Treba li svako dijete slobodno vrijeme za sebe?

[sasa]

ja imam dojam, vec sam nekad o tome pisala, da danas mnogi roditelji osjećaju pritisak da djetetu sve omoguće i da dijete bude uspješno od ranih dana. osobno poznajem mnoge koji u predškolskoj dobi djecu upisaju na te nesretne strane jezike jer imaju dojam da će negdje zakasniti. kasnije se stvara dodatni pritisak u školi, pritisak zbog ocjena koje direktno odlučuju o upisu u srednju, pa imamo djecu koja uče u 2. osnovne par sati dnevno. štp je, osobno mislim, suludo. i ako dijete treba investirati takav trud u petice, možda naprosto ne bi trebalo imati petice. well, proširila sam temu, no htjedoh reći da ja kad pričam o previše aktivnosti, pričam o situaciji kada dijete i u "slobodno vrijeme" bude pod pritiskom da mora savladavati, napredovati, uspijevati. i ne mislim da postoji univerzalno rješenje koje kaže da je ok toliko i toliko sati igre tjedno, pa me smetaju patronizirajuće observacije o "tužnoj dječici" koju se pod prisilom vodi na engleski, nego ta mjera ovisi o finoj interakciji klinca i roditelja i roditeljskom kapacitetu da osjeti dijete i ne projocira u njega sebe i svoja htijenja. bar ne u prevelikoj mjeri, u manjoj to svi radimo.

[cvijeta73]

sasa, takoe! skroz se slažem. s tim da ovo - mnogi roditelji - to mislim da ovisi o nekom krugu u kojem se krećeš i mislim da nikako nije većina. jer kažem ti, znam i one koje djeci ne mogu priuštiti ništa jer im je skupo. nemaju tih 200 kn mjesečno pa puta broj djece koliko košta neka prosječna slobodna aktivnost. a kamoli jezik koji je skuplji.

za moju djecu recimo u predškolskoj dobi nisu bile potrebne nikakve dodatne aktivnosti. to još kad vole svaki slobodni trenutak s nama provoditi
j nije išao na ništa, a m je išla na ples dva puta tjedno i to se stvarno nije moglo računati pod obaveza - dva puta tjedno po sat vremena, prilično neozbiljno. voljela je, imala je dva put godišnje nastupe i to je to.
sa školom su im krenule i ove aktivnosti na koje ih moraš tu i tamo tjerati da idu.

[spajalica]

sad sam malo razmisaljala. mene nerviraju ove kategorije koje smo prvo uveli za sebe: stres, slobodno vrijeme, obaveze i sl.
osobno mislim da sam obicna, ni da sam pod stresom, da imam teze i lakse dane, da imam ponekad jako puno posla, a ponekad gljivarim.
sve u svemu da imam zivot. tako i klinci. idu na jezike, ali tamo im je zabavno, super im je teacher. idu na sport, to zele. ali to je dnevno 45 min do 1 sat. od ostalih 24 sata ostane im dovoljno za sve. pa i za gljivarenje koje im treba dopustiti.

ali mislim da to nije bio pocetni problem. Jelka je pitala sta da radi, jer malu tjera na plivanje, a ova nije bas luda za tim. nisam ni ja bila luda za instrukcijama iz fizike u 3. srednje kad nisam ni imala fiziku. ali moji su smatrali da mi to treba. je pomoglo mi je u zivotu, nisam na faksu uopce ucila za taj ispit, dobila nisku ocijenu, koja je da sam samo ulovila knjigu u ruke mogla biti veca. nikad se nakon tih instrukcija nisam mogla sljubiti s necim sto ima fiziku u imenu, pa ni sa fizikalnom kemijom.
i sta mi se dogodi u zivotu? raidm sa fizicarima, na fizikalnoj kemiji. i super mi je. ali i dalje mislim da me roditelji nisu trebali tjerati na tu nesretnu fiziku. i sad imam jos otpor u nekim stvarima. samo govorim to nije moje podrucje. ali lome me po malo, pa sad recimo rijetko kad kazem za temperaturu u C vec u K (naravno stvari koje radim, ne u obicnom zivotu.)

jelka nadji nesto sto ce cure prigrliti punim srcem, sto je vama lakse organizacijski. cure su nabrojala sinhorno plivanje, mozda nesto drugo. nemoj je gurati na to nesretno plivanje.

