Čestitam na odlasku "paklenih"!!!
Huawei Zekanin Tapatalk
Mene samo brine tko će se doseliti sljedeći...
oh i mi u novoj zgradi imamao jednog bušača, jedno vrijeme je stalno bušio.
Čak sam mu došla i na vrata s bebom i rekla ako može usred dana malo prestat da mi beba odspava a ono on rezbari nekih strojevima zid u hodniku, rezbari nisam sebi mogla doći. Grozota od kiča a on bez posla....pa udri.
Bluebella, jako mi je drago zbog tebe da se ovi sele, jupiiii jeeee
šta ljudi kad preuređuju moraju zadovoljavati i ukus susjeda?
i meni drago da se sele, samo se nadaj da neće doći neki još gori. a i pitam se kome će se sada doseliti iznad glave, ako nekoj od vas, tema bi mogla brzo ponovo oživjeti.
Dakle, što sa susjedom, za kojeg kažu da ima ptsp, cijelu noć je galamio. Četiri puta me probudio. Sva se stresem i osjetim kako mi kortizol jurca žilama jer su me divljačkom galamom budili cijelo djetinjstvo. I sad opet isto... tolike godine nespavanja i mislila sam da će sve biti u redu, ali ne. Prijava policiji nema smisla jer čovjek je bolestan. Ostali susjedi negoduju, ali su se navikli. Razgovor s njim ne bi pomogao. Što preostaje?
Nemam pojma. Čini mi se da čujem neki ženski glas, ali ne znam jel živi s njim il što. Neki ga je muški glas pokušavao smiriti, ali očito nije uspio. Udaranje namještajem i galama.
Joj bas teska situacija, covjek bolestan. Stvarno ti ne znam sto reci. Najgore je njima koji zive s njim.
Mozda da si kupis one siliknske cepice za usi u DM-u. Ja i inace spavam s cepicima.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 03.07.2021. at 10:34
Dzizus Cathy kako nece cuti djecu, ja i kroz cepice sve cujem. Da bar ne cujem. Al ja imam extra sluh.
Ja sam imala cepice i u rodilistu, a cula sam bebe 4-5soba dalje.:rolleyes:
Posljednje uređivanje od Lili75 : 03.07.2021. at 11:04
I ja imam osjetljiv sluh. Dođe mi da si zabijem nekaj u uši da više ništa ne čujem. Samo hoću mir po noći dok spavam. Da imam jednu jbn noć u životu, a da se naspavam ko čovjek. Zar tražim previše? Nije čudo što sam trapava.
Ne trazis uopce previse zuta, ali tako je kako je.
žuta ja te u pitpunosti razumijem, vjeruj!
Nemam savjet, osim da pitrazis drugi stan ako si u mogućnosti...
Potpuno mi je neprihvatljivo da me nocu budi buka a zbog slicne situacije prije puno godina sam se doslovno razbolila.
U svojoj kuci najvise cijenim jednu stvar - miran san.
Sinoc na moru tolika buka sto od ribarske feste sto od mladih susjeda koji nemaju osjecaja da nisu sami na svijetu da mi prisjelo.
Ne vjerujem da pišem ovo, ali evo. Ne bih rekla da su iz pakla. To je ipak malo prejaka riječ.
No, prije cca 2 mjeseca iznad nas je doselila (mislim u podstanarstvo) obitelj s troje male djece. Radi se o neboderu. Živim tu 30 godina i rijetko kad smo čuli susjede, iako je neboder s puno stanova, popričan je mir i tišina.
Smatram i sebe i MMa toleratnim osobama. Ne smeta mi da čuti djecu, ne smeta mi ni da ponekad lupaju i stvaraju buku, ali ovo što mi trpimo je nesnosno.
Traje od jutra do navečer, a najviše od cca 14-18. To je konstantno trčanje s jedne strane stana na drugu, ne trčanje nego stupanje, nabijanje, bacanje, bez prestanka. J. je znala reći kad bi bila ujutro sama da se ne može skoncentrirati na zadaću ni učenje.
