Kako znate da li su za sport?

[Jelka]

Ako idu, s koliko godina treniraju koliko ozbiljno? Kako se to njima svidja? Ako mrndjaju, jel mrndjaju stalno?

Recimo moja 8-godisnjakinja. Ovo joj je treca godina plivanja, sad su im treninzi 5x tjedno. Ona oduvijek mrndja, najsretnija je kad treninga nema, na treningu se dio vremena vuce uz prugu, ne dozivljava trenere kad objasnjavaju nego pogled baulja okolo. Voli natjecanja, ali to je sve sto ona voli u vezi sporta. Znaci ruku na srce svi skupa se patimo vec 3. godinu, plus 2g. gimnastike prije toga.

Jel da podvucem crtu i kazem da ona jednostavno nije materijal za sportasa? Jer to doista tako izgleda. Naravno da ja ne trazim od nje da sada ili jednog dana bude nova Anamarija Petricevic ili Sanja Jovanovic. Vazan mi je sport zbog one - u zdravom tijelu...

[mama_jos_malo]

Iz perspektive roditelja čije dijete hoće na sve i na početku godine se jedva dogovorimo na što se ide, ja bih savjetovala da pustiš. Ako je sretnija da ne ide, čemu? Možda neki drugi sport otkrije za sebe. Meni je krivo što danas ne mogu djeca rekreativno se baviti npr. plivanjem nego odmah žestoki tempo i svakodnevni rad, a onda nije gušt nego napor.

[Jelka]

Nju da se pita ona bi doma gljivarila. A to joj ne mogu dopustiti. Pa se zato patimo.

I mene smeta takav tempo s treninzima. Ostaju joj samo vikendi, preko tjedna nula bodova.

[Vrijeska]

Meni je krivo što danas ne mogu djeca rekreativno se baviti npr. plivanjem nego odmah žestoki tempo i svakodnevni rad, a onda nije gušt nego napor.

Ovo je i meni jako žalosno.
Isto smo odustali od plivanja, pa prešli na sinkro.
Sad imam isti problem s nogometom, te prvenstvo, te liga, te utakmice, te obveze ... nema ništa da dva-tri puta tjedno organizirano nabijaju loptu u kvartu ...

Ako je dobra u plivanju, prebaci ju na sinhronizirano plivanje. Ono je dva ili tri puta tjedno, po sat i pol. Imaju malo rastezanja na suhom, malo plivanja, malo figura, revije u prosincu i prije ljeta pa se slažu frizure i šareni badići. Imaju i natjecanja, ali za rekreativke to je jednom ili dva puta tijekom godine. (moja više ne ide... nema ju tko voditi na bazen na drugi kraj grada... sve sam se nadala da će Svetice završiti i da će nam biti bliže, ali ništa... )

[In love]

Naša L je išla na plivanje 5g. I ove godine joj dosadilo. Prebacila se na sinkro plivanje, za sada je oduševljena. Imaju tri puta tjedno (mi idemo dva jer tri ne stigne zbog muzičke) po 2 sata, govori da je malo teško sve te figure i to ali voli ić.... I kako je več Vrijeska rekla - curama je to super, badići, frizure, itd...

[Peterlin]

Ako idu, s koliko godina treniraju koliko ozbiljno? Kako se to njima svidja? Ako mrndjaju, jel mrndjaju stalno?

Recimo moja 8-godisnjakinja. Ovo joj je treca godina plivanja, sad su im treninzi 5x tjedno. Ona oduvijek mrndja, najsretnija je kad treninga nema, na treningu se dio vremena vuce uz prugu, ne dozivljava trenere kad objasnjavaju nego pogled baulja okolo. Voli natjecanja, ali to je sve sto ona voli u vezi sporta. Znaci ruku na srce svi skupa se patimo vec 3. godinu, plus 2g. gimnastike prije toga.

Jel da podvucem crtu i kazem da ona jednostavno nije materijal za sportasa? Jer to doista tako izgleda. Naravno da ja ne trazim od nje da sada ili jednog dana bude nova Anamarija Petricevic ili Sanja Jovanovic. Vazan mi je sport zbog one - u zdravom tijelu...

I mi smo slično prošli s plivanjem (stariji) i odustali - prebacio se na atletiku i tamo je ostao do 7. razreda. Sad je i tome došao kraj (prevelik je da trči po dvorani s duplo manjim klincima) ali je zato uzjašio bicikl i na tome

To je uvijek stvar kompromisa - vidi što imaš u kvartu pa možda nađi nešto alternativno.... Štajaznam ples, capoeira, akrobatski rock'n'roll, pišem ono što znam da ima u mom susjedstvu, a ti provjeri svoje.

