ne bi
moja ima prirodne pramenove već 2-3 godine, sad ima manje od 9 ,i svi pitaju dal se farba, moš misliti .
ne bi
moja ima prirodne pramenove već 2-3 godine, sad ima manje od 9 ,i svi pitaju dal se farba, moš misliti .
Posljednje uređivanje od jelena.O : 18.11.2014. at 13:14
Moja frendica je djetetu od 2ipo god dala kod frizerke napraviti dva plava pramena na plavu kosu.ne kuzi se bas.a frizerka ju je uvjerila da mala vise nece pokupiti uši u vrticu.da uši neidu na tretiranu kosu.
veliki X.
i iskreno nije mi lijepo vidjet na djeci obojanu kosu ili pramenove, nije mi primjereno za dob od 9-10 godina. Nikako. Neke rekoše da se naš stav mijenja s godinama kako djeca rastu, živi bili pa vidjeli al u nekim stvarima sam tvrd orah.
Ako baš žele biti drukčiji, bitno je da su istinski u sebi drugačiji, ne mora se to vidjet odmah na prvu (prvi prolaznik na ulici).
Posljednje uređivanje od Lili75 : 18.11.2014. at 13:56
a zašto nije primjereno godinama? ukusi se razlikuju i that's it. mojoj mami se moje tetovaže nikad nisu sviđale. big deal. meni se sviđaju. a kosa će narast, nije neka trajna promjena
a to o porukama o sebi... nemojte me molim vas...dok god se šminkate, depilirate, farbate i uvlačite u štikle, ne možete govoriti djetetu da je najbitnije ostati prirodan . kod nas je najbitnije da ona ima što za reći o svom izgledu i da se to donekle poštuje
svo troje su već do sada bili pofarbani i onim bojama u spreju/pjeni što se ispiru, i onim maskarama za kosu. sin je tjednima imao roze pramenove.
ne vidim nikakav, ali baš nikakav problem u tome.
Slažem se da se ukusi razlikuju, ali mislim da su neke stvari primjerenije u određeno vrijeme.
Da ja se šminkam, farbam, nosim štikle, ali zato što ja sve to radim neću dozvoliti mojoj devetogodišnjakinji da se ofarba, našminka i obuče štikle i ide u školu jer i njena mama je to isto napravila i otišla na posao.
krivo smo se skužile. u tom dijelu se slažem. i ja pušim pa oni ne smiju. ali im ne govorim da je to zdravo
ponekad pijem, oni ne smiju, jer to nieje za djecu
štikle - opasne i neprimjerene djeci
isto tako ne možeš govoriti budi prirodan, kad to ni tebi nije prihvatljivo... kužiš? pramen nije štetan, znači ako je stvar poruke - neuspjela je
Meni se isto ovo zna dogoditi.
A moj rigidan stav (koji nije nepromjenjiv) je dijelom posljedica i toga što sam dijete od frizerke pa sam u otporu (iako me nije gnjavila).
U otporu sam i prema nekom naglašavanju odraslosti i ženskosti kod ženske djece.
Uglavnom, u otporu sam ))
S druge strane, mislila sam da maloj neću dat lakirat nokte nikad, a ovo ljeto me nagovorila da joj kupim dječji žuti lak za nokte pa smo kao triput lakirale nokte. 1.9. sam objasnila da se u vrtić (i školu) ne ide lakiran, pofarban itd jer to nije primjereno i nekako mi je to ok poruka do kraja osnovne.
Meni starci nisu dali da bušim uši pa sam ih na kraju probušila na maturalcu u 8. razredu i to je tad bilo ok, kasnije sam zbušila još par rupica, a stavila pirs. I nikad mi nisu niš rekli. Nisu mi dali da se šminkam u OŠ, ali im nije bio problem što nosim poderane traperice i marte. I tako sam i ja podvojena po nekim stvarima... i sad kužim da nisam konzistentna niti su mi argumenti uvjerljivi, lol.
samo da se ubacim, ako se mala naumila pofarbati i mama to odobrava, zakaj ne......
ja osobno svojoj nebi dala
ninochka, ja znam jedan primjer kolegice s posla čija je kćerka bila darkerica ili tako nešto, pa je zbrijala pola glave a druga polovica je bila u raznim kričavim rozo- ljubičastim tonovima.