[spajalica]

evo mi kad pratim sve na forumu zaboravim da je Lilly otvorila novu temu koja je proizasla iz stare. sorry, jednostavno ne pratim na satu.

[sirius]

Lili, meni jedno nije jasno...
ako dijete treba ( a treba) imati vrijeme samo za aktivnosti koje nisu obavezne i koje su njemu po volji, kako bi onda u tome se naslo zabranjivanje ili ogranicavanje aktivnosti koja njega veseli ( a nama se cini glupa , beskorisna ili cak stetna(?)).
Ok, jasno da se tu aktinosti razlikuju po dobi i spolu.
Ali sto bi 13-godisnjak trebao ciniti , ako mu je najdraza aktivnost igranje igrica on -line i komuniciranje preko skajpa?
Ok, i meni je to malo bedasto, i ne vidm za sebe neko veselje , ali zar sam ja mjerilo?
Sjecam se da sam u toj dobi takoder igrala jednu igricu na comodorcu 64 danima, a i opsesivno sam citala ( jedne cijele skolske praznike) sve nastavke " gricke vjestice".
Ponekad M. zaista i besciljno luta po okolici sa ekipom iz ulice, ali zapravo rijetko, nije bas lud za takvom vrstom akivnosti.
ok, on je malo puknut na informaticku stranu ( ko sto cvijeta kaze).
a ova mala od 6 godina, ona ima sve vrijeme svijeta. Ne ide na aktivnosti, sama si smislja aktivnosti i zabavu.
Ali ona je jos mala, stariji je tek krenuo na izvanskolsku aktivnost u prvom razredu sa gotovo punih 8 godina.

[Anemona]

Ne stignem sve sad čitati, pa da samo nabacim svoje mišljenje.
Mojem djetetu treba jako puno vremena "bez strukture", "bez moranja". Jednom sam i temu otvorila i ostala prilično neshvaćena, jer sam i ja takva.
Mene ubija tempo dizanje - posao - ručak - nešto - nešto - nešto - spavanje.
Nesretna sam kad znam da mi dan koji slijedi ima potpunu strukturu.
Treba mi vremena za luftati mozak, a i dijete je potpuno jednako.

S druge strane smatram da dijete treba imati dovoljno fizičke aktivnosti i ako se slobodno vrijeme sastoji samo od kompjutera i TV, meni je to loše.

Naravno da mu dozvolim (i puno previše) ekrana, ali ne može cijeli dan provesti u kući.

[Elly]

Naravno da trebaju imati. I mi, uostalom, trebamo.

Moja starija ima to vrijeme i istina, povremeno se poigra na tabletu, ali stvarno minimalno. Ona je zaluđena čitanjem pa sad guta knjige serijala Harry Potter i kojom brzinom ih čita, očito je da se ne igra puno s ekranima.
Moje obje cure vole to „slobodno vrijeme“ i vole smišljati priče, rade igrokaze, pišu scenarije pa snimaju filmove s plišancima
Ono što ne volim je da mlađa baš nema puno slobodnog vremena jer smo (zajedno J) odlučili upisati je ove godine u glazbenu školu i to je veseli. No kako je još u boravku, cijeli dan joj je ispunjen i malo joj vremena ostaje za slobodnu igru. No, koristi svaki slobodan trenutak i radnim danom i bome vikendom.

Zaboravih tv: tv jako volimo i to je nama vrijeme koje provodimo skupa. Dakle, ne gledaju djeca tv sama, a ja sam u drugoj prostoriji, radim nešto i sl. već gledamo iste emisije/serije/filmove. Ono, kauč, dekica, čaj, keksi i serije koje pašu svima.
Ja jako volim to naše vrijeme.
Onda komentiramo i razgovaramo o nečijim postupcima poslije i tako...

