoga vrijeđala niti psovala, sve je u redu. I ne treba uvijek biti uljudan. Ko što keče Pero Kvržica, da pametniji stalno popuštaju, samo bi budale vladale ovim svijetom.

[dodagoda]

Nisi ništa usrala. Na žalost, u ovakvim slučajevima situacije i budu takve da roditelji zlostavljača jednostavno ignoriraju i sve se vrti u krug. To je u našim školama na žalost postao prevelik problem. Moraš poduzeti sve korake da zaštitiš svoje dijete. Škola očito poduzima korake predviđene u takvim situacijama ali ti i ostali roditelji se morate potruditi na ne ostane na tome da roditelji zlostavljača ignoriraju problem. Postoji pravobraniteljica za djecu i ostale službe koje se također mogu uključiti. Iako nije praksa, svoje dijete uči neka vrati i nemoj ga ostavljati doma jer na taj način samo podržavaš strah koji raste u njemu.
Našla si se u groznoj situaciji i razumijem kako se osjećaš.. prije nekoliko tjedana mojeg sina i prijatelja (koji su također drugašići) izvan ograde škole napali su četvrtaši. Naguravali su ih, nisu im dali da prođu, gađali ih nekakvim granama, prijetili im se da će ih drugi put prebit jer im se moj sin suprotstavio kad su naguravali njegovog najboljeg prijatelja. Ja i druga mama smo odmah slijedeći dan digle frku, rekle učiteljici koja je obavijestila njihovu učiteljicu da im odmah damo do znanja da nema mrdanja, čak se i prijateljeva starija seka uključila ia zaprijetila sa svojom"ekipom" haharima iz 4. razreda. Najveći point priče je slijedeći. stariji brat dječaka koji je sa ekipom napao dečke i prijetio se premlaćivanjem i slično godinama već maltretira mlađe klince po školi. Roditelji su dobro situirani, okrenuti poslu i žmire na probleme a taj stariji se samo prebacuje sa jednog klinca na drugog-mlađi očito slijedi primjer starijeg brata jer ej on "faca".
Ono što ti želim reći je da se boriš, pokreni sve što možeš pokrenuti i nemoj dozvoliti da ti dijete raste u strahu.

[Angie75]

vida šaljem podršku :hug:
nek svi vide da je vrag odnio šalu.

[Lili75]

vida držite se, mislim da je baš dobro što si se pokazala i u tom svjetlu.

Najgore je tiho, pokunjene glave, "na finjaka", tako nažalost u našem društvu nikako ne ide.

[trampolina]

Očajna situacija.

Djecu koja su sklona agresiji treba brenzavati, ove druge, koji su mirni i često potencijalne žrtve učiti da se obrane. Pa makar to podrazumijevalo fizičku silu.

Ni slučajno ga ne ostavljaj doma, time mu među ostalim šalješ poruku kad naleti na problem da ga zaobiđe.

S roditeljima takve djece se u pravilu ne raspravljam da su mislili nešto napraviti napravili bi. Sasvim sigurno im ja neću otvoriti oči.

Cure su sve rekle, ne puštaj ovo da prođe olako.

[tanja37]

Kad je moj mali bio u drugom razredu, isto je tako bilo nekih situacija sa jednim dječakom. Polučila sam samo jednom i to kada mi je tako nezgodno i s leđa gurnuo sina da se ružno udario u stražnji dio glave. Otišla sam u školu, učiteljici sasula svoje mišljenje i na kraju joj rekla da cu pozvati i novinare pa sve dati u javnost. Od tada vise nije bilo problema i mali se polako smirivao, sada u sedmom razredu je sve OK. S tim da ga je moj sin jednom dobro natukao jer mu je dojadilo to njegovo ponašanje, a on je tip koji dugo trpi ali kad poludi vrati duplo. Ali nažalost, ako su roditelji munjeni teško ce se ta situacija riješiti. Ovi su roditelji u našem slučaju bili razumni.

[Peterlin]

Nisi ništa usrala. Možda ti sad tako izgleda, ali ako nisi nikoga vrijeđala niti psovala, sve je u redu. I ne treba uvijek biti uljudan. Ko što keče Pero Kvržica, da pametniji stalno popuštaju, samo bi budale vladale ovim svijetom.

X

vida, ako se zlo ponovi, nasilnom i bezobraznom roditelju zaprijeti da ćeš, ako njegov sin još jednom takne tvoga; slikati ozljede svog djeteta i ići u czss i pravobraniteljici za djecu. A kad im tako nešto natrpaš na vrat, nek se češu... I to stvarno možeš učiniti.

