Moji od ranog proljeća do kasne jeseni žive na dvorištu, doslovno sve čujem
Često se obiteljski druže, smiju, katkad oisvađaju, simpatično dok im ne dođe zet koji je grlat i naporan za popiz.. I neprekidno priča. Neprekidno. Po 5 sati u komadu.
Baš ono nisu naporni, dapače
ali kad i kombinaciji s tim dečkom narodni radio svira od zore do sumraka a počesto i neki neartikulirani narodnjaci to me zna iziritirati
Trampolin imamo i dolaze klinci iz susjedstva, doduše ove godine nakmamje
Znali su satima skakati, ja dođem s posla, hoću malo popodne odmoriti ali jok.
Nisam ih nikad potjerala, računam neću biti mater koja tjera djecu i radi dar mar da bi se naspavala
Susjedine kokoši su pak poseban smor, em lete u moju travue i vrt, em glupe za vratiti se nazad kad ih potjera, nikako pronaći pravi put!
To me baš živcira
Znala sam pustiti svoju kujicu da to riješi, nitko se nije bunio...
Drugi susjed je brz pardona znao doći s tačkama da u mom dvorištu na ere trave za zečeve dok mu nisam objasnila da to nije ok. Onda je prestao ali je jako bio začuđen jer ja imam jako veliku okućnicu. Bem te gluposti..
Ipak smo sa svima u korektnim odnosima.
Tako, suživot