Ima mi smisla ovo o čemu piše rehab, tim više što je i G.D. metodu razvio radeći s djecom koja su pretrpjela oštećenje mozga.
 |
|||
|
|
|||
Ima mi smisla ovo o čemu piše rehab, tim više što je i G.D. metodu razvio radeći s djecom koja su pretrpjela oštećenje mozga.
X.rehab prvotno napisa
Jasno mi je da smo mi vizuelna bića, ali kako stoje stvari sa učenjem govora? Jasno mi je da beba istovremeno i gleda tuđa usta dok sluša govor, pa zar ne bi slično moglo da bude primenjeno i za učenje pojedinačnih slova-izgovoriti glas uz pokazivanje na oblik svojih usta, recimo, ili nešto slično?
Ja uopšte ne osporavam delotvornost ovakvih metoda za učenje prepoznavanja pisanja i čitanja pojedinačnih reči. (pa uostalom, po internetu se vrti niz videa sa bebama koje čitaju ili prepoznaju reči sa kartica, i ne deluju mi kao trik). I ta metoda mi se čini kao sasvim ok pristup za decu sa teškoćama u razvoju, sa ciljem da nauče da čitaju pojedinačne reči. I čini mi se i kao OK pristup za učenje čitanja na engleskom govornom području.
Ono što se meni ne sviđa, tj. što mi je nejasno, je nastavak, tj., nadogradnja te metode za potpuno čitanje sa razumevanjem na našem govornom području.
Da li i kako, tj. sa koliko napora dečji mozak posle napravi taj skok sa pamćenja reči kao celine na reč kao nešto što se sastoji od slova? Tj. kako bi dete učeno tom metodom pročitalo nepoznatu reč? U kom smeru bi mu radio mozak da bi pročitalo? Da li pravi asocijacije sa poznatim rečima pa tako tumači nepoznate, ili kako? Kako bi se snašlo sa rečima promenjenim po rodu, broju, padežu? Itd.
Evo malo o znanstvenoj utemeljenosti metode http://en.m.wikipedia.org/wiki/The_I...uman_Potential.
Sto cu, ja volem znanost
Ovo sa izgovaranjem glasova uz pokazivanje na oblik usta redovito se primjenjuje u logopedskoj terapiji kod djece koja imaju problem sa izgovorom.
Što se tiče globalnog čitanja, ono služi samo kao prijelazni oblik učenja čitanja, da dijete lakše shvati koncept čitanja i da se osjeća uspješno u tom početnom čitanju. Jasno je da je za potpuno savladano čitanje i pisanje potrebna sposobnost analize i sinteze, kako slušne, tako i vidne, ali djeci s teškoćama u razvoju često je lakše započeti sa globalnim čitanjem iz gore napisanih razloga. Vjerojatno se zato Doman služi tim konceptom (pretpostavljam, nisam se informirala o njegovoj metodi), jer je vjerojatnije da će beba povezati riječ auto sa slikom ili predmetom auta, nego da će rastavljati riječ auto na slova, i onda opet ta slova spajati u riječ.
auu, popljuvalo ga skroz.Evo malo o znanstvenoj utemeljenosti metode http://en.m.wikipedia.org/wiki/The_I...uman_Potential.
Sto cu, ja volem znanost
čak kaže i potencijalno štetno, iako ja, zdravorazumski, nekako ipak ne mislim da može štetit. a ne vjerujem da imaju znanstvene dokaze za to. pa mi je i taj članak na wiki isto sumnjiv.
karte ko karte. ja sam svoje recimo jako rano naučila igrati briškulu i trešetu, da imam para za igranje. još ni brojati nisu znali, pa sam ih mogla i varati. pa su iz čiste nevolje naučili i brojati.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 11.12.2014. at 15:43
A, gle, nisam se dala u dubinu i sirinu, ali imaju pobrojane reference pa tko ima volje i zelje...
