sad vidim da ima 20 mjeseci, slično kako su i moje bile stare. krivo sam gore napisala, mlađu sam odvikla s 23 mjeseca, znači prije 2. rođendana
 |
|||
|
|
|||
sad vidim da ima 20 mjeseci, slično kako su i moje bile stare. krivo sam gore napisala, mlađu sam odvikla s 23 mjeseca, znači prije 2. rođendana
Sve dok ti želiš dojiti, doji, ali ako ona uspije dobiti dojku jednom, to joj je znak da može svaki put. Ako ne daš, ne daj. Ovo polovično je mučenje i tebe i djeteta.zutaminuta prvotno napisa
Tko je gazda?
Bullshit, opet ta glupa i preglupa dosljednost. Ako ti se danas daje cica, a ti daj. Ako ti se sutra ne daje, ne daj. Nista nije u kamenu isklesano i to sto ces joj dati 2 put od 5 puta koliko je pitala fakat ne znaci nista. Bit ce to sve ok.
Do škole će prestati.
To je moja deviza za sve, za ove male.
Za velike mi je: do 18.-te će prestati.
Nakon toga me nista ne zanima.
Joj, zuta, ako ona toliko trazi, neces je se rijesiti jos... Pokusaj prvo smanjiti, ukini zajednicko spavanje ako mozes.
Kad sam ja svoje odvikavala, jako mi je pomogao savjet Rodinh savjetnica.
Objasnila sam da mi danju nije problem nastaviti al da ne mogu vise izdrzat to nocno dojenje, pogotovo jer sam trebala pocet radit, sasvim legitimno mi je receno da ako je meni dosta (nakon 13mj) i to me jako iscrpljuje da "samo" donesem cvrstu odluku i ne popustim u nocnom dojenju. Bas me taj razgovor osnazio i bio nekako podrzavajuci jer sam "pucala".
Tako je i bilo, muz je uskocio s nosanjem (+ malo vode), nakon par dana rjeseno.
Cvrsta odluka i dosljednost
(slazem se s Beti3) su potrebni ako zelis ukinut dojenje u nekom normalnom roku bez razvlacenja.
Jel moze ona spavati s muzem par noci u drugoj prostoriji?
Meni je sin bio velikiiii cicoljubac, no bas zato jer sam to odmah skuzila njega sam navikavala na uspavljivanje i uz nosanje na prsima od samog pocetka. Pa ga je mogao nosati i muz.
Odviknula sam ih oboje.s 13mj od nocnog, a s 15 mj su prestali i s dnevnim dojenjem.
Zuta sretnoo!!
Probaj zvrcnut sos, mene su jako umirili da je to sasvim ok odluka i ne.posustanem u odluci jer kao majka imam pravo reci kad su i moje granice pregazene. One su to jos nekako ljepse storile.
Umirile su me.i dale mi snagu da se uhvatim u kostac s tim.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.10.2019. at 22:19
...ljepse srocile...
Nekako da i ja kao.mama imam svoje granice koje dijete treba uciti postivati...tako nekako ...i da ih ja slobodno mogu postavit...
I sigurna sam.da je puno.lakse odviknut dijete od cice s cca godinu dana nego kasnije....prema mom statistickom uzorku...
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.10.2019. at 22:22
Munkice,
Meni je dojenje omelo trudnocu, iako su mi rekli ginekolozi da bi bilo bolje da prestanem dojit L kad je imala 9mj (tad sam zatrudnila), ja nisam imala srca to napravit. I tako, bio je spontani u 9 tj.
Istrazivanja su danas jos uvijek li-la na tu temu, ocito ovisi i o organizmu. Razliciti smo. Ja kod sebe osjecam da je bilo do nekompatibilnosti dojenje-trudnoca, a ne do uobicajenih razloga spontanih.