Potpisat cu Anci.
Slazem se, trebaju slobodno vrijeme.
Moja ga ima malo. Od ove godine ide i na moderni balet, sto znaci da u baletnu skolu ide 4x tjedno - ponedjeljkom i petkom joj lekcije traju sat i pol, a utorkom i cetvrtkom sat vremena.
Uz to srijedom ostaje u skoli do 15h jer ide na naprednu englesku grupu.
Ako ima baletni stage, on bude vikendom, subota i nedjelja po par sati, uglavnom jednom mjesecno.

Dok dodje doma i poruca, bude 15h. Zadace uvijek ima dosta - "hitnih stvari" (od danas za sutra) u pravilu 4-5, ovih za druge dane jos toliko, a ona je tip da se voli sto vise toga osloboditi. Na razvazanje takodjer potrosimo vremena. Tako da nekad izmedju zadace i baleta jedva "dize glavu".

I bas zbog toga joj je "gljivarenje" bitno. Ponekad se to svodi da jednostavno odspava, ponekad da poprica, jucer je recimo sve stigla napraviti prije baleta i ostalo joj je "cak" 20 minuta slobodnog vremena i odabrala ga je da se igra samnom, izmisljala je neku pricicu naglas, a kad se vratila s baleta se zavukla u sobu pripremati kreativne poklone za Bozic.
Kisni vikendi nam se cesto svode na citanje zajedno, ili na gledanje filmova ili DVD-ova... Jedino sto se trudim je da to sto gledamo bude odabrano i da ima neki edukativni cilj, a ne da se gleda "bilo sto".

Ja sam u njenoj dobi, uz muzicku skolu, ipak imala vise slobodnog vremena, cesce se igralo vani ili sjedilo s frendicom na stepenicama i pricalo. Sada imam dojam da su visi razredi zahtjevniji nego sto su meni bili (skolsko gradivo je detaljnije, i MM kaze to isto).

Kod nas je jedino pravilo da se "gljivariti" moze nakon sto su odradjene sve "hitne" obveze.

[cvijeta73]

meni je krivo što moja djeca neće u glazbenu školu ni pod razno. ma ne mora ni glazbena, neki tečaj ili sl.
ja recimo isto nemam ama baš nikakvo muzičko obrazovanje, a voljela bih da ga imam. kad vidim note ko da gledam u kineska slova otprilike.

[Bubica]

B je sada krenuo na tečaj gitare u centru za kulturu, jedan puta tjedno po dva sata - to je super varijanta, čisto da pokupi osnove i da može cure šarmirat gitarom

[Angie75]

Gdje je taj centar za kulturu? Moj stariji pokazuje isto interes za gitaru...

[Elly]

kad vidim note ko da gledam u kineska slova otprilike.

Moja je dobila nauciti odsvirati dvije vrlo jednostavne pjesmice za sat muzickog u skoli.
Pa je dosla doma i kaze, "Mama, on nas zasad uci po tipkama, ne po citanju nota.. ajd' me nauci".
Pa sam ju naucila, otisla u skolu, dobila desetku.... sva sretna.
Tako mi je bilo drago da sam isla u muzicku skolu!

I jucer pricamo, i kazem joj, a ne bi ti mozda isla na zbor? Za instrument mi je manje zao (imamo doma klavijature, oboje ju mozemo uciti, ne mora i to biti skola - baletna skola je vrlo zahtjevna), ali jako mi je zao da ne pjeva vise, ima sasvim pristojan glas i raspon i voli pjevati, na zbor idu i njene frendice, a od 12. godine se mogu upisati u grupu koja obradjuje modernu glazbu. A ona kaze da ju zbor - ne zanima!

[Bubica]

Gdje je taj centar za kulturu? Moj stariji pokazuje isto interes za gitaru...

konkretno, riječ je o Centru za kulturu Novi Zagreb, moguće da i u drugima ima sličnih programa.

[Angie75]

Hvala Bubice, pa to nam je blizu!