Meni osobno je dovoljno "This statement reviews patterning as a treatment for children with neurologic impairments. This treatment is based on an outmoded and oversimplified theory of brain development. Current information does not support the claims of proponents that this treatment is efficacious, and its use continues to be unwarranted...." (Committee on Children with Disabilities, American Academy of Pediatrics; Ziring, P.R.; brazdziunas, D.; Cooley, W.C. et al. (1999). "The treatment of neurologically impaired children using patterning". Pediatrics 104 (5 Pt 1): 1149–51. doi:10.1542/peds.104.5.1149 (inactive 2014-02-20). PMID 10545565)
potpisujem cvijetu
sve sto su mi rekli stručnjaci i što sam pročitala o darovitosti kaže suprotno. čak i hrvatsko školstvo kakvo god bilo priznaje darovitu djecu kao djecu s posebnim potrebama kao i eu, amerika itd.
Tako je, sva djeca koja u pojedinim područjima razvoja, ili cjelokupnom razvoju, pokazuju natprosječne ili ispodprosječne rezultate, tretiraju se kao djeca s posebnim potrebama. Samo što taj naziv "posebne potrebe" u javnosti često ima negativnu konotaciju i laik obično pomisli da se radi o nečem što je loše, a to ne mora nužno biti tako.
Ako su ovo motivi za korišćenje učenja celih reči, onda ih razumem i slažem se.
Ali po metodi Domana takvo čitanje bi trebalo bebi pokazivati mesecima, negde, ako sam dobro shvatila, od 3-4 meseca života, pa do posle prvog rođendana. Za jedan prelazni oblik čitanja, to je vrlo dugo i to u periodu kada beba stvarno najbrže uči. Meni se zato, čisto laički, čini da od toga može biti štete, jer beba sebi ispunjava memoriju nizom celih reči koje pamti upravo na način na koje se pamte slike, i vežba sebe da i u budućnosti percipira reči tako, kao cele slikice, punih godinu dana svog najranijeg života, kada se zaista uči najbrže i najlakše.
Kasnije mora da samu sebe oduči od posmatranja celih reči i nauči sebe "razbijanju" reči na delove, a ja sam od više stručnjaka čula i na više mesta pročitala da je puno lakše dete naučiti nečemu potpuno novom, nego ga odučiti od nečeg što je već čvrsto urezano u njegovo pamćenje kao obrazac. Zato se meni takva metoda ne sviđa primenjena na taj uzrast i u tako dugom periodu.
Mislim, ako je motiv upoznavanje deteta sa slovima i napisanim rečima, kao što rekoh, nikad nam slova nisu bila dostupnija i bliskija nego sad, svuda oko nas, i bez kartica.
nije loše, ali da je najmanju ruku svojevrsni disbalans u razvojnim fazama je
mislim stručnjaci koji rade s djecom uvijek naglašavaju pozitivne strane, ali itekako rade sustavno na rehabilitacijo negativnih strana i svaki roditelj darovitog djeteta i bez ikakve dodatne dijagnoze dobije opsežnu domaću zadaću i obavezu praćenje, dobiju i škole uputu samo što je ne doživljavaju
darovita djeca ovako skraćeno najčešće zaostaju na nekom od ovih polja: senzorička integracija, fina motorika, kratkotrajna memorija, poremećaji pažnje i koncentracija, anksioznost, nisko samopozdanje....
nije pravilo i ne mora biti naglašeno ali često ima i neurološku osnovu sve to psihlozi znaju zato mi nije jasno otkud nekom želja z svoje bebe isproducira to stanje
veza s alergijama i autoimunim stanjima nije dokazana ali je natprosječan udio darovite djece
Beba u tom periodu najbrže uči, ali pitanje je što i kako uči. Ne možeš uspoređivati način učenja male bebe i npr. 7-godišnjaka - ako govorimo o akademskim vještinama čitanja i pisanja. Sposobnost analize i sinteze je prirodna, urođena sposobnost, ali ona se razvija kasnije. Ne možeš naučiti npr. tromjesečnu bebu da rastavlja i sastavlja riječ OKO, ali ona će tu sposobnost razviti u nadolazećim godinama, bez obzira na to na koji je način prije učila čitati. Ovo o učenju novih obrazaca više vrijedi za ponašanje i svakodnevne aktivnosti.
