Nastavak drugog dijela života - trebam ideje, trebam pomoć

[Evelina]

Svima dobar dan.

Nisam puno na ovom forumu, baš radi toga pišem ovdje, a pišem jer nisam pametna što učiniti.

Prvo intro, da predočim situaciju.

Imamo tri (dijela) obitelji. Mi (muž, dijete, ja). Moji starci. Njegovi starci. Mi živimo u stančiću od 35 kvadrata, zadnji kat, bez lifta (to napominjem jer je to velika prepreka u planiranju daljnjih koraka). Moji starci žive u svom stanu, prevelikom, s ogromnim režijama. Njegovi starci žive u nešto manjem stanu, ali svejedno prevelikom i s, naravno, ogromnim režijama. Dosad je to nekako klapalo.

Moji nisu dobro. Odnosno, mama se drži, stari ne. Što će s njim biti, ne znam, ali boluje već neko vrijeme, stalno se nešto zakurvava i strahujem od skoro svakog dana što ga čeka dalje.

Njegovi su...dobro. U usporedbi s mojima, drže se ko zmajevi. Ali opet, godine idu, bolesti se kače, novaca nema.

Moji su trenutno takvi da ono...da mi mama nije otišla prije tri mjeseca u penziju, ja nemam pojma šta bi bilo s tatom. Njemu je sve teže funkcionirati, i mama ima full hands od jutra do mraka. Na bolje ići neće, to prežvakavam već dugo i još prežvakala nisam, ali valjda budem. Mislim, plače mi se i dok pišem, a kakva ću biti kad sranja krenu, ne garantiram. Dakle, od mene nikakve pomoći.

Jutros sam dugo razgovarala s mamom o tome što ćemo dalje kroz neko vrijeme.

Naši zaključci su ovakvi. Stara bi najradije u dom. Stari u dom ne ide ni mrtav. Dom otpada, jer mama bez njega ne ide nikud.

I sad..naš (najmanji) stan ima dvije mane radi čega nije adekvatan za prodaju, odnosno, mislim da od njega velike pomoći nema. Napominjem da bi se svi uselili odmah u njega da ima lift. Lift, naravno, nema, a neće ga ni biti (stara zgrada, stari stanari, velike pričuve, bla bla bla). Dakle, u njega se nitko ne može useliti (osim nas koji smo već tamo) jer je visoko i hrpa stepenica nije za stare ljude. Dakle, naš stan ostaje isključivo kao opcija najma ili prodaje (prodaja ne bi išla, radi spomenutih mana).

Stan mojih staraca je na odličnoj lokaciji, velik, čistog vlasništva i uvijek smo mislili da ću u njega useliti ja. Ima lift, na drugom je katu, sve super, ali je za moje starce (a bio bi i za nas) jeben trošak održavanja.

Stan njegovih je isto na odličnoj lokaciji, visoko prizemlje, i sve je super, osim što ga njegovi više neće moći uskoro servisirati. Još neko vrijeme da, ali vjerujem da kroz godinu, dvije, i to će postati problem.

Ja na neki način moram smisliti što učiniti s tih tri stana. Mislim, ja...ne ovisi sve o meni, naravno, ali ždere me to što vrijeme prolazi, a mi nikakve konkretne planove nemamo za dalje.

Baš sam mami rekla danas da bi trebalo kupiti kuću, oni dolje, muževi iznad, mi najviše gore i onda bih se lijepo prehitila s balkona svima pred noge.

Ne želim(o) zajednicu. Nikakvu. Moja mama prva.

Ono što treba osmisliti jest neki plan da se tih tri/dva/jedan stan nekako zavrte, napravi se ne znam šta (da znam, ne bih pisala) i da oba para roditelja budu u manjim prostorima, s manjim režijama, na normalnim lokacijama, a da im mi nismo predaleko. S tim da ne budemo zajedno.

S njegovima još nismo pričali. Muževa mama uvijek rogobori da nešto treba poduzeti, no njeno "poduzeti" znači "riješite lift da se možemo useliti". That will not happen. Ever. Tu ima previše faktora.

Jel netko ima ideju šta napraviti od ovog? Jer ja ne znam šta.

[sirius]

Pravis razanj, a zec je u sumi?
njegovi roditelji mozda vec imaju planove. Koji nemaju veze sa vama. To prvo.
a drugo... Zele li se tvoji uopce seliti? Uvijek postoji opcija da tvoji prodaju ( pre)velik stan i kupe manji kod tebe u blizini.

[Evelina]

Njegovi roditelji nemaju planove, što je i napisano. Njihovi planovi su da mi riješimo lift. Što se neće dogoditi.
Moji ne žele prodati ovaj stan, ali u slučaju da se prodati treba, prodat će se. Lako za to (moja perspektiva).
Ono što će oni napraviti jest životariti u tom stanu dok ide, jer kao što rekoh, žele ga ostaviti meni (njihova perspektiva).

Mislim, sve piše već.

[bella77]

Jeste li ti i muz jedinci? Cisto zbog raspodjele svih tih kvadrata. I koji je to zadnji kat, treci ili deseti? Ima razlike.
Sve se moze prodati, pitanje je cijene...