[tocekica]

vida šaljem ti podršku. Nažalost znam kako ti je.

[vida]

zarolalo se...neću zasad pisati detalje, javit ću dok se donese neka odluka, zasad ni ja ništa ne znam
hvala curke na podršci jer sam se ja bojala da nisam pretjerala u nastupu nakon što mi je roditelj jednog udarenog djeteta rekao da unatoč tome udarcu njegovo dijete nema problema sa nasilnim djetetom i da je on siguran 100 % da se njegovom djetetu neće ništa dogoditi, ono ne bi se štel mešat.
nažalost ja ne mogu biti sigurna da se više nikada ništa dogoditi neće

[flopica]

postupila si ispravno
nema finjaka u takvim slučajevima
jedini način da se mijenja klima oko ovog pitanja jest da se reagira

[Tashunica]

već sam jednom pisala da je u razredu moje kćeri bio takav slučaj, nekada davno u osnovnoj.
ništa se nije riješilo, trajalo je dugo, dijete je maltretiralo sve oko sebe,
roditelji nisu vidjeli nigdje problem, nisu pristajali na nikakvu pomoć ili psihološku obradu ili bilo što drugo.
stvar se rasplela kad smo mi već odselili, u višim razredima,
a rasplela se na način da je jednog malog polomio, doslovno,
nakon čega su ga premjestili u drugu školu, a vjerujem da se ni tamo nisu usrećili s njim.

škola nije NIŠTA napravila, razrednica nije NIŠTA napravila,
moje iskustvo vrlo negativno.
nadam se da su danas neka bolja vremena i da ćete uspjeti nešto riješiti.

[Peterlin]

već sam jednom pisala da je u razredu moje kćeri bio takav slučaj, nekada davno u osnovnoj.
ništa se nije riješilo, trajalo je dugo, dijete je maltretiralo sve oko sebe,
roditelji nisu vidjeli nigdje problem, nisu pristajali na nikakvu pomoć ili psihološku obradu ili bilo što drugo.
stvar se rasplela kad smo mi već odselili, u višim razredima,
a rasplela se na način da je jednog malog polomio, doslovno,
nakon čega su ga premjestili u drugu školu, a vjerujem da se ni tamo nisu usrećili s njim.

škola nije NIŠTA napravila, razrednica nije NIŠTA napravila,
moje iskustvo vrlo negativno.
nadam se da su danas neka bolja vremena i da ćete uspjeti nešto riješiti.

Napisala sam ja gore - ako dijete ima papire (štajaznam od psihijatrije ili tako neke institucije) ili je problematična obitelj (od czss) nitko se u to ne bi petljao.... Čak i ako su za pasti razred, to se ne događa, samo da što prije protutnje kroz sustav. Rezultat - pati samo jedna generacija, teret se ne raspodijeli na više.

vida je dobro postupila. Trebali bi i drugi roditelji, pa se možda nešto riješi.

[n.grace]

vida, i ja ti šaljem podršku, i mi smo imali nešto slično
srećom, riješilo se, ne odustaj i samo hrabro

[*meri*]

izgleda da imamo isti problem. jedno dijete maltretira sve ostale dok nema uciteljice. ono sto je meni nevjerovatno da djeca o tome sute. ja sam to slucajno doznala, jer mi je u petak dok smo se vozili doma nakon skole mali rekao: sva sreca da danas nije bilo ..... u skoli jer je bolestan.
kad sam ga pitala zasto imala sam i sta cuti. kaze da ih udara, gura, baca na pod ........... sve to prije nego uciteljica dodje. najveci je i najkrupiniji u razredu. i nitko se do sad nije pozalio uciteljici

[tocekica]

... sve to prije nego uciteljica dodje. najveci je i najkrupiniji u razredu. i nitko se do sad nije pozalio uciteljici

Jesi li sigurna da učiteljica o tome ne zna? Moj mali je imao teški fizički obračun s klincem iz razreda...učiteljica je sve znala, ali nije o tome obavijestila roditelje niti je klince poslala na razgovor u stručnu službu.

[*meri*]

a nisam sigurna, ali bila sam prije nekih 10-tak dana na informacijama i bas mi je pricala o tome kako su djeca dobra i kako nema tuce i ruganja. a i mali mi kaze da nitko od djece to nije rekao uciteljici.

