Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
Ne znam zašto bi dijete prije poslušalo zabranu nego savjet, meni se baš čini suprotno.
Tj. zašto bi zabrana bila efikasnija od razgovora i savjeta djevojčici da ne mora raditi ono što drugi rade.

Isto tako ne znam kako ti Fila znaš da 15 godišnjakinje koje nisu tvoja kći vode aktivni seksualni život ?!
Taj dio mi stvarno nije jasan.
Ja imam šest nećakinja dobi 15-20 godina, bliska sam i sa njima i sa njihovim roditeljima, znam da imaju dečke, pa stvarno nemam informacija o njihovom seksualnom životu.
Ne znam ima li kakvih statistika o tome koliko djece sa 14-15 godina danas stupa u seksualne odnose, ja osobno ne bih rekla da je to tako veliki broj, u moje vrijeme su cure imale dečke i sa 13 i 14 i 15 godina, pa to nije značilo da se sa njima seksaju. I stvarno ne znam kako bi bilo moguće zabraniti nekome da ima dečka, tj. niti jedan takav pokušaj za koji znam nije uspio.
Mislim da je i danas slično.

Uostalom, uvijek je bilo cura koje ništa drugo nisu imale ponuditi osim seksa (zapravo, ne samo cura, da budemo korektni), ali vjerujem da su i dan danas takve u debeloj manjini. To što takvih ima, ne znači da SVE djevojke u 15. godini jedva čekaju da rašire noge pred prvim klincem koji naleti. Meni su u toj dobi strašno išli na živce dečki koji su samo gledali kako da mi opipaju atribute. Puno više su me zanimali oni koji su imali štogod pametno za reći. Tako je i danas. Da bi se klinci svidjeli jedno drugome, moraju imati nešto za ponuditi - nešto o čemu se može razgovarati. Uostalom, daleko je do seksa... Treba proći fazu gledanja, pa držanja za ruke, pa prvog poljupca... Pretežni dio tih veza ni ne dođe do seksa. A seks nije jedina opasnost koja prijeti ovoj generaciji, iako mnogi roditelji vide samo to.

Glasam za savjet i otvoreni razgovor. Zabrana izlazaka može donijeti samo zlo. Ograničenje (vremensko) mi je prihvatljivo, ali dijete mora dobro razumjeti roditeljske razloge - recimo, moj sin bi rado na Ultru. Ali to ne znači da onamo može sam... Da je bilo prilike i da je bilo bliže, netko od nas bi ga OTPRATIO tamo, bar za prvi put, da dijete vidi da li mu se to i dalje sviđa (jer jedno je svijet kroz društvene mreže, a drugo gužva i vrućina na stadionu).

I tako... Vidjet ćemo kako će biti. Ja nemam kćeri, pa me nije ništa manje strah ovih prvih koraka vlastite djece u samostalnost, ali nema nam spasa. Moraju odrasti. Amen.