tko u Ck u DZ ima?
jedino dr Katnić koliko se ja sjećam, nitko drugi
tko u Ck u DZ ima?
jedino dr Katnić koliko se ja sjećam, nitko drugi
Tako je, i u mom DZ postoje šalteri, ali se ne koriste.
Moje komunikacijske vještine u ovom slučaju zakazuju.
A svima koji se žale na nedostupnost sestara pustila bih da tjedan dana obavljaju taj posao pa neka se onda ponovo žale ako će imati obraza. Ili da svoj vlastiti posao obavljaju tjedan dana uz zvonjavu telefona i kucanje puno radno vrijeme. Mislim ono..... , stvarno je veeeeliki problem pričekati da sestra izađe i pokupi knjižice .
ja sam otišla pred 20 godina, dozvoljavam da se, nažalost, i to promijenilo, kao što je mnogo toga na lošije...U moje doba su imali svi osim zubara...
mim, zašto misliš da nitko ne radi u takvim uvjetima...na mom poslu, pet administrativnih djelatnica u istoj sobi, telefon zvoni svaku minutu, a nije im posao telefonsko savjetovanje. Naravno da je teško, ali kada odabereš takvo zanimanje onda odabireš sve ono što uz njega ide...
ustaju li usput svakih par minuta otvarati vrata?
ne vjerujem da je itko, tko se išao školovati za medicinsku sestru, išao sa cijelm da pola radnog vremena diže telefonsku slušalicu i otvara vrata
... kao ni medicinskim sestrama. Kod većine liječnika postoji istaknuto vrijeme kad se mogu telefonski naručiti recepti. Zašto pacijenti ne zovu u to vrijeme-to samo oni znaju. A sa stajališta pacijenta-najmanje što mu treba kad razgovara o svojim intimnim problemima jer to da mu se stalno otvaraju vrata i da se razgovor prekida. Ili npr. kod previjanja rane. Siiiilno bih kao pacijent bila sretna da mi netko upada dok ležim skinutih hlača. Da pacijenti poštuju hitnost i kucanje SAMO u tim okolnostima onda bi i sestra redovito otvarala vrata.
A ako krenem o administrativnim službenicima, njihovom obavljanju posla i odgovaranju na upite onda mogu samo zaraditi trenutni ban. I, još samo jedna stvar.... Administrativne službenike plaća i liječnik i medicinska sestra. Da sjedim u ordinaciji i da mi netko spomene kako me on plaća onda bih ga lijepo zamolila da preseli karton drugom liječniku koji će mu moći pružiti uslugu za koju je tako jako dobro plaćen kad već ja to ne mogu i nije njome zadovoljan. Zato postoje privatni liječnici koji svoj mobitel daju na korištenje i to se plaća "malo" više od dopunskog zdravstvenog osiguranja. Drugim riječima: plati masno pa zovi kad ti se zove i očekuj odgovor na svoj poziv.
Posljednje uređivanje od mim : 15.11.2014. at 20:04
Da se nadovežem, kod nas se ne daju knjižice kod dr. opće prakse. Naručiš se i dođeš u navedenom terminu.
Sestra naručuje pacijente telefonom, prima "narudžbe" za lijekove, previja rane, printa uputnice, štambilja bolovanja,...
Ne mogu se požaliti na naše dr.
ja se potpuno slažem s natpisom da se ne kuca na vrata (osim u slučaju hitnosti, što se podrazumijeva)
kako bi izgledalo i kakvi bi bili uvjeti rada da netko stalno kuca?
Netko pokuca samo zato da kaže da je pacijent prije njega jakooo dugo u ordinaciji.
Takvih slučajeva sam se nagledala kod naše pedijatrice.
Ali skrenuli smo s teme.
Naravno! A također smije i uzeti karton od dotičnog liječnika i potražiti drugog s kojim će biti zadovoljniji. Naprotiv, ako nisi zadovoljan radom i uslugom administrativnog službenika u bilo kojoj državnoj instituciji možeš se slikati jer si osuđen na njegov (ne) rad i pravo izbora ne postoji. Što dotični službenici vrlo dobro znaju .
Ne sjećam se kad sam bila nezadovoljna radom liječnika ili sam se srela s primjerom da su zaista postupili izvan svih pravila službe. O državnim institucijama i radu administrativnih službenika nemam takvo mišljenje jer su mi iskustva potpuno drugačija. Po bolnicama nisam puno hodala kao pacijent (kuc-kuc!), ali to što jesam uvijek sam dobila informacije koje su mi trebale ili sam ih kao pacijent imala pravo dobiti. U javnim ustanovama, u usporedbi s tim, dobila sam kolutanje očima, poruku "Vraćam se odmah", nestručne savjete i općenito ništa korisnoga. A plaćeni su iz iste vreće, od strane istih ljudi. Samo su jedni nedodirljivi i ne postoji mogućnost izbora.
Nisu sve sluzbe iste, ovih koje ja spominjem niste, vjerujem, bile korisnice .
No, slazem se sa svim sto ste rekle o kucanju na vrata i sl. Zato i zagovaram "šaltere" ( ne znam kako to drugacije nazvat) pri cemu je onda sva jasnije kad je vrijeme za sto.
Toliko, jer smo uzurpirale temu.
Posljednje uređivanje od Bubica : 16.11.2014. at 11:15
ja ne vidim čemu bježati od činjenice da su hrvatski javni i državni djelatnici zaista manje ljubazni/uslužni da ne kažem pristojni od recimo zapadnjačkih, a mnogi značajno manje od minimalne norme. i sama sam nebrojeno kao pacijent doživjela nepristupačnost, hladnoću, otresitost. radim u bolnici i tamo se toga tek nagledam. a bome i od službenika svih vrsta. ne ulazim u to treba li spriječiti kucanje, ali ovo o čemu mima piše da ti se sestra ko kretenu obrati ako ipak pokucaš, toga zaista ima. i općenito patronizirajućeg stava. teško mi je za povjerovati da to netko nije nikada doživio. i ja sad ne pričam o stručnoti i znam da postoje iznimke , ali to je tako. ne znam kako to promijeniti. znam da kad smo živjeli par mjeseci vani da nismo k sebi mogli doći koliko su ljudi fini, čudno nam je bilo, ali brzo se čovjek na finoću navikne.... no ne znam kako do tog nivoa i kod nas doći.
i plus, da je u slučaju junior situacija iskomunicirana od strane osoblja, sestara i liječnika, kako spada onda do ovoga neb došlo. recimo, bilo tko tamo joj je prilikom otvaranja venskog puta mogao u 3 rečenice objasniti zašto se to rutinsi radi i zašto je važno.
uh da, naravno da ima svega, neljubaznosti, osornosti od strane osoblja
bila, doživjela
doživjela na SD od ovdje hvaljenog, razvikanog ginekologa odgovor "odgovaram na vaša (kretenska) pitanja samo zato jer i vi radite u zdravstvu, ne bih da ste kumica s placa"
od drugog, isto hvaljenog i voljenog ovdje, isto SD, na iskazani strah od nuspojava kod uzimanja hormona dobila odgovor "joj, pa ako dobijete plućnu emboliju bar ćete znati da vaša kći ne smije uzimati hormonsku kontracepciju"
općenito na tom SD, kada je već o njemu tema, sam doživjela jako malo ljubaznosti (dok sam npr. na riječkoj ginekologiji, osim od spomenutog šefa, doživjela samo ljubaznost, nikada neću moći zahvaliti dr Vlasteliću na pomoći, ali i na ljubaznosti i nadasve ljudskom pristupu, kako bi rekao moj pokojni svekar, on je kao prvo čovjek)
i kad smo već kod zdravstva uglavnom mi se čini da je osoblje ljubaznije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nego sekundarnoj, ali ne može se generalizirati
puno toga ne valja, puno toga bi moglo i trebalo biti drugačije
i ne može se, i ne smije sve opravdati nedostatkom novca (mada je ta ljubazna sestra vani plaćena 5x više od vrhunskog liječnika kod nas)
i vani, na zapadu, ima više zdravstvenog osoblja na broj stanovnika, i samim tim imaju više vremena i snage posvetiti se pacijentu
nemaju po 70,100, 150 upisanih pacijenata dnevno
kod nas je općenito situacija u društvu takva da su ljudi jadni, obespravljeni, bez posla, bez novca....
i onda se to nezadovoljstvo prenosi na odnose i komunikaciju
i treba reći da trebaju dva novčića da bi zveckala u džepu
nije krivica samo na jednoj strani
ako se netko prema sestri odnosi sa tim stavom "a koji k ti uopće radiš" a onda nije čudo da je reakcija takva
kada se spominje uređenost vani
uređenost je obostrana
da se odmaknemo od zdravstva
ulazak u tramvaj
kako se kod nas ulazi, gura, udara, ne gleda se koja su vrata za ulaz, koja su za izlaz, stoji se na vratima da ljudi ne mogu ni ući ni izaći...
kako je to vani?
stoji se u redu i ulazi jedan po jedan
malo nam fali i kulture
U pravu si, ali isto tako i pacijent bi trebao pitati ako mu nešto nije jasno, a ne očekivati za svaki postupak liječnika objašnjenje. Tebi, meni i još nekima ovdje potpuno je jasno zašto se otvara venski put kod hitnog prijema: liječnik ne može znati koliko je pacijent upućen u svoje stanje i način liječenja. Zašto bi svaki svoj postupak prvo morao objasniti? Npr, ako dođeš kod stomatologa sigurno ti neće objasniti zašto upotrebljava koji instrument prije nego ga upotrijebi niti će ti objasniti način pripreme plombe. Što tebe ne sprečava da pitaš ako ti nešto nije jasno. Isto tako, državni službenik ti neće objasniti zašto otvara pojedini file i zašto je printao potvrdu u toliko primjeraka, ali ti je dužao odgovoriti na pitanje čemu ta potvrda služi. Ako pitaš-trebaš dobiti odgovor. No, susrela sam se s tim da se ni posao ne odradi kako treba u državnoj službi, a to nema veze s pravom na informiranje nego na dobivanje usluge. I ako ti se usluga ne sviđa možeš npr. promijeniti frizera, liječnika, automehaničara.... ali državnog službenika ne možeš. Osuđen si na njega. I,za kraj... ako ti se ne sviđa određena usluga to ne znači da ona nije odrađena po svim pravilima službe ispravno. Subjektivni dojam je također važan. Zato postoje liječnici koje neki pacijenti kude, a drugi hvale. Kao i frizeri i ostale uslužne djelatnosti. No, komunikacija je uvijek dvosmjerna: ako je netko neljubazan, šutljiv ili bahat zašto bi s druge strane dobio ljubaznost i odgovore na pitanja koja nije ni postavio?
Otkako živim u svojoj maloj sredini pojam zdravstvene skrbi i odnosa prema pacijentima mi se malo izmijenio. Kvaliteta i znanje se doista ne mogu usporediti sa Zagrebom, ali odnos prema pacijentu je mnogo humaniji.
Kod pedijatrice sestra ima pult - ne šalter, otvoreni pult - u čekaonici. Zaprima pacijente, diže telefone i priča s roditelima, spaja s doktoricom, ispisuje što treba, kad je doktorica treba, uleti unutra i pomaže...i cijelo to vrijeme, dok je za pultom, mi roditelji možemo s njom razgovarati. Nisam primijetila da je ikad bila ljuta ili nabrijana, zna biti u gužvi i letati amo-tamo, ali onda se i mi koji čekamo prilagodimo tome. Nikad nisam doživjela neugodnost sa strane sestre ili pedijatrice, uvijek profi pristup, uvijek se može zvati telefonom, dobiti savjet...
Kod moje doktorice opće prakse, na stranu što mi je ona uglavnom receptomat i što nemam nikakvog povjerenja u nju (to je ona koja propisuje atb jer "ljudi dođu pa očekuju") i čudna je, ali sestra je super ljubazna. Ne samo da se može kucati, ona to i očekuje. Svatko tko dođe novi, ako unutra nema nikog, pokuca, uđe i porazgovara. Nikad je nisam čula da je digla glas, nekog poslala van ili bila zajedljiva. A bogme čekaona nikad nije prazna.
Kod socijalne ginekologinje sestra ima otvorena vrata svoje ordinacije prema čekaonici. Vrata se zatvaraju samo kad je unutra pacijentica koja priča sa sestrom. Ta sestra je uvijek ljubazna, kad dođu nalazi, nazove na mobitel i obavijesti da su stigli pa se dogovaramo oko termina. Uvijek izlazi u susret.
Sve tri sestre su dostupne u radno vrijeme telefonom ili osobno, uvijek su spremne reći je li gužva ili nije, dati savjet, prespojiti doktorici, a nije da im ordinacije zjape prazne...Evo, govorim o javnom zdravstvu.
I onda kad moram do specijaliste u neku drugu bolnicu u jedan od većih gradova u blizini, onda doživim ovo što ovdje spominjete. Otuđeno i nadmeno medicinsko osoblje.
Kad sam bila na amnio, naručili su nas da budemo tamo najkanije u 8. Skupila se grupica trudnica i pratnje u čekaonici sa 4 stolice i čekale smo (stajale) 2 sata bez da nam je itko došao reći zašto čekamo i koliko ćemo dugo još čekati. Ja sam u jednom trenutku sjela na pod, to su učinile još neke trudnice koje nisu imale mjesta....a sestre i doktori su prolazili kraj nas kao da ih se to ne tiče, nisu nas ni pogledali. To je učinila samo jedna osoba koja je promrmljala kako nije u redu da trudnice sjede na podu.
Naravno da nije u redu, a nije u redu ni da trudnice ili bilo koji drugi pacijenti sjede u čekaonici 2 sata nakon što su naručeni, bez da im itko objasni zašto čekaju i do kad će čekati. Riječ je o odnosu prema pacijentima, a ne o količini novaca i novim aparatima. Odnos prema pacijentima ne košta, ali jako povećava kvalitetu usluge i najvažnije - dojam kvalitete.
zgodno je to s pultom i otvorenim vratima
ali, što kod otvorenih vrata nije propuh?
a i što ne smeta vas koji ste unutra, i koji bi možda htjeli tu sestru pitati nešto, što ne želite da zna cijelo selo, da je kao na kolodvoru, da nema privatnosti?
Posljednje uređivanje od aleksandra70vanja : 16.11.2014. at 12:34
konkretno, kod našeg ginekologa je tako, otvorena vrata, i pacijenti ulaze kod sestre kako žele, stalno je prometno
pacijentica koja je iduća na redu za ući kod doktora sjedi kod nje
drugi ulaze, pitaju, ostavljaju knjižice, traže nalaze, ostavljaju nalaze....
često sam tamo u prolazu i već sam, prije ove teme, primjetila kako često toj ženi, koja tamo sjedi i čeka to ne odgovara
jer ona bi nešto pitala sestru, s njom bi porazgovarala, iskoristila to vrijeme prije ulaska ginekologu za razgovor sa sestrom
jer radi gužve i velikogo broja pacijentica, ne može nešto puno razgovarati s dr. unutra kada je na pregledu
neke informacije bi joj mogla dati i sestra
ovako je to nemoguće
i sestra je pretvorena u šaltersku službenicu
Zuska, a meni se baš čini (u maloj sredini) da dr. za djecu ili pedijatar (tko več gdje postoji) mora biti "bolji" dr. nego u Zgb.
Večina liječenja se svali na procjenu dr., a u Zgb., za svaku nedoumicu se vadi krv, ide na bris,...
U Zgb., velik broj roditelja odluči otiči na hitnu (Zaraznu ili slično), a kod nas ne.
Kod mene dr op ima sestru koja ima samo salter u cekaonici.
Malo je nezgodno za neka pitanja, selo jelte...ak je netko tamo, svasta cuje...
Ali meni to ima i puno vise prednosti
Anemona, u pravu si...
A70v, pa otvorena vrata znače da kod sestre nema nikoga, ja pokucam na njih, uđem i zatvorim ih. I dok su zatvorena, pričamo, nitko ne ulazi. Kad izađem, ostavim otvorena vrata da sljedeća pacijentica zna da može ući...ako nema nitko novi, onda sestra radi svoje..
Kod pedijatrice, u principu se ne treba sa sestrom pričati pred svima, ona te zaprimi, ako ti želiš sa sestrom popričati zašto ste došli, ok, ako ne, čeka se da uđeš kod dr i tamo imaš svu privatnost jer nitko ne kuca. A da mi je neki bad pred sestrom i da moram na samo popričati s njom, bez problema je zamolim da odemo u posebnu prostoriju u kojoj ona previja, inhalira i sl.
A kako su onda sestre kod privatnika ljubazne? Kao i liječnici koji tamo rade, kao da promjene ličnost od jednog radnog mjesta do drugog. Moje iskustvo je takvo da s ako moram u bolnicu itd. odmah se pripremim na živčenjake i nisam ljubazna ali sam pristojna-dobar dan,hvala i doviđenja. Jednom se šalterska sestra izderala na mene i odgovorila sam joj da je nepristojna i da ne treba dizati ton jer mi nismo skupa ovce pasle na što se ispričala i rekla da ima loš dan, gužvu itd....
Po pitanju vezanja uz pacijente-da, lakše je da smo samo brojevi kao i naša djeca, lakše u emocionalnom smislu, pa gdje bi psihički došli liječnici da se vežu za pacijente? Međutim, ako sam već broj onda me tretirajte kao broj, bez izderavanja, galame, bezobrazluka itd. Jer brojevi mogu postati i iracionalni
Generalno gledajuć imamo dobre bolnice i dobre liječnike, sestre i ostalo osoblje.
Usporedba s bilo kojojm djelatnošću nije fer jer više nego igdje ovdje rade osjećaji.
Moje zadnje iskustvo s tehničarkom na EEG snimanju u Vinogradskoj je jako loše i uvijek je bilo loše jer ta žena uvijek kasni i šeta okolo, ali mi ne pada na pamet cijelu pedijatriju zbog toga pljuvati.
U rodilištu bolnice Sveti Duh sam rodila i opet generalno gledajuć su ok.
Ima taštih liječnika, ali ima ih svuda.
Sestre su meni bile ok, doktori isto.
Kad sam pitala, dobila sam odgovore.
Jedina mi je zamjerka bila što su u predrađaoni držali žene u trudovima i one bez, koje su bile na promatranju.
To nije dobro, ali je tada to tako bilo pretpostavljam zbog manjka prostora.
Vezano za važnost ok odnosa i razgovora s pacijentom, neki dan sam slušala Exploru, emisiju u kojoj gostuje znanstvenik Korado Korlević, ja ga jako volim, uglavnom, jedna od tema bila je i homeopatija i homeopatski liječnici i on objašnjava zašto homeopatija nema medicisnku vrijednost, ali djeluje, odnosno kakva je važnost razgovora s pacijentom koji prakticiraju homeopatski liječnici i koliko je to važno za aktiviranje procesa samoobrane u organizmu.
Zanimljiva teza, vi koji želite poslušati taj dio (par minuta), možete na http://znano.st/explora/, emisija od 11.11.
Možete vidjeti popis svih tema i minutažu pa kliknuti točno kad treba. Preporučam i dio Tjelesna težina može biti nasljedna (teorija o bakterijama koje su zaslužne za debljinu) te dio o medu. U biti svaka emisija je u cjelosti zanimljiva, preporuka.
Trebale ste vidjeti koje sam ja biljeske napravila nakon prvog prijema u trudnoci na ginekologiju u Kasindolu, Sarajevo. Vristala je svaka rijec, ali ga nisam postala... kasnije mi je bilo drago. Pet puta sam lezala tamo i nije svaki put bilo bajno. Imala bih jos koju vristecu stranicu dodati. Na kraju sam se tamo porodila, lezeci tamo toliko puta sam se svega naslusala, svacega nagledala, svasta dozivjela. Ali nije sve bilo lose, bilo je puno lijepih trenutaka, a lose nije bilo toliko lose da ne bih nasla snage u sebi prijeci preko toga. Sad sam isto imala porod koji nije bio idealan po mojoj zamisli, na drugom mjestu, ali nekako se nisam mogla ojaditi radi tih stvari. Mislim da nisam push-over radi toga. Nisam ja osoba po kojoj se gazi ili koja ne zna sto hoce. I stvarno suosjecam s zacetnicom ove teme i svime sto je prozivjela. U trenutku, tj. trenucima kad smo toliko osjetljive, treba nam maksimalno od ljudi i od struke i od institucije... to sto se zna dogadati, to nije nitko zasluzio. A da ne pricam o tome koliko nas ,gdje god da zivjeli, kosta zdravstveno...
Ruzni dogadaji povlace za sobom ruzne stvari. Ja sam isto pisala o svom jednom iskustvu na klinici u hadzicima. Bilo je pitanje ultrazvuka, nista kriticno ili vezano za zdravlje djeteta. Ispali su ok s povratom novca i stvarno su dali sve od sebe da se ispricaju meni kao korisnici usluga, ali me i dalje cini jadnom jedno-to sto sam radi tudeg propusta kroz to uopce prolazila. Nista mi nije pomoglo to sto sam napisala, sestra koja je zabrljala nije se ni ispricala vec me pred punom cekaonicom uvjeravala da sam ja pogrijesila, a umjesto nje se ispricavala uprava i doktor koji su bili vise nego ljubazni, a nisu imali veze s greskom. Tako da sam se grozno osjecala i radi te cinjenice. Tko nije kriv, taj se ispricao...
Promijenila su me iskustva. Kad je porodajni doktor rekao u noci mog poroda- "Da si meni dosla popodne, ti bi vec bila porodena i s bebom" (u popdnevnim satima se pocelo nesto dogadati, bila sam samo tri prsta otvorena), samo sam se u sebi nasmijala i nisam to uopce osobno shvatila. Jer ja nasilno ne bih dala, a njima je praksa poradanja takva kakva je. Da mi je to rekao pri prvom porodu, sigurno bi o tome bilo ovdje rijeci... hehe! Nadam se da ce nas i dobra i losa iskustva promijeniti NA BOLJE! Da bidemo oprezne i pametne i blage prema ljudima koji u ovim ocajnim vremenima rade katastrofalne poteze i nisu ni svesni koliki rez znaju ostaviti na nasim srcima i u nasim zivotima.
Zekanino TAPKANJE hehe