[vida]

Obično djeca ne kažu učiteljici ako se ne tiče njih samih, ovi povučeniji ni onda , bar moj tako, eventualno kaže doma.
Ne znam kaj bi ti pametno rekla, od ovog nasilnika u našem razredu sad roditelji rade žrtvu jer su u šoku od nemilih riječi koje sam ja izgovorila za njihovo dijete, ma poremećen sustav vrijednosti totalno i na svakom koraku u ovoj usr.... zemlji

[*meri*]

ja sam mojem rekla da kaze uciteljici ako se to ponovi. ako nista ne bude poduzela, onda cu ja otici kod nje na razgovor, pa cemo vidjeti za dalje. uglavnom sutit necu.

[meda]

Nasa uciteljica ima isto stav 'ne zelim cuti tuzakanja'.
Mozda ih je jos takvih.

[*meri*]

onoliko koliko sam ju uspijela upoznati stekla sam dobar dojam o njoj, ali ne znam, vidjeti cemo kako ce se situacija dalje razvijati. moje dijete je najsitnije u razredu (drugi su poprilicno veci od njega) i zato me od pocetka bilo strah da ne bi postao meta takvom nasilnom djetetu.

[meda]

Meni je nasa uciteljica jako.dobra. Al ima tu jednu manu. Jer budimo objektivni, ko bi stalno ulazio u njihove razmirice. Al treba razluciti bitno od nebitnog. Nije ni njima to uvijek lako. Njima je mozda 50 ili vise posto posla drzat njih na okupu i da ostanu zivi i zdravi. Zato roditelji mogu reagirati kad stvari izmaknu kontroli. Jer ja znam da moj sin nije konfliktan i kad je neki problem onda znam da je ozbiljno. Al cinjenica je i da nisu svi roditelji i djeca takvi.

[*meri*]

istina. ali ako uvijek isto dijete maltretira druge onda to nije stvar trenutnih razmirica. moje dijete mi je navelo par primjera kad se okomio na njega i po tome sam skuzila da to traje vec duze vrijeme. kaze da maltretira i druge, ali njega najvise jer je on najmanji.

[meda]

Moj sin je isto jako sitan bio. Al gle, sta ti imas od tog straha? Ja uvijek idem konstruktivno prema takvim potencijalnim problemima. Radis s djetetom na njegovom stavu i rjesavanju konflikta. Jedino to mozes, nista drugo. Jerna kraju krajeva dijete moras pripremiti za zivot. Mog sina recimo jako gnjave da je ko curica. I to njega boli vise nego da ga tuku. Al ja uvijek s njim razgovaram o tome, ko mu to kaze, sta on misli o tome, pa na kraju krajeva jel to njemu lose sjeda ili je to nesto objektivno lose. Za vikend smo ga osisali i naravno opet zezanje, pa je na kraju sam zakljucio sto se taj njegov jedan brine kak on izgleda, a ne brine se za to sta je dobio 1 iz engleskog. I gotova prica. Mislim, ak je neko sitan il izgleda ko curica takav je i bit ce takav cijeli zivot. Neka to prihvati i nade alternativne nacine prezivljavanja. Tako je mm s njim razgovarao kad je bilo aktualno da dva deckica roma stalno nekog tuku. On mu.lijepo objasnio da oni drugacije ne znaju i da je to njima nacin komunikacije. Pa moj sin jedini nema s njima problema. Svi ostali pune djeci glavu da su to zlocesti cigani itd...

Ne znam, ne zelim umanjivat ozbiljne nasilnike, al to su djeca i nekad je nama to veci problem nego sto je uistinu. Treba biti stvarno oprezan. I ska bi u stvari trebala biti odgovorna za ono sto se u skoli dogada. Nisu uspjeli stvorit pozitivnu atmosferu i osjecaj zajednistva, a to im je uloga i posao. Skola nije samo tu zbog prenosenja znanja nego i faktor socijalizacije, stalno se s tim busaju u prsa. Zato i ne odobravaju homeschooling. Nes ti gradiva u prva cetri razreda, stane u jedno popodne.

[*meri*]

Ne znam, ne zelim umanjivat ozbiljne nasilnike, al to su djeca i nekad je nama to veci problem nego sto je uistinu. Treba biti stvarno oprezan.

to nije ruganje i psihicko maltretiranje, nego fizicko. udaranje (u glavu..... ili gdje god stigne) guranje, bacanje na pod.......

[meda]

Nisam mislila samo na tvoj slucaj, vise opcenito.