Mi smo se spasili s tom atletikom jer treninzi su bili u školi 2x tjedno (nema razvažanja svaki dan), škola nam je u istoj ulici i djeca su mogla tamo odlaziti samostalno. Osim toga, djeca su u 3. i 2. razredu osnovne škole krenula i u glazbenu, pa za sport nije ni ostalo više vremena od ta 2 sata tjedno. Sad nisu nigdje formalno, ali provedu efektivno više sati na rolama (mlađi) i biciklu (stariji) rekreativno, s tatom ili društvom vršnjaka u kvartu. Za nogomet nisu, nisu nikad ni bili iako bi nam i to logistički odgovaralo, ali ne mogu sakriti zadovoljstvo što im to nije leglo. Ovako je sasvim dobro. Evo, sad su zadnja godina glazbene - i to je došlo kraju, pa već gledamo što će dalje. Ideja: strani jezici... Organizirani sport nam više nije na pameti.

[sirius]

M. trenira hokej sestu godinu. Bilo je uzdisanja, prigovaranja , zelje da odustane vise nego nekoliko puta u ovim godinama... Nazalost , on je dijete koje tako reagira na svaku obavezu : skolu , ucenje, citanje, bilo sto sto se " mora"...
tako da to neodusevljenje ima vise veze sa karakterom nego stvarnim stanjem.
Jedinu strast koju ima jest stras prema igricama na racunalu, pa ako bi se ravnali po tome ne bi daleko dogurali.
E, sad, njemu treba kretanja , i trebalo mu je poticati socijalizaciju , i trebalo mu je da u necemu bude bolji/drugaciji od ostalih ucenika u razredu ( obzirom da nije odusevljen skolom)... I tako smo mi gurali neodustajanje i ignorirali njegovo mumljanje.


hocu reci , svako je dijete razlicito. I svaka situacija razlicita. Morate procijeniti sto se tocno dogada . Mozda joj zaista vise nije poticajan ovaj sport, mozda bi u neki drugi unjela vise strasti. Mozda i ne bi. Da razgovarate sa nekim tko je malo vise u sportu, pa da vas on savjetuje?

[Angie75]

Moj je do 3. razreda promijenio već 3 sporta, i meni je to sasvim ok. Dok nije za ništa zagrizao onako sto posto, nek se traži... Pogotovo u ovom sustavu gdje nema rekreativnog bavljenja nego te upregnu da čak ni vikendom ne možeš nikamo mrdnuti od doma zbog razno raznih "turnira"...

[Anemona]

Jelka, a ne možete prilagoditi treninge kako vam paše?
Moj je išao na sport i plivanje - to znači 3 x plivanje tjedno, 2 x sport, u 2 dana se preklapaju, znači trening za treningom. To je mogao dok nije krenuo u školu. Sad ide 2 sport, 1 plivanje.

[cvijeta73]

nama je mjerilo jednostavno - kad dođu s treninga da su zadovoljni.

a priča je ovakva, j je išao na karate - to nije išlo.
pa na skokove u vodu - pa ni to nije išlo.
pa na nogomet - e, tu je bio zadovoljan nakon treninga, ali brate mili kukao je i kukao prije, svaki put bi ga bila muka nagovoriti da ide. glivarenje je bilo privlačnije. čak je toliko kukao da je jednom rekao, pisala sam o tome - mislim da je vrijeme da shvatite da ja nemam talent za nogomet i da je vrijeme da se ispišem. pa mu je mm rekao - ne bi da sami messiji igraju s tobom u ekipi tu je mm stvarno bio uporan, ja bih ga već ispisala jer mi je dojadio s tim kukanjem.
a sad nema šanse da propusti jedan jedini trening - kiša, snijeg, bura, nema veze. treninge ima 4 puta tjedno i nedjeljom utakmica. i tu srijedu kad nema trening kuka da bi išao na trening. jedva čeka. pun je snage i baš mu paše taj fizički dril. plus što voli sam sport.

m ide na sinhro plivanje. tri puta tjedno, trening traje 2 sata. suhi i u vodi. ona uglavnom rado ide, al isto zna zakukat pa ju treba pogurati. jer je isto zadovoljen prvi kriterij - da je zadovoljna nakon treninga.
a plivanje, jelka, to mi se čini da stvarno moraš voljeti. gore-dolje pa tako stalno. možda stvarno, kako su cure rekle, da probate sinhro. to je inače jako težak i naporan sport, u kasnijim godinama imaju jako naporne treninge (a i sad nisu baš laki), imaju elemente i plivanje i gimnastike i svega, al je ipak zabavniji od plivanja

[laumi]

Jelka, gdje idete na plivanje? Moj sin je na Mladosti, isto treću godinu, ide 3x tjedno (iako su treninzi 5x sada, nama je rečeno da dijete može dolaziti i manje od 5x). Nije nikakav talent, ponekad gunđa da ne bi išao na trening, ali uglavnom fino odrađuje te odlaske. Probao je i vaterpolo, nije mu se svidjelo i tražio je da se vrati na plivanje.
Meni je jako bitno da se bavi nekim sportom, tim više što je sklon razvlačenju na kauču i nije baš od kretanja. Na plivanje se fino navikao i vidim da mu je ok.

[Jurana]

Da odgovorim na pitanje iz naslova: Znam da nije za sportove, ali me to ne zanima, sport je za zdravlje.