No, evo konsteuktivno: prodati stancic, kupiti kucu (uzeti malo kredita ako treba) negdje na daljoj periferiji, ali povezano vlakom ili nesto slicno. Ja sam uvijek za opciju samostalnosti, a starci neka rade sa svojom imovinom sto god hoce, oni su je zaradili, pa neka i potrose. Osim ako bas eto zele vama pomoci.

[Evelina]

Jesmo, jedinci smo. I četvrti je kat (s visokim prizemljem ispada kao šesti maltene).

Drugi dio posta ne kužim.

[sirius]

Njegovi roditelji nemaju planove, što je i napisano. Njihovi planovi su da mi riješimo lift. Što se neće dogoditi.
Moji ne žele prodati ovaj stan, ali u slučaju da se prodati treba, prodat će se. Lako za to (moja perspektiva).
Ono što će oni napraviti jest životariti u tom stanu dok ide, jer kao što rekoh, žele ga ostaviti meni (njihova perspektiva).

Mislim, sve piše već.

Ako su oni odlucili zivotariti ( cini se da jesu) sto bi ti tu mogla ili trebala uciniti?
super da imaju imovinu i da njome mogu raspolagati, pa onda neka cine sto zele.

[bella77]

Htjela sam reci da bih ja rijesila problem bez opterecivanja roditelja, zavrtite svoj mali stan, a tudje stanove prepustite njihovim vlasnicima na odluku...
Cetvrti nije bas tako visoko da se ne moze prodati.

[Evelina]

Ako su oni odlucili zivotariti ( cini se da jesu) sto bi ti tu mogla ili trebala uciniti?
super da imaju imovinu i da njome mogu raspolagati, pa onda neka cine sto zele.

Ja bi se trebala moći pobrinuti za roditelje. To je moja...moja obaveza, dođavola. Ako se nešto treba, onda se i može. Valjda. Ja trenutno ne vidim način kako sve zadovoljiti, ostaviti svima potrebnu dozu samostalnosti, a da im bude lakše financijski i logistički. I zato ovdje pitam.

Oni žele meni ne biti na teret, to oni žele. Ali ja to nemrem tak ostavit i reć, pa oke, ustvari, starci, vaša je imovina, pa čekajte dok umrete da bih ja to, po vašoj želji, naslijedila. Ono, sori, ne ide to tak, iako bi oni to tak i ostavili.

[Evelina]

bella77, nije stvar u našem stanu. Opisala sam detaljno kako tko živi da bi situacija bila čista. Nije stvar da bi se ja i moja obitelj selili u veće pa kako da to izvedem.

[sirius]

Ja bi se trebala moći pobrinuti za roditelje. To je moja...moja obaveza, dođavola. Ako se nešto treba, onda se i može. Valjda. Ja trenutno ne vidim način kako sve zadovoljiti, ostaviti svima potrebnu dozu samostalnosti, a da im bude lakše financijski i logistički. I zato ovdje pitam.

Oni žele meni ne biti na teret, to oni žele. Ali ja to nemrem tak ostavit i reć, pa oke, ustvari, starci, vaša je imovina, pa čekajte dok umrete da bih ja to, po vašoj želji, naslijedila. Ono, sori, ne ide to tak, iako bi oni to tak i ostavili.

Pa brini se o njima koliko mozes i zelis. Kakve veze imovina ima sa tim. Ona samo moze olaksati stvari jer se moze prodati i olaksati roditeljima boravak u mirovini. Ali ako se vlasnici ne zele prilagoditi novoj situaciji sto bi ti onda mogla?
ne kuzim? Mjenjaj onda svoj stan za neki sa liftom, ali cisto sumnjam da bi se oni htjeli seliti. Jer ( nazalost) vecina nasih ljudi je ( neracionalno) vezana uz imovinu i nekretnine.

[Mima]

Ja ne razumijem baš najbolje u čemu je problem. Velike režije ili kaj? Misliš li da je razlika u režijama između velikog i manjeg stana baš toliko drastična? Iz mog iskustva baš i nije tako.
No, u svakom slučaju, ako imate dvije (tri?) neadekvatne nekretnine, pa možete ih pokušati prodati i kupiti dvije koje bi vam odgovarale.
Istina je da se danas teško prodaje, ali bi se onda valjda trebalo lakše kupovati. Svakako se može probati.

[Evelina]

Ali ako se vlasnici ne zele prilagoditi novoj situaciji sto bi ti onda mogla?
ne kuzim? Mjenjaj onda svoj stan za neki sa liftom, ali cisto sumnjam da bi se oni htjeli seliti. Jer ( nazalost) vecina nasih ljudi je ( neracionalno) vezana uz imovinu i nekretnine.

Vlasnici će se prilagoditi novoj situaciji (kao što sam napisala, pričamo o svim mogućnostima) ako smislimo neku koja je svima adekvatna.

Mi možemo prodati naš stan i dodati da se oni usele. U tom slučaju ostajemo s njihovim stanom i ok. To pokriva tu stranu priče. Ali ne pokriva što ćemo s njegovima, koji isto, u neko kraće vrijeme, neće moći servisirati svoj stan.

