Nisam bila jednom u situaciji gdje sam računala koliko smijem tjedno potrošiti da se izvučem. I ni lipe preko. Onda se isto meso iskoristi prvo za juhu pa za pohanje, nema kolača i čokolade, samo palačinke s pekmezom itd.
Nisam bila jednom u situaciji gdje sam računala koliko smijem tjedno potrošiti da se izvučem. I ni lipe preko. Onda se isto meso iskoristi prvo za juhu pa za pohanje, nema kolača i čokolade, samo palačinke s pekmezom itd.
Ti si isecirala moje riječi, izvukla iz konteksta i našla se prozvanom jer misliš da pametno koristiš kartice.
To je tvoje pravo, a moje je pravo da tvrdim da se s karticama nitko nije usrećio, a pogotovo ne onaj tko se želi izvuć iz dugova.
Jedino možda Hanžeković koji je masno unovčio svoj vlasnički udjel u Dinersu.
Dakle kartice su zlo, za raju.
Za bogate nisu.
Ja sam radila i za vrijeme Juge i nisam muljala s čekovima, već sam ih vratila nakon godina i godina što su mi stajali u ladici.
Nikad nisam trošila više nego imam i možda zato danas i nemam novčanih problema, a u Čatež idem na kupanja kako tada, tako i sada.
isto sam u pro-kartice grupi
ja ne zelim stedjeti dok ne ustedim za ono sto mi treba/sto zelim
ja zelim kupiti na rate i imati to odmah
zahvaljujuci ratama i kreditu imam sve vece stvari u zvotu
da mi posao visi o niti, naravno da bih drugacije razmisljala i igrala na sigurno
ali kartica je sredstvo placanja
tko moze i zna planirati, moze s njom i bez nje
tko ne zna i ne moze, isto mu je, kupit ce taj onda nepromisljeno i gotovinom
Pa i u davna vremena, kad nije bilo kartica, a niti čekova, je bilo ljudi koji nisu mogli ili nisu znali izgurati mjesec sa plaćom iz koverte, pa je bilo uobičajeno posuđivanje novaca "do prvog". Moji roditelji su, recimo, imali poznanicu koja je posuđivala novce na redovitoj bazi.
Meni osobno najviše kroz prste curi upravo gotovina, tako da mi se više isplati opteretiti plaću jer ću tako sigurno otplatiti ratu, a uštedjeti ću teško. Ako imam 200 kuna u novčaniku otići ću na ručak u gradu, a ako nemam jednostavno neću. Zato sve plaćam karticom i ona mi služi kao sredstvo za planiranje troškova, a niti članarinu posebno ne plaćam jer mi je banka dala Master (valjda radi one lepeze, no nju ionako moram imati zbog kredita). Mislim da stvarno nije presudno na koji način ljudi podmiruju svoje troškove, sve dok ih podmiruju. Problem je što to postaje sve teže.
ja sam vec napisala da kupovina na rate je trosenje novaca koji nismo zaradili, no ne znaci da necemo.
kupovina gotovine je trosenje novca koji je vec zaradjen.
poneko to gleda da je kupovina na rate prislna stednja na koju se ne bi mogli natjerati.
npr. djeci placamo tecaj jezika obrocno ili ti ga na rate. meni je to OK, jer to gledam placanje po isporucenoj robi, unaprijed cijeli iznos, mi je puno iako imam onda popust.
sa svima do sad bih se mogla u nečemu složiti.
nekad smo imali jednu prosječnu i drugu čak malo bolju plaću. sad, na istom radnom mjestu, imamo jednu prosječnu plaću i jedan minimalac. u međuvremenu je došlo dijete, pa još jedno, auto je ostario..... i troškovi rastu. a mjesta za uštede nema jer ti fali i za ono osnovno. otud minus, pa kreditna za kvar na autu koji te vozi na loše plaćen posao koji čuvaš jer nemaš drugi..... poprilično depresivno. naravno da si ne kupujemo ništa više od onih osnovnih stvari koje djeci trebaju, pokoji komad robe i hrana.
mislim da nema te tablice koja bi to riješila, uz najbolju volju.
u tome svemu ja jedini izlaz vidim odlaskom iz domovine, nažalost. MM je ljetos otišao, i mi ćemo prvom prilikom. ne znam jeste li primjetile, ali sve češće nam iskaču ovakve teme.
Nema teorije da bih ručno prala suđe..pa koliko je to vremena samo.. mislim, nemam vremena ni za posložit suđe u suđericu
Ne može se sve staviti na papir, puno je tu čimbenika..tko ima malu djecu i sl..nije isto mojoj mami prat suđe ručno i meni..uostalom, kako god okrenem, meni je uvijek najteže
meni je prošli tjedan crkla suđerica.
majke mi
nisam se nikad u životu tako naradila ko prošli vikend, naizmjenično smo prali suđe muž i ja i kleli sudbinu
u jednom momentu, tek je subota bila, govori muž: da mi je znat da će majstor u ponedjeljak reć da se ne isplati popravljat, otišao bih u emmezetu po novu iz ovih stopa!
no, ipak smo dočekali majstora i platili popravak 250 kn.
nakon 10 godina suđerice, nama je ručno pranje suđa ko ručno pranje veša - može samo povremeno pokoji komad
ja ti vjerujem u potpunosti, jer je isto i kod nas.
MM uvijek kaže da mu je suđerica spasila brak,
jer sam ga naganjala ko vrag grešnu dušu,
a on je svojski bježao, jer mu je to najmrži posao.
a igra tu veliku ulogu i moja jako oštećena kičma i manjak vremena,
tako da bih prije kupila suđericu nego frižider,
šta pa imaju i susjedi frižidere, mogu posudit malo mjesta
kod nas isto!
dok pere suđe nekidan naviru mu traume pa govori: sjećaš se kako mi nisi dala da odem nedjeljom na bazen dok ne operem suđe?
a u nastavku: a fakat si se iživljavala, valjda bi isprljala sve što se moglo
napisala si da su kartice zlo, bez obrazloženja
i kako bi onda to trebalo shvatiti?
u kupovanju na rate isto ne vidim ništa loše
kako netko reče, ne znam kako danas priuštiti novu veš mašinu ili suđericu da se sve odmah iskešira
to bi definitivno većinu bacilo u minus, a ne otplata u trajanju od šest mjeseci
naravno, opet ako se razumnno otplaćuje, u skladu s mogućnostima
Gle meni je bespredmetno raspravljati na nacin da prvo nesto generaliziras (idealizacija proslih vremena kad se navodno nije zivjelo iznad mogucnosti kao danas) i onda kad ti nekoliko nas ukaze na to da se i tada zivjelo iznad mogucnosti i kako - spustas tvari na to da ti nisi tako radila. To nije dokazivanje vec izvrdavanje jer ne zelis priznati da si prethodno napisala nesto sto ne stoji.
Na temu "kartice su zlo" mene osobno smeta (i zato to nazivam sektastvom) stavljanje odgovornosti za nase ponasanje van nas i stav da je to je van nase kontrole. Kartica je zlo. Znaci - nisam kriv ja, kriva je ona? Zar ozbiljno? Je li vrag usao u nju pa se pegla sama od sebe? Ili smo ipak mi ti koji je peglamo? Jer ako je peglamo mi a ne pegla se sama od sebe onda je problem ipak u nama a ne u kartici.
I za finale na temu "uvijek treba ustedjeti unaprijed a ne placati na rate" crtica iz zivota - recimo da vam iznenada umre clan uze obitelji. I nema pogrebno osiguranje. Hocete cekati 12mjeseci s pogrebom, ili cete ipak prepeglati karticu na 12 rata? Retoricko pitanje, ali mislim dobro ilustrira apsurdnost rigidnih stavova o tome sto i kako treba - ja volim malo zdravorazumske fleksibilnosti u zivotu, tako mi je ljepse i lakse. Pa glasam i za sudjericu na rate
Ja sam na ovo mislila. Ja imam unaprijed spremno. I za auto, a kamoli za sudjericu. Ionako moras platiti taj iznos ili cak jos uvecan za kamatu. Dok skupljam za iduci auto npr. pokvarena sudjerica me moze samo usporiti.
Rekla bih da svatko od nas poznaje sebe i zna sto radi, da zaduzenost gradjana nije tolika.
Jelena, sjajno da imaš unaprijed spremne novce za auto
samo ne znam koliko ljudi može tako funkcionirati
bome ne znam da bi radnica s 3000 kuna mjesečno imala unaprijed spremnu svotu za auto, bez otplaćivanja kredita
Sve što sam napisala apsolutno stoji.
Probaj čitati s razumijevanjem
Meni je naporno ovo natezanje i tvoje generaliziranje kao i spuštanje rasprave na osobnu razinu.
Ali kad već hoćeš, evo:
Ne peglam ništa osim veša.
Lani mi je umrla svekrva i pogreb smo platili od ušteđevine.
Umrla bih od srama da nemam ništa ušteđevine i pogreb plaćam na rate.
Kao i hranu koja se za par dana pojede, a dug ostaje još par mjeseci.
Suludo.
Sedam godina sam jedina zarađivala u obitelji i preživjeli smo samo s mojom plaćom koja je šljakerska.
Bez dugova, kredita, minusa i pomoći sa strane.
Pa se muž razbolio i završio na dvogodišnjem bolovanju, a naknada mu je padala dok njje došla do 1000 kn.
I preživjeli smo i to.
Siti, računi plaćeni i sve ostalo.
Znači da se može.
Širiti propagandu kako su kartice super i potrebne je neozbiljno.
Za što su potrebne?
Za kupovinu na rate?
Na rate se može kupovati i debitnom karticom, a za nju se ne plaća 250 ili koliko već kuna članarine.
Filozofirati o nekakvoj fleksibilnosti je isto neozbiljno.
U dugovima nema fleksibilnosti.
To najbolje znaju oni pod ovrhama.
Itd. Itd. Itd.
Mamitzi oprosti na ovom offu.
Tvoja želja da se izvučeš iz dugova je super.
Plan imaš i isto je super, a ja ti od srca želim da uspiješ i napokon mirno spavaš.
sve ovisi što nas usrećuje.
mene bi strašno opterećivalo da živim na kredit, rate, minus... štedit ću, čekat ću, prat ću na ruke( suđericu sam stvarno predugo čekala)..
netkog drugog to čekanje smeta više od nelagode koju izaziva minus..
sva sreca pa imam pametnog muza koji me natjerao da ukinem minus. ali zato imam kartice, pa se ponekad zanesem. sad bas gledam da ju vratim kad otplatim sto sam potrosila.
upravo sam zbog ove teme shvatila da je raspolaganje novcem najvaznija lekcija koju mene nisu nikad naucili, ali zato cu ja nauciti svoju djecu (ili mozda bolje muz )
Heh, kod mene kao u poslovici - ne moze kuja zeca stic! Dugorocni stambeni kredit, srecom u eurima + mali nenamjenski na par godina. Posao mi je za sad stalan i siguran, a struka takva da mogu i u privatluk. Zbog toga jos mogu mirno da spavam, ali da mi fali ovaj novac koji dajem na rate, fali i to jako. Bar jos ne jedemo na kredit...
Dok nismo imali djecu tako sam lijepo držala troškove pod kontrolom, ako je trebalo kruh i voda, na kruhu i vodi dok ne očistimo minus, bila sam pravi Atila. Super nam je išlo. Sad kada su djeca tu, sve se izokrenulo, i išla sam baš neki dan računat koliko smo potrošili u pet godina samo zbog djece. Cifra je nevjerojatna! I to samo podmirenje osnovnih potreba. Onu drugu kolonu neću ni spominjati. Pošto godinama vodim troškovnik u cent nije bilo teško doći do brojki. Ali ono što je postalo puno teže, kontrolirati se usprkos tome što napamet znam gdje je granica preko koje ne smijem.
ja svoje rate imam sve u excelu i znam koliko mi je primanje umanjeno koliko mjeseci.
ja kupujem na rate čak i tenisice za trčanje
bilo mi je puno platiti taj mjesec jer je bio već kraj mjeseca i približavala sam se kraju plaće. a bezveze mi je zbog toga ići u minus. ali ja znam točno kad i koliko će mi "uzeti" od sljedeće plaće pa možda neću kupiti nešto drugo jer znam da mi sjeda rata tenisica.
ovo je samo primjer.
ja nisam super šparna i ne znam cijene i akcije, ali nisam nekontrolirana i znam sa svojom plaćom. meni je to dovoljno.
nekako ne mogu reći da su kartice i rate nužno zlo. ako se možeš kontrolirati, rate nemaju veze s tim.
