Evo što me muči. Smatram da je jedan D. prijatelj(10 god) puno previše kod nas, ono prosječno radnim danom cca do 3 sata, vikendom i do 5,6 sati i to obično ode tek na moju intervenciju tipa D. mora učiti ili već nešto drugo.To me jako frustrira i uhvatim sebe kako mi stoji grč u želucu jer znam da čim dođem doma s posla, ugledat ću njega.E sad zašto još nisam poduzela ništa konkretno glede toga, naime praktično smo susjedi ( ja ih tako gledam,a MM bi rekao prijatelji) i sad mi je nekako nezgodno ga tjerat doma, nebi da ispadnem neka vještica, tim više što mu je tata jako bolestan i vidim da ga baš svi gledaju kroz tu prizmu kao jadan on ( mama mu u suzama dolazi u školu kad ju učiteljjica zove jer se potukao ), Dakle dječak je stvarno dosta hiperaktivan, uvijek skače, viče, ono zaista uz svoja dva koji zajedno ni približno nisu tak glasni, dapače kad su sami tak se lijepo zaigraju i druže, no kad je ovaj prijatelj tu on uvijek malenoga tjera od njih, a vidim da on nekad i sam se miče od njih jer ga plaši ta vika i divljanje. Upozorim ja njega i da se stiša i da neka ne plaši malenoga ali svako moje upozorenje njemu kroz jedno uho uđe kroz drugo izađe. Druge dvije mame iz ulice već su mu prije zabranile( i prije ove teške situacije doma je bio istog ponašanje) da dolazi k njihovim klincima na igru, zbog bezobraznog i ružnog ponašanja, jer on na nikakva upozorenja ne reagira jer očigledno ima potporu doma, na što su se njegovi roditelji na njih naljutili. Tako da eto sad dolazi stalno kod nas.Samo da napomenem , ja njega kad i pošaljem doma( nekad i vidno ljuta) uz naglasak D. ima puno za učiti, on ode i vrati se za 20 min i tako stalno,mogu li tome ikako stati na kraj a da se njegovi ne naljute na nas.