[Trina]

Normalno da im treba vrijeme za sebe, bez obaveza. I nek rade što žele u to vrijeme. Ja sam isto olabavila s igricama i kompjuterom. Nek se opuštaju i zabavljaju, imat će i previše obaveza kad narastu. Ja sam ustvari shvatila da meni nitko nije visio nad glavom dok sam bila dijete, moja obaveza je bila biti dobra u školi i to je to. Uživala sam i bilo mi je super. A ja ko dežurni policajac, te nemoj ovo, te nemoj ono, dosta..ma ko da me netko opalio po glavi i rekao da ja trebam stati na loptu i pustiti djecu na miru neka budu djeca. Mojima ne fali fizičke aktivnosti ni druženja, u školi su dobri, imaju po tri puta tjedno aktivnosti i to je to.

[emily]

da je bilo kompa i igrica i mobitela kad smo mi bili mali, vjerojatno bismo bili visili nad njima, kao i nasa djeca sada ...

[rehab]

Naravno da svako dijete treba vrijeme za sebe, mislim da je totalno bespredmetno raspravljati o tome i da su roditelji koji silom guraju svoju djecu u raznorazne aktivnosti i očekuju izvrsnost od djece u svim tim aktivnostima rijetki ekstremi.
Forsirala bih poneku aktivnost kad mi dijete ne bi imalo prilike družiti se s djecom i izaći negdje, ili kad bi se radilo o teškoj gljivi.
Išli smo na Helen Doron, čisto radi zabave, da mu engleski uđe u uho i radi druženja ali djetetu je dosadilo i nisam forsala.

[anledo]

ja sam taj rijetki ekstrem medju roditeljima, i time se ponosim. tko bi rekao da smo samo drugi smjer, a ne i faks i svemir

mislim da vecina slobodnog vremena treba i mora biti strukturirana, pola sata do sat dnevno za glljivarenje je sasvim ok i za nju, i za nas.

[Lili75]

Varas se rehab uopce nisu rijetki ekstremi to skoro pa postaje uobicajeno.Nazalost.

[Lili75]

Evo rehab da si anledina kcer dobila bi 30 min slobodnjaka i gotovo

Anledo no offence tu ti post pa mi posluzi za primjer

[pulinka]

Na ovoj temi se apsolutno slažem sa Lili i svima koji misle da dete treba da ima vreme za sebe, tačnije vreme u kome samo bira kako će da ga provede.
Većina vremena strukturirana i pola sata, sat za sebe? Mojoj deci to ne bi odgovaralo, a ni meni.
Da li se u to vreme ubraja i put od/do raznih aktivnosti ili je taj deo uračunat u strukturirano vreme?

[jelena.O]

išli smo na helen doron, čisto radi zabave, da mu engleski uđe u uho i radi druženja ali djetetu je dosadilo i nisam forsala.

nakon kolko mu je dosadilo?

Prošlu zimu smo imali opake terapije 3-4 puta što po gradu što u samoboru, klinca smo jedva namoljavali da ide.

[Mima]

Pa sad, jesu li u pitanju ekstremi ili je uobičajeno da roditelji forsiraju djecu na silne aktivnosti, to valjda ovisi, kako cvijeta kaže, o okruženju. U mom okruženju to su definitivno ekstremi, bolje rečeno - ne znam takve slučajeve. Djeca koju znam imaju većinom jednu, dvije ili pak niti jednu slobodnu aktivnost, i to im sveukupno ne oduzima baš puno vremena.
Muzička škola je poseban slučaj, to jest zahtjevnija aktivnost, kao i ozbiljno treniranje sporta, ali tu jednostavno nema druge i ne može se na pola ići u muzičku. Slobodne aktivnosti treba i plaćati, treba djecu na to i razvoziti, ja svakako znam više roditelja koji ne mogu financirati aktivnosti/nemaju mogućnosti voziti djecu nego onih koji forsiraju ( doduše sve je više od nula).

[palčica]

Potpisujem sasu za roditelje sa pritiskom oko upisivanja na dodatne aktivnosti. Čini mi se da im rade medvjeđu uslugu jer teško je odvojiti vlastite ambicije od djetetovih stvarnih potreba.

Kao mami dvogodišnjaka sve mi se to činilo jako dalekim dok mi se kolegica s posla nije požalila da je umorna jer svog još ni trogodišnjaka vozi poslije posla na dvije vrste aktivnosti. Mene je to šokiralo.