Dakle, stanova ima ali su neadekvatni, da tako kažem. Trebamo smisliti kombinaciju kako ne oštetiti nikog i da svi budu zadovoljni. Ovdje smo najmanje bitni mi. Parametri su navedeni u prvom postu. Da smo svi blizu, da nismo u zajednici, da svi žive relativno normalno.

Trebam ideju uopće u kojem smjeru razmišljati.

[sirius]

Mislim da ne postoji situacija koja bi sve zadovoljila.
i suludo je misliti da ste vi ( ti , suprug i dijete) najmanje bitni.
vasi roditelji su dobro financiski zbrinuti penzici, njegovi u super zdravstvenom stanju i ne vidim uopce potrebu da ti razmisljas o kombinaciji koja ce sve zadovoljiti.

[dolega]

pa onda prodajte sva tri stana
starcima u istom kvartu kupite manje stanove
a sebi jedan veći
i to je to

[bella77]

Ne vidim zašto misliš da su njegovi nesposobni brinuti se o sebi? Ok, za svoje si napisala detaljnu situaciju. Možda njegovi ne žele ništa mijenjati. Ne kužim baš tu brigu za ljude koji nisu izričito tražili da se brine o njima i da ih se zbrinjava. Mene bi to smetalo da netko ide tako razmišljati o meni...

[Audrey]

Čuj, iz iskustva i s bolesnim starcima i svekijima (oba dede u krevetu, obje bake i same teško bolesne) gdje netko od njih jest za dom a za neke je to gore od smrti, kažem ti da ti pomoći nema (sorry, ali tako je). Da se ikome od njih nešto mijenja, oni bi to već prije napravili, situacija kakva je sad možda im nije idealna ali promjena im se čini gora. Pomozi koliko možeš, obiđi kad možeš, financijski priskoči koliko možeš, bit ćeš rastrgana ali tako je to. Starije ljude je teško motivirati na promjene, pogotovo ne daj Bože da bi se morali odseliti u novi kvart i započinjati 'život' ispočetka.
Ono što smo mi napravili je da smo se MI (muž i ja) odlučili na promjenu, i preselili se bliže starcima. Vremenski nam je to bitna ušteda, pogotovo sad kad ih često obilazimo, ali što se financija tiče, uvalili smo se u veeeliki kredit, preživljavamo nekako, ali u slučaju bolesti koje zahtijevaju skupe lijekove ili postupke - ne znam kako bismo to.

[Evelina]

Ne vidim zašto misliš da su njegovi nesposobni brinuti se o sebi? Ok, za svoje si napisala detaljnu situaciju. Možda njegovi ne žele ništa mijenjati. Ne kužim baš tu brigu za ljude koji nisu izričito tražili da se brine o njima i da ih se zbrinjava. Mene bi to smetalo da netko ide tako razmišljati o meni...

Nigdje nisam napisala da su nesposobni brinuti se o sebi. Napisala sam da će uskoro financijski biti više u komi nego dosad. Napisala sam također da "Muževa mama uvijek rogobori da nešto treba poduzeti, no njeno "poduzeti" znači "riješite lift da se možemo useliti"."

Mene bi recimo smetalo da mi se imputira ono što ne pišem. Davno.

Gle, tebi se možda čini da berem tuđe brige, ali ih ne berem, već razmišljam što ćemo i kako ćemo svi živjeti kroz par godina. Smijem li?

[Evelina]

Da se ikome od njih nešto mijenja, oni bi to već prije napravili, situacija kakva je sad možda im nije idealna ali promjena im se čini gora.

Inače bih se složila, ali vidim da nije tako. Oni promjenu neku očekuju. Oni, da citiram svekrvu, hoće da "mladi smisle rješenje".

Ja rješenja nemam.

Moji od mene ne očekuju nikakvo rješenje.

Ali radi njih ga trebam smisliti.

I da, bojim se da ćeš nakraju ispasti u pravu, ali i dalje moram nešto iskemijati.

Recimo, čisto logistički. Veli dolega "prodajte sva tri pa kupite tri u kvartu pa ste blizu". Je, to je točno, to bi bilo najbolje. Ali kako? Šta da prvo radim? Gdje da krenem? Preko koga/čega da našem adekvatne stanove na adekvatnoj lokaciji i prodam ih u adekvatnom vremenu i da taj čiji se stan prodaje negdje ekčuli živi za to vrijeme?

Samo pitam, razmišljam, ne znam od koje cigle krenuti prvo (pun not intended).

[bella77]

Smijem li?

ma naravno!
a kako prodat i paraleleno kupiti 3 nekretnine... e to je problem koji je teško riješiti na forumu. Ako te brine organizacija svega, traži od agencije da odrade posao. Trebali bi biti sretni da imaju posla, obzirom na tržište nekretnina...
no mislim da je lakše prodavati i kupovati 3 nekretnine, nego 1. Uvijek imaš gdje prespavati mjesec - dva dok se situacija ne riješi. -lijepo daj u oglasnik i čitaj oglasnik... idi i gledaj nekretnine.

