Najgori učenik u razredu

[dodagoda]

Ma da, teško je to sve šta se događalo sad pretočiti ovdje.
I vjerujte mi da situacija je alarmantna jer sad trebamo pravilno odreagirati.Mali sad čim otvori oči priča kako ne želi u školu a prije je jedva čekao ponedjeljak da ide u školu i bilo mu je super u školi.Doduše-boravak nikad nije volio previše ali je odrađivao sve. Ne bih si oprostila da se sad u djetetu stvori mržnja prema školi a da ne znam da sam poduzela sve šta je u mojoj moći.

Nemam iskustva pa mi je poliklinika prva pala na pamet. rehab hvala na informacijama-svakako ću se raspitati da budem spremna na idući korak ako bude potrebno. Iskreno se nadam da čitav problem leži u tom boravku.

[Lili75]

Ako ode na krivo mjesto, nece pomoc dobiti.
e, da, nemoj niti u Kukuljevicevu.

Slazem se s tim.
Jedino mislim da ne treba previse cekat jer se problem vuce 2 mj ocito ima nesto sto se dogadja a utjece na dijete.

[sirius]

Slazem se s tim.
Jedino mislim da ne treba previse cekat jer se problem vuce 2 mj ocito ima nesto sto se dogadja a utjece na dijete.

I tako nece dobiti termin kod psihologa prije jeseni ( osim na mjestima koje ne bih preporucila , osim da se radi o nekom gorucem problemu).
Mi kod privatnog psihologa cekamo termin 2 mj.

[nevena]

Čitam ovo i bude mi zao djeteta. Jel imate mogucnost ga izvaditi iz boravka za pocetak? Mislim, biti u instituciji 8 sati dnevno za tako malo dijete je jako naporno.
Ja ga nebi vodila sad kod nekog specijalista vec bi pricekala drugi razred gdje bi, ako je ikako moguce, ga izvukla iz boravka. Onda je u skoli cca 3,5 sata i biti ce stariji i mozda ce moci izdrzati biti miran. Po ovom opisu mislim da je sasvim prosjecno pametno dijete kojemu je naprosto tesko izdrati mirnom 45 minuta. POgotovo je taj problem izrazeniji kod deckiju koji naprosto trebaju vise fizicke atkivnosti nego djevojcice. Ili je malo zivlji, a u skoli se ocekuje da svi budemo u istom kalupu. I onda kad netko odskace, piskara se u informativku (to mi posebno ide na zivce)

[dodagoda]

Pa i meni ga dođe žao i iskreno smatram da u razredu ima djece sa puno gorim ponašanjem pa prolaze "los" kako bi se reklo. Nekako sve više mislim da to njegovo ponašanje poizlazi iz frustriranosti.Evo npr. neki dan je bacao bilježnicu u smeće jer on ne želi pisati,sjedi u prvoj klupi-tik do učiteljice još malo pa će nosom dodirnuti ploču, piše mu se svaki dan u informativku-stekneš dojam da je najgori u razredu.
Onda malo popričaš sa drugim roditeljima i sa svojim djeteom pa vidiš da ima svega... da su većina neposlušna, da neki drže noge maltene na klupi i da razredni kauboj uvijek i obavezno na igralištu bira ekipu za nogomet-ovo zadnje mi je reklo i moje dijete i on strašno želi igrati nogomet sa njima ali mu nedaju i tako je od početka godine većinom.Ako se i ubaci u igru nitko mu neće dodati loptu iako je kraj gola. Ali,opet realno razmišljam pa pomislim -otkud ja znam da on npr. u igri ne stoji stalno kraj gola i ne čeka da mu netko doda loptu kako bi on zabijao golove pa onda to nama doma prezentira na ovaj način ne u želji da slaže nego on to tako vidi. Iako sam to rekla učiteljicama i po meni bi bilo najpravednije da svaki dan netko drugi bira ekipu za nogomet oko toga se ništa nije poduzelo a ja nisam pretjerano htjela inzistirati računajući kako će pronaći neko svoje mjesto jer je inače zaista komunikativan i lako sklapa prijeteljstva. Jedno vrijeme kad se gluporao na nastavi i nasmijavao cijeli razred birali su ga u nogometnu ekipu i ovi koji ga inače ignoriraju su si bili ok s njim. To sam uspjela izvući iz razgovora sa njim. Imam osjećaj da većinu gluposti radi upravo zato da se uklopi.

[tanja_b]

razredni kauboj uvijek i obavezno na igralištu bira ekipu za nogomet

Ovako je i kod nas bilo, od 1. razreda, i još uvijek se vide posljedice na razrednu dinamiku. Po meni, tu je i velika odgovornost učiteljice koja bi morala bar donekle moderirati njihove igre vani.

Zanimljivo je kako im padne na pamet glupirati se i raditi klauna od sebe kako bi se uklopili u zajednicu - slično je i moj radio, negdje u 2.-3. razredu, i također sam jedno vrijeme slušala od učiteljice da se on namjerno zafrkava i glupira (uopće nije shvatila zašto to radi). Na sreću, s vremenom je odustao od takvog ponašanja, valjda je malo i sazreo.

[vertex]

dodagoda, je li moguće da si malo (s obzirom na okolnosti) presuradljiva? Ja imam dojam da se ti postavljaš kako bi normalan roditelj i trebao, ali ponekad u školi kad razgovaraš otvoreno, želiš surađivati i pokazuješ da si svjestan i loših stvari kod svog djeteta, ispadne da je jedina "korist" od toga da svi skupa postajete odlična meta za prikačiti razne probleme na dušu baš tog djeteta.
Idealno je kad se može surađivati s pametnim, dobronamjenim ljudima, ali ispadne da se nerijetko treba postaviti drugačije, i zapravo u obranu svog djeteta.

[Svimbalo]

gle, mi imamo dvije učiteljice. jedna predaje tri predmeta, ostala ostatak. isto prvi razred. idem na informacije kod obje. na informacijama ko da imam dva različita djeteta. jedno je zainteresirano, prati nastavu i sudjeluje u svemu, pomaže drugima, sami hvalospjevi. a drugo - stalno brblja, ometa nastavu, šeće po razredu, ne prati, druge navlači on the dark side.
ne, nemam blizanke, ako ste pomislili.
i štaš sad?
kažem ja svojoj m da to nije ok ponašanje, da ako joj je i dosadno da mora biti na miru i slušati, da ne smije ometati...blaćtrućblać. sluša ona, sluša. i onda ne sluša.
a ne možeš ni kazniti. ajd, recite mi - kako kazniti isto dijete za loše