Mislim da je djeci najbolje učenje igra koja im kronično nedostaje. Sve ih više ima razvojne smetnje koje se mogu liječiti slobodnom igrom, bez strukture i kontrole, koju smo mi na svoju sreću ipak imali u djetinjstvima - uostalom bilo nam je i dosadno pa smo koristili maštu i kreativnost, a ne priručnike i savjete animatora kako se zabaviti. Iz svega toga smo puno toga učili pa i naš mozak, srce i tijelo. Zima i kiša su valjda normalne prirodne pojave i eto, u mom svemiru ne postoji loše vrijeme nego samo loša odjeća. Kišne čizme, kabanica i hop po lokvama i parkovima, šumama i gorama. Djeci ne bi sport trebao biti jedina tjedna fizička aktivnost, ali je mnogima pretpostavljam tako lakše. I navijam za gljivarenje. Ne pred ekranom (osim onog kao kod Anči). I za aktivnosti na koje dijete baš želi ići i s kojim se može intelektualno i energetski nositi pored ostalih svojih dnevnih obaveza, a ne da se raspada zajedno sa svojim roditeljima.

Iz perspektive nekog tko radi s djecom - nijedna plaćena aktivnost ne može nadomjestiti njihovo druženje i kvalitetno provedeno vrijeme s roditeljima. A to mnogima najviše nedostaje. Da zajedno kvalitetno gljivare.

[Lili75]

Pulinka drago mi je da se slazemo.

Mima ja zivim u naselju s punoooo djece.ne znam ama bas nijedno da ne ide ni na jednu aktivnost.

A "samo" 2 aktivnosti znace zapravo 4 od ukupno 5 radnih dana.


Jelena o imas odlican engleski u nasem vrticu na Kukuljcu skola Kramer i super je sto je unutar vremena dok su djeca u vrticu pa su poslije slobodni
Leona krenula prije mjesec dana, uziva,kaze da je odlicno.to je 2xtjedno za razliku id helen dorona koji je 1xtjedno al nikad kraja pustanju tih pjesmica stalno doma. Ja ne bi ni upisivala Leonu da me ne gnjavi vec godinu dana a i ok mi je da je to gotovo do 16h.

[Lili75]

Palcice svaka cast od rijeci do rijeci potpisujem.

[Mima]

Pa evo kod mog djeteta ne znače 4 od 5 dana nego 3 od 5 dana jer je jedna aktivnost 1x tjedno, a radi se o aktivnostima koje traju sat i pol, i oduzimaju joj max 2 sata, sa odlaskom i povratkom.

[Lili75]

Meni je mima ta vasa kombinacija super 2 aktivnosti a 3 dana.
Ostane dovoljno vremena druge dane.

[Ginger]

Pa naravno da djeca trebaju slobodno vrijeme, svi ga trebamo
Moja je najstarija, kad je imala 4 godine, htjela na ples i isla je - 2 puta tjedno
Iskreno, meni je to bila bezvezna akivnost, al ajd, njena zelja
I nakon dva mjeseca je splasnula odusevljenost, al dogovor je bio da mora zavrsiti ono sto zapocne
Sljedece godine nije htjela i nije isla
Tako da sa 5 godina nije imala aktivnost, osim skole klizanja mjesec dana po zimi -isto njena zelja
Onda je ove godine (sa sest) rekla da zeli na engleski i na plivanje
I ide - engleski dva put tjedno u vrticu, a plivanje tri puta tjedno poslije vrtica
Za sada uziva, a i meni se plivanje vise svidja od plesa
Uz ove dvije aktivnosti ima jos jaaaako puno slobodnog vremena i svakako ga provodimo
Nekome ce zvucati da je ovo previse aktivnosti za sestogodisnje dijete, al meni nije - nismo je tjerali, sve je trazila sama, plus sto se jedna aktivnost odvija u vrticu pa ne zahtjeva "trosenje" slobodnog vremena

Srednja cura ima 4 godin i nije izrazila zelju za bilo kakvom aktivnosti, niti mislim da je jos za to, jer je totalno razlicita od seke