[dolega]

prvo razgovaraj sa svekijima i starcima i pitaj ih jesu li za tu opciju.
onda stavi sve stanove u oglas i vidi kako će se situacija razvijati
u međuvremenu pogledajte stanove i kvartove koji bi vam mogli doći u obzir

[Audrey]

A čuj, ja da sam svom tati došla s nekom idejom o preseljenju, koliko bih god pri tom bila motivirana isključivo mogućnošću bolje brige za njih, on ne da bi to odbio nego bi me vjerojatno još napao da što ja njega pokušavam iseliti iz 'njegovoga' još dok je on živ, neka prvo ja pričekam da on umre pa onda da raspolažem 'njegovim'. Dakle, suradnja: 0 bodova.
Pišeš da se ni tvoji ni njegovi bar načelno ne protive preseljenju. Razmisli o ideji da ne zadržiš niti jedan od ta tri stana: starci se ne moraju se seliti u tvoj stan, neka traže zamjenu svog većeg za manji u tvom kvartu, neće to možda ići brzo, ali znam ljude kojima je to uspjelo; razlika novaca koja će njima ostati nakon zamjene bit će dobrodošla zaliha za troškove u slučaju bolesti, ili jednog dana tebi kad budeš željela kupiti veći stan, a onda ćeš si birati kakav i gdje hoćeš.

[Evelina]

A čuj, ja da sam svom tati došla s nekom idejom o preseljenju, koliko bih god pri tom bila motivirana isključivo mogućnošću bolje brige za njih, on ne da bi to odbio nego bi me vjerojatno još napao da što ja njega pokušavam iseliti iz 'njegovoga' još dok je on živ, neka prvo ja pričekam da on umre pa onda da raspolažem 'njegovim'. Dakle, suradnja: 0 bodova.

Da, razumijem to što mi govoriš. Da je tako, bilo bi mi čak i lakše, jer bih tražila rješenje na drugoj strani, odnosno, tražila bih pomoć u vidu čišćenja, kuhanja, nekog da brine o njima kad ja ne mogu. Ali oni to ne žele, bar ne još.

Pišeš da se ni tvoji ni njegovi bar načelno ne protive preseljenju. Razmisli o ideji da ne zadržiš niti jedan od ta tri stana: starci se ne moraju se seliti u tvoj stan, neka traže zamjenu svog većeg za manji u tvom kvartu, neće to možda ići brzo, ali znam ljude kojima je to uspjelo; razlika novaca koja će njima ostati nakon zamjene bit će dobrodošla zaliha za troškove u slučaju bolesti, ili jednog dana tebi kad budeš željela kupiti veći stan, a onda ćeš si birati kakav i gdje hoćeš.

Moji ne samo da "nek ne sele u naš stan", oni nisu sposobni popeti se u posjetu, a kamoli živjeti tamo (stara se još drži i rinta, a ima reumatski artritis, pa ne znam dokada će to moći). Nitko nemre u taj naš stan, mužev tata ima sjebano stopalo. Mislim, da je u prizemlju ili prvom katu, ne znaš tko bi prije tamo htio živjeti, svima odgovara osim tog vražjeg kata. :mad:

Ja znam da moramo potegnuti pitanje i sa njegovima, jasno mi je to. Ali mrsko mi je to što svi kao ne očekuju ništa od "mladih", ali svejedno se nekako i očekuje nešto od nas "mladih". Ono, svi su otvoreni za razgovor, dapače, i familija smo, čak i više manje normalni ali mrsko mi je samoj započinjat razgovor s njegovima, mrsko mi je i pustiti njih da razgovaraju (nitko se nikome ne želi petljati u imovinu), a mrsko mi je i napraviti kružok. A morat ću.

Pa sam mislila prvo skupiti ideje, raznovrsne, ak ih opće ima, prije nego što se krene razgovarati.

Naravno, u slučaju da iz razgovora njegove izbacim (kao opciju) to neće dobro proći, jer i njegovi nekako "očekuju" da kad se rješava situacija, i oni budu uzeti u obzir.

[cipelica]

moj sveki je pričao da bi u manji stan, režije, tralalala...
mi se potrudili, pronašli lijep manji stančić u blizini... nama se činio idealnim...
zapravo se nije želio seliti. valjda je htio komunicirati, planirati...nakon toga ne spominje selidbu ni režije
ako će biti potrebe, tražit ćemo rješenje ali do daljnjeg ne diramo u osinjak.

[sirius]

Ne znam, meni se cini da bi prvo 6,5 ukljucenih ljudi trebalo smisliti i reci svoju viziju buducnosti, a nakon toga se detalji mogu razraditi na forumu. Ovako ne vidim da ce otvaracica teme biti mudrija. Mozemo mi pisati sto god hocemo , ali necemo se mi seliti ( ili sto vec).

[jelena.O]

u kojim ste kvartovima?
a jel bi ti možda neko vrijem ipak došla živjeti s svojima,prodala svoj stan anjima u blizini njihova stara kupila nešto manji?

[Vrci]

A kako će tvoja mama hendlati tatu sama? Jel može to?