Ako nema unaprijed, onda nema ni unatrag. Ili moze mjesecno placati ratu od 100€ ili ne moze. Ako moze, onda ih moze stavljati na racun ili u carapu i za godinu dana kupi mali polovni auto. Onda joj je dalje 50€ dovoljno za gorivo, a 50€ stavlja na stranu za registraciju, osiguranje, popravke i iduci auto. Inace mora placati 100€ ratu i nema dodatnih 100€ za odrzavanje.
I jos mora platiti kamatu na kredit. Koliko znam bas za auto je puno ljudi uzelo kredit u svicarcima koji ih gusi. Al cak i da je u eurima platis jos pol auta u kamatama (ne znam kolike su kamate na kredite za aute)
Inače Diners Club postoji već 45 godina (u Hrvatskoj) - dakle i u vrijeme Juge je postojao.
I moj tata je imao diners karticu.
Nikada nije bio u dugovima, a nekima je pomogao da se iz dugova izvuku.
Neka istraživanja pokazuju da većina ljudi više troše ako imaju karticu. Hoćemo li i mi biti među njima ovisi o nama. Ne moramo biti većina, nitko nas na to ne prisiljava. Samo je, prije kupnje, potrebno pogledati u excel tablicu ili izvod iz banke umjesto u novčanik ili kovertu.
razumijem ja jelena što ti govoriš.
u mom slučaju bih morala isplatiti sve trenutne troškove za što mi treba 6 mjeseci do godine dana,
a onda ne trošiti ništa 2-3 godine nego samo stavljati lovu sa strane.
moš mislit da mogu sljedećih 4-5 godina ništa ne potrošit.
ne ovisi to o mojoj volji nego o potrebama moje obitelji. da one mogu čekati ne bih se kreditirala :beskamatno:
Sve plaćam isključivo maestro karticom, to je u principu gotovina, bez gotovine. Odmah mi skinu s računa i meni je to super. Ne volim kartice jer ne volim pamtiti koliko sam na koji potrošila, pa me onda iznenade na kraju mjeseca. Koristim samo jednu kreditnu karticu, ali ona je vezana na paypal pa ne mogu drugačije za paypal plaćanja. I ta me kartica iznenadi svaki put kad dođe na naplatu.
Ne volim minus i ne idem u minus, eventualno mi se zna dogoditi da budem oko 100 kn u minusu pred plaću. Jednom sam otišla u max minus (bez veze, trošila novce k'o da nema sutra) i trebalo mi je godinu dana, možda i više da se izvučem. To je meni preopasan sport. Ako mi je minus tri puta plaća, i ako ga iskoristim, treba mi najmanje godinu dana da se vratim na nulu, a o kamatama da i ne govorim. Jasno mi je za ulazak u minus zbog nekih nepredviđenih i nužnih troškova, tip krov prokišnjava.
Isto tako ne volim kupovati na rate. Zaboravim što, koliko, kako dugo... i onda opet imam nepredviđene troškove. Na rate kupujem samo ako bih inače otišla u veći minus zbog te kupnje, recimo pola plaće.
Slažem se da treba voditi xls tablicu sa svim troškovima i prihodima, tu čovjek puno nauči i na vlasititim odlukama (greškama). No za to sam prelijena.