Period za primjenu ove metode i jeste tako dug zato što beba u toj dobi jednostavno nije sposobna da razvije tu vještinu. Možda bi isti učinak bio i da se bebi počnu pokazivati te slike s godinu dana, samo bi period učenja bio kraći.
Au Pikula, pretjera ga ti
Ne možeš kod djeteta isprovocirati teškoće u senzornoj integraciji, finoj motorici, pažnji i slično, osim ako se ne radi o teškom zanemarivanju djeteta ili da teško ozlijediš djetetovu glavu u ranoj dobi, a mislim da to nadobudni roditelji ne bi priuštili svome djetetu, upravo suprotno
To su neurološki poremećaji koji imaju genetsku osnovu, ili su plod negativnog utjecaja na mozak (u trudnoći, pri porodu, neposredno nakon poroda...), i nemaju vezu s darovitosti djeteta ovako kako je ti prikazuješ.
Čak niti darovitost ne možeš isprovocirati. Svako dijete ima svoj biološki limit. Možeš ti poticati i stimulirati svoje dijete koliko hoćeš, ako je ono genetski i neurološki sposobno da probije granice prosječne inteligencije, uspjet ćeš, ali ako nije, uzalud vam trud svirači.
Tretiraju se kao djeca s posebn potrebama, ne zato sto bi ona nužno imala neke disbalanse ili probleme, mada neka naravno ih mogu imati. Posebne potrebe su tu, jer škola naprosto ne ide ni dovoljno brzo, ni dovoljno duboko u materiju, pa je prespora za darovito dijete. I u tom smislu ne zadovoljava djetetove potrebe uopće.
Knjiga Ellen Winner je u suprotnosti s nekim drugim knjigama u priličnoj mjeri. A stvar je još kompliciranija jer se knjige i teorije o darovitosti u puno točaka uopće ne poklapaju.
Ima i teorija koja tvrdi da darovita djeca upravo suprotno, prosječno gledano, stabilnija, socijalno inteligentnija i slično. Nedostaje mi znanja da bi o tome diskutirala.
No jedna mi se stvar čini prilično logična, da darovita djeca koja se ne uklapaju u tu sliku Darovitost/problem, nisu uopće u statistikama, jer nisu ni u kakvim "obradama" i terapija. Moje dijete i dvije prijateljice iz osnovne škole ne pokazuju i nisu pokazivale nikakve deficite, niti disbalanse razvojnih faza, sto god to trebalo značiti. A socijalna inteligencija im je prilično visoka.
Ja vjerujem pikuli, da joj to stručnjaci govore o tim problemim, te da je to pročitala.
uprkos tome mislim da to uopće nije pravilo, te ima dovoljno teorija koje upravo to tvrde.
Rehab pametno zboriš.
Imaš pojedinaca natprosječnih i darovitih u svim područjima, naravno da će takvi bit stabilni, a problemi koje imaju mogu možda bit vezani uz odskakanje od okoline. Ali kad imaš osobu koja je u nekim područjima darovita, dok je u drugima ispod prosjeka, to stvarno donosi niz, kako se to on lijepo kaže, izazova :D
Mislim da je ta teorija koja je govorila o u svemu superiornim osobama dosta arhaična i zapravo je proučavala samo jedan segment darovitih pojedinaca.
Probala sam malo guglat podatak o postotcima ujednačene/neujednačene darovitosti pa mi je iskočio ovaj tekst o darovitima. Ne poznam izvor, ali zanimljivo je za pročitat. Ali nema podatka koji me zanimao, iako se govori i o toj temi.