Doduše, nema treninge 5 puta tjedno, nego 3, i mogao je birati sport na početku godine. Nije se mogao odlučiti za nijedan, jer ga nijedan nije zanimao pa je na kraju izabrao ono što je i prošle godine - košarku.

Sad do kraja godine nema odustajanja. Dogodine može birati nešto drugo.

Prošle godine je išao na 2 sporta i na opću školu sporta, a ove godine ne bi na nijedan. Ne sviđa mi se taj trend.

I ima izjave tipa: najdraži su mu dani srijeda i petak (jer taj dan nema treninga) i Mama, jel ti znaš da ne volim ići na trening?
Al' šta ću mu ja, to mu je jedina obveza uz školu, na koju potroši jako malo vremena i onda samo gleda kako da radi gluposti i testira iscrpljene roditelje

[laumi]

Najstarija isto trenira plivanje, no isto ne stigne više od 3x tjedno, zbog škole (talijanski im je van redovnog rasporeda pa kolidira s plivanjem). Njoj bi više od 3x tjedno bilo previše jer nije organizirana i škola bi patila. Ali vidim koliko joj plivanje dobro čini i koliko je u samo godinu dana napredovala, sve stilove (osim delfina) je odlično savladala i baš je brza. Kao i kod malog, sve je to na rekreativnoj bazi i ja sam zadovoljna s time jer ni jedan ni drugi nisu sportski tipovi.

Najmlađa je na gimnastici, ide joj super i obožava treninge. Ona je ful sportski tip.

[Jelka]

laumi, isto Mladost. Termin 17:15. Po njezinim predispozicijama trebala je ici u grupu od16:30 ali to nitko lud ne moze stici. Ova u 17:15 joj je prejaka. Pa stalno kaska.

Doduse, sad ste mi dali ideju da mozda ide u slabiju od njezine, tu je sretna jer je uvijek prva. :D Bas cu popricati s voditeljicom, iako se bojim da znam sto ce mi reci.

Ona je vise umjetnicki tip, pa sad gledam nesto cime bih ju potaknula. Ali to je za drugi topic.

Jurana, ja kao ti razmisljam. Ali ovaj tjedan kada nije isla zbog jecmenca i kada smo svako popodne imali fraj, bas mi je lijepo bilo, moram biti iskrena.

[sirius]

To su vam koma termini za voznju po gradu. Cijeli dan niste doma.
mozda je i to dio price?

[Anemona]

A na pitanje: kako znate da li su za sport?
Oba trenera kažu da ima strašne predispozicije i za atletiku i za plivanje, ali on je "raspršen" onako na dječji način, a ja ga ne mogu, a i ne želim prisilno usmjeriti. Ako se njemu nešto radi, on odradi i tada jako odskače od prosjeka. Najbolji je, a ostali su daleko iza njega, ali ako se njemu ne radi onda je u prosjeku, ili ispod.

Predispozicije svakako ima.

Meni je samo bitno da se bavi sportom redovno i za sad čisto rekreativno. Ako će jednom dobiti taj poriv za natjecanjem, neka ide.

[larmama]

Moja je sportski tip, jako joj paše gibanje .
Zadnjih par godina trenira atletiku. Ono što je meni super je što su skoro cijelo vrijeme vani tj. dok ne dođe jaka zima, a i tada par krugova otrče vani. Treninzi su 3xtjedno, ponekad stigne samo 2x zbog škole, muzičke. Jedan tjedan ima ujutro treninge, jedan popodne ovisno o školi. I ima trening i subotom pa kad ne stigne u tjednu ode u subotu. No nama je to u kvartu, ima iz razreda i škole prijateljica koje treniraju s njom što je velika sreća. Jer recimo kad je popodne u školi, trening je u 9 a te dane ima izborni njemački do 8:45 i na sreću jedan tata može uskočiti da ih prebaci na trening ili ako ne može zamole profesoricu da ih pusti malo ranije sa sata.
No bez obzira na ovo gore da joj ne paše ne bi sigurno to mogla izgurati jer ima dana kad ima školu, muzičku i direktno javnim prijevoz iz muzičke ode još na atleitiku. A motivacija joj je i to što ima predispozicije za atletiku pa su i rezulatati dobri. Jedino ju malo zeza što je niska pa na natjecanjima njenog godišta ipak cure s istim predispozicijama , a duplo dužim nogama ostvaruju bolje rezultate.