Ja sam jako vezana sa svojima, da je takva situacija, preselili bismo se k njima. Mama ti je ionako rekla da je za dom, jel to opcija i jednom kad ti tata umre? Ne znam koliko će on još živjeti i jel ti neprihvatljivo tako dugo biti u zajednici


Ups, vidim da ni tvoja mama ne želi zajednicu, to je onda nezgodno

[Vrijeska]

Ja bih prvo išla rješavati one koji su u težoj situaciji.
pronašla bih manji stan u istoj zgradi ili susjednoj zgradi, a možda čak i stan vrata do vrata (u budućnosti bi to bilo praktično zbog povezivanja stanova u jedan veći).
Prodala svoj, preselila bih u taj manji, ili možda njih probala useliti u manji stan, a sebe smjestila u veći - ova opcija je idealna, ali obično vrlo teško ostvariva jer je malo starijih ljudi koji pristaju na promjenu životnog prostora...

druga ga opcija je da nadjem stan koji je na pola puta između jednih i drugih roditelja, i na taj način budem jednako blizu i jednima i drugima.

moje mišljenje je da ako roditelji nisu izričito pristali na selidbu da se ne dira u osinje gnijezdo. Mladima je lakše prihvatiti promjene dok ne puste korijenje u nekom kvartu, dok djeca ne krenu u školu, tako da je po meni najlakše riješiti vašu nekretninu i da vi preselite i budete im bliže.
Kad njima za koju godinu zagusti s novcima i održavanjem nekretnine onda će možda pristati na kompromise, pa onda možda i pristanu na prijelaz u manji stan. Tad ćete vi već biti blizu i dijete će krenuti u lokalnu školu pa neće biti tolika promjena niti za vas.

uglavnom - sretno!

[lulu-mama]

Da ispipaš da li bi oni zbilja iselili, dogovori jedan dan obilazak nekih prikladnih stanova. Vrlo brzo ces steći dojam, a možda će se i njima iskristalizirati da li je to zaista opcija.
Isto i s domom za mamu. Čisto sumnjam da će biti tako privlačna opcija kad posjeti nekoliko kojih si može priuštiti.

[lulu-mama]

I da, iako su možda bolesni, većina ljudi želi biti max dugo samostalan. I u aktivnostima i u odlukama. Možda tvoji jesu extra pasivni i čekaju da im ti nacrtaš rješenje. Iako sumnjam. Sigurno imaju neku ideju o svojoj budućnosti. Starost i smanjene sposobnosti nisu bauk. To treba prihvatiti. I pustiti starima da se snađu u toj životnoj dobi.

[Cathy]

Da ispipaš da li bi oni zbilja iselili, dogovori jedan dan obilazak nekih prikladnih stanova. Vrlo brzo ces steći dojam, a možda će se i njima iskristalizirati da li je to zaista opcija.
Isto i s domom za mamu. Čisto sumnjam da će biti tako privlačna opcija kad posjeti nekoliko kojih si može priuštiti.

Pitanje i jel bu doživjela da dođe na red, ako govorimo o gradskim domovima.

[ina33]

Vezano za prodaju i kupnju tri nekretnine istodobno to na sanse bez agencije osim ako nemas beskonacno vremena. Vezano za sve to skupa to je totalno tesko i svaka ti cast ako uspijes izorganizirati selidbu dvije staracke obotelji. Mozes probat sazvat kucno vijece pa ih vidit kako stvarno disu u tome jer mi se cini da je to sve u modusu operandi 'ja mislim da ocekuju'. Ja bih vjerojatno zapocela pricu s onim parom staraca koji su prijemciviji za idejy pa makar rijesola dvoje, a treci bo se onda ili prikljucili tome ili ne, ali dobili bi priliku 'powered by young'rjesavanja ako nista. Iz svoje zivotne pozicije dajem ti savjet da minimiziras ocekivanja i racunas na otpor jer je stvari nisu samo racionalne. Ako nista, makar da hendlanje njegvih-sto tocno ocekuju itd-prepusis muzu. Ako on to ne moze too bad, ti si svoj dio napravila. I da se koncentriras na svoju primarnu obitelj.

[rehab]

Ja ću se složiti sa Sirius.
Mislim da je previše očekivati od tebe i tm da smislite što sa stanovima i sa starcima.
Ako oni žele da vi budete ti koji će pronaći rješenje, onda bi bilo fer da se prilagode vašem rješenju i postupe onako kako ste zamislili.
Ako već svi imaju neke svoje želje i zamisli, onda bi bilo ok da ti kažu konkretno što žele i kako oni zamišljaju daljni razvoj situacije, i prema tome zajednički postupajte.
Ako svi nešto napola pričaju, a nitko ne želi ništa konkretno poduzeti, onda se povuci i ne brini uopće o svemu tome, koliko god teško bilo.

[Trina]

Problem je što vi kao jedinci imate osjećaj da je sva briga za roditelje na vama ( e a kad sam ja rekla da treba rađati puno djece....) a to je nemoguće izvesti. Jedino ona varijanta koju spominješ-jedna kuća sa tri stana, da ste blizu jedni drugima. Ja to tako nebi (a ko zna bi li i oni) jer režije nebi puno smanjila a gubiš puno previše toga. Zajednica je gadna stvar, a nemoj se zavaravati da to nebi bila zajednica zato što su odvojeni stanovi. Jedino što meni pada napamet je da tvoji i njegovi kupe svaki sebi manji stan, da smanje troškove, a novce koji im ostanu čuvaju za pomoć u kući, sestru ili njegovateljicu, kad bude trebalo. Tvoj stan koji nema lift mi uopće ovdje nije bitan, koga briga što nema lift, vi ste mladi i pokretni.

