zasad skulirana prvotno napisa
Trina,Mima dakle niste imale slucaj smrti u uzem krugu obitelji?
Ovisi o dobu djeteta,dok su mali mali percipiraju nas ko stijenu i svemoguće,gledaju te ko nekog "idola" odosno uzor kojeg naposlijetku u svemu i kopiraju...
Pretpostavljam da je prijasnjim generacijama bilo extra tesko zaplakati pred djecom,upravo radi autoritativnog stila odgoja,kad se moralo bespogovorno slusat starije,oni su uvijek u pravu... pokusavam se sjetiti kada sam ja vidjela roditelje da placu,u pamcenje mi se usjeklo jedino kada mi je baka poginula u prometnoj,rata se npr. ne sjecam...ako i jesu plakali od zabrinutosti nisu to radili ispred nas...
Nije ista ni svaka situacija/razlog placa,OK,objasnit ces djetetu sukladno dobi zasto places u slucaju smrtnog slucaja,ali npr. za starije dijete ima neceg kad Bodulica kaze da ne zelis djetetu otezavati,i ono je tjeskobno kad vidi roditelja koji place....
Meni ce eto,vec znam bit neugodno da me dijete vidi da npr. placem na neki film...pogotovo ako jos ona meni kaze:ali mama to je samo film....ne bi li ja trebala biti ta koja ce nju utjesit? Mislim,nes ti tjesenja ali vidim da ce to bit blesasta situacija...
Anci,vikanje i bjes su mi ipak drugaciji , za njih se (pogotovo ovo prvo) uvijek ispricavam, one su nepozeljne...moze i plac biti nekad naravno...