A šta fali večernjem izlasku?
Moja kći je u osnovnoj išla na državno iz tehničkog četiri godine zaredom.
Prvu godinu je profesorica radila s njom i ostalom djecom van nastave, nalazili su se po hodnicima, ma svuda.
Nitko nije očekivao ništa, nikakav rezultat.
No, moja kći je pobijedila na županijskom i bila četvrta na državnom.
Svi su bili i oduševljeni i u šoku.
Kaj sad?
Iduće godine ponovno natjecanje i ponovno pripreme svakako i posvuda.
Jer nema mjesta.
Jer profesorica ne smije više od 22 sata raditi pa je ovo bio njen čisti entuzijazam i volontiranje.
Ravnatelj odobrava sredstva za alate i materijal.
Novca je malo.
Gradonačelnika ( nije Bandić) nije briga i ne reagira na ravnateljeve molbe.
I moja kći opet pobijedi na županijskom te i na državnom.
I tako tri godine zaredom.
Moj muž je bio vozač.
Moj muž i profesorica su po Bauhausu danima kupovali potrepštine.
I tako...
I opet kažem da razumijem profesore koji ne idu na natjecanja.
U Miocu, nabrijanom do kraja za natjecanja, postoje pripreme.
Rekoh već, moja je bila na biologiji, 16. mjesto. Pripreme su bile ok, ali se moja kasno uključila. No nema veze. Nije bila zagrijana za to. Profesorica ju je nagovorila pa je to doslovno odradila.
Ali opet je to bilo poslije nastave i ovaj put u učionici jer Mioc ima nastavu ujutro, a popodne su učionice slobodne.
I možda je i to jedan od razloga zašto u drugim gimnazijama priprema nema ili su rijetke.
Manjak prostora, manjak kadra, stupidni pravilnici...
I tko ispašta?
Djeca.
Neobična mi je fascinacija naših ljudi natjecanjima.
Nikako ne branim nerad, površnost i nezainteresiranost (ako je nastavnik plaćen a ne održava dodatnu ili izvannastavnu i ako ravnatelja nije briga) ali tolika jagma za pripremama i odlascima na natjecanja je stvarno zanimljiva!
Svakako treba omogućiti u školama dodatne aktivnosti za one koji mogu i žele više iz nekog predmeta ili područja, no ne treba to biti nužno natjecateljskog karaktera.
Pa ne znam, meni baš i nije tako neobična. U svijetu u kojem su na cijeni kompetitivnost i izvrsnost (da ne nabrajam ostale pojmove koji se stalno vrte, kroz medije i u poslovnim okruženjima), i gdje se svaki uspjeh mora moći izmjeriti, logično je da se već od osnovne škole grize za natjecanja bilo koje vrste. Sad je toga i puno više nego nekad u vrijeme dok smo se mi školovali.
Da se razumijemo, i moje dijete spada u one fascinirane natjecanjima, on bi se natjecao u bilo čemu, samo da se natječe. Meni je isprva bilo malo teško prihvatiti toliku kompetitivnost kod njega (ni MM ni ja nismo takvog karaktera), ali vidim da on u tome zaista uživa. Išao je na natjecanja prošle godine, planira i ove, natjecanja su mu postala maltene smisao školovanja, iako to ne bi trebalo biti tako. Dobra strana je da on kroz to zaista napreduje i uči, i to mu je valjda glavni motivator u školi, puno veći od redovne nastave. Tješim se da će mu biti lakše snaći se u kompetitivnom svijetu odraslih, lakše nego npr. meni koja sam se u tom svijetu malo pogubila...
Tanja, bi li sin uživao u nekom projektu/aktivnosti iz područja koje ga zanima a da ta aktivnost nema kompetitivni karakter? Naravno hipotetski zamislimo da se takvo nešto nudi i baš je zanimljivo....
Pa, vjerojatno bi, samo što je kod nas to obično povezano s natjecanjima.
Npr. proljetos je istinski uživao u pripremama za natjecanje iz geografije, jer se profesorica posvetila samo njemu, naručivala ga na dodatne satove, davala mu literaturu, a ljetos je proučavao udžbenike i atlase iako to nije direktno povezano s natjecanjem (ali već na njega škica jednim okom ).
Znam na što ciljaš, i slažem se s tvojim mišljenjem - natjecanja nisu jedini način dodatnog rada. Samo što je to kod nas postalo toliko uobičajeno, i toliko povezano sa svijetom odraslih i svijetom rada (i famozne kompetitivnosti u poslu), da me uopće ne čudi tolika usmjerenost na školska natjecanja.
Posljednje uređivanje od tanja_b : 10.09.2016. at 19:58
Kod nas je izlazak u srijedu u 19 u kino dvoranu za početak, tj. To je valjda 2-3ucione skup složene u malo veći prostor
Ma Tanci da ima volje naslo bi se i mjesta za nekoliko ucenika, ima knjiznica, kino dvorana, soba profesora ... a profesoru vjerojatno treba vise angazmana da priredi materijale za tehnicki nego engleski.
Mojemu nije bilo.bitno da se natjece ili pobjedi nego mu je bila zadovoljstina da je on jedan od najboljih po znanju.
I nevidim razliku izmedu sporta i natjecanja u znanju, danas su gotovo svi sportovi natjecateljski orijentirani.
Mom je valkda jedini motiv za natjecanja bio da taj dan ne treba ici na nastavu.
No mislim da su mu natjecanja pomogla za prijemni. Onak, nije imao tremu i otprilike je znao kako bi to moglo izgledati. Iako je na natjecanja isao iz raznih predmeta.
Kaj ja znam, kod nas u familiji nitko bas nije sklon kompetitivnosti
Moj je jednom išao na natjecanje bolestan baš me žica da ide
Natjecanja su dobra iz više razloga.
Ne samo zbog pobjede.
Upoznaju se novi ljudi i novi gradovi.
Moja kći je bila i u Primoštenu i u Korčuli pa čak i u Beogradu na natjecanjima.
U ni jedan od tih gradova mi sigurno ne bismo išli jer nam nisu usput i ne uklapaju nam se u ljetovanje i sl.
No, eto. Ona je tamo bila i oduševila se.
Upoznala je jako puno i djece i profesora s kojima i dalje kontaktira preko društvenih mreža, a i osobno.
Dobila je dodatne bodove za upis , koji joj nisu trebali, ali neka ih.
Dobila je tri Oskara znanja i priznanje od ministra.
Dobila je stipendiju po kriteriju izvrsnosti u iznosu od 24 000 kn.
Dobila je tri nagrade od župana po 1000 kn.
Dobila je od ravnatelja gomilu prekrasnih knjiga, Nikon fotić po svom izboru i iPad Air....
Itd
I kako se onda ne isplatinatjecati?!?
Upoznaš nove ljude i gradove, naučiš puno toga i još dobiješ svašta od knjiga do novca.
Meni je to super i poticala bih svako dijete neka ide, neka se natječe. Zašto ne?
Mislim da nitko ovdje nije tvrdio da se ne isplati natjecati. Samo je postavljeno pitanje, jesu li natjecanja jedini mogući način dodatnog rada sa zainteresiranim učenicima. Meni se čini da nisu jedini mogući, ali u našem društvu su najisplativiji način, pa se onda učenike i usmjerava prvenstveno u natjecanja.
Simptomatično je npr. da dodatna nastava često završava kad završe i natjecanja. Kao da joj je to bila jedina svrha. (ovdje skidam kapu prošlogodišnjoj učiteljici matematike mog sina, koja je dodatnu održavala do kraja školske godine, iako joj je na te satove dolazilo samo 2 učenika)
Ako neko dijete ipak nije kompetitivni tip i natjecanja ga ne zanimaju, tko mu kriv. Tako nekako ispada, a ne bi trebalo biti.
(Moje dijete ipak ima sreću da se voli natjecati, i, iako dosad nije ostvario neke spektakularne uspjehe ili nagrade, prošle godine otvorio mu se cijeli novi svijet kad je na natjecanju upoznao po interesima sebi sličnu djecu, kakve u njegovoj školi nema. I već sad se veseli sljedećem natjecanju, jer se nada da će se opet družiti.)
Hm, tko je govorio i isplativosti.
Trenutno u školi imamo jednog višestrukog državnog prvaka. On je -u prvom redu - (odnosno po svemu sudeći bit će ) vrlo draga i cjelovita osoba.
Za područje u kojem se natječe jako je intrinzično motiviran, to je njegova ljubav, strast i gotovo sam sigurna da će se time baviti u SŠ i kasnije profesionalno. Uspješan je i u drugim područjima i zna završiti na državnim natjecanjima i iz njih.
Koliko mi je poznato za svoje uspjehe dobio je simbolične nagrade, knjige, sitne gadgete i sl. Dakako, upoznao je puno ljudi i ponešto putovao.
Ja bih rekla da je njegov najveći uspjeh - činjenica da se među učiteljima i vršnjacima iz svih paralelnih razreda o njemu mogu čuti isključivo pozitivni i prijateljski intonirani komentari.
Mislim da su za njega natjecanja dobra opcija, ali to ne mora biti dobar put za svako bistro i darovito dijete.
I u razredu mojeg klinca je bilo dosta državnih prvaka, jedna cura više godina za redom iz više predmeta, kod nas se dijele knjige, nema tehnike. Ali svako dijete koje se natječe ne dođe do njene razine, pa ne dobe svi poklone, nije bit u poklonima
A tko kaže da je bit u poklonima? Naravno da nije.
Najveći "poklon" je znanje.
Ja sam jasno napisala da su natjecanja višestruko korisna.
I poticajna.
Nebitno jel' netko osvojio prvo mjesto ili zadnje.
Sama činjenica da se netko natječe znači da ima određene sklonosti i znanje koje nema svatko.
Ne zaboravite da su djeca uglavnom lijena.
Ne da im se.
Tak je i s dodatnom nastavom.
Evo kod moje kćeri je profesorica iz kemije jedva njih pet skupila za dodatnu.
I krivo joj je i pokušala je djecu nagovoriti da dolaze, ali ništa.
Ne da im se.
Ne ostaje im se poslije nastave još sat ili dva.
A imaju mogućnost učiti više i naučiti.
No, oni to ne žele.
Ajde dok nisam zaboravila, jel Treba iz škole donijeti neke potvrde u firmu za zdravstveno srednjoškolaca, o tome se pisalo pred godinu sve sad niko ništ ne piše?
Posljednje uređivanje od jelena.O : 11.09.2016. at 13:37
ja se samo sjećam da je to prošle-predprošle godine pisalo, i u stilu pisalo da je promjena zakona, zato pitam
Nije novo.
Kod nas u kadrovskoj to traže godinama. Čim dijete izađe iz OŠ, pa do završetka redovnog školovanja, svake godine treba iz obrazovne ustanove donijeti taj papir, za HZZO.
Obrazac je na stranici HZZO - ovdje: http://www.hzzo-net.hr/dload/tiskani...skolovanju.doc
Osnova:
Ova potvrda izdaje se prema članku 159. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne
novine", broj 47/09.) na temelju podataka iz službene evidencije i služi isključivo kao dokaz o
redovitom školovanju radi ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
znači samo taj papir, ne treba i onaj a5 položeni
Mislim da je svejedno - firma treba neki papir na kojem škola potvrđuje pečatom i potpisom da je tvoje dijete kod njih redovni učenik.