[Mojca]

Kuća s tri stana ima i prednosti i mana...
Mi smo u kući sa svekrom (svekrva je preminula pred 5 godina)... svako u svom stanu i ponekad nam ide na živce takav suživot... ali kad ga ulovi aritmija u 3 u noći, u pidžami se spustimo da njega i zajedno čekamo hitnu. Razmišljali smo da odemo (još kad smo tek počeli živjeti skupa)... ali smo zaključili da bi to bilo još kompliciranije (MD je jedinac)... za svaku sitnicu bi morali dolaziti u svako doba dana i noći... pa bi morali dolaziti u posjete, izgubiti cijelo popodne na to... ovako, uđem na minutu, bacim oko, provjerim stanje, ako vidim da je potrebno sjednem i slušam jadikovke 10-20 min... odem...
E sad, moj svekar je fakat nezahtjevan, unatoč tome što je navršio 88 i dalje sam kuha, pere, pegla, ide u kupovinu... ponekad čak i on nama nešto skuha... do pred 4 godine je radio orehnjače... da je drugačije tko zna kako bi bilo.

Ti najbolje znaš kakvi su tvoji, kakvi su njegovi... koliko ćete vremena gubiti na transport do jednih i drugih kad krenu krize. A i kad krenu, možda ćete trebati pomoć, možda nećete moći sve sami... mi smo neko vrijeme imali ženu koja je dolazila 4 sata na dan biti sa svekrvom dok joj je muž kuhao, kupovao, šetao... jer nije mogla biti sama. A on nije mogao sam s njom.

Možda tri stana u istoj zgradi, neka novogradnja bi mogla imati takvu ponudu, pa da su ti svi na oku... ne znam, teška odluka, teško ti itko tu može išta savjetovati... sjednite svi skupa i dogovorite se. Uglavnom. teške su to odluke kad su svi fleksibilni... dovoljno je da je jedan tvrdoglav pa da nastane krš... Mi smo svekije zbog renoviranja stana selili na tjedan dana iz stana na katu u stan u prizemlju... poludili su od jada što nisu u svom stanu... a znali su da će se vratiti. Na kraju smo odustali od dijela radova i vratili ih dva dana ranije, samo nek bude mir.

p.s.
Nisam čitala gorenje postove, samo trinin... možda otkrivam toplu vodu.

[lulu-mama]

Zamjena velikog vaseg stana za 2 manja u istom kvartu.
Ili zamjena velikog za malog, a od dodatka novaca koji bi dobili, mozete kupiti neku u blizini.

Inace, ova Mojcina opcija kuca s 3 stana, ili kuca koja se moze adaptirati u 3 stana, bi vam sigurno bila najjeftinija opcija. Tesko je prodati velike nekretnine. I sukladno tome, cijene su po m2 zaista super povoljne. Posebno ako ne trazite centar

[Optimisticna]

Kaže žena da ne želi zajednicu. Eto i ja imam iskustvo - različita ulazna vrata, različiti ključevi, a isti kućni broj je zajednica. I to gora od one kad su svi skupa pod istim krovom.

[ina33]

Slazem se s rehab i s curama gore-tri stana u jednoj kuci su zajednicetina. Ja bih pital konkretno ocekivanja, a ako bi dobola nesto konkretno (a sumnjam da su ovi dobrodrzeci jos blizu neceg konkretnog) onda bih dalje samo s tim konkretnim parom, a drugog bi pustila jer je fer i dobit i odbit priliku da ti drugi rjesavaju problem zivotno, ako su stari nisu zasad neuracunjivi. I ti mirna, svoje si odradila, a za sve drugo stila mozda ovo mozda ne danas to ne bi uzimala u prevelik obzir. Prije svakog koraka sve detaljno s muzem da nema poslije koskanjana liniji vasi-nasi, da je sve cisto iskomunicirano.

[ina33]

Meni bi najsimpaticnije bilo ovo sto kaze trina-dva manja stana za starce u blizini vas a gubitak kvadrata pretvoren u ustedjevinu za hendlanje buducih potreba
Ja bih radje gubitak kvadrata a zadrzavanje nezajednica zivota al sve ovisi kakv si ti tip kakav ti je muz kakvi su oni

[kajsa]

Zašto je jedina varijanta prodaja i kupovina? To su dugotrajni postupci i teško je smisliti neko rješenje jer se situacija s bolesnim starijim ljudima i skrb koju trebaju stalno mijenja.
Zašto ne bi bila opcija iznajmljivanje nekog od stanova i unajmljivanje nekog drugog stana koji je adekvatniji/bolja lokacija?