I baš mi se kolegica žalila da joj nastavnici imaju predrasude prema kćeri zbog "takvog" neobičnog izgleda i tad nekad su počele i njene lošije ocjene (počela je nosit uz to i one bodljikave trake oko vrata, kao što nkead imaju psi). Mislim navela sam ekstrem al kažem da ima fakat i ljudi koji procjenjuju ljude samo temeljem njihovog vanjskog izgleda. Nažalost.
Ja se volim sređivat, i nemam ništa protiv da me kćer slijedi al sve u svoje vrijeme. I ja sam počela s farbanjem i laganijom šminkom u srednjoj, ništa joj neće biti ako malo pričeka. Dapače, meni je nekad to odgađanje želje baš bilo fora i još više sa muživala kad bih dobila to što sam htjela.
Ne, ne bi joj dala farbanje i pramenove s 10 god, ove privremene boje, pjene, krrede, to mi je druog (i to bi dobila samo za posebne prigode maškare, roćkasi i sl.)
Hahaha,
Farbanje kose daje kakvu ono poruku?
Krivu?!?
O čemu?
A bušenje tijela i tetovaže su ok.
Zbilja ne kužim.
I kaj koga uopće briga?
Pa nisu pramenovi nešto kod čega nema povratka, a bome tetovaže i bušenja jesu i ostavljaju trajni trag.
I kakve veze ima odjeća ili obuća s tim?
Koja je poveznica između štikli i pramenova?!?
ja nemam mišljenje, znam da dvogodišnjakinji bez problema lakiram nokte kad god hoće, a i sinu sam, do negdje 6., onda mu više nije bilo fora.
ali promašen mi je ovaj argument sa nastavnicima koji ce imati predrasude- mogu im onda odmah reći da budu komformisti i da se probaju ne isticati, a da ne bi netko razvio predrasude. iz najosobnijeg iskustva, velika većina profesora, čak na vrlo konzervativnom med.fakultetu, puno više pažnje obraća tome što imaš za reći, a ne što ti je na glavi i imaš li pirs.
saša, meni to s nastavnicima nije argument, u meni je zbog načina na koji sam odgojena usađen taj "strah" od autoriteta općenito.
i teško mi je odmaknuti se od toga.
inače, sama ja ko ja nemam problem s time.
ali to je skroz istina
iskustvo koje u međuvremenu stekneš, argumenti za i protiv koje recimo ovdje pročitaš, dijete/ djeca koja su odrasla u međuvremenu, sve to rezultira time da se ni ja više ničemu ne čudim i ništa mi nije striktno ovako ili onako.
počinje mi bit da može svakako i onda ispadneš eto takav, bez mišljenja
da, ukusi se razlikuju,
ja se ne farbam, minimalno šminkam, depiliranje mi je stvar higijene...
i uopće užasno malo vremena i energije trošim na svoj izgled (frizeru nejdem skoro uopće) zato jer mi se ne da.
obučemo se mi lijepo, ali nam to nije niti tema niti sadržaj, ne zujimo po šopinzima - to nam je nužno zlo.
a sto se maloljetnog farbanja tiče: jedna cura iz moje osnovne škole, 3-4 godine starija od mene, je "oduvijek" imala plavu kosu, baš jako blond.
i bila je pojam ljepotice, popularna, super učenica itd.
i onda kad smo već bili stariji (kraj srednje, a ona već na faxu) je netko izvukao sliku iz vrtića - na kojoj je tamnokosa.
koje razočaranje! komentari cijelog društva, i cura i dečki su bili tipa: fake!!!!
varala nas je cijelo vrijeme!
a u to vrijeme su mnogi od nas već imali dugine boje na glavama, ali 16,17, godišnjim glavama.
pitali smo se: zašto ju je mama ofarbala, mama je htjela plavušu, ili je cura
gledala Beverly Hills i htjela biti kalifornijska plavuša?
stvarno mislim da nitko nije zavaran izgledom moje klinke koja ima 3 ljubičasta pramena :D ukratko, ne razumijemo se jer meni to nije big deal, a tebi (ili drugima) je. menije pramen u rangu špangice ili rajfa
Onda bi profesori mogli imati, a neki sigurno i imaju predrasude prema djeci koja na bilo koji način odskaću.
Bilo zbog porijekla, bolesti, debljine ili mršavosti...
Kajgot.
Kam bi došla kad bi se s tim zamarala, a ako bih slučajno primjetila da moje dijete netko diskriminira, taj bi loše prošao.
Zalažemo se za toleranciju, jednakost itd a par pramenova je problem i slučaj za inkviziciju?!?
tanči my point exactly :D Mali je u trećem razredu nosio dreadlockse, ona u prvom pramenove. čisti su i uredni, nisu , ko što rekoh, neprikladne odjeće ni ponašanja. onda, gdje je problem osim "ne sviđa mi se" . za to me baš briga iskreno, a srećom i njih
p.s. razrednica nije komentirala ni u jednom slučaju
Mene još niti jedna nije tražila, pa ne znam kaj reći. Rekla sam da mi nisu lijepi nalakirani nokti na kliknama, da ja to svojima neću, pa se Ela nalakirala sama kad je imala 2 godine
Iva nije baš neki tip za bojenje sebe, pa nisam sigurna da će ona tražiti, prije će Ela. Kaj ću onda, nemam pojma.
ana.m, ovak su i mene moje curke odgojile , starija je sportivo i baš ju briga, a mlađa zna šta hoće!
Ali vidim da ima svoj stav, pa si mislim bolje joj dozvoliti i pomoći u odabiru i usmjeriti je na nešto što joj neće oštetiti kosu, nego joj braniti pa da poskrivečki napravi glupost.
moja kcer jos nema 10, ovo ljeto je imala bordo pramen na plavoj kosi koji se, nazalost/na srecu, isprao prije pocetka skolske godine.
nakon nje je krenula serija farbanja po razredu (a bome i u generaciji koja je godinu dana starija).
mislila je da joj necu dozvoliti, ali bilo bi to licemjerno. i ja sam imala prvi 'minival' nakon treceg osnovne (samo vrhovi, ali sam zivjela u uvjerenju da mi je kosa frckava kao ovca i bila sam si prekrasna).
dok god je ona sva turbo, sva u superlativima (dramska, glazbena skola, plivanja i sve rastura, kao i sve ocjene u skoli) - ne mogu se sjetiti niti jednog razloga zasto bih nesto sto je privremeno branila. od noktiju do pramenova ili brijanja pola glave.
i to ja, koja sam do dvedesete hodala ko bozicna jelka, a od dvedesete do 43. sam se nasminkala mozda 20 puta ukupno. do prije godinu dana sam pet punih godina imala virgin hair, cak ni pramenove. sad me hebu sijede pa imam nesto pramica.
ne brinem da bu nalarfana kokos, nema straha, a odnos prema vlastitom tijelu joj je tako fantastican da bih mogla uciti od nje kako se zivi sa nesavrsenostima
Koga zanimaju maskare za kosu ima u BIPI među onom dječjom šminkom.