MM je bio kod njih cca mjesec dana nakon što su došli. Tata je rekao da su to djeca i da se istrčavaju za park. MM ga je ljubazno zamolio da ipak malo smire, da je nesnosno. Ponudio mu da dođe dolje čuti kako to zvuči.
Ništa se nije promijenilo. Nakon 10tak dana smo im nakon višesatne buke lupnuli metlom od strop. Čovjek je dotrčao dole napadačkim stavom da šta mi to njemu lupamo, to su djeca, šta bi mi htjeli.
Ne znam uopće što napraviti, zapravo sam se došla malo požaliti jer mislim da ne možemo ništa nego trpiti. MM je sad već lagano na rubu živaca.
Nemojte me uputiti na predstavnika jer je niškoristi.
hahahaha mitovski, kao da živimo zajedno u stanu. Stigla me karma nakon što 50 godina nisam ljudima vjerovala koliko susjedi iznad mogu lupati. I ja sam svima govorila - to je normalno, djeca se igraju, ne možeš u zgradi očekivati potpuni mir. Odrasla sam u zgradama i zaista nikad nisam imala tihe susjede. Ali ovo što sad imamo to se ne da riječima opisati. Lupanje doslovno od 5 ujutro do ponoći i to takvo da sumnjamo da ljudi imaju ponija za kućnog ljubimca. Ja nisam tako fina kao vi pa metlom udaram odavno, a lupala sam im i košarkaškom loptom u strop userd noći. MM je išao razgovarati - stav je taj, to su djeca i oni imaju pravo u svom stanu raditi što hoće. Uglavnom, ja urlam na njih s balkona kad postane neizdrživo, kao da smo u Napulju.
Ajme baš si me nasmijala. Jooj bar netko da razumije. Meni iskreno nije jasno kako tako nabijaju s obzirom da su mala djeca. Malo sam čitala prijašnje postove.
Meni ne bi smetalo ni takvo nabijanje da traje neko vrijeme u danu, ali ovo je od jutra do navečer.
Jučer smo poslije ručka malo htjeli odmoriti. Taman utonem u san, bam-tras. Umrem od straha.
Ja pokušavam smiriti situaciju jer MM koji je najtolerantnija osoba koju znam puca po šavovima, a susjed je zadnji put bio dosta agresivan, doletio je spreman na tuču.
Meni nije jasno da netko ima stav da ga boli briga i da ne razmišlja o drugima. Kad je J. bila mala znala je da ne smije nabijati, bacati, loptat se u stanu itd. Najnormalnija mi je stvar ako živim u zgradi da razmišljam i o susjedima.
Sad mi je žao da se nisu doselili susjedima ispod nas.
Jedan jedini put je J. obukla role u dnevnom i prošla u njima do vrata da izađe van, odmah su nam lupali.
Meni je nedavno ispao tanju, odmah su lupali.
Ne smeta mi život, ni da pričaju glasno, ni kad plaču, ni da bace ni da trče, ali mi smeta što je to od 7-22. Ne staje. I nije mi jasno zašto ih ne vode u park.
Hiltijevku u ruke i udri.
Rokaj do mile volje.
Nitko ti nemre i neće niš.
Ja sam imala iznad sebe cca 10 godina krš i lom; blizance i mater koja je samo plakala, a oni su divljali.
Poplavili su mi kupaonu. Sa vodom iz perilice. Kipućom! Niz zidove mi se cijedila kipuća voda puna praška za veš. I tako više puta jer su imali cijev zataknutu na školjku, a blizanci su ju svaki put bacili na pod i pljus- voda k meni.
Onda su se konačno odselili.
Došli su drugi.
S bebom koja je stalno plakala pa bi se roditelji oko 1/2 u noći krenuli svađati, onda je beba s vremenom prestala plakati, ali je žena svaku, ali svaku noć napadala muža da ju vara pa su do jutra urlali i lupali vratima…Ludnica jedno 5 godina.