[orange80]

Ja se priklanjam ideji da vi nadete stan u blizini jednih od staraca. S vremenom to stvara mogucnost raznih varijanti s obzirom na to kako ce se zivot odvijati.
kad netko umre, ode u dom, vi mozete u taj veci stan, a na kraju tko zadnji prezivi, moze biti s vama u tom vecem stanu, bilo da je originalno njegov ili se je doselio k vama.
u ovo vrijeme dok su jos svi tu, imate ipak ustedu na vozikanju k njima, jer ne morate na sve strane, nego samo k onima koji su vam dalje.
vecina mojim frendova zivi tako, blizu jednih od roditelja, u ovom trenutku vise zato da im hendlaju klince, ali jednog dana ce to biti spretno iz drugih razloga.

[Bubilo Bubich]

Ja znam da moramo potegnuti pitanje i sa njegovima, jasno mi je to. Ali mrsko mi je to što svi kao ne očekuju ništa od "mladih", ali svejedno se nekako i očekuje nešto od nas "mladih". Ono, svi su otvoreni za razgovor, dapače, i familija smo, čak i više manje normalni ali mrsko mi je samoj započinjat razgovor s njegovima, mrsko mi je i pustiti njih da razgovaraju (nitko se nikome ne želi petljati u imovinu), a mrsko mi je i napraviti kružok. A morat ću.Pa sam mislila prvo skupiti ideje, raznovrsne, ak ih opće ima, prije nego što se krene razgovarati. Naravno, u slučaju da iz razgovora njegove izbacim (kao opciju) to neće dobro proći, jer i njegovi nekako "očekuju" da kad se rješava situacija, i oni budu uzeti u obzir.

Nemoj mi zamjeriti, ali nakon svih postova, ja bih se opet vratila na onaj prvi prvcati od Sirus, da "praviš ražanj dok je zec u šumi".
Zvučiš kao brižna osoba koja misli na potrebe svih njih četvero starih i bolesnih, no meni u tvojoj priči nešto ostaje u zraku - jesu li zbilja svi oni spremni na promjene, ili je to "neka mladi riješe" ono, neka priča, usputna rečenica. Da ti se ne dogodi da im sutra dođeš s zbilja dobrim financijsko-nekretninskim planom za 3 nove stambene opcije, svi bi se prvo međusobno pogledavali i na kraju se ne bi htjeli ni pomaknuti. Ja bih prvo prije nego "ja mlada počnem nešto riješavati" sjela ispred njih i bacila im par konkretnih prijedloga, može i lažnih što ne (dokle se možeš izvući iz sitne laži). Npr. "vidjela sam u oglasu stan u odličnom kvartu, oni bi mijenjali stan u prizemlju baš za takav kakav vi imate, hoćemo ga ići pogledati". Pa vidi žele li ga pogledati sutra, ili "bit će još takvih oglasa".

Prvo ih sve suoči s pitanjem - da sutra pronađemo idealne stambene opcije, selite li vi ili ne?

Pišem to jer oko sebe isto imam starih i bolesnih ljudi, no koliko god kome bilo u toj situaciji teško (njima samima ili onima koji brinu o njima) svi su u stanju svijesti "samo me ne miči odavde gdje sam oduvijek". Možda tvoji nisu, ali provjeri.

Na stranu bolesti i teškoće kretanja (kao jedan od problema),zašto očekuješ da kroz par godina neće to moći financijski više hendlati? Već su sad svi u penziji? Misliš da će penzije padati? Režije, troškovi liječenja rasti?

Moja svekrva je stara, bolesna i sama, i živi u 120 kvadrata. Nas četvero živimo u 45. Prije 5-6 godina smo imali sto ideja što i kako, i vrlo brzo (u mjesec-dva) sam shvatila da je to "njezina kuća" i da nijedna od sto ideja nije važna. Isto nam nije bila ideja dokopati se njezine kuće i kvadrata nego njoj olakšati. I onda se pomiriš s tim, to je njezina kuća u kojoj živi 40 godina, njezino gospodarenje potrošnjom vode i plina, njezina kuhinja, njezine stepenice za gore-dolje i sl.

Mislim da, kad su starci u situaciji da još uvijek mogu koliko toliko sami hendlati svakodnevni život da im treba pristupiti na način: "reci mi koliko i oko čega pomoći trebaš, a ja ti u ovim uvjetima mogu dati toliko i toliko" (npr. ako stanujete tu gdje stanujete, ja vas mogu posjećivati najviše 2x tjedno). Ovo će zvučati užasno ružno - ali u najgorim scenarijima, kad se dođe do situacije da su zbilja potrebiti, ono da im treba konstantna fizička pomoć, a odbijaju svakaka riješenja (dom, plaćenu pomoć u kući), onda se čovjek ne treba osjećati isključivo odgovornim.

Ukratko, nemoj si nametati toliko osjećaj odgovornosti i obaveze da ti mlada riješiš situaciju, nego na sekundu pusti, i gledaj njih.
Prouči ih još jednom žele li riješiti "situaciju ili ne". Ako ne, možeš samo sebe (svoju obitelj) seliti.