Nemam ih namjeru nesto forsirati, al htjela bih da se rekreativno bave nekim sportom zbog zdravlja
I to cu im onako suptilno sugerirati

Inace, potpis na sasu

[Ginger]

Da, plivanje traje 1 sat, i sa dolaskom i odlaskom oduzima oko sat i 15 do sat i pol, ovisi kak se brzo obuce

[larmama]

kad sam ja bila malo dijete nisam išla na nikakve aktivnosti pa ne vidim da sam nešto na dobitku

[Mima]

Ma dapače, MM koji je išao paralelno u glazbenu, dakle stalno u dvije škole, zna neusporedivo bolje organizirati vrijeme nego ja.

[cvijeta73]

Mislim da je djeci najbolje učenje igra koja im kronično nedostaje. Sve ih više ima razvojne smetnje koje se mogu liječiti slobodnom igrom, .

ja ne razumijem ove dvije rečenice, morate to malo jasnije pisati
prvo, kojoj djeci kronično nedostaje igra? tvojoj, mojoj, čijoj?
a drugo, koje su to razvojne smetnje koje se liječe slobodnom igrom?

[Lili75]

Mima nema ti to nikakve veze nego ovisi o karakteru.nisam isla ni u kakve paralelke od skoli a bez lazne skrombosti izvrstan sam organizator.

Cvjeto mislim da palcica opcenito govori o djeci 21.stoljeca a drugi dio mislim da najlakse povezes ako uguglas dr.Rajovica iz Mense
To je bila tema vec par puta.

[Anci]

Sad cu ja kao naivka: ja, naime, ne znam takvu djecu kojoj nedostaje igra. Ne kazem da ih nema, ali nije to bas tako crno.
Djeca koja idu u skolu i borave tamo do 16 sati, imaju i tamo vrijeme za igru. Idu svaki dan van na sat, dva, a uciteljica sjedi na klupi dok se oni igraju.

Pa bila je na forumu tema da ih nitko me kontrolira pa se redom svi i na to bune
Inace, ja sam pogledala na yt rajovica, svekrva mi je cak i knjigu nabavila. Svidja mi se pristup.

[Lili75]

Ja sam isla na jedno njegovo predavanje i izvrstan mi je.

[cvijeta73]

eee, to su moje omiljene rečenice i tvrdnje, djeci 21. stoljeća kronično nedostaje igra
pa znam za rajovića, i meni se sviđa pristup, to smo i temu imali ako se ne varam prije par godina.
ali, ne vidim poveznicu s ovom temom i s organiziranim aktivnostima
i dobro kaže anci, živo me zanima koliko vas svoju djecu pušta da se sami igraju vani npr. prvi-drugi razred. ko da je alternativa tim aktivnostima ne znam, družba pere kvržice. pa se svakodnevno penju po drvima, svakodnevno u slobodno vrijeme voze bicikle, skaču...moja to i mogu jer živimo u takvom kvartu, ali većina mislim da ne. odnosno ne mogu ni moja jer u rijeci non stop pada kiša. i danas pada kiša. i nikad neće prestati kiša. oftopik.

[Bubilo Bubich]

I ja se često pitam otkud tolika navala na aktivnosti od rane predškolske dobi, ali zapravo mislim da kod većine roditelja (od ovih koji si to mogu priuštiti i upisuju djecu na aktivnosti) uopće ne dominira želja za uspjehom i izvrsnošću njihove djece, nego nešto tipa - "sad je to in, to se nudi, ajde idem probati, vidjeti, kupiti..." kao što će i ti sami roditelji isprobati, kupiti, otići pogledati, konzumirati... bilo koji drugi predmet ili sadržaj koji se nudi. Jer se danas nudi sve, a "prije nije bilo ničega". Ono, kako će djeca gljivariti uz sve moguće i nemoguće što je dostupno, kad i mi roditelji imamo sve manje prostora za gljivarenje, cijeli nas svijet ometa u tome i nudi da konzumiramo neki strukturirani sadržaj.


Zbilja dosta djece oko nas ide na aktivnosti (ali dosta ih i ne ide), ali znam samo 2 mame čije oboje djece svih 5 dana u tjednu ima nešto, i one baš to predstavljaju na način "moramo, trebamo, to je važno za njihov život".
Ostali koje znam su više manje opušteni - "pa nek ide ako i dokle mu se sviđa".

eh da to se pitam i ja...

Neki dan sam svjedočila forsanju djeteta da ide na engleski. Živim u zgradi u kojoj je Helen Doron i roditelji dovode djecu od najmlađe dobi. I tako taj dječak od nekih možda 4 god al dosta je visok, dolazi s roditeljima, nosi ga mama na rukama, to je baš upečatljivo jer je fizički velik za nosit (a vjerujem i težak). ik reće tata daje mami mig iza leđa dječaka da kreće neka akcija, mama ga spušta pred samim ulaznim vratima, malac bježi doslovce otrči nekoliko metara dalje, oni odlaze po njega, on plače da neće, oni da mora i tako ga silom uvode opet noseći ga na rukama unutra srce mi se steglo, tako mi je bilo žao tog djeteta.

Čemu to? Stvarno ne shvaćam, jel to liječenje nehih svojih frustracija, želja da imaju više nego roditeli sami u djetinjstvu, ambicije,...što već pogrešno je barem za ovog dječaka. To dijete je bilo tako žalosno, u agoniji,al jok mora se ići na engleski.

Ovo me potaknulo da pišem, jer se i mene moglo vidjeti u situaciji da mi dijete od 3 i 4 godine bježi sa sportske aktivnosti.
A nisam ga htjela upisati da postane profesionalni sportaš, nego mu je doma omiljena zabava - napraviti si poligon od jastuka i poplona, stolice, fotelje i kuhinjog elementa - pa udri na penjanje i skakanje. U parku više visi naglavačke nego što hoda, pa reko - dijete tebi treba sport. Međutim, neće i neće - u 2 razdoblja njegovog malog života, sa 2 različite predškolske skupine, i stvarno super ekipom tih voditelja - nije mu palo napamet pustiti moju nogu ili vježbati ako ja nisam s njim na sredini dvorane (naravno, drugi roditelji nisu ni u dvorani). I vodila sam ga svaki put 2-3 puta, ne zato da ga prislim da vježba, nego da otkrijem u čemu je problem, i zašto djeca mlađa od njega mahnu mami, a njemu je super penjati se i visiti na spravama, ali ne bez mene... na kraju sam odustala od svega i nisam otkrila. A da me netko s prozora gledao...

[Anemona]

i dobro kaže anci, živo me zanima koliko vas svoju djecu pušta da se sami igraju vani npr. prvi-drugi razred.

Evo ja.
1. razred, igraju se na dvorištu, oko kuće, na livadi,... - "sami". I to ne samo sad, nego već duži niz godina.
I uz njih dijete (4 godine), a bome i jedno manje.

Dok su bili mali, uvijek je bio netko uz njih, malo kasnije se netko od nas usput motao po dvorištu, pa kasnije ostavim otvoren prozor, da ih čujem,... sad izlaze van sami, igraju se sami, dolaze u kuću sami. Lijepo im je i falilo bi im da nije tako.

[Angie75]

I ja ih puštam (1. i 3. razred), ali živimo u takvom kvartu gdje se to može. I to je i meni preporod Napokon obavim nešto na miru i po doma!

[Jurana]

U nas djeca idu sama vani već od 5 godina.

[spajalica]

MOji su sto bi ja rekla ulicari. idu van sami. balerina od 4. godine, a BC od 5. godine. no mi smo se tad preselili na selo i od tad su sami vani.
tulumare cijeli dan s Nerinim i ostalom ekipom. meni se sad crv straha skuplja i sjecam se inescinih rijeci da ce uskoro krenuti u sumu. znam da idu do ruba, ali ne znam da li bi bas zeljela traziti po sumi LOOL.

[tanja_b]

Sad cu ja kao naivka: ja, naime, ne znam takvu djecu kojoj nedostaje igra. Ne kazem da ih nema, ali nije to bas tako crno.
Djeca koja idu u skolu i borave tamo do 16 sati, imaju i tamo vrijeme za igru. Idu svaki dan van na sat, dva, a uciteljica sjedi na klupi dok se oni igraju.

Ja sam svojem nudila u 3. razredu da ga ispišem iz boravka, kao, da ima "više nestrukturiranog vremena za sebe", a on je odbio, radije je ostao u boravku jer se tamo igraju u razredu.

Od ove godine, nema više boravka i češće je sam doma, pa si poziva frendove iz razreda "da se igraju". I jučer se, jadni, nisu mogli igrati jer im je wireless bio isključen (namjerno i planski ). I opet ja navlačim temu na svoj mlin, ali meni je zabrinjavajuće da se tri desetogodišnjaka ne znaju igrati bez pristupa bežičnoj mreži
Na kraju su završili na igralištu napucavajući loptu, ali to je bilo prisilno rješenje jer nisu znali što bi drugo. A da je padala kiša?

[spajalica]

tanja ja razumijem tvoj problem jer je i moj. na pitanje da li moze xy doci kod mene, ja im kazem moze ali struje nema. no koja mi je to utjeha kad odu kod drugog i struje ima.

[emily]

kad sam ja bila malo dijete nisam išla na nikakve aktivnosti pa ne vidim da sam nešto na dobitku

a jesi li na gubitku?

[Bubica]

baš tako...
i, nije da ne znaju nego nemaju potrebu, jbg. ovo je zanimljivije!
moj je često bez kompa zbog škole, da vidiš kako onda svi znaju rizik igrati, ili, još uvijek, yugioh, često su i vani...
eto, ja djecu ne puštam van samu do prvog razreda, to nam je granica. Javni park, brdo djece, mene najviše strah da se polome a da ja nisam blizu...

[cvijeta73]

tanja, a šta bi ti da se igraju? memori?
dok je sam doma, i još pada kiša, pa nek se igra ono što mu se igra, aj molim te.
spajalice, tako sam i ja pomislila, pa i nije tako loše kad su doma na kompu
naime, slučajno sam došla do filmića na fejsu (pošto me moj tinejđer tako blokirao da njega za mene nema ni u tragovima na fejsu ), snimljenog od strane njegovih kreativnih prijatelja u vrijeme kad sam bila sretna jer se "igraju" vani. uzeli su prvu biciklu od m, dakle biciklu za cca trogodišnjake, otišli na neku nizbrdicu u kvartu, na sredini nizbrdice postavili rampu i jedan po jedan se s tom malom biciklom zaletavali preko rampe na nizbrdici, a jedan je snimao i montirao s muzikom. ima 4 nastavka. i oderanih koljena, dobro da nema slomljenih kostiju i potresa mozga.

[Anci]

džizs, cvijeto, bolje da su se umrežili

[tanja_b]

tanja, a šta bi ti da se igraju? memori?
dok je sam doma, i još pada kiša, pa nek se igra ono što mu se igra, aj molim te.

A što bi im falilo da igraju memori
Ili da skupa bacaju lopticu u koš koji ima u sobi. Ili da šutaju lopticu po hodniku (i to su znali raditi, nekad, dok ih nije elektronika obuzela).
Ali oni se sastaju jedni kod drugih isključivo radi igrica, inače doslovno ne znaju što bi radili, to je meni zabrinjavajuće.
Uostalom, više puta mi je A. pričao kako je bio kod jednog od tih dečki doma, pa je htio da skupa igraju stolni nogomet, ili bacaju lopticu u koš, ili nešto takvo, a mali je odgovarao da ne može, i opet se sve svodilo na igrice ili PS.
Neki dan, kad su bili kod nas, A. im je predložio da skupa gledaju film, ali dečki su to odbili. Samo čekam kad više neće htjeti dolaziti k njemu zato što imamo stari i (pre)mali televizor

[Angie75]

Moj mlađi se navukao na briškulu, sad kartamo po cijelo popodne dok stariji bulji u minecraft

[Anemona]

I moj bulji u Minecraft i Plants vs Zombies.