Ja vodim tablice s troškovima..sve pobojano imam..krediti plavim, režije bordo, špeceraj žuto, trajni nalozi ljubičasto... i pratim svaku stavku i svog i mm tekućeg r. po mjesecima od 2012.
pa ne znam kako vas može nešto iznenaditi što ste potrošili i stigne na naplatu..
sve imate u pregledu na stranici banke i sve se može prebaciti u excel i pdf..
svaka rata piše koja od kolikog ukupnog broja otplata ide..prihode znamo a rashodi su dio fiksni dio varijabilni...sve ovisi koji smo tip osobe, pratimo ili ne.
nema ništa dok ne staviš troškove na "papir".
i sama sam se iznenadila s koliko malo, zapravo, raspolažemo za svakodnevne troškove, nakon što smo to prvi puta napravili.
i onda smo se skutrili unutar tih okvira.
a to uopće nije lako
Mene iznenade te kartice s dva aspekta. Prvo zaboravim da treba doci na naplatu, jer inace u 90% situacija placam maestrom, a drugi aspekt je iznos... Kako kupujem u usd ili gbp ili eur, malo mi drugacije (cisto psiholoski) djeluje 40£ i 400 kn, iako je isto... tu me iznenadi. Daleko od toga da nisam planirala tu kupovinu.
bella zato kazem da sve treba zapisati negdje. placa npr 5000 kn, rezije -1500 kn, hrana -2000 kn, dakle da bi zivjela i jela ostaje ti za sve, ali bas za sve ostalo 1500 kn. onda kreces kredit -750 kn, rate na kraticama -800 kn i upps sad si u -50 kn. zato treba pazljivo pratiti i pamititi.
naravno ima ljudi koji ne moraju pisati, jer sve vide, neki ne moraju ni vidjeti jer samo gotovinom barataju. i tako.
bitno je da svatko sebi nadje model u kojem ce vidjeti da jos jedna rata dovodi do -50 kn.
Khm, ja mislim da onaj koga troškovi mogu iznenaditi mora da ima dovoljno novca da i ne mora previše brinuti.
Postojala su vremena kad niti ja nisam zbrajala troškove na karticama
Sad ih stalno pratim i zbrajam po kategorijama (hrana, benzin, ..) i unaprijed imam postavljene limite za potrošnju, pa kad se približim granici pokušavam smanjiti trošenje.
Ma jasno. Zato kazem - meni je maestro zakon. Kes samo na placu i slicno. Sve ostalo je meni previse muke, a svede se na isto, ili dovoljno slicno.
Kuzim ja i beskamatne rate, jer novac danas vrijedi vise nego isti novac za mjesec dana.
Meni se jednostavno ne da zezati i balansirati svime time.
ako cemo iskreno i maestro ako ne pratis moze te dovesti u zabludu. trosis i trosis a ono hop minus. tako je meni bilo s prvom placom placa mi je bila 700 kn, i kupovala ja na maestro sretna ne zbrajaujci. trebam li reci da sam ostala u soku, jer sam mislila da mi nece dati, jer mi je prva placa i nije potpuna, jer sam pocela raditi nekog u mjesecu, pa nisam trebala imati ni odobreni minus. ali su mi dali da odem u nedozvoljeni. trajala je ravno jedan dan dok nisam skuzila pa napunila racun.
U subotu je međunarodni dan bez kupnje.....
Hoćete li (aktivno) sudjelovati!?
onda bi trebala sve kupiti u petak
imamo jedan rodjendan u subotu, frizider je vec blago receno prazan i tako to.
Tanči, evo mog dragog npr možeš vidjet kako kupuje klopu u dućanu na svoj amex. Provlačenjem dobiva bodove kojih se skupi i bitno više nego za članarinu. A svejedno nam je hoćemo li tu hranu platiti na licu mjestu ili mjesečno, nije stvar u tome da nemamo za hranu.
Kartica nam je super bila došla u nekim situacijama, npr. prije nego smo uspjeli kupit auto trebao nam je povremeno rentacar, a onaj profesionalni ozbiljni u koji iskustvom imamo povjerenja ne daje auto za gotovinu, samo na provlačenje kreditne. (Sigurno da bi bilo super da smo si jednostavno za keš mogli tada kupiti auto, ali nismo mogli, a mogli smo si priuštiti rentacar koji put godišnje kad je stvarno trebalo. Nismo bili niti kreditno sposobni iz perspektive banaka.)
I tako, svatko ima svoju situaciju u odredjenom vremenu, niti jedno sredstvo ili način plaćanja nije samo po sebi zlo ili dobro.