Naravno da su nekim darovitima ta neg. odstupanja minimalna pa i zanemariva u praksi mi se čini da su to češće cure, ali kako je meni vlahinsky objasnila oni dosta egzaktno znaju koja područja darovitosti su vezana uz koje moguće poteškoće. Kad su nam na prvom testiranju našli jako visoko mat.log. upozorila nas je na koješta, za godinu dana je pak bila oresretna jer je nešto drugo iskočilo na istu razinu pa nam je rekla da imamo sreće da se sad uravnotežilo i da neće patit te neke funkcije ... ne znam ha sad to ponovit ima tome dosta godina, ali nije se radilo o reakcijama okoline, poticajima ili neprihvaćanju nego zvučilo je baš egzaktno
ajme ne znam više govorit od dojenja, oklen toliki bistrići u mene vake lol
Ja iskreno i dalje ne razumijem koja je korist od ranog citanja za razvijanje inteligencije, a sto je bila jedna od pretpostavki na pocetku diskusije. Diskusija je otisla u smjeru uopce korisnosti ranog citanja (osobno isto ne vidim neku pretjeranu korist osim ako imas dijete koje te s tri godine ganja svaki dan da mu satima citas - onda bi i ja probala naucila dijete citati). No inace, citanje kao takvo mi je vjestina kojom osiguravamo samostalni pristup informacijama. Pa kao takvo mislim da malom djetetu ne treba. U skolskoj dobi ionako nauce dobro citati vise-manje svi ovih dana. Bar je hrvatski po tome lagan, ako vec po ostalom nije
Ne mogu se složiti s tobom. Ja sam naučila čitati vrlo rano i čitanje mi je jedna od najljepših uspomena iz djetinjstva. Mogla sam satima čitati, doslovno sam gutala knjige i tako mi je žao što sad nemam više vremena za takvo što. Čitanje nije samo osiguravanje pristupa informacijama. Čitanje je mnogo, mnogo više od toga. I potrebno je svakom malom djetetu koje ima interesa za to.Ja iskreno i dalje ne razumijem koja je korist od ranog citanja za razvijanje inteligencije, a sto je bila jedna od pretpostavki na pocetku diskusije. Diskusija je otisla u smjeru uopce korisnosti ranog citanja (osobno isto ne vidim neku pretjeranu korist osim ako imas dijete koje te s tri godine ganja svaki dan da mu satima citas - onda bi i ja probala naucila dijete citati). No inace, citanje kao takvo mi je vjestina kojom osiguravamo samostalni pristup informacijama. Pa kao takvo mislim da malom djetetu ne treba. U skolskoj dobi ionako nauce dobro citati vise-manje svi ovih dana. Bar je hrvatski po tome lagan, ako vec po ostalom nije
Ne razumijem tvoj post. Sto tebi znaci da si naucila citati "vrlo rano"? 2 godine? 3? 4? 5? Jer ako smo na 5 onda to meni uopce nije "vrlo rano" - ja znam dosta ljudi koji su naucili citati s pet.
I opet ne vidim korelaciju citanja kao vjestine i inteligencije.
Da si imala nekog pored tebe ko ti je satima citao (npr da si slijepa) da li bi bila uskracena jer nisi sama procitala vec ti je netko drugi procitao? Intelektualno zakinuta?
Po meni, kad dijete stekne interes da zeli saznati sto je napisano, bez da ovisi o drugima, onda nauci citati. Dalje sto se desava u djetetovoj glavi s procitanim je dio gdje se odvijaju puno bitnije stvari za emocionalni i intelektualni razvoj. Zbog cega pak opet preferiram da skroz maloj djeci roditelji citaju jer onda odmah usput i mogu objasniti sve sto je djetetu nejasno i otvoriti mu razne vidike kako dozivjeti to sto je procitano.
Sam volumen procitanog i brzina citanja ne govori puno o unutarnjem nacinu dozivljaja procitanog, a tu su razlike drasticne. Danas, gledajuci unazad, bi radije da je netko vise vremena posvetio razgovarajuci sa mnom kvalitetno o tome sto sam procitala i kako citati, jer sam shvatila da sam mnoge aspekte procitanog posve previdjela. A procitala sam jako puno knjiga, pogotovo u osnovnoj i srednjoj.
Sa 3 godine. Nije bitno.
Meni se učinilo da si ti podcijenila vještinu čitanja, a sada mi se u ovom postu čini da podcjenjuješ i dječju sposobnost razumijevanja pročitanog. Uz mene nitko nije sjedio, niti mi je objašnjavao pročitano, a čitala sam dosta tešku literaturu već u predškolskoj dobi. Slažem se s tobom da se klik događa kada dijete iskaže interes i ljubav prema čitanju, zato sam već ranije napisala da su važni roditeljski motivi i djetetov interes za početke čitanja.
Usto, ne mislim da je veza između ranog čitanja i inteligencije zanemariva (što ne znači da se to ne može nadoknaditi ako dijete stekne ljubav prema čitanju i kasnije).
Ti si u prethodnom postu napisala da ne vidiš smisla u tome da dijete rano počne čitati, i da je tebi vještina čitanja važna samo zato jer osigurava pristup informacijama.
Ja se, kao ljubitelj knjige, ne slažem s tobom. I to je sve.
Pa sadrzaj knjige je informacija, ne znam sto bi drugo bilo? I zato je i citam, jer me zanima. Priznajem da mi je samo iskustvo citanja kao nacina saznavanja sadrzaja nebitan. Da mi je netko sve to citao bilo bi mi jednako interesantno.
Sto se tice potrebe tumacenja nekih stvari djeci, ne mislim da podcjenjujem djecje sposobnosti nego da ih ne precjenjujem. Ranim upravljanjem i ukazivanjem na neke stvari se moze puno pomoci djetetu, i to ne treba zanemariti, pa i u podrucju citanja.
Uglavnom, i dalje ne vidim da rano citanje ima kao posljedicu neki posebno veci razvoj inteligencije u djece, sto ne znaci da dio nadprosjecno inteligentne djece ne nauci citati ranije nego je uobicajeno. A imam dojam da se ovdje s ranijim citanjem promice teza rano citanje = veca inteligencija, samo sto neki vole koristiti fraze "dosegnut maksimalni potencijal" i sl.
slažem se. nitko nema protiv da dijete rano počne čitati ako može, želi, hoće, razumije dapače, s 2,3,4,5 godina, ali učiti čitati dijete da bi mu se "povećalo inteligenciju" ili kako god nazvali to poticanje je apsurdno
Previdjeli ste da to što neko dijete jako rano može naučiti čitati ne znači da će zaista i krenuti s intenzivnim čitanjem u toj dobi. Pogotovo mi je teško zamisliti dijete od 2-3 godine, koje je, ajmo reći, naučilo čitati pomoću G.D. tehnike (ili bilo koje druge), i koje sad samo grabi knjige s polica i čita ih redom.
Hoće li neko dijete čitati više ili manje, ovisi o puno faktora, dob naučene vještine čitanja samo je jedan od njih (i to ne najvažniji).
Što se tiče veze ranog čitanja i veće inteligencije, to ne znam, ali sam sigurna da ima dosta natprosječno inteligentne djece koja savladaju čitanje tek kad krenu u školu, i nisu zbog toga zakinuta u intelektualnom razvoju.
hmm,daleko smo odmakli od kartica, moja evo ne pokazuje neki interes za čitanjem (ali voli kad joj ja čitam priče za laku noć),pokušala sam joj pokazivati slova ali vidim da joj nije napeto pa sam odustala...
ja nisam išla u vrtić niti išta učila prije škole,no čitanje i učenje slova mi je išlo s lakoćom, čak sam jedno ljeto u osnovnoj provela volontirajući u knjižnici preslagivajući knjige...imala sam period od par godina kad sam doslovno gutala knjige onda mi je naglo opao interes...
danas djeca npr. startaju sa engleskim od 1vog razreda (odnosno i vrtića čak) , mi smo od 4og....znači li to da će na kraju imati bolje znanje engleskog od ovih generacija prije?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom