Znala sam da ćemo početi s količinom vremena i godina koja djeca utroše na sport
Nemojmo, moj sin isto ide na sport i znam koliko je to teško i naporno i za to, kad se bude upisivao u srednju školu, neće dobiti bodove.
I meni je to isto ok.
Ali nije mi ok da neka djeca dobivaju te bodove, a druga ne. Jer ovi su sportaši pa može, ali ovi drugi nisu nego trube u neke instrumente pa ne može?
Ako može, onda bi trebalo moći za sve.
Ovaj upisni proces u srednje škole izgleda kao da su mogućnosti za muljanje svedene na minimum, međutim, pravila su takva da ostavljaju velik prostor za zaobilaženje i zloupotrebu.
U razredu mog sina (kreće u peti), postoji dijete koje već sad ima papir za izravan upis u srednju školu. Sredio mu je tata: starije dijete je zaista imalo situaciju koja dopušta izravan upis. Kad je vidio da je upis na taj način jednostavniji, sredio je i mlađem djetetu, da se nađe, a ne da mora biti u stresu od upisa.
Prošle godine naša ravnateljica imala je situaciju u kojoj je mama djeteta tražila potvrdu o poremećaju (ravnateljica ga treba potpisati), kako bi se dijete izravno upisalo. I uspjela je - iako je ravnateljica odbila, izvršila je pritisak jer radi u Ministarstvu/na kurikularnoj reformi (kojoj se mi veselimo :D).
Tako da - da, ljute me neki izravni upisi i neki dodatni bodovi.