Otišli i oni.
Sad je iznad mene starija gospođa koja uredno mete balkon tako da sve baca preko i to pada na moj balkon.
Zimi snijeg, a inače prašina i smeće.
I ja urlam preko balkona da prestane bacati smeće i snijeg preko ograde.
Tada prestane, ali za dan, dva evo je opet.
Budna je non stop i u štiklama, valjda.
Ne znam kaj savjetovati osim kupiti stan na zadnjem katu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ajme Mima :lool:
Mitovski, a jesi kontaktirala vlasnike stana? Šteta da je taj predstavnik niškoristi.
Mitrovski kupi im tepih.
Blazena kuca u kojoj zivimo . Iako imamo susjede iz parka na kraju ulice prema kojima su ovi cija djeca divljaju po stanu male mace.
Mima
Pravo je vrijeme za montažu plafonjera! Udarna bušilica u beton pa u svaku sobu po nekoliko
Zakaj bi bilo smiješno ak su klinci alergični
Posljednje uređivanje od jelena.O : 11.07.2022. at 14:04
Nisam... Mladi ljudi... Bila je u visokom stupnju trudnoće, sad je negdje rodila. Ne da mi ih se sad maltretirati.
Ma znam da nema pomoći. Vidjela sam po stavu tog susjeda, nije njemu problem ni potući se. Dođoh se požaliti. Otići ćemo još jednom zamoliti, ali da su išta mislili već bi nešto poduzeli.
Stvarno je nesnošljivo. Jedino da nam svima nabijem slušalice na uši
MM kaže da će se na kraju otići posvađati. Nije mi to drago, stvarno mi taj susjed izgleda ratoboran, a imam dijete koje je samo doma većinu dana. Ne znam šta je sve u stanju napraviti.
Ja nemam ništa pametno da dodam osim što sam umrla od smeha na košarkašku loptu i sve ostalo .
Ako je za utehu ( a nije ), meni je prvi komšija kamenorezac i posao mu je neslućeno procvetao u pandemiji. Svesno sam kupila tu kuću jer je sama kuća OK a cena bila niža, jel... Čovek ima zatvorene radionice na drugom kraju dvorišta koje nikad ne koristi. Struže kamen do našeg zida jer mu tu drvo pravi hlad. Oguglala sam na buku i svakodnevnu slojčinu prašine na vešu i svuda po kući.
Sa druge strane, čovek je do nedavno bio u svakom drugom pogledu savršen komšija, savršeno ljubazan, razgovorljiv, spreman da pozajmi alat, pomogne, da dobar savet... Relativno je i pazio kad pravi buku dok su mi klinci bili mali. Sad ga malo drma kriza sedamdesete životne godine, pod stare dane je postao "sugar daddy" sa nekoliko preduzimljivih i bučnih ženskica mlađih od mene pa je meni malo WTF da gledam Sodomu i Gomoru od njega . U međuvremenu su u mom dvorištu porasla strateški posađena drva, pa se nekako tolerišemo.
A tvorcima trimera za travu i benzinskih kosilica žeim da se nikad ne naspavaju... Moja je ulica puna Forrest Gumpova koji kose jer vole, jednom nedeljno, i svako ima svoj dan u nedelji kad kosi, bar dva sata dnevno. Juče su doslovno prevrtali prašinu jer je suša, ali OCD mora biti zadovoljen.
Noć neću ni spominjati, otkako sam više puta zatekla entuzijaste sa kapuljačama kako meni i komšijama u gluvo doba vire po prozorima i vise po ogradama, sve sam srećnija što sad imam tri psa srednje veličine.
Kupila sam jeftin ali moćan kineski bluetooth zvučnik, i kad mi se baš jako smrkne od višesatne buke pustim od Bore Čorbe na maksimum "Komšije će da me biju..." pa par puta na repeat. Obično poruka stigne gde treba, a ako ne bar se ja osećam bolje.
