Zuta, bila sam u istom sosu kao i ti. Noci su nam postale uzas. Nakacila bi se oko 2 i do jutra ne bi pustala. To je trajalo mjesecima. Ako bih ju odvajala, urlala bi iz petnih zila. Nakon nekoliko dana sam bila satrana i nisam imala snage boriti se. Par puta sam probala smanjiti preko noci, ali jednostavno nije islo. Jos sam i trudna ostala pa je uz njeno iritantno natezanje dosla i bol.
I onda prije mjesec dana me u snu ugrizla za bradavicu toliko jako da sam mislila da ju je odgrizla. Kako sam zavikala, tako je ona od straha i manjka sise pocela plakati. Mazile smo se i objasnjavala sam da mamu jako boli. Ona je, naravno, tulila. Drugi dan je isto tulila, ali je ponavljala da mamu boli. Treci dan je samo rekla da sisa boli i nije trazila. Mjesec dana kasnije jos uvijek ponavlja da sisa boli, a ja se ne usudim prosetati bez grudnjaka da ne bi ponovo navalila.
Samo htjedoh, zapravo, reci da joj je trebalo kliknuti uz malo poticaja. Cinilo se da nece nikada stati i, osim nocnog uzasa, mi dojenje nije smetalo. Na kraju smo prestale s 22 mjeseca i na kraju sam ja bila tuznija zbog prestanka nego ona.
Uskoro me ceka nova tura dojenja