Na sto sam muka da li da pustim sina na skijanje s vrticem jer ne znam je li spreman.
U prosincu ce napuniti 5 godina (idu petogodisnjaci nadalje, mislim da bi bio najmladji u grupi). Brine me sto mi se cini da je dosta nesamostalan...Nemam pojma koliko se tete inace mogu i zele posvetiti svakom klincu posebno. Pada mi na pamet tusiranje, oblacenje itd. On se sam oblaci, ali treba mu naravno prirediti sto ce obuci, popraviti ako je sve naopako itd. Ne zna se sam istusirati itd. MM je pričao s tetom koja je rekla da bi se posebno brinula oko njega, ja idem danasna roditeljski pa ću saznati detalje.
Inace nema problema s odvajanjem, isao je s bakom i djedom 2 puta na more po 2 tjedna bez ikakvih problema, ali opet, to su baka i djed, a ovo nešto posve drugo. Nisam ga još pitala želi li ići (a sigurno bi rekao da želi ali mislim da ne zna u što se upušte) jer ni ja još nisam na čisto. Nekako me stegne oko srca kad pomislim da je tamo sam a nema mu tko ispričati bajku prije spavanja, ili je tužan a nema ga tko utješiti, inače je jako mazan i emotivan.
Da stvar bude bolja, ja u to vrijeme kad bi on bio na skijanju trebam roditi, pa ne znam jel bi mi bilo lakše da ga nema radi organizacije, ili bi mi bilo još teže jer bi se povrh svega još brinula kako mu je. S druge strane, ne želim ga zakinuti za to iskustvo zbog nekih mojih strahova, Mi inače ne skijamo, pa mu je to jedinstvena prilika da skija.
Molim za iskustva, savjete, preporuke, totalno sam neodlučna.