Zapravo su mi jedini arhineprijatelji komšija koji mi truje mačke jer truje pacove, lomi grane na drveću i gazi ukrasno žbunje ispred kuće jer okreće svoje traktore i prikolice kod mene, i onaj drugi koji mi je već autom umalo srušio betonsku banderu na kuću i koji isprobava maksimalno ubrzanje svoje ogromne motorčine dok su moja deca napolju.
Ako neko misli da selo donosi tišinu, neka razmisli još jednom.
Moja je alergična, nemamo tepihe ali zna da se ne može ponašati kao da nikoga nema ispod nas.
Sirius, imala je moja prijateljica prave susjede iz pakla, to je bila strava. Zato sam i napisala da ovo nosu susjedi iz pakla, ali evo pozivam vas sve da dođete na kavu kod mene pa da vidim što ćete mi reći. Imat ćete tikove dok popijemo kavu.
Stvarno nismo peke meke, ali ja vam ne mogu dočarati što to je.
Moja su se djeca uvijek igrala na podu dnevne sobe, i sigurno se čuo pad igračaka ili kad bi potrčali. Par su puta susjedi pozvonili, ispričala sama se, ali ne možeš tek tako toddlere zaustaviti. Srećom, uskoro su i oni dobili djecu, više komada , ne bi čovjek vjerovao koliko se toga čuje i na katu iznad .
Jooj neću mu ni reći da se slažeš. On kaže da s takvima nema drugačije nego grubo.
On je onako kršan momak, od brda odvaljen, a ona je vrlo vrlo mlada. Neki dan su bili na blagajni u trgovini iapred mene. Vade djeca stvari iz košare i bacaju po blagajni. I ono što mi je upalo u oči da ne idu van ni u park. Park nam je ispred zgrade. Tako da po tome već vidim da nema nekog smisla razgovarati.
Sva sreća pa smo se psihički oporavili od potresa inače mislim da bi sad već bili na rubu
mitovski, ja mislim da bih ja završila u Vrapču s obzirom koliko meni razni zvukovi smetaju
Daj Bože da negdje odsele, ne znam što drugo vam zaželjeti..
A jel spava ta porodica nekad, mitovski?
Ja bi odabrala svoja dva najveća i najzvučnija limena poklopca od šerpe, upozorila svoju porodicu, i negde u tri četiri ujutro otišla ispod kreveta roditelja da vidim umem li da sviram činele . Jedan jedini inspirisani udarac. Ponovljen nasumično, tek svaki treći- peti dan.
I još bi vežbala gaslighting na komšiji- Neee, komšija, ja stvarno ne razumem na šta mislte, kakva buka? ili naprotiv - Daaa, komšija, baš sam bila žedna pa zakačila rukom šerpu, taaaako mi je žao....Dešava se znate?
A vlasnicima stana bi poslala i video i audio snimak života ispod njihovih podstanara, bez nekih posebnih pretnji ili zahteva, samo kao konstataciju.
Posljednje uređivanje od pulinka : 11.07.2022. at 15:12
Spava... al šta ću onda ću se ja zamjeriti ostalim susjedima
mitovski udružimo se i kupimo Zhenlouqi’ Floor Shaker https://www.whatsonweibo.com/the-zhe...irs-neighbors/
Ahahahhahaha Mima, može... Kaj ćemo parne kod tebe, neparne kod mene
Da protisnem i ovdje dve - tri, upoznajte mene, susedu iz pakla, ...
Došla sam u novi stan pred godinu i tri mjesca. Mjesto nije idealno, ali što se može moj bože, sada ne bih nikuda dalje išla, napokon sam se opustila.
U međuvremenu, vikendima se družim s frendicom, na terasi, kad su djeca s ocem. Smijemo se, prepričavamo probleme s bivšima, tračamo, psujemo, popijemo pivu dvije, zapalimo. Nekad se to otegne do 1-2 u noći. Budemo i glasne, ne kažem. To tako ide već godinu dana. Dva tri puta smo imale umjereno glasnu glazbu, s računala, u stanu, ne znam koliko se čuje kroz zid.