Pa da. mada nije starija sportivo, voli suknjice i haljinice ali recimo kaže da se ne bi šminkala, to joj je bzvz. Dobile su obje šminku za Božić pa je mala bila kao klaun, a starija je jedva kaj probala, više joj je bilo fora kaj je to dobila, ali se nije šminkala. Komentirala je kad me gledala kako se šminkam za posao, da koliko puno šminke za jedno lice. A ono, malo sjenila, maskare i rumenila. Neš ti šminke. Mala je vješta i točno zna kaj hoće.
blajhanje sa 10 godina ne bih dozvolila
2 ,3 ,4 pramena zašto ne .
a kasnije ih ima svakakvih, sa kojekkavim frizurama, bojama, pirsinzima i tetovažama.
mene isključivo zanima što im je u glavi a ne na glavi.
Posljednje uređivanje od maria71 : 18.11.2014. at 19:49
ako mi kćer s 10 dođe s tom željom i sebi i njoj bi dala neko vrijeme za razmišljanje i razgovor. ponekad su pramenovi 'samo pramenovi' ali mogu biti i pokazatelj da se dijete u nečem ne snalazi ili treba neku pomoć ili osjeća prevelik pritisak vršnjaka ili nešto...
za 6,8,10 godina će ko i mi
izbjegavati forumski search da joj ne otvori sve te rezolucije
da, trebalo bi otvoriti posebnu temu "Kako sam se razvijala"
Jadni celavi, njima nema druge nego periku staviti. Onda bi se to zvalo - umjetna inteligencija?
ćelavi su uglavnom neki seksi tipovi, očito ne mogu imati sve
šalim se. nadam se da nas je jako malo koji stvarno procjenjujemo po vanjštini.
ovo me bas piklo, fala bogu ono sto rijetko susretnem studente ipak me nije na ovaj put odvelo.
i ne znam da li bi dala ili ne, moji stavovi koje sam cvrsto stvarala, stitila i argumentirala su puno puta se okrenuli u minutu. npr. moj ima mobitel, a to mije bilo nesto sto sigurno necu kupiti do 5. osnovne. aha yeah right.
Pa ima, da.
Vidiš, moja kći je imala i ima svašta na glavi, a bome i u glavi:
Dvostruka je državna prvakinja i dvostruka dobitnica Oskara znanja i to jedina u 160 godina postojanja škole i jedina u gradu, tri puta je bila treća na tehničkom prvenstvu u taekwondou, crni pojas i majstor tkd-a je od svoje desete godine, open water diver sa zaronima do 18m od dvanaeste godine, uči i služi se s tri strana jezika...
Ma naravno.
Kod svih je tako.
I kod mene.
Moja ima mobitel deset puta bolji od mene i da mi je netko to rekao prije desetak godina, rekla bih mu da nema šanse, a eto, ipak ima.
Zaželjela je, ja sam razmišljala ravno minutu i pristala.
Glavni mi je argument da ga je zaslužila.
I tako sve ostalo.
Ni ja, ni suprug nismo, recimo, istetovirani, ali njoj bi dozvolili.
Zašto ne?
Naravno da bi joj prvo objasnila kako je to trajno i zamolila ju da dobro promisli, ali ako je zaista odlučila, zašto da joj branim?
Zašto?
Ta napravit će to prvom prilikom, a ja to ne želim tako.
Želim odnos kao i do sada: iskren i pun povjerenja.
naravno, kod svih je tako, i kod mene, ima stvari gdje popustiš. ali ipak, treba promisliti, koja je naša uloga? tu smo da budemo prvenstveno roditelji, smjernica, ne prijatelji, za to imaju vršnjake, to im ne treba, i istina je da netko od 13 godina koliko god zreo bio nije spreman razumno razmisliti o posljedicama tetovaže...i naša je dužnost to zabraniti. sa 20 će ti biti možda i zahvalna za to. a ako ne, pa ima cijeli život vremena se tetovirati. kada je punoljetna i sposobna razmišljati o tome što time čini. zato smo najmanje do tada odgovorni za njih, nemojte to zaboraviti.
Punoljetni su s 18, a jesu li i zreli?
To je jako individualno.
Poznajem dosta četrdesetogodišnjaka i starijih koji još nisu zreli, niti će ikada biti.