[ina33]

Potpis na BB. Koliko god racionalno razmišljaš, moje je iskustvo da se većina starih ljudi ne želi zapravo seliti, to im je prestresno kad stvarno do toga dođe, pričuckat svaku malo to je lako. Mogući su aranžmani da neko njima dođe, ali da odu u neki nepoznati stan, nepoznati kvart... ako su to u stanju, kapa im dolje, to ti je one in a million chance, još da si baš ti ubola dva takva para mi zvuči zapravo nevjerojatno. Valjda ima i takvih, ali ja ih baš nisam srela (još). Znači, puno su mi realnije priče živi starac sam u stanu od 120 kvadrata pa kako bilo. Tako da mislim da oni samo pričaju, a zapravo to ne mogu napravit. Nemoj na to trošit energiju, čim napraviš prvi test (ovako - ajmo sutra pogledat stan) to će ti bit lakmus papir. Znači, tu vidim najveću prepreku.

Iz iskustva kupoprodaje preko agencije, nimalo nije teško ostvariti vezane kupnje i prodaje, ako se pomiriš da ćeš za to platiti naknadu, a po meni to vrijedi. Znači, nećeš ti sam obigravat, pratit oglase, ići po bilježnicima i pravnicima, pa jošputa 3. Znači, najteži dio tu je emotivni (prihvatit selidbu, prihvatit realnosti tržišta nekretnina - to ti je teško i mladima, a stari će, kao da su Torodići pa mogu menadžirati beskonačnim nekretninama, a život će vječno trajat, imat argument ajme... di ćemo sad prodavat "djedovinu" u bescjenje (a istovremeno se to kod kupnje nove nekretnine onda conveniently zaboravi, to da je cijena kvadrata pala), ali agencija to riješi za tili čas.

Znači, emotivni dio je problem, logistika ne, samo da si na čisto.

Zapravo, moja ti je poruka da lagano zaboraviš priču rješavanja sve tri nekretnine, moglo bi se to lako, al s emocijama svih uključenih, još starijih ljudi, šanse su ti male.

[ina33]

I naša kultura ti zapravo priječi takvo racionalno razmišljanje - troškovi, režije itd. I kod nas mlađih, a kamoli kod starijih, nekretnina je "djedovina"... osvijesti to, bit će ti lakše malo racionalnije razmišljat o tome što se zapravo od vas očekuje (bojim se ništa puno oko nekretnina, više ovako da im budete pri ruci, što god to značilo).

[Carmina406]

Mozes staviti u oglas "Mjenjam dva stana za kuću" Ima ljudi kojima ta opcija itekako iz financijskih razloga odgovara. Naravno ako su tvoji i njegovi starci za tu opciju da budete svi u jednoj kući,u odvojenim stanovima. Ovaj mali stan onda mozes iznajmiti. Cak ako nades kucu koja bi vam odgovarala za kupnju mozes ponuditi ove stanove u zamjenu.

Onda opet mozes ponuditi veci stan u zamjenu za manji i nadoplatu. I tako redom.

Ako bi tvojim roditeljima odgovaralo da imaju manji stan i nesto novca na racunu ponudi im da date u oglas njihov stan za zamjenu. Isto vrijedi i za njegove roditelje. Itd

[šafran]

Pa di si Carmina, baš sam se pitala gdje si

DObar prijedlog

[cipelica]

od svih rješenja meni se ovo čini najgore. možda je to nekom dobar prijedlog, možda su neki ljudi toliko krotki da bi to mogli.
u mom životu gdje smo svi svoji, različiti i svojeglavi nema šanse.
dok su svi pokretni svatko živi svoj život. i dobri smo si ako su nam ulazna vrata udaljena bar stotinjak metara. da imamo zraka...

[Carmina406]

Vidiš oni su udaljeni pa opet nije dobro. Nije zajednicka kuca jedini moj prijedlog,to je za one koji tako vole...zajednistvo

Eee šafran

[andiko]

neda mi se sve čitat. Ja bih stavila dva velika stana u oglasnik da mijenjam za manje. Mi smo prije tri godine mijenjali 65 m2 za 106. SVe se može. Ljudi bili presretni (isto se djeca odselila, oni u mirovini i bila im je tlaka plaćat režije).

[cipelica]

ponekad se zajedništvo dobije zajedničkim a ponekad odvojenim životom...
prije bilo koje odluke trebalo bi dosta razgovarati da sve strane sebi osvijeste što uistinu žele.
da se ne desi da odlučite nešto što zapravo nitko ne želi ali svi misle da se žrtvuju za dobrobit drugog...

[Evelina]

Trebalo je nešto malo više od godinu dana da se nešto pokrene.

Pa rekoh, da se javim.

Dakle, odlučilo se krenuti u određen suživot, ali na odvojen način. Dakle, stan se odvaja u dva manja, jedan manji, u jednom dijelu stana (stražnjem), i drugi, veći, u drugom (prednjem) dijelu stana.

Jedino što bismo "dijelili" jest ulazno predsoblje, na način da bi služilo kao zajednički ulaz. Iz njega bi se ulazilo u stan(ove). Manji stan se planira iznajmljivati, možda preko rbnb-a, možda i stalnim najmoprimcima.

To je neki načelni plan. Jutros je bio arhitekt. Sve je izvedivo, uz puno manju lovu za preinake nego što smo mi mislili.

Wish us luck!