Prethodno su kat iznad bili par, oboje alkosi i vrlo glasni, prvi dan se izgalamio na mene i djecu jer ga je smetala buka moje djece, mada su to vesela djeca koja redovito idu u 8-9 sati spavati, bude se u 7, sve po pravilu, dakle, ko švicarska ura.
Preko dana mi se zna desiti da puknem i izgalamim se na njih, kad se natežu i istuku pa svi skupa plaču, nekaj je jače od mene, krenem urlati. Moj subjektivni dojam je da se dešava rjeđe nego prije jer su mi se u međuvremenu razriješile neke privatne stvari pa sam manje u grču.
Psujem često, obilato, sočno. Smijem se grlovito i u valovima, čak i sa sobom, dok gledam Netflix.
U starom stanu sam znala nabiti slušalice u uši i pjevati. Tokom dana, ne toliko noću. Više to ne radim. Neš je crklo u meni, ne pjeva mi se.
Preko je fitnes klub iz kojeg trešti glazba, nekad u 9 navečer tek krene. Pitala sam susedu što je s tim, mahnuli su rukom u stilu što se tu može, već smo navikli.
Pitala sam je za ludog suseda, mahnula je rukom, a jbg, što se može. Nemreš sve krive drine promijeniti.
Nerijetko se razgalame još rulja navijača kada slave po obližnjim krčmama, lokalni pijanci i tako. Izvora buke je na izvoz, nisam samo ja. Okej, može se reći, izlike, ... izlike
Tako da sam si zaključila sljedeće: ovdje su ljudi ležerni, ne smeta im buka. Jedno vrijeme su susede pokušavale graditi neki odnos, donašanje bespotrebnih stvari, zapričavanje, guranje nosa, i tako, ali ja sam introvert i namćor, smenum se teško gradi išta. Posebno kad se osjećam u škripcu jer ne smijem podići glas na djecu bez da me se zakuje na stup srama kroz "idem ti pomoć savjetom". Komentari poput "nikad nisam galamila na svoje". Pokušaji da se popravi moje roditeljstvo od nekog tko ne zna što je troje male djece, sama.
U međuvremenu, sused je prestao galamiti u gluho doba, sad to nekad čini njegova žena.
Drugi susjed iz zgrade koji mu je glumio policajca se preselio.
Sad smo ostale ja i moja galama. Počeli su mi dolaziti prije nekih pola godine. Dva puta za djecu, jednom za glasno pričanje u stanu u četiri ujutro, onda za galamu na djecu u ponoć kad mi je najmanja protestirala da ona neće spavati odvojeno, pa sam pukla i počela se prepirati s djetetom - hoćeš, neću, hoćeš, neću.. s tim da mi je glas nekad užasan, oštar i antipatičan, svjesna sam toga. Zatim su mi došli sad već četvrti put za glasno pričanje na terasi - navodeći da se to događa svaki tjedan, što nije točno jer sam u mjesec dana samo triput ugostila ikoga kod sebe. Osim ako ne računamo dječju graku u podne kad je bio rođendan.
Ranije sam češće imala goste, bila sam glasnija, sada sam to smanjila, ali tek sad mi prigovaraju svaki put. Čudi me gdje je bila ta tolerancija čitavih godinu dana, i paf ... imam svoje pretpostavke,
1 - više ne uspijevaju trpjeti "buku" (nije da imam zvučnike i puštam glazbu kao primjerice fitnes klub prozor do),
2 - treba im novi negativac, ne pomaže saznanje da imaju whatsapp grupu stanara zgrade
3 - ja sam "normalna" i dam se urazumiti pa svatko može na meni vježbati asertivnost,
4 - suseda je stekla zaključak o meni i frendici na osnovu onog što pričamo,
5 - vremena su teška i ljudi su napeti
Moj sljedeći korak je da si stavim alarm na telefon kad otkuca 22 selim se unutar zida i pričam tiho.
