susjedi iz pakla

[Bluebella]

ja sam na tangerininom tragu. nije problem ako se čuju znakovi života, pa i povučem stolac ili skakanje, ali svađanje i urlanje bi mi smetalo.

evo jutros situacije dok mi je još svježe.
oko 7h samo se odjednom iz petinih žila prolomi odozgor: Jeeesaaam ti reeklaaaa da se ustaneš, koliko te puta moram buditi.
onda mali plače i tuli dobrih 15min, za to vrijeme ona u tim drvenim nanulama rekla bih (klompe ipak imaju gumu ispod) se prešetava po stanu i samo se čuje tup tup tup tup.... slijedi min mira (valjda se mali umiva), slijedi dalje dreka: nisi zube oprao, jer ti ja moram prati zube, požuri, zakasnit ćemo, tko ti je rekao da upališ tv, gasi... pa jedno pet puta se dere da se tv ugasi, mali se baca na pod i viče neču u školu i lupa od pod (ne znam jel leži na podu i lupa rukama i nogama ili skače i viče da neće u školu) izlaze na hodnik, svađaju se po hodniku... nastavljaju na parkingu, natjeravaju se jer mali neće u auto.
mali ima 9god, kako je moguće da ta žena nema nikakav autoritet niti kontrolu nad njim.
kad dođe iz škole bit će svađa oko jela... i sl. onda slijedi loptanje po stanu, navečer svađa oko kupanja i odlaska na spavanje.
meni se to ne da slušati, znam već svaki dio njihovog dana i života. užasno naporno. i još popratni zuvkovi uz to..
dali vi u ovolikoj mjeri čujete svoje susjede?
u zgradi ima 10 stanova, od toga 2 stana bez dijece, ostali imaju po dvoje ili troje (osnovnoškolci sve) i zaista niti jedno dijete kao ni roditelj se ne ponaša ovako. ok, ovi jesu iznad mene pa je normalno da čujem njih a ne one dva kata iznad, al moja frendica živi (u istoj zgradi) ispod obitelji sa tri curice i jednim dečkom, često sam kod nje i čuju se, ali ni približno ovoliko. kad frendica dođe kod mene uvijek se iznova čudi i gleda prema stropu i pita me wtf?!

mene zanima ako netko ima savjet kako da pristupim ovima iznad da na našu i njihovu sreću to malo reguliramo. pa kad bi 30% smanjili viku ili lupanje ja bi bila happy.

[spajalica]

Bluebella opet cu ti reci nikako, to je nacin na koji oni funkcioniraju.
a to da se dere za pranje zubi, eto i ja se derem na isto.

cesto je problem i u izolaciji izmedju katova, a i stanova. Mnogi se zale da cuju susjede kad su i na WC-u.

[Bluebella]

Bluebella opet cu ti reci nikako, to je nacin na koji oni funkcioniraju.
a to da se dere za pranje zubi, eto i ja se derem na isto.

cesto je problem i u izolaciji izmedju katova, a i stanova. Mnogi se zale da cuju susjede kad su i na WC-u.

svi se nekad deremo ili vičemo... nije problem u tome. problem je što to traje i traje dokle god su u stanu uz lupanja klepetanja i sve ostalo.
čini mi se da nitko je malo tko skužio što sam zapravo htjela ovom temom, samo se svi nadovezuju šta tko radi.
dosta nas živi u stanu i čuju se i oni ispod i iznad kao i mi, ljudi žive i to je ok....
ovi svoj život u stanu u kompletu dijele, i kupanja i ručkove i ustajanja ujutro i odlazak u krevet. SVAKI DAN...

ako je netko imao sličnu situaciju i ima neki savjet bila bih zahvalna.... uvjeravanje mene da je to odozgor normalno neće proći.
ima gorih.. znam.... ali ima i boljih. do sada su svi bili takvi. ovi nisu, zvukovi koji oni proizvode nisu normalni i nisu za stan.

[spajalica]

pa ja ti i pisem, nista ne mozes. bas nista.
nisam te ni pokusala tjesiti ili bilo sto drugo.

[Cathy]

svi se nekad deremo ili vičemo... nije problem u tome. problem je što to traje i traje dokle god su u stanu uz lupanja klepetanja i sve ostalo.
čini mi se da nitko je malo tko skužio što sam zapravo htjela ovom temom, samo se svi nadovezuju šta tko radi.
dosta nas živi u stanu i čuju se i oni ispod i iznad kao i mi, ljudi žive i to je ok....
ovi svoj život u stanu u kompletu dijele, i kupanja i ručkove i ustajanja ujutro i odlazak u krevet. SVAKI DAN...

ako je netko imao sličnu situaciju i ima neki savjet bila bih zahvalna.... uvjeravanje mene da je to odozgor normalno neće proći.
ima gorih.. znam.... ali ima i boljih. do sada su svi bili takvi. ovi nisu, zvukovi koji oni proizvode nisu normalni i nisu za stan.

Rekla sam ti, mi smo imali takvu situaciju i ispod i iznad i odselili smo se.
Tebi to nije opcija.
S time da sam ja od ispod imala buku cijeli dan a odozgora po noći. Pa ti vidi.

[Angie75]

Po meni, mali nije problem, nego mamina deračina. Ali ako tako funkcioniraju oduvijek, nema tu lijeka
Jedino da joj svaki, ali baš svaki put kad se sretnete kažeš da je čuješ kako galami na dijete, pa će se možda posramiti i stišati...