[tanja_b]

Kako znam da li je za sport... pa po tome što uživa jurcati, trčati i natjecati se, u bilo čemu i spretniji je od bilo koga u našoj familiji, nije mi jasno ponekad na koga je ispao

E sad, malo je nezgodno što ima puno zanimacija i svašta mu ide, a vremena nema baš za sve. Tako da je izbor sporta kompromisno bio takav da ga nikamo ne treba voziti, pa ide na košarku koja mu je u školi. Njegov prvi izbor bio bi nogomet, ali tu se ja nisam htjela angažirati pa je onda odabrao košarku, ionako mu je bitno da je lopta u pitanju.
Izbor se pokazao najboljim mogućim, jer ima izvrsne trenere, vrlo tolerantne, sve skupa (zasad) djeluje jako rekreativnog karaktera, toleriraju mu povremene izostanke s treninga zbog nemogućeg rasporeda u glazbenoj. Povremeno igraju utakmice u lokalnoj maloj ligi, i to mu je veliki doživljaj (iako uglavnom gube od ekipa koje imaju intenzivnije i češće treninge). On uživa u treninzima, natrči se, naskače, poboljšao je koordinaciju, i to jako, i dok to funkcionira (tj. dok može paralelno voziti i treninge i školu i glazbenu), super.
Da vidim da mu je to tlaka i da osjeća kao opterećenje, sigurno ga ne bih nagovarala da ide pod svaku cijenu. Ali lako je meni tako rezonirati iz perspektive nekog čije dijete nema problema s nedostatkom kretanja...

[Mima]

Moja je tek ove godine krenula na neki organizirani sport, do sada smo se uvijek oslanjali na bicikl/role/klizanje u vlastitom aranžmanu, što nije baš bilo dobro.
S druge strane, super mi je što je sama odabrala sport - badminton - koji je zavoljela jer ga je imala kao slobodnu aktivnost u školi.
Ide na sport totalno rekreativno, dva puta tjedno, ja zaista ne mogu zamisliti svakodnevne treninge.
A kako znam da je za to - pa zato što se iskreno veseli treninzima, jedva čeka da ide, a imam iskustvo sa slobodnom aktivnosti koju nije voljela, a tek je nakon godinu dana zapravo uspjela objasniti zašto nije htjela ići.

[Tanči]

Sva djeca su za sport samo je pristup ključan.
Najveću štetu naprave preambiciozni treneri i nabijanje nemogućeg ritma.
Moja kći je sada u pauzi od treniranja.
Ok, malo ju je bolest zaustavila, ali rekla je da će nastaviti.
U drugom klubu.
Trenirala je TKD godina i to na način:
Svaku večer trening od 21-22,30 te subotom i nedjeljom obavezno turniri.
Pa ni to nije bilo dosta već mora ući u reprezentaciju.
Pa drilanja za to.
Znali smo dnevno dvaput ići na treninge s reprezentacijom.
I onda je završila u bolnici, ne zbog sporta, ali dobro joj je došlo da stane i odmori.
Nikad se nije žalila da joj je teško, ali bilo joj je sigurno.
I meni i mužu je bilo.
Umjesto da odmorimo vikendom ili odemo nekamo u prirodu mi smo se ustajali u 5 vozili na natjecanje, tamo se cijeli dan potrkavali po dvorani jer je kćerina kategorija redovito bila među zadnjima, ali smo mi morali doći na otvorenje i postrojavanje i onda čekat po 8 i više sati da mala konačno nastupi.
Sve u svemu koma.
Onda dođu praznici, a trener se sjeti tzv zimskih priprema i odredi treninge ujutro i navečer pa opet nema ni dužeg spavanja, ni odmora....
Sad kći ne trenira već skoro godinu dana.

[Cubana]

To su vam koma termini za voznju po gradu. Cijeli dan niste doma.
mozda je i to dio price?

Ovo je nama bilo presudno.
Jana pleše.
5x tjedno po dva sata na više.
Ali u svojoj školi koja je na deset minuta od kuće.
I više ju ne vozim. Idem samo po nju da ne ide sama po mraku.
A kako više ne ide u boravak, ipak je velik dio dana kod kuće, stigne se odmoriti, napisati zadaću pa i poigrati vani.
Obožava plesati, ali znam da čim bi to bilo u paketu sa vozikanjem, našim i njenim (više našim, priznajem) cjelodnevnim izbivanjem iz kuće da taj sport ne bi bio dugod vijeka.

[Cubana]

A mali ide na hrvanje. 3xtjedno i to isto u školi u kvartu.
Istrči se, sluša trenera, čeka svoj red, bodri svoje... To je za početak dosta.

[Trina]

Moji su promijenili sve moguće sportove, pogotovo stariji sin. Od nogometa, košarke, tenisa, plivanja, kćer je išla na mažoretkinje, atletiku, nekakvu sportsku školu, klasične plesove, zumbu..sad je on 8. razred i već dvije godine je na košarci (to je druga runda, prvi put je krenuo u 5. razredu i ispisao se brzo) i u tome se pronašao. Redovit je na treninzima, utakmicama i vidim da se fizički razvija u zgodnog mladog košarkaša (narastao 20 cm u godinu ipo, razvio je sve mišiće, naročito gornji dio) a meni je najvažnije da se to sve njemu jako sviđa. Kćer se pronašla u hip hopu i rastura u tome, jedva čeka trening. Mlađi sin je išao na nogomet, pa na kpšarkcu i sad opet nogomet, u kojem uživa. Kad vidim da im je to dosadno, da idu jer moraju, kad izmišljaju tisuću razloga zašto nebi išli..onda ih ispišem, nema mi smisla.

[buba klara]

Moj trenira TKD već četvrtu godinu.
Njegovi motivi za sport su prvenstveno oni socijalni, jer su zajedno krenuli i još idu njih troje prijatelja (iz razreda i zgrade). Osim toga, i sa drugom ekipom na trenigu se skompao i radi te cjelokupne atmosfere voli ići.
Da oni ne idu, sumnjam da bi ga toliko držalo, i isto tako da su se zajedno odlučili za neki drugi sport on bi išao i na taj drugi, bitna mu je atmosfera na treningu i društvo.

Što se tiče njegove aktivnosti, on je jako statično dijete koje bi po cijele dane nešto sklapalo i slagalo, tako da mu trening od 3x tjedno jako dobro dođe da se razgiba i istrči, i hvala Bogu, da ide svojevoljno i s uživanjem. Nisam sigurna da bi mi ga se dalo tjerat i gledat smrknute face svaki put kad treba ići. Dok god je tako, neka ide.

E, da - i njima su od lani krenula natjecanja, s tim da on nije htio ići. Razgovarali smo s trenerom i rekao je da ga ne silimo, ako ne želi, ne mora, može i dalje trenirati sa tom grupom u kojoj je. Sreća ima razumnog čovjeka za trenera. Objasnio je da ima takve djece i da on tu ne vidi nikakav problem za nastavak treniranja. Situacija se promijenila ove godine, kad je sinko, očito skupivši hrabrost (i sigurnost u neke svoje novootkrivene sposobnosti), izjavio da od ove sezone želi ići i na natjecanja, makar meni to nije nešto za past u nesvjest, jer sam totalno antisportski i antinatjecateljski tip, a i natjecanja su obično vikendom kad smo svi zajedno negdje van kuće.

Meni osobno je svejedno kojim sportom će se baviti, dok god je to na razini 2-3 treninga tjedno, jer uz druge vanškolske obaveze, sumnjam da bi stizao bilo kakvu ozbiljniju varijantu treniranja. Važno mi je da se negdje razgiba i to je to. A posljednje, ne najmanje važno, je njegov odnos prema treninzima, klubu i cjelokupnoj tamošnjoj atmosferi, a taj je - da gušta.

Je li za sport ili nije, to me uopće ne dira, bitno da ide dok voli i da se razgibava.

[marijanada]

Evo vam moj primjer:
ja sam kao dijete bježala od lopte i sportskih terena, tjelesni mi je bio najmrskiji predmet...
jako sam voljela tjelovježbu, vježbanje na spravama... sve što je individualno.
kad bi učiteljica rekla: sad ćete igrati graničara - pao bi mi mrak na oči. ne moram vam ni reći da je mene bilo najteže pogoditi,
jer nema te lopte koja bi mogla do mene .
nikad, ali baš nikad nisam zaigrala košarku, odbojku ili nešto slično, nemam pojma kako sam u tome uopće uspjevala, a nisam nikad eskivirala satove tjelesnog.
ALI, zato sam pjevala prije nego što sam progovorila. Od prvog razreda osnovne do kraja srednje sam bila u tamburaškom sastavu, išla u glazbenu školu,
sudjelovala u svakoj dramskoj i literarnoj grupi u školi, pisala pjesme za časopise, kasnije sam pjevala u I. G. Kovačić...
da su roditelji zahtjevali da se bavim nekim grupnim sportom, ja bih bila silno nesretna, ali bi mi individualni super sjeo.
nažalost, nisam imala priliku time se baviti. za mene, onako mršavu i vižljastu kakva sam bila ritmička gimnastika bi bila kao stvorena, ali roditelji se
nisu bavili tim segmentom mog života, pa me je to zaobišlo.


Sad imam kćerku koja je krenula u prvi razred, voli plesati i pjevati, do sad je išla na folklor, ide 2 puta tjedno na plesnu grupu,
a ja bih htjela da se osim tog cupkanja koje je više za dušu, bavi ritmičkom gimnastikom, ali rekreativno.

Tražim nešto na području Novog Zagreba. Znam da ima Leda na Kineziološkom, na Kajzerici u novoj školi djeluje klub Zagreb, ide li netko? Kakva su vam iskustva?

[rehab]

Imam i ja doma jednu gljivu. A tako bih voljela da negdje ide, da se nečim bavi, nisu mi uopće bitni neki ekstra rezultati i uspjesi, već samo da se nečim okupira, da se druži i da razvija različite interese. Ali jok. Sve što je obaveza, njemu ne odgovara. Zasad smo odustali od svega, jer je još mali i mislim da nema smisla da išta forsiram dok je u vrtićkoj dobi, ali nisam pametna kako postupiti kad krene u školu.

[vissnja]

Moja isto ne voli treninge niti išta organizovano gde joj neko govori šta će da radi. Njena čuvena rečenica je: mama, u meni kulja igra a moram da radim ono što mi kažu!!!
Ne teram je, ali insistiram na fizičkoj aktivnosti. Pa smo izabrali ples jer je instruktorka ležerna, pušta ih i da se poigraju i poglupiraju, ali i plešu, skaču.
Kod nas ima i neka super školica sporta Pokret za okret u kojoj su zastupljeni svi sportovi po malo, i to se deci sviđa, ta česta promena aktivnosti. Npr. započinju trening sa korektivnom gimnastikom, pa malo trče, pa malo skaču, penju se. Jedan dan igraju odbojku, drugi nešto drugo. Treći čas u nedelji je najčešće plivanje ali i ne mora ako dete ne želi, može da izabere nešto drugo.
Možda da potražite nešto tako šarenoliko, da bude i sport i zabava.

[buba klara]

Tražim nešto na području Novog Zagreba. Znam da ima Leda na Kineziološkom, na Kajzerici u novoj školi djeluje klub Zagreb, ide li netko? Kakva su vam iskustva?

Koliko znam na Velesajmu ima klub ritmičke gimnastike.
Što se plesa tiče, postoje Plesni punktovi Zagreb (trenige održavaju u OŠ Trnsko i u Utrinama). Nemam osobno iskustvo, to sam se raspitivala radi mlađe kćeri.

[Angie75]

I ne samo ritmičke, nego i obične gimnastike, i to podružnica osječke škole Inova Gym, jako su dobri!

[buba klara]

Umjesto da odmorimo vikendom ili odemo nekamo u prirodu mi smo se ustajali u 5 vozili na natjecanje, tamo se cijeli dan potrkavali po dvorani jer je kćerina kategorija redovito bila među zadnjima, ali smo mi morali doći na otvorenje i postrojavanje i onda čekat po 8 i više sati da mala konačno nastupi.
Sve u svemu koma.
Onda dođu praznici, a trener se sjeti tzv zimskih priprema i odredi treninge ujutro i navečer pa opet nema ni dužeg spavanja, ni odmora....

meni je ovo koma
nažalost, sa svih strana čujem, sve više sportova i sve više trenera forsira ovu razinu
mi u kvartu, odnosno u dijelu grada di živimo (Novi Zagreb) imamo stvarno široku paletu ponuđenih sportova za klince, međutim, kad smo se u 1. razredu informirali o klubovima i "razini" treninga, ispalo je da u većini slučajeva ta djetetova sportska aktivnost "pojede" i njega i cijelu obitelj
prvi izbor bilo nam je plivanje, ali tempo od 5 treniga tjedno + vikend natjecanja, odbilo nas je iste sekunde
drugi izbor nogomet - isti tempo + utakmice na koje ih se razvaža svaki vikend...
srećom, za sad imamo ovu varijantu sa TKD, vidjet ćemo do kad će se moći trenirati na toj razini, da ih se ne tjera u profesionalizam...(ne smeta mi povremeno neko natjecanje, ali svaki vikend + praznici - to ne dolazi u obzir)

[cvijeta73]

ma ne treba pretjerivati, mome uz svakodnevne treninge i utakmice vikendom i dalje ostaje dovoljno, ma i previše vremena za gluvarenje i kompjuter i obiteljska druženja. još malo, jedino ga mogu dobiti s planinarenjem subotom.
treba izvagati, ako se dovoljno inače kreću, onda po meni nije nužno forsirati sport.
ako ne, a većina njih se ipak ne kreće dovoljno, onda bih ja ipak forsirala.
šteta jedino za one koji nisu baš sportski tipovi, da nema više ovakvih opcija kao tanjina - školske lige. da je ozbiljno, a opet ne tako ozbiljno da ima svaki dan trening.
jer većinu njih ne motivira rekreacija i bavljenje sportom radi zdravlja.
moji oboje su bili najnesretniji na onim nekim neobaveznim aktivnostima.

[Lili75]

Ako idu, s koliko godina treniraju koliko ozbiljno? Kako se to njima svidja? Ako mrndjaju, jel mrndjaju stalno?

Recimo moja 8-godisnjakinja. Ovo joj je treca godina plivanja, sad su im treninzi 5x tjedno. Ona oduvijek mrndja, najsretnija je kad treninga nema, na treningu se dio vremena vuce uz prugu, ne dozivljava trenere kad objasnjavaju nego pogled baulja okolo. Voli natjecanja, ali to je sve sto ona voli u vezi sporta. Znaci ruku na srce svi skupa se patimo vec 3. godinu, plus 2g. gimnastike prije toga.

Jel da podvucem crtu i kazem da ona jednostavno nije materijal za sportasa? Jer to doista tako izgleda. Naravno da ja ne trazim od nje da sada ili jednog dana bude nova Anamarija Petricevic ili Sanja Jovanovic. Vazan mi je sport zbog one - u zdravom tijelu...

Jelka a sto je toliko grozno da je nakratko pustis da gljivari kad je vec od 3 godine upregnuta u sve te neke sportske a aktivnosti?
Pa mozda se bas iz dosade dijete nauci samo zabavljati ili otkrijete neke djetetove stvarne interese mozda je to ples, jezici, glazbena ...bilo sto..
Meni bi bilo komada moram negdje ici 5x tjedno gdje ne uzivam, nit me to zanima i jos su svi u grupi bolji od mene???!!!


Treba se stavit u kozu djeteta i nezamislivo mi je odrasloj osobi koja voli sport da idem vise od 3x tjedno.inace mi dosadi. I volim mijenjat aktivnosti a ne stalno jedno te isto.

Mala mi ide na ritmiku a maleni na sport.

[gita75]

evo moj prvi nije bio za sport.
kako znam?
jer je poslušno isprobao 4 sporta, trenirao duže vremena, patio od trbobolje prije svakog treninga...
dok meni nije dokuferilo maltretiranje djeteta pa se sport sveo na natjeravanja s klincima po kvartu.

srednja trenira atletiku drugu godinu (3xtjedno), u vrtiću je išla na ritmiku.
ima periode kad joj se ne da ali to je samo zbog zamora materijala.
ne da joj se krenuti, ali na treningu se uvijek aktivira i zadovoljno ga odradi.

mali za sada sunožno skače po stanu.
ima u njemu sportskog duha.

[Deaedi]

Moja cura je išla na: twd, karate, odbojku...

I od svega odustala, od twd-a nakon 2 godine, od odbojke nakon mjesec dana. Glavni problem je kod svih tih sportova bio što su natjecateljski orijentirani, a ona se na sportu voli zabavljati...No, nažalost nisam uspjela pronaći neki sport, treninge koji bili prvenstveno rekreativni za njenu dob (10g)...da se trener ne ljuti ako se djeca razbrbljaju umjesto da ga slušaju, da ne moram pisati ispričnice ako nije došla na trening...da je ležeran pristup i naglasak na rekreaciji i druženju, uz neku aktivnost...

[marta]

Moraju se poklopiti dijete, sport i trener.
Jelka, probaj sa sinkro plivanjem ili jednostavno dogovori s trenerima da će tvoj kćer dolaziti na trening 3 puta tjedno, a ne 5.

[buba klara]

da ne moram pisati ispričnice ako nije došla na trening

stvarno??

[larmama]

Deaedi, atletika na Mladosti ti je takva kao što pišeš pa vidi jel ti paše

[Barbi]

U školi u koju moja djeca idu u vrijeme produženog boravka organizirano je više sportskih aktivnosti, zapravo su različiti sportski klubovi unajmili školsku dvoranu u tim terminima.
Tako moja kćer ide na rukomet (klub Lokomotiva) dvaput tjedno, išla je prošle godine na hokej dvaput tjedno, sad umjesto toga imaju nekakav sportski termin koji obuhvaća elemente raznih sportova i besplatan je, shvatila sam da to grad Zagreb financira. Isto je tako u vremenu boravka moj sin išao na nogomet i tenis.
Dok su djeca niži razredi osnovne škole to je dobitna kombinacija.
Jer ovi sportovi koje treniraju oboje izvan škole (ona taekwondo triput tjedno treninzi, on hokej na ledu neodređeni broj treninga tjedno, od 1 do 5 i utakmica svake nedjelje) cijede nas obiteljski do zadnje kapi krvi razvoženjem na treninge i turnire načekivanjem dok trening završi

A kako znati je li dijete za sport, pa ja mislim da je svako dijete za neki sport, samo treba dobro odabrati. Netko više voli individualne sportove, netko se bolje osjeća u timu. Netko se voli natjecati, netko ne. Ima toliko različitih sportova da svatko može naći nešto čak i ako isprva nije siguran što želi.
Ja sam svakako za to da sve svako dijete (i odrasla osoba isto) bavi nekim sportom.

[gita75]

Naša atletika (koja se održava na školskom igralištu, po zimi u školskoj dvorani) je baš takva.
Tri puta tjedno, dođeš-nedođeš, nema veze. Natjecanja su dva ili tri puta godišnje, mali do 4. razreda svi dobe medalje.
Klinci obožavaju trenera i prilično ga slušaju, a cijeli trening je nekakva usmjerena igra.

[tina55]

mislim da je bitno odabrati i sport i dobrog trenera i grupu vršnjaka ili bar početnika!!! da ne upadne u grupu djeca koja već trenira godinama pa se osjeća loše jer ih ne može pratiti

[tanja37]

Moj već osam godina trenira tkd, bilo je svega-i ne da mu se i njurga i ne bi više to i svašta nešto... Mi smo ustrajali jer nam je bitno da se bavi sportom i ne ocekujemo super rezutate. Nekad ide na turnire, nekad ne. Ne zelimo da postane
rob igrica i kompa, neka ima neku obvezu i tjelesnu aktivnost. I dobro mu je, druzi se, putuje, uziva...

[tina55]

moja ide na tenis već godinu dana i na svaki trening je dosad išla s veseljem, a nakon treninga je sretna - to mi je najbitnije, sama je odabrala taj sport, na početku smo se bojali i mi i trenerica da joj se ne zamjeri jer je morala ići u grupu sa školarcima koji već dulje treniraju (a ona je imala samo 4 godine), ali nije, sad je u grupi u kojoj svi otprilike jednako dugo treniraju, još uvijek je najmlađa od svih, ali bez problema prati svoju grupu

[Lutonjica]

moje cure nisu za sport.
najstarija je probala klizanje, tenis, gimnastiku i judo, nije joj se svidjelo pa odustala
srednja nije htjela ni probati niti jedan sport, ne voli sportove
nemam potrebu forsirat sport jer je to zdravo, a njima se ne sviđa

obje su umjetnički tipovi, najstarija ide na suvremeni ples, zbor, gitaru i likovnu radionicu, srednja na likovnu i suvremeni ples... meni je i to previše LOL

mladi je premali da ga upisujem na išta. ali već ga vidim u ekstremnim sportovima i pripremam se psihički na to

[Barbi]

Lutonjice, pa ples jest sport u smislu da zahtijeva fizički napor, čak i veći od mnogih sportskih sportova.
Da imaš dijete koje ne miče guzicu s trosjeda, da vidiš kako bi ga šutnula nogom u tu istu guzicu i ne bi imala grižnju savjesti forsirati da se bavi nečim.

[tanja_b]

šteta jedino za one koji nisu baš sportski tipovi, da nema više ovakvih opcija kao tanjina - školske lige. da je ozbiljno, a opet ne tako ozbiljno da ima svaki dan trening.
jer većinu njih ne motivira rekreacija i bavljenje sportom radi zdravlja.

Što je najbolje, to i nije školska liga, nego liga koju organizira "Cedevita", koja ima škole košarke po cijelom gradu i to su ozbiljni treninzi, 4× tjedno, i puno intenzivnije se radi.
Ovi naši su gosti kod "Cedevite", i vidi se da su slabiji od njih, ali vidi se i da pomalo napreduju.
Prošle godine su imali treninge 2× tjedno, ove godine je to 3×, od toga jedan dan nedjelja.
A. zbog glazbene škole ni ne može dolaziti na sve te treninge, a nedjeljom dolazi, ali ako idemo obiteljski planinariti, onda to ima prioritet. I svima je to prihvatljivo, i nama i trenerima.
Meni je bilo najvažnije da od trenera dobijem pozitivnu povratnu informaciju. Kad mi je rekao "oni su samo djeca i ne treba ih drugačije ni tretirati; nama je cilj da što više djece igra košarku; tko voli trenirati neka dolazi kad stigne" - ma na takve treninge bih ga natjerala da ide sve i da je poželio odustati
Vidjela sam i na tim utakmicama da ima svega - ima trenera koji urlaju na svoju ekipu i grde ih poslije utakmice, a ovi naši im uvijek kažu da su dobro igrali i da se nadaju da će idući put biti još bolji (a skoro svaki put izgube).

[sirius]

Lutonjice, pa ples jest sport u smislu da zahtijeva fizički napor, čak i veći od mnogih sportskih sportova.
Da imaš dijete koje ne miče guzicu s trosjeda, da vidiš kako bi ga šutnula nogom u tu istu guzicu i ne bi imala grižnju savjesti forsirati da se bavi nečim.

o, da, i zrtvovala se pri tome sa razvazanjem i nacekavanjem .

[Tanči]

Tajna je u bodovima i rang listama.
Zato su natjecanja bitna.
Bodove dobivaju prva tri mjesta.
To se zbraja i prema tome se rangiraju klubovi.
Najbolje rangirani dobivaju novac od države, ostali ne.
Sve se ipak vrti oko love.

[Lili75]

Jelka a sto je toliko grozno da je nakratko pustis da gljivari kad je vec od 3 godine starosti upregnuta u sve te neke sportske a aktivnosti?
Pa mozda se bas iz dosade dijete nauci samo zabavljati ili otkrijete neke djetetove stvarne interese mozda je to ples, jezici, glazbena ...bilo sto..
Meni bi bilo komada moram negdje ici 5x tjedno gdje ne uzivam, nit me to zanima i jos su svi u grupi bolji od mene???!!!


Treba se stavit u kozu djeteta i nezamislivo mi je odrasloj osobi koja voli sport da idem vise od 3x tjedno.inace mi dosadi. I volim mijenjat aktivnosti a ne stalno jedno te isto.

Mala mi ide na ritmiku a maleni na sport.

Jelka, nisi odgovorila. Bas me zanima tvoje viđenje.

[Lutonjica]

Lutonjice, pa ples jest sport u smislu da zahtijeva fizički napor, čak i veći od mnogih sportskih sportova.
Da imaš dijete koje ne miče guzicu s trosjeda, da vidiš kako bi ga šutnula nogom u tu istu guzicu i ne bi imala grižnju savjesti forsirati da se bavi nečim.

pa priznajem, da, istina, nakon ta 2 sata suvremenog pelsa su mokre i znojne i umorne
to je fizička aktivnost
al nije sport LOL

[sirius]

Jelka, nisi odgovorila. Bas me zanima tvoje viđenje.

Cuj , moj ne voli bas skolu, ali boravi tamo 10 mj. godisnje.
treniranje ipak voli vise od skole.
ali znacajno manje od video igrica.