Kad bih bila bezobrazna rekla bih, od tolikog buljenja u tv su zaboravili kako je to pričati s nekim. Rijetko se desi da čujem glasno pričanje kroz zid kad im dođu gosti, i nije ništa što bi me smetalo u gluho doba noći kada spavam, osim ako mi san nije toliko krhki i opterećena sam mišlju što moja susjeda čudakinja sad izvodi.
Ajme žuta, ako ćemo direktno i iskreno, evo pitanjce.
Ne razumijem zašto ti je toliko teško s tom frendicom ćakulat do kasno u noć u stanu umjesto na terasi?
Što zbog privatnosti, što zbog poštivanja susjeda i kućnog reda.
Nikakve veze nema što (ni)je tamo neka teretana, niti to može biti izgovor.
Razumijem da nije lako sama s troje djece i to mi je shvatljivo da ima galame i povišenih tonova.
I zadnja rečenica je jako ružna jer netko ima laganiji san i itekako ga mogu probuditi buka i glasni zvukovi, nije nužno razlog :
"osim ako mi san nije toliko krhki i opterećena sam mišlju što moja susjeda čudakinja sad izvodi."
U svemu tome je dobro što si sve osvijestila samo ne razumijem zašto se ne bi prilagodila kućnom redu barem u dijelu koji se tiče tebe, kad već s djecom ne ide. Osobno mi je normalno da ima povišenih tonova s toliko male djece,al ne i da djeca po stanu skaču kao po parkiću, rolaju role, šutaju loptu i sl.To nisam dala ni svojima jer nisam htjela da nekome buče nad glavom.To pišem općenito.
A kad dodju gosti, isto se može malo pripaziti na tajming. Kažeš nije jednom tjedno al je 3x mjesečno
Može se imat goste i da se ne uznemirava susjede u 4h ujutro
A tolerancija nakon god dana, hmm nije ti palo na pamet da su sad pukli i da im je dosta nakon god dana
Ostalo neću ni komentirat.
Ovo sve piše osoba jako osjetljiva na zvukove i lakog sna pa to uzmi u obzir.
U mojoj zgradi pak ko da žive Švicarci, i za mene je to previše
Ovi moji bi te izbacili iz zgrade
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.09.2022. at 16:34
Kod nas ako su neke fešte ili radovi obavezno ide obavijest na ulazna vrata.
Nigdje po hodniku nema bicikala, rola, kolica ništa slično.Samo može zimi cvijeće u posebne kutke pod prozorom od hodnika.
Kamere na oba ulaza.
Nigdje prljavih zidova, a kamoli smeća.
Kažem ti ko Švicarska hahsha
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.09.2022. at 16:37
Mužu uskoro roćkas i fešta, morat ćemo najavit i do odredjenog sata glazba.
Ma u prizemlju smo, nitko ispod ne sluša tapkanje nogu.
Frendica i ja pušimo vani, da ne smrdimo unutra.
Osjetljiva sam i ja na zvuk, i nisam mislila na to gdje me eto probudi zvuk jer me smeta, već to što taj zvuk proizvodi netko kog ne podnosim. Kao ono bračni parovi dok se vole u početku ne smeta im hrkanje jedan drugog, kasnije ne mogu smisliti niti zvuk disanja pored uha. Mislim i mene nervira zvuk njenog hrapavog grubog glasa dok glasno doziva i galami za mačkama. Ali tek odnedavno. Prije mi je bilo simpa. Nije u zvuku stvar. Nego u stavu prema nekome. Ili se varam.
Još ću jednu stvar napraviti, instalirat ću si aplikaciju za mjerenje decibela.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 17.09.2022. at 16:53
Lili mi ko da smo prek bare u odnosu na tvoju zgradu