[dodagoda]

to nije ruganje i psihicko maltretiranje, nego fizicko. udaranje (u glavu..... ili gdje god stigne) guranje, bacanje na pod.......

u 1. 2. pa čak i u 3. razredu oni su još premali da razluče kad tužiti u čiteljici a kada ne. Teško im je procjeniti kada je nešto dovoljno ozbiljno da reagiraju. U toj dobi većina ne želi biti "tužibaba" pa šute i trpe. Svakako trebaš reagirati, otići do učiteljice i reći šta ti je dijete reklo pa da za početak ona više obrati pažnju.

[mikiva]

Djete mi ide u razred s nekoliko agresivne djece sada vec s dijagnozama.Škola je obavila svoje no ta djeca su i dalje u istom razredu i kako to vec biva tamo ce i ostati.Za svoje djete ne vidim drugo rjesenje nego premjestiti ga u drugi razred za koji pouzdano znam da nema istih problema.Je li netko od vas premjestio svoje djete u drugi razred iz istih razloga?Muka mi je od same pomisli na razgovor s ravnateljem.Uciteljica je dobra,ima i dobrih klinaca no ne mogu se oteti dojmu da su svi ti dobri taoci nekolicine.

[MBee]

Kakvu to dijagnozu dobije dijete u 1. razredu?

[sirius]

Kakvu to dijagnozu dobije dijete u 1. razredu?

To i mene zanima...

[mikiva]

Npr.Poremacaj hiperaktivnosti i poremecaja paznje.
I mene zanima no stiti se djecu pa su podaci tajni.

[sirius]

Pa naravno da su dijagnoze privatne i tajne.
Samo se cudim razrednoj statistici, davanju dijagnoza i stavu ostatku ( roditelja ) razreda .

[no@]

Pa naravno da su dijagnoze privatne i tajne.
Samo se cudim razrednoj statistici, davanju dijagnoza i stavu ostatku ( roditelja ) razreda .

Što te čudi, ako im djeca koliko sam shvatila trpe nasilnička ponašanja!?

Inače zanimljiva rasprava - oko javnosti dijagnoza.
Zeznuta je to stvar. U ovo vrijeme dr Googla, kad se svi u sve najbolje razumiju i kompetentniji su od liječnika, psihologa, učitelja i odgajatelja znaju među ostalim roditeljima nastati blago rečeno začuđujuće i prestrašene hipoteze o tome što je "drugačijem" djetetu u razredu. Ne mora dg uključivati nemir ili agresiju uopće.

[MBee]

Mi smo u prvom razredu na roditeljskom objasnili "dijagnozu" našeg djeteta, baš da ne bi bilo svakakvih priča. Što nije pomoglo da neki i dalje ne budu "zabrinuti" da će moje dijete njihovom odgristi glavu.

[Tanči]

Mi smo u prvom razredu na roditeljskom objasnili "dijagnozu" našeg djeteta, baš da ne bi bilo svakakvih priča. Što nije pomoglo da neki i dalje ne budu "zabrinuti" da će moje dijete njihovom odgristi glavu.

Budala će biti uvijek, nažalost.
Glede dijagnoza, mi smo imali najviše nerazumijevanja od strane razrednice u OŠ.
Sada u gimnaziji je to sasvim druga priča.
Ja sam rekla razredniku, a on je uz pomoć stručne službe prenio to razredu i nastavničkom vijeću.
Djeca su upućena o čemu se radi i kako da pomognu u slučaju potrebe.
Profesori isto.
I svi su to odlično prihvatili

[MBee]

Meni baš smeta to pozivanje na dijagnoze, jer moje dijete je svakodnevno (baš zbog svoje dijagnoze) predmet verbalnog zlostavljanja divne i krasne neurotipične djece bez dijagnoza. A to se valjda ne računa.

[Mima]

Ona je predmet verbalnog zlostavljanja jer je drugačija, to nema veze s dijagnozom. Isto tako nema veze s dijagnozom to kako se neko dijete ponaša u školi, znači važno je njegovo ponašanje a ne njegova dijagnoza, i to je ono s čim se treba nositi (škola, djeca u razredu i to konkretno dijete). Tako da ne vidim zašto bi dječje dijagnoze bile javne ?! Naravno da one ne smiju biti javne. Ako je neko dijete agresivno prema drugoj djeci, onda se taj problem treba rješavati bez obzira na to je li agresivno radi dijagnoze A ili dijagnoze B. (ili bez dijagnoze)