Lani sam ja printala taj (sjećam se jer nisam znala kaj napisati u onu rubriku oslobođenja od upravne pristojbe) ali pitat ću u kadrovskoj kad stignem.
ja se ne sjecam jesam li nosila u firmu kakvu potvrdu kad se upisao u srednju
sad je upisao 4. razred, i zadnje 3 godine sigurno nisam nikakve potvrde davala u kadrovsku
osigurani su oboje preko mene, najnormalnije dobivaju zdravstvene iskaznice, europsku zdravstvenu svake godine, samo mi dodje u kovertici na stol
Pazi da odneses potvrdu kada napuni 18. godina. Kod nas, u Rijeci, se mora. Mislim da je rok 30, a mozda i 90 dana, no ja uvijek idem na sigurno
To nije briga kadrovskih, nego osiguranika. Bar kod nas je tako. HZZO ne može znati da se punoljetna osoba redovno skoluje. Ali, mozda sada skole posalju tu potvrdu, ipak smo umrezeni . Nakon 18. su osigurani kao i studenti, preko fakulteta, a ne vise preko roditelja.
je možda je priča i o 18 god. uglavnom ja sam bjanko papir odnesla do osobe koja trenutno radi i kadrovski, jer nam je kadrovikinja ošla u penziju, no ova zamjena će prrovjerit kaj treba
a kaj se tiče rubrike oslobođenje mislim da bi to škola trebala pisati, ali svejedno Peterlin pitaj, jer meni baš nije za igrati se da nema osiguranje ( ima ga prek muža, ali radimo u istoj firmi)
Moja je prije 2 godine izgubila zdravstvenu i moral sam raditi novu. Tad su joj na HZZo napravili "crvenu" zdravstvenu-kao sad ima baš svoju, ne mora preko vas i rekli mi da ju mora promjeniti kad napuni 18.... do tad je bila preko supruga prijavljena.
Posljednje uređivanje od dodagoda : 12.09.2016. at 11:11
Stvarno nemam pojma. Da li je osigurana na tebe? Ja sam nosilac osiguranja za oba sina.
Kod mene u firmi u ovo doba godine visi papir na oglasnoj ploči da svi roditelji srednjoškolaca i studenata čija su djeca osigurana na osnovu radnog odnosa roditelja trebaju to donijeti u kadrovsku.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.09.2016. at 13:04
krivo
Posljednje uređivanje od spajalica : 12.09.2016. at 13:38
vec dvije tri godine ne treba donositi potvrdu ako si student, a ni ucenik
jedino ako zbog sve gungule koja je nastala zbog izbora i svega nije donesena ovakva odluka.
Kuzim ja to, ali me nervira sustav u kojem funkcionira mi smo tako navikli. ne mislim nista lose, al kolicina papira koja kola okolo jer su neki navikli je ogromna.
tnx, spajka
joooj, da, ubit će nas ta papirologija, administracija i birokracija
ja sam bila uvjerena da sam stavila link
al evo ga tu
http://www.hzzo.hr/studenti-ne-moraj...edovnom-upisu/
Jel Z provjeru u hzzo treba biti e građanin ili se to rješava preko oib, dok ne dođem do kompica
ne budi lijena, ja sam provjerila sa kadrovskim poslovima
i ovako je kako spajka pise
unazad dvije godine sve ide automatski, ako je dijete u sustavu redovnog obrazovanja
skole su umrezene, i daju podatke HZZO.u
ne treba nikakve potvrde nositi
Peterlin, obavijesti svoje u firmi, ocito nisu u toku ...
spajka ima li možda link na isti papir s novijim datumom?
isla ja ponovo kad nase zamjenske kadrovkinje i veli da se to ne nosi od prošle godine, očito sam zapamtila tu priču od pred dve godine, ali bolje da se zatalasalo jer ove godine imamo baš puno srednjoškolaca u firmi
ne znam. ali ovo je vec par godina u proceduri.
imas novije cak i za dopunsko
http://www.hzzo.hr/studenti-ne-moraj...og-osiguranja/