Da sam htjela jos jedno trece dijete, zaista se ne bih usudila bit istodobno trudna i dojit.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.10.2019. at 22:28
Nisam više ni sigurna da se radi dojenja budi. Sinoć je krenula opet oko 2:30 nemir, traženje cice, pa je šaltala, nikako se smiriti. Ne može tata s njom jer traži samo mene. Takva je. Uto sam shvatila i da je najstarija budna. To me iznerviralo do kraja. Na koncu sam uskratila cicu, nije se ona ni bunila puno na to. Stavila bih je na prsa ili da mi spava na ruci koja glumi jastuk i tako fino mislim da spava i nakon par minuta kao da je nešto upikne i krene plakat i onda opet smirim je i držim dok tako ležimo, a bez cice, i opet. Tako par puta do jutra pola sedam. Noć prije je zujao komarac, ali sinoć ga nisam čula ni vidjela da ju je negdje piknuo. Ima jedan zub napola uništen karijesom pa se pitam da je ne boli možda, ali preko dana nije cendrava. Čitala sam i o tzv. "vještičjim satima" kad se nakon ciklusa ili dva prirodno smanji razina hormona za spavanje pa se mozak razbudi obično oko dva tri, ali znam da ostalo dvoje nisu imali tih problema. Pa se sad pitam što je. Je li moguće da joj padne šećer pa je gladna? Kako god, taman kad je ona usnula u čvrsti san, a i ja uhvatila oko, eto se mali razbudio i zacendra mi pored glave "Mama, probudi se. Ja ne volim kad ti spavaš."
Pred jutro me tražila cicu i uporno sam joj odguravala rukicu s druge cice da ne stišće i vrti. Sve je završilo velikim drečanjem u osam. Krenula je lupati sestru, nakupila tonu frustracije i teškom mukom se smirila.
Ja to nisam imala srca
Ok prvi je bezbolnije otišo jer sam mu izdajala 13 mjeseci
Cura je bila do dve i pol godine cca
Klinac skoro tri
Posljednje uređivanje od jelena.O : 12.01.2020. at 16:59
Stvarno bih sad željela prestati dojiti, a ona dvije godine i tri mjeseca još je uprla jače tražiti svako malo. Ne znam. Da joj ne dam pojela bi mi malo živaca što je ostalo s urlikanjem. To ne mogu. Što onda ostaje.
Ostaje na tebi da doneseš konačnu odluku i da se toga držiš. Majka takodjer ima pravo na svoje granice i poštivanje istih.
Kad ti čvrsto odlučiš da je gotovo onda će i bit u praksi uskoro gotovo.
Sretno i drž se!
Pogledaj tu: http://www.roda.hr/portal/dojenje/do...2-mjeseci.html
Ja ti ne mogu pomoći savjetom kako, samo sam došla reći da ja nisam uspjela
Uglavnom, nisu sva djeca ista. Najstariji, dečko, imao je dvije godine i 3-4 mjeseca. Tjedan dana sam izlazila svaku večer van, uspavljivao ga tata i po noći ga tješio tata, ja sam spavala u drugoj sobi. Plakao bi po 45 pa zaspao. Nakon tjedan dana nije više sisao. Sisao je 9 mjeseci kasnije kad je dobio sestru. Kad je nju vidio, zatražio. Ja mislila, ne zna više i dala mu da proba. Kad ono... moš si misliti da ne zna... i onda smo još 2-3 mjeseca u tandemu, pa nije više tražio.
Srednja je urlala ko manijak danima i tjednima. Imala je nepune 2 godine i često se budila po noći zbog cice. Ali kod nje ništa nije palilo, ona ne bi plakala 45 minuta nego doslovce cijelu noć, do 5 ujutro ne bi spavala ni ona, ni mm, ni ja. I onda u 7 dizanje za posao i jaslice. To je bila noćna mora. Par puta bi se zaintatila da ću izdržati cijeli tjedan. Ništa se ne bi dogodilo, cijeli tjedan je urlala cijelu noć. Odustala sam od toga na kraju, prestala je sama s 2 godine i 4 mjeseca.
Najmlađa je sad 2 godine i 10 mjeseci, ima noći kad traži 1-2x, ali uglavnom ne traži po noći. Po danu se sad malo više navukla jer sam joj cijeli dan doma pa traži par puta dnevno, ali to mi ne smeta.
Nemam baš nikakve riječi utjehe, osim da je lakše kad imaju jednu godinu. Čim si ti oko 2 godine to nije više tako jednostavno. Idem probati naći taj jedan post, možda te malo utješi.
Ne znam je li moj odgovor prihvatljiv, ako nije, molim admine da ga obrišu.