[Cathy]

Po meni, mali nije problem, nego mamina deračina. Ali ako tako funkcioniraju oduvijek, nema tu lijeka
Jedino da joj svaki, ali baš svaki put kad se sretnete kažeš da je čuješ kako galami na dijete, pa će se možda posramiti i stišati...

Koliko sam ja skužila onda nadrapa klinac jer se ova opet izdere na njega.
U stilu, da ti nisi zločest ja se ne bi derala.

[Angie75]

Ne znam, i mene moji znaju izluditi, i ja znam vikati, ali da mi susjedi prigovore zabrinula bih se i stišala.... Probala bih drukčije. Meni je maloga žao, njemu je sigurno gore nego Bluebelli, bez obzira na sve.

[Tashunica]

Ne znam, i mene moji znaju izluditi, i ja znam vikati, ali da mi susjedi prigovore zabrinula bih se i stišala...

ja kad se zaderem, temelji se tresu, imam dobre glasnice što ću, ali to se desi ponekad.
čujem i susjede da viču, ali isto tu i tamo, svi smo tu negdje slični.
ali da se derem na dijete jer se treba ustati, prati zube, umiti se, krenut u školu,
ući u autu, ručat, večerat, blablabla... ne znam, nije mi to baš

[n.grace]

Mozda bi bilo dobro pokrenuti trac da se u tom stanu dogodilo ubojstvo u proslosti i da se radi toga ljudi nikad u njemu nisu dugo zadrzali jer su cesto znali vidjeti duhove. Zamisli kad se klinac od 9 godina usere u gace od straha kad cuje t pricu, pa pocne juriti mamici i njenom decku u krevet, a kako svi znamo, u strahu su velike oci. Nadajmo se samo da je cijela ta obitelj praznovjerna.

ti ovo ozbiljno ili se zahebavaš?

[Mima]

Bluebella, a što si ti ženi rekla kad se ona ispričavala radi buke? Jesi li joj rekla da su stvarno glasni i da vam smetaju?

Mislim, ako je sama svjesna problema, moguće se onda radi o osobi sa kojom se može razgovarati - jer ljudi u ovakvim situacijama često ne priznaju problem.

Možda da pokušate sa ozbiljnim razgovorom, recimo izdvojite 2-3 stvari koje vam smetaju pa ih zamolite da to pokušaju smanjiti?

[Angie75]

ja kad se zaderem, temelji se tresu, imam dobre glasnice što ću, ali to se desi ponekad.
čujem i susjede da viču, ali isto tu i tamo, svi smo tu negdje slični.
ali da se derem na dijete jer se treba ustati, prati zube, umiti se, krenut u školu,
ući u autu, ručat, večerat, blablabla... ne znam, nije mi to baš

pa da, znam, to nije normalno. zato i kažem da mi je najviše malog žao i ne bih išla na prigovaranje zbog njegovih loptanja i ne znam čega, nego bih mami ukazala na to da ona previše viče

[cappy]

Ja mislim da bi majci trebalo ukazati na to da s s malim može i treba na drugi način a ne dernjavom( ovo ja usput i sebe podsjećam), ali onako više prijateljski s razumijevanjem, pa će se možda s vremenom uspjeti bar donekle kontrolirati. Kao što netko reće, dobro da nisu bezobrazni, već pokazuju naznake spremnosti na suradnju, no mami očigledno treba pomoć u tome.

[rahela]

lajkam svaki Angien post

u cijeloj priči, meni je tog malog jako žao

mi smo glasna obitelj, ja pogotovo
najstariji slabije čuje, a i razvio je selektivni sluh kad ga se treba podsjećati na školske zadaće, učenje i slično

samo usput da spomenem, ljeto smo bili na moru (prvo ljetovanje u 5ero)
frka me bilo kako će to izgledati sa troje djece, a svako od njih traži potpuno različite stvari (veća razlika u godinama), a mi u minijaturnom prostoru
bilo je fantastično!
gazde su u apartmančiću ispod našeg i isto imaju troje djece
količina vikanja odraslih je bila otprilike jednaka kod njih i kod nas, kao i količina cendranja klinaca
muž i ja smo odahnuli kad smo vidjeli da je kod drugih isto kao i kod nas, jer inače živimo u kući, pa ne znamo koja razina buke peteročlane obitelji je "normalna"
u svakom slučaju, i dogodine idemo na isto mjesto na ljetovanje

savjet i dalje nemam drugi, osim da stalno i ponovo pokušavaš ufino sa gospođom
pozovi ju na kavu, pa će joj možda biti neugodno toliko vikati ako ste u nekakvim "prijateljskijim" odnosima

[n.grace]

pa da, znam, to nije normalno. zato i kažem da mi je najviše malog žao i ne bih išla na prigovaranje zbog njegovih loptanja i ne znam čega, nego bih mami ukazala na to da ona previše viče

slažem se
razgovaraj s mamom i reci joj da te ne smeta dijete, već njena vika
ali ne očekuj previše
ona je vjerojatno takva osoba i ja isto mislim da tu nema puno pomoći

primjerice, tetak od mog muža neprestano viče, što god rekao (pogotovo kad se smije)
ali to je njegov način govora
to je toliko glasno da mi je znalo biti i neizdrživo kad bih ga slušala kako priča
srećom pa živi u kući, ne u stanu

[šafran]

Bluebella opet cu ti reci nikako, to je nacin na koji oni funkcioniraju.
a to da se dere za pranje zubi, eto i ja se derem na isto.

cesto je problem i u izolaciji izmedju katova, a i stanova. Mnogi se zale da cuju susjede kad su i na WC-u.