S obzirom da sam imala trojke, nisam ih mogla dojiti, izdajala sam se četiri mjeseca. Dakle, djeca su hranjena na bočicu. Kada su imali nešto manje od 2,5 godine odlučila sam da je će biti dosta bočice i kupila sam im šalice. Morali smo promijeniti cijelu rutinu, pa sam im mjesec dana pričala istu priču prije spavanja o medvjedićima koji će imati 2,5 godine, kako su veliki i što sve rade prije spavanja. Kada je došao taj dan - kada su napunili 2,5 godine napravili smo show od toga, proslavu, poklončiće a kada je krenuo gorki plač radi bočice (bili su jako navezani) nježno sam ih podsjećala što medvjedići rade i tješila. Djeca su naravno znala napamet sve, nakon mjesec dana priče i kroz plač nadopunjavala. Dvoje je plakalo samo tu jednu noć, a jedan i sljedeću, ali smo se riješili. Nije bilo lako, ali sam znala da ne želim popustiti. Općenito, kada su bili manji, kod svake promjene rutine sam ih unaprijed pripremila pričom i tada je uglavnom sve prolazilo bez problema. Rutina i red s njih troje mi je bila neophodna. Žuta, mislim da bi takva priprema mogla koristiti u tvom slučaju.
Puno je lakše odviknuti dijete od godine dana nego dvogodišnjake. To stoji bez daljnjega.
No naravno neće ni 1godišnjak samo tako mirno prihvatit nema više cice i fino spava. A ha moš mislit bez plača, nosanja, tješenja, ppomoći drugog roditelja, nespavanja noćima i čvrste volje majke ne ide.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.04.2020. at 10:29
Moja kći je samo okrenula glavu od cice.
Prvi put, drugi, treći, kraj. Više ju nisam stavljala na prsa.
Godinu dana je imala.
Mlijeko mi je samo nestalo. Kao da ga nikad nije ni bilo.
I sve ostalo je tako sama rješavala.
Kad je ona odlučila.
Budući da je mala od Žute dvije i pol godine stara, ja bih s njom razgovarala i objasnila joj da nema više mlijeka u cici jer je ona veeeelika i, recimo, povela ju sa sobom u dućan i kupila joj male paketiće mljekeca sa slamčicom i ponudlia joj to u zamjenu. Takve stvari uvijek pale.
Cijelo vrijeme treba s djetetom pričati, objašnjavati joj da zna zašto i kako.
I ne posustajati.
Ako nema više cice, onda nema i gotovo.
Je l gore od ovoga?
Znam da je mene u najgorim danima ovaj post znao utješiti
Cijela tema ovdje, možda nađeš nešto korisno: http://forum.roda.hr/threads/70723-N...njem-ovisnikumoja djeca ne da nisu razumna, nego su - uz jednu prijateljicu koja dijeli moje patnje s djecom - najgori ovisnici o dojenju, tj. o spavanju i dojenju istovremeno, koje sam ikad upoznala. sin je bio grozan, tko je dulje na forumu sjeca se mojih patnji i nespavanja i umora i ocaja. svi su mi govorili da ce drugo dijete sigurno biti bolje, sigurno ce biti razumnije, manje traziti dojenje po noci, manje... upravo suprotno, ona je gora i od njega, a to je stvarno velika stvar. plus je uporna ko mazga, ma ko deset mazgi, i kad nesto zeli, u stanju je urlati i urlati i vristati da se cijela zgrada ori, dok to ne dobije. a inace tko je ne zna, skupo bi je platio. najsladje, najmirnije, najnasmjesenije dijete na svijetu.
bilo bi lijepo da mogu potvrditi da djeca skuze kad nesto cvrsto odlucis i da samo treba biti uporan i dosljedan i pomirit ce se s tim. nazalost, skoro sva djecakad je imala 16 mjeseci, cvrsto sam odlucila da vise nema nocnog dojenja, koliko god plakala i trazila. tri mjeseca (90 fakin dana
nakon tri mjeseca slusanja kako urla vratila sam joj nocno dojenje jer vise ni mm ni ja nismo mogli. bili smo preumorni i preiscrpljeni i preisfrustrirani. sad opet doji nocu. jednom. jer se u ponoc usteka i do 8 ne pusta. i opet sam umorna ko pas, bar mm spava. i opet cu joj ukinuti taj uzas, samo ne znam kako postici da ovaj put i profunkcionira. mogu ukinuti i dnevno i nocno, ali nikakva mi to garancija nije da iduca 3-4-5-x? mjeseci nece urlati ne samo po noci nego i po danu, obzirom kakva se pokazala.