Tako je i kod nas. Nekad čujem prvog susjeda u 5 ujutro kako prdi čak

[šafran]

svi se nekad deremo ili vičemo... nije problem u tome. problem je što to traje i traje dokle god su u stanu uz lupanja klepetanja i sve ostalo.
čini mi se da nitko je malo tko skužio što sam zapravo htjela ovom temom, samo se svi nadovezuju šta tko radi.
dosta nas živi u stanu i čuju se i oni ispod i iznad kao i mi, ljudi žive i to je ok....
ovi svoj život u stanu u kompletu dijele, i kupanja i ručkove i ustajanja ujutro i odlazak u krevet. SVAKI DAN...

ako je netko imao sličnu situaciju i ima neki savjet bila bih zahvalna.... uvjeravanje mene da je to odozgor normalno neće proći.
ima gorih.. znam.... ali ima i boljih. do sada su svi bili takvi. ovi nisu, zvukovi koji oni proizvode nisu normalni i nisu za stan.

Sve je to ljudski, različit smo, tko zna koje žena još probleme ima u životu, a klinac ko klinac, ništa nenormalno nema niti u njenom niti u njegovom ponašanju, imaš peh što je zvučna izolacija loša. Ali sve ovo što si navela nisu susjedi iz pakla.
Je to su normlani zvukovi na žalost. Ponavaljam nas nije bilo ni čud ni osjetiti prije par godina skupa sa teletom od psa, sada je trenutno stanje ko da nas živi 20toro u stanu. Izolacija je loša i sve se čuje i iskreno i mene bi živiciralo da imam ovakvu obitelj poput naše iznad nas, ili pored nas, ali srećom nemam.
I mislim generalno da se previše razbacuje samo tako olako sa takvim etiketama i zvanjem socijalne i policije.

[cappy]

[QUOTE=n.grace;2699761]slažem se
razgovaraj s mamom i reci joj da te ne smeta dijete, već njena vika
ali ne očekuj previše
ona je vjerojatno takva osoba i ja isto mislim da tu nema puno pomoći

Zavisi, možda i ima. Moja prva susjeda ( u kući , pa je izdrživo) je bila jako glasna ( čitaj: živčana) vrlo često, no otkad se zaposlila gotovo ju ne čujem iako je i dalje većinu dana doma, žena se naprosto smirila, no znam i jednu kojoj je glasna priča stil života, ono: želim biti glavna,u centru pažnje, nek me svi čuju...Takva se neće nikad promjeniti i hvala Bogu što živi malo dalje jer ne bih njoj voljela biti susjeda.

[Bluebella]

razmišljam danas pitati susjedu koja živi kat iznad njih šta ona misli o svemu tome.
u stanu iznad ovih žive mama, tata i sin od 5god, čisto me zanima mišljenje iz njene perspektive, jer ako se čuje kod mene, čuje se i kod nje jednakim intenzitetom.

[šafran]

Ja mislim da bi majci trebalo ukazati na to da s s malim može i treba na drugi način a ne dernjavom( ovo ja usput i sebe podsjećam), ali onako više prijateljski s razumijevanjem, pa će se možda s vremenom uspjeti bar donekle kontrolirati. Kao što netko reće, dobro da nisu bezobrazni, već pokazuju naznake spremnosti na suradnju, no mami očigledno treba pomoć u tome.

Da, samo kada ga zagrli, poljubi i pogladi po glavi, obrazu, se ne čuje. A tko zna koliko puta to dnevno nrapvi, osim dernjave.

[sirius]

Meni je bilo fenomenalno kad smo se uselili u iznajmljeni stan, tj. kat od kuce.
u prizemlju je zivjela slobodna mlada zena. I tako se mi useljavamo, a stan je bio zapusten, pa sam se primila usisavaca u subotu u podne. I moj zivahan sin je zgrabio usisavac i potegnuo po podu par puta. I evo nje, niti se predstavila nije , da kakav je to nacin da lupamo. Iznad moje glave tisucu upitnika.
subota, podne, jasno da proizvodimo puno vise buke nego sto je bilo prije ( nitko godinama tu nije zivio).
pa sam ju fino otpravila njezinoj kuci i rekla da mi je zao zbog lose izolacije, ali da niti ja necu trpiti uznemiravanja i izderavanja zbog normalne zivotne buke.
vise se nije zalila . Na nista.

[davorka]

Ja isto imam troje djece i vjerovatno moji susjedi isto čuju nas jer nismo baš najtiša obitelj na svijetu. Međutim, ja svojim klincima ne dozvoljavam da nabijaju loptu po stanu iako bi htjeli, što zbog sebe, a isto tako i zbog drugih ljudi. Mislim da je lopta za igralište, isto kao i romobili, bicikli i druge takve stvari.
Pazim kad je kasno da ne urliču po kući i ne nabijaju nogama jer mislim da bi nekome moglo smetati.
Živjeti u zgradi nije isto kao živjeti u vlastitoj kući i mislim da bi ljudi toga trebali biti svjesni i imati obzira prema susjedima.
Razumijem Bluebellu da joj je teško slušati sve to, pogotovo ako izolacija nije najbolja i to iz dana u dan. Ali, kako stvari stoje, ne čini mi se da će se situacija popraviti jer je već govorila, bez uspjeha.
I uopće mi nije sada primjereno reći ženi da ima i puno gorih susjeda. Da, ima, neki se tuku svaki dan, neki sviraju jer su glazbenici....ali da je to baš normalno raditi u stanu u bilo koje vrijeme, baš i nije.

[Angie75]

A i percepcija se mijenja kako vrijeme prolazi. Kad je moj bio beba, susjedov unuk je po cijeli dan napucavao loptu u vrata od garaže, ona su mu glumila gol. ja sam šizila, hoće li više netko smiriti tog malog, pogotovo dok je moja beba spavala.
Sad moj nabija loptu, a ja se čudim kako ikome može smetati dječja igra :laugh:

A da ne govorim kako se moj u dobi od neke 1.5 godine derao kad bih mu prala kosu, sve sam čekala da mi neko pozove czss.
Tako da... Bluebella, ili razgovaraj s mamom ili se navikni. Ne znam kakav konkretno savjet očekuješ, ali razumijemo te mi i predobro, bez brige

[šafran]

Ma joj zgrade, mrzim zgrade, evo recimo baš kad si to spomenula, netko tko svira instrument, recimo klavir ili saksofon, treba vježbati u prosijeku 2 sata dveno i to je obično negdje ili nakon škole ili popodne ili čaki na večer jer prije podne je i ono u školi.
A takvo vježbanje zna zvučati jako jako iritantno, pogotovo kad se radi o djetetu, puno gore od nabijanja lopte, bar meni, nekom bi pak bilo obrnuto. A tebi beba spava, ili imaš migrenu, pms, očeš samo miiiiiir..i nema šta il se pomiri sa stanjem stvari, ili seli u kuću, tko ima para za kuću, naravno

[bella77]

Nitko od nas tamo ne živi, pa ne može suditi. Ako je žena 7 mjeseci trpila i pokušavala riješiti na lijep način, a situacija je i dalje ista, moje mišljenje je i dalje da treba nešto poduzeti. Da je neka normalna razina buke, vjerujem da bi se već navikla, a i prije je stan bio useljen, ali očito da buka nije bila tolika.
Ja sam svojevremeno živjela blizu aerodroma. Na svakodnevno polijetanje i slijetanje aviona sam se navikla, da ih nisam niti primjećivala, ali na prebučnog susjeda nisam nikad. Sva sreća, pa sam se odselila.

Ja bih prvo rekla konkretno ženi što me smeta i da očekujem da popravi situaciju. Možda joj do sad nisi rekla jasno, bez okolišanja i uvijanja. Lijepo: preglasni ste, mi ne možemo živjeti od vašeg deranja. Ako se situacija ne popravi, prijetiti policijom i socijalnom (sorry, ali meni je ovo svakodnevno izderavanje na dijete, koje sigurno traje godinama, ništa drugo nego zlostavljanje). Ako opet nema poboljšanja, pozvala bih, dal policiju, dal socijalnu... ne znam. Iskreno, kad gledam onu "policijsku ophodnju" (opet se reprizira), ovo mi spada u prosjek njihovih intervencija.
U međuvremenu, probaj malo amortizirati buku, nek ti radio radi doma (sama odredi koliko glasno), a ne da je potpuna tišina, pa i vikanje sa kata iznad možda neće odmah probuditi dijete.
... a da sam ja u pitanju, odavno bih tom dečku uzela tu loptu... i vratila mami. Svaki put. I zamolila je da ne viče na dijete, nego ga odvede na dječje igralište.

[cvijeta73]

u cijeloj priči, meni je tog malog jako žao

a meni dečka od mame

[NetkoMiOteoNick]

a meni dečka od mame

On je punoljetan i slobodno može otići, ako ga nešto smeta, tako da...

[Ginger]

a meni dečka od mame

[Ginger]

E da, i moja srednja se za pranje kose derala ko da ju netko kolje, prestrasno
Pune 2,5 godine
Isto sam cekala da mi za to netko pozove socijalnu sluzbu
Nismo joj bas cesto prali kosu

[Bluebella]

otišla sam maloprije kod susjede, na bolovanju je pa je doma sama.
bilo mi je baš neugodno započeti razgovor i temu jer ono dobri smo si, uvijek malo popričamo na hodniku ili ispred zgrade, ali nije baš da idemo na kave jedni kod drugih.
kad sam ju pitala dali je primijetila da su ovi glasniji nego što je to uobičajeno žena me doslovno izljubila, veli da je očajna i da je cijelo vrijeme negirala problem, ali prije dva tjedna je mali u vrtiću imao zadatak nacrtati nešto po izboru a mali je nacrtao ženu i dijete sa rukama u zraku i izgledaju kao da se svađaju (pokazala mi je crtež). tete iz vrtića su joj dale crtež naravno (privatni vrtić i između redaka tražile objašnjenje). njen muž je na to poludio i sa tim crtežom otišao kod ovih problematičnih i veli da je ženi bio jako jako neugodno, da se skoro rasplakala. slijedećih par dana je vladao koliko-toliko mir, a onda opet polako sve po starom. i eto, i ova iznad njih je isto luda i ne zna šta bi. njoj je grozno jer joj to mali od 5god sluša i sve upija.
ako joj crtež nije pomogao da shvati, mislim da tu nema nažalost pomoći nego se nadati da će se odseliti

[angel 1]

Kada su moji bili male bebe i spavali preko dana okolnu buku smo rješavali tako da bi im pustili cd s laganim instrumentalom ( jedan mi se skroz izlizao s prvom malenom) ili bijelom bukom - obožavali su kišu ( al bas ono pljusak) . A imamo buke okolo kao u priči...od pekare u prizemlju ( koja počinje s radom u 2 u noći ) do kafića i pijanih gostiju kad idu doma oko ponoci pa do susjeda koji su tulumarili ( srecom sad su oni dobili bebu) ... Al da je i mm intervenirao puno puta je i zvao policiju kad je morao je...
Al probaj to s muzikom koju mozes stisavat i pojacavat po potrebi, a bebi ce to biti jedna konstanta i nece cuti ove druge zvukove...

[Lili75]

Bluebella, i meni bi ta buka strašno smetala, nabijanje lopte i deračina po cijele dane. Žao mi je tog djeteta i da ona kao majka ne može imati nikakvu kontrolu na djetetom i neku normalniju komunikaciju.

Ja bih uredno kad su klinci nabijali ispod balkona od zid/fasadu zgrade a beba mi spavala zamolila da se prebace 20 metara s druge strane gdje se nalazilo košarkaško igralište.
Djeca bi uglavnom bez problema tamo prešla, neki pojedinci su se znali svađat al uglavnom djeca poslušaju pogotovo ako ih se lijepo zamoli.
"Zlato jel se možeš molim te igrat s loptom tamo na igralištu jer mi beba spava? hvala ti puno." 99% će ih poslušat.

A ako baš u stanu nabija košarkašku loptu (što mi fakat nije normalno a i vani je ljepše na svježem zraku) ja bih pozvonila na vrata i zamolila dijete za tišinu jer beba spava, a uostalom može izaći i van na igralište i tamo se igrat. To sam i napravila jednom, ostaviola bebu u krevetu da spava i pozvonila u stan na kat iznad jer je bilo nesnošljivo ko da mi čekić lupa po glavi. uh,...kad se sjetim...

A za deračinu rješenje nemam, ja bih kod nas probala preko predstavnika stanara (naš je izvrstan), da kaže mami da se susjedi žale na buku,a ako bi jako prekardašili i nema drugog rješenja onda bih anonimno pozvala policiju, nema veze što neće moći ništa konkretno napravit, al neka dođu.
Možda se mama malo zamisli nad svojim ponašanjem.

Evenutalno možda bih s tom susjedom stan iznad zajednički otišla do majke i s njom u miru popričala. Možda ima koristi i od razgovora s maminim dečkom...možda razuman čovjek (jedini koji ne viče) koji je može urazumit. Meni je žao tog konstansntog iživljavanja nad djetetom, motra postojaati neki drugi način za postavljanje granica i odgoj od stalnog deranja:jutarnjeg, popodnevnog i večernjeg.

i ja se deračim da budem iskrena, al ovako nešto kao što je bluebella opisala svakodnevno svakih par sati mi nije normalno, kakav život ima to dijete i kakve poruke dobiva.

[zadarmamica]

Sva sreca sto zivimo u svojoj kuci hehehe
Ja imam jako jak glas.bas sam neki dan rekla da mi nebi mogli u zgradi ziviti.

[Cubana]

Nas je četvero, susjeda do nas petero (troje male djece). Iznad isto četvero.
Svi se mi čujemo, svi mi viknemo, svako dijete trči po stanu, gura igračke...
Zgrada ima koma zvučnu izolaciju.
Pa ipak viku čujem samo kad je kod nas ekstremna tišina (npr kao sad ja sama doma) i kad netko baš popi..i
Sve ostalo je normalan zvuk obitelji s malom djecom čiji se roditelji ipak ne izderavaju od ranog jutra i ne dozvoljavaju im nabijanje loptom o pod.

Policiju smo zvali samo susjedi kod koje su cijelu noć treštali narodnjaci.
Al ni njoj od prve. Prvo smo ju molili da se stiša.

[trampolina]

A ja i dalje mislim da nema pomoći. Osim možda da s mamom postaneš najbolja prijateljica i kreneš u polagani preodgoj.

Ali ja bih prije iznajmila svoj stan i otišla u podstanare (to sam i napravila, među ostalim radi problematičnog kvarta).

Kad smo useljavali u kat kuće (naš 2. podstanarski stan po redu) prvo što sam napravila je da sam otišla do susjeda, rekla mu da imam troje djece i da će buke biti. Ali da slobodno intervenira kad pretjeramo.

Nije se još oglasio

[Apsu]

otišla sam maloprije kod susjede, na bolovanju je pa je doma sama.
bilo mi je baš neugodno započeti razgovor i temu jer ono dobri smo si, uvijek malo popričamo na hodniku ili ispred zgrade, ali nije baš da idemo na kave jedni kod drugih.
kad sam ju pitala dali je primijetila da su ovi glasniji nego što je to uobičajeno žena me doslovno izljubila, veli da je očajna i da je cijelo vrijeme negirala problem, ali prije dva tjedna je mali u vrtiću imao zadatak nacrtati nešto po izboru a mali je nacrtao ženu i dijete sa rukama u zraku i izgledaju kao da se svađaju (pokazala mi je crtež). tete iz vrtića su joj dale crtež naravno (privatni vrtić i između redaka tražile objašnjenje). njen muž je na to poludio i sa tim crtežom otišao kod ovih problematičnih i veli da je ženi bio jako jako neugodno, da se skoro rasplakala. slijedećih par dana je vladao koliko-toliko mir, a onda opet polako sve po starom. i eto, i ova iznad njih je isto luda i ne zna šta bi. njoj je grozno jer joj to mali od 5god sluša i sve upija.
ako joj crtež nije pomogao da shvati, mislim da tu nema nažalost pomoći nego se nadati da će se odseliti

Ajme strašno.
Meni je najgore što se iz tvoje priče može vidjeti da je žena svjesna da se dere, da su glasni i da se treba smiriti, vjerojatno i nije loša osoba a toliko joj je valjda teško i uopce nema samokontrolu i ima slabe živce. Jadno i dijete njeno, pa to što ona radi je psihičko zlostavljanje, ne možeš se na dijete derat za svaku sitnicu.. Da se na mene stalno deru i ja bi lupala loptom u pod, ta igra bi mi bila bijeg u svoj svijet..

[Uh-puh]

Nemam direktno iskustva…ali…
Znam jednu takvu mamu i jednog takvog dragog decka. Koji su s godinama postali ovakvi kao tvoja susjeda. Ova koju ja znam je otisla na zivce…da ne dramim dalje (grozote su to).
Isto tako galami kao i tvoja i zato mislim da je to i kod tvoje modus operandi (kako je vec netko rekao) i da to nece prestati nakon nekoliko ljubaznih zamolbi i pokoje kavice.
Mozda bi se malo smirila da se skroz dobro sprijateljite, pa da njen mali provodi dosta vremena kod vas, da ti puno pricas s njom, pa joj npr. za bozic kupis knjigu o odgoju i sl. Zena treba pomoc da bi se promjenila, jer vidi da grijesi, samo sto vise ne moze izaci iz zacaranog kruga. Da li ju zelis „terapirati“? Mislim da je izvedivo, al treba stvarno uloziti puno vremena, energije i strpljenja.

Zakon ne znam kakav je, nisam se interesirala, al mogu ti napisati sto je ovdje u Austriji „proslo“, dakle koje ponasanje se moze sankcionirati. Mislim, shvati ovo kao natuknice, jer je sve „cula sam“ i „citala sam“.
Daklem, bio je clanak u novinama. Curica je dosla kod bake u posjetu na nekoliko sati. Bila je glasna, nabijala s necim, lupala nogama i stanar ispod je zvao policiju. Roditelji/baka su odmah dobili novcanu kaznu. Usokirala sam se, al pisalo je (jer su ocekivali sok citatelja) da je to zakonski izvedivo. Nikad cula, al eto…

Drugi slucaj ne znam kako je zavrsio, ali znam da su jednu mamu tuzili stanari (ispod ili iznad, ne znam) zbog buke koju joj dijete radi.
U Austriji ti ocito svatko moze zagorcati zivot ako imas glasno, divlje dijete, jer se i od djece ocekuje da prave samo podnosljivu buku. Trebalo bi provjeriti zakon…ako bi se odlucila za tu taktiku. Ako postoji mogucnost da dobiva novcane kazne, to bi ju najprije natjeralo da promijeni modus operandi. Okrutno je, slazem se, ali dokle….

Ja mislim da se ovdje ne radi o nervoznoj majci, nervozne majke ne proizvode konstantno toliku buku. A mislim da znam koliku buku proizvodi jer poznajem tu jednu slicnu i osobno sam dozivjela njeno deranje i vristanje na dijete. To su strahote.

Osobno bi se vjerojatno odlucila za prvi pristup, pa ako ne upali, onda bi se dalje informirala.

[šafran]

Ja bi se samo ovdje malo nadovezala. Puno toga se može pročitati po novinama, ali realnost je često puno drugačija.
Čak i kod nas u Munchenu, poznatom policijskom, staromodnom, konzervativnom gradu odvajkada valjda, nije to baš tako. Nedavno je upravo donešen zakon u Njemačkoj da djeca smiju raditi buku, mislim konačno, pošto je Munchen specifično pun starih ljudi od kojih su mnogi zaboravili da su i oni nekad bili djeca, pa rade probleme jer djeca u parku ispred zgrade vrište, nabijaju lopte i slično.

U Njemačkoj ti ne može svatko zagorčati žvot jer imaš glasno i divlje dijete, to ovdje ne prolazi, pošto to nema veze sa zdravim razumom, zabranjivati i ograničavati djeci da budu djeca. Dapače brani im da se izdivljaju dok su mali, tek onda očekuj probleme u pubertetu. Djeca se moraju kretati, trčati, nabijati, glasati se, uskrati im to, kočiš im i motorički i mentalni razvoj. I da to trebaju baš svaki dan, i to u velikim količinama. I to nema veze sa tzv, odgojem tj. kulturnim ophođenjem i ponašanjem, što se često trpa u isti koš.

Da, problem je što smo se utrostručili unazad svega stotinjak godina, previše nas ima na malim i skučenim prostorima, ali šta je tu je, tako je, ili ćeš se pomiriti sa time ili i sebi i drugima zagorčavati život.. I ja volim mir, i smeta me nekad divljanje, vriskanje, i buka koju proizvode moja vlastita djeca, i naravno da to sve ostavlja tragove i na psihi i na živcima, pogotovo ako dobiješ djecu malo stariji pa te već ipak malo nagrizao zub vremena, ali nikad mi nije palo na pamet ni prije djece ni danas kad ih imam psihoanalizirati druge majke, očeve i njihovu djecu.

Osim toga često se pokaže da baš oni koji sebe smatraju izvrsnim roditeljima, upravo to nisu, a i da mi sebe vidimo sasvim drugim očima, nego što nas percipira okolina, pa bi kod ovakvih tema i to bilo dobro imati nekad na umu.

[jelena.O]

Da se na mene stalno deru i ja bi lupala loptom u pod, ta igra bi mi bila bijeg u svoj svijet..

vidiš a ja bi ošla vani i vani nabijala, ili šetala po parkovima

vjerovatno je i do klinca.

[Angie75]

A susjedi iz pakla su zapravo ovakvi http://www.vecernji.hr/crna-kronika/...zapalio-973926

[sirius]

Joj, safran, Njemacka je stvarno specificna . Bili smo sa djecom u Berlinu nekoliko dana i bas sam se osjecala kao u zatvoru ponekad. Na djecjim igralistima su oznake da svaki dan ne smije biti buke ( normalne djecje buke na igralistu )
od 12-16 sati ( ili tako nesto). I moja teta nas je stalno stisavala u to vrijeme ako smo bili u dvoristu ( djecja igra i glasnije pricanje!).
Mislim , koma!
Meni je to nezamislivo.
kad je M. bio mali zivjeli smo u zgradi na pescenici, jedan prozor je gledao na park, drugi na " klub mladezi roma hrvatske".
buke je bilo, ali nije mi smetala osim ako se muzika nabijala u gluho doba noci.
tada smo zvali policiju.
za ostalo zatvoris prozor i zivis dalje.

[sirius]

A ove psihoanalize majke i procjene teskih trauma za dijete zbog deranja...
mozda djete ima posebne potrebe pa ne reagira na majcine upute?
hoce to netko to mozda analizirati?

[Apsu]

vidiš a ja bi ošla vani i vani nabijala, ili šetala po parkovima

vjerovatno je i do klinca.

Ja nebi imala volje izaci iz kuce, koliko god sam samo dijete..

[spajalica]

vis ja se ne bi nikako usudila analizirati majku, ni kao prolupalu, ni kao nekulturnu, ni kao bilo sto. zenu ni cula ni vidjela, a ono sto znamo je da nije neugodna u komunikaciji 1 na 1 i da na sina vice svaki dan. no nemam pojma koliko puta je fina, njezna i pazljiva.

[Tanči]

vis ja se ne bi nikako usudila analizirati majku, ni kao prolupalu, ni kao nekulturnu, ni kao bilo sto. zenu ni cula ni vidjela, a ono sto znamo je da nije neugodna u komunikaciji 1 na 1 i da na sina vice svaki dan. no nemam pojma koliko puta je fina, njezna i pazljiva.

Pa da, nemamo pojma o ničemu.
Čuli smo samo jednu stranu priče, a ja pouzdano znam da su ljudi skloni pretjerivanju.
Policija, socijalna? Svašta.
Djeca su bučna, igraju se, trče, smiju...to je normalno.
Meni bi bilo nenormalno da ih se ne čuje.
Tko ima tanak san, nek zatvori prozor i živi dalje.
Ja stanujem dva metra od glavne prometnice i kad sam doselila mislila sam kako nema šanse da ikada zaspim u tom stanu.
Buka mi se činila strašna.
Auti, kamioni, cijelu noć.
I gle čuda, navikla sam.
Spavam bez problema uz otvoren prozor.
To je sve pozadinska buka koju ne doživljavam.
Isto kao i blizanci koji su stanovali iznad nas pa došla druga obitelj s curicom koja je stalno, ali stalno plakala i obožavala trčati u maminim klompama u ponoć.
I kaj sad?
Da odselim?
ILi ih prijavljujem?
ZA što točno?
Što hodaju po stanu ili što beba plače?
Pa to su normalne pojave u zgradama.
Tko se ne može nositi s time nek odseli u kuću gdje u krugu nekoliko kilometara nema žive duše.
Ima takvih mjesta u RH na biranje.

[zadarmamica]

Znamo samo jednu stranu.
A mozda je otvaracica teme neispavana mama male bebe.

[cvijeta73]

potpis, sirius, angie, spajalica...
mi imamo situaciju koja nije nimalo bezazlena. radi se o dječjem parku ispred zgrade i jednom bračnom paru koji ne podnosi buku iz parka.
buku dječje igre u parku.

prvo su zvali policiju. pa su zvali neku inspekciju koja mjeri buku. pa je došlo do toga da nam vrijeđaju djecu, i to ružno - s balkona se deru, niste djeca nego - stoka, roditelji su vam stoka i odgajaju divljake, jedini domet u životu vam je nabijanje lopte, i sve u tom stilu.
neki dan je eskaliralo kad sam čula da s balkona prijeti mojoj m da će joj se spustiti dolje, pa sam doletila u vidu munje i poludila da me je čulo cijelo naselje.

e sad. reći ćete - munjeni su.

no, ajmo poslušati taj park njihovim ušima, ušima ljudi koji su stan na prvom katu zgrade koja gleda direktno na dječji park, vidjeli po zimi, kad nije bilo nikoga u parku, ušima ljudi koji eto nemaju djece i po prirodi su malo živčani, koji su imali valjda neku predodžbu kako bi trebala zvučati dječja igra, a da je njima prihvatljivo, ušima ljudi koji su kupili stan u mirnom i tihom kvartu, s idejom da će u miru piti čaj na balkonu.

a dobili su stan s pogledom na park u kojemu svakodnevno hrpa djece vrišti, urla, dere se, ljuljačke iritantno škripe, a udarci lopte im udaraju direktno u mozak. i kad ovi mali napokon odu, dođe ekipa na hakl, ekipa 18- godišnjaka koja igra košarku, psuje, urla, dere se. i tako svaki dan. po ljeti do 10 pa i 11 navečer.

hoću reći, meni ne pada na pamet stišavati djecu u dječjem parku. ali ono što je meni melem za uši, jer znači da nisu na kompu ili u kafiću - njima je noćna mora.

skroz je offtopik, al uvijek se sjetim Christiane F i njenog odrastanja na betonu berlina. vrijedi to imati na umu, i svako se malo podsjetiti kad nas djeca i njihove pi*darije iznerviraju, pa citiram. obzirom da dotična gđa radi u dječjoj knjižnici, i njoj sam to ubacila u sandučić.

U Gropiusstadtu smo jednostavno automatski učili činiti zabranjeno. Zabranjeno je, na primjer, bilo igrati se igara koje su nas najviše veselile. Zapravo je sve bilo zabranjeno. U Gropiusstadtu stoji gotovo na svakom uglu neko upozorenje. Takozvani zeleni nasadi oko visokih kuća zapravo su nasadi upozorenja. Većina upozorenja, naravno, zabranjuje nešto djeci. KAsnije sam jednom prepisala u svoj dnevnik sadržaje upozorenja. Prvo je upozorenje stajalo već kraj naših ulaznih vrata. Po njemu bi se djeca imala pravo još samo šuljati po našem stubištu i oko kuće. Igranje, skakanje, koturanje ili vožnja biciklom bili su zabranjeni. Zatim na svakom uglu travnjaka stajao je natpis: "Ne smije se hodati po travi". Natpisa je bilo ispred svakog i najmanjeg zelenila. Čak ni s lutkama nismo smjeli sjesti na travu. Zatim je tu bila jedna bijedna ružina lijeha i pred njom natpis: "Zaštićeni nasadi". Ispod tog natpisa bio je naveden paragraf po kojem ćemo biti kažnjeni ako se previše približimo jadnim ružicama. Smjeli smo, dakle, samo na igralište. Na svakih nekoliko visokih kuća dolazilo je po jedno igralište. Ono se sastojalo od popišanog pijeska i nekoliko polomljenih uređaja za penjanje i, jasno, jednog velikog upozorenja. Natpis se nalazio u pravom željeznom ormariću, pod staklom, a ispred stakla bila je rešetka da ne bismo razbili tu glupost. Na ploči je pisalo "Red na igralištu", a ispod toga da treba djeci služiti za "radost i oporavak". "Oporavljati" se nismo smjeli kad je nas bila volja, jer na ploči je stajalo debelo pot-crtano: "...u vremenu od 8 do 13 i od 15 do 19 sati". Poslije škole nismo dakle imali pravo na oporavak.
Sestra i ja ne bismo zapravo uopće smjele na igralište, jer je po natpisu bilo dopušteno igrati se samo "uz suglasnost i nadzor ovlaštenog odgojitelja", i to samo vrlo tiho: "s posebnim obzirom treba poštovati potrebni mir stanara". Mogli smo, dakle, tek vrlo pitomo dobacivati gumenu loptu, dok su "igre loptom zabranjene".
Ništa od graničara, ništa od nogometa. Za dječake je to bilo posebno zlo. Svoj višak energije iskaljivali su na uređajima za igru i klupama i naravno na pločama sa zabranama. Bogzna koliko je love stajalo da uvijek iznova obnavljaju ploče...

[bubica27]

Tako je, obziri ljudi željni mirog obiteljskog života nek se udalje. Normalno je slušati nečije svađe, rasprave i deranje i vrijeme je da se naviknete na život.
Možda se oni uopće nit ne deru, ti se samo možda osjetljiva..još malo pa ćeš biti ispasti i ljubomorna na njih .

[Mima]

ha ha cvijeta, jako dobar opis, a i citat

još se mogu uživjeti u glave tog para iz tvoje priče, ali u glave brojnih mojih susjeda koji su kupili stanove u velikom, novom, napučenom naselju, a očekivali su - ne znam što, zaista ne mogu

tako ih sad sve smeta, i djeca, i psi, i glasni ljudi, i tulumi, i veš mašine koje rade po noći, i vježbanje instrumenata

trebate vidjeti kad krenu bijesne poruke na A4 papiru po stubištu, po liftovima, kakva su to literarna dostignuća MM i ja uvijek komentiramo da je opet otvoren natječaj za najbolji sastavak o zlim susjedima

[Angie75]

Mi djeca s kolodvora Zoo
Super je citat, baš si ga dobro izvukla, onako za inače se podsjetit...