i sad mrzim dojenje i pitam se sto se to desilo da od neceg tako predivnog, tako posebnog, najljepseg dijela dojenacke dobi, istovremeno razvijem tako ruzne osjecaje. katastrofa.
uglavnom, ako se budite par puta nocu i tesko vam je, sjetite se da uvijek ima i onih kojima je teze
p.s. Pročitala još neke svoje postove na starim temama, što sam bila glupa 2012.
Sad mi je nešto zločesto palo na pamet - kad bude 2028, hoćeš li isto tako misliti o sadašnjim postovima? Zapravo, vrijedi to za sve nas...p.s. Pročitala još neke svoje postove na starim temama, što sam bila glupa 2012.
Naravno da hoću
Isto to sam odmah pomislila kad sam poslala post... tj. pomislila sam, kako ću tek 2028. biti mudra
Svi smo curke moje s godinama mudriji i iskusniji (da ne kažem stariji
Tanči je ima i takve djece kao Andrea, ali takve bebe su fakat rijetke, valjda ni 1% da same prekinu s dojenjem.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.04.2020. at 22:25
Bubi, da, otprilike tako, samo što nisam išla u to da budem uporna i ne posustajem.
Jedan-tri, nisam bila od neke priče do sada, mogla bih to pokušati. Tako sam prvo dijete odbila.
Ona je u svemu takva. I pelena se tako riješila. Doslovno odjednom i nikad se nije popiškila ni u krevet, ni u gaćice.
Ali ja mislim da je za odvikavanje od cicanja ključna dob djeteta. Puno je lakše s mlađim djetetom.
Ja mislim da je za odvikavanje i od cice i od pelena ključan karakter djeteta (kakva revolucionarna misao).
Kod mene su primjeri suprotni: stariji se tužno ali lako odviknuo od cice s dvije i pol, za skidanje iz pelena nije htio čuti skoro do tri, a onda se skinuo u par dana bez ekscesa.
Mlađi se dobrovoljno odviknuo od cice sa skoro dvije (htio je on i s godinu i pol ali sam ga ja nagovarala da još cica, za njegovo dobro)
Često čujem tu tvrdnju da je "ranije lakše", ali mislim da je to nemoguće potkrijepiti dokazima, jer ako si probao ranije, nisi kasnije. Dok je bilo onih koji su probali ranije, pa nije išlo.
Posljednje uređivanje od Argente : 22.04.2020. at 11:09
Zuta, bila sam u istom sosu kao i ti. Noci su nam postale uzas. Nakacila bi se oko 2 i do jutra ne bi pustala. To je trajalo mjesecima. Ako bih ju odvajala, urlala bi iz petnih zila. Nakon nekoliko dana sam bila satrana i nisam imala snage boriti se. Par puta sam probala smanjiti preko noci, ali jednostavno nije islo. Jos sam i trudna ostala pa je uz njeno iritantno natezanje dosla i bol.
I onda prije mjesec dana me u snu ugrizla za bradavicu toliko jako da sam mislila da ju je odgrizla. Kako sam zavikala, tako je ona od straha i manjka sise pocela plakati. Mazile smo se i objasnjavala sam da mamu jako boli. Ona je, naravno, tulila. Drugi dan je isto tulila, ali je ponavljala da mamu boli. Treci dan je samo rekla da sisa boli i nije trazila. Mjesec dana kasnije jos uvijek ponavlja da sisa boli, a ja se ne usudim prosetati bez grudnjaka da ne bi ponovo navalila.
Samo htjedoh, zapravo, reci da joj je trebalo kliknuti uz malo poticaja. Cinilo se da nece nikada stati i, osim nocnog uzasa, mi dojenje nije smetalo. Na kraju smo prestale s 22 mjeseca i na kraju sam ja bila tuznija zbog prestanka nego ona.
Uskoro me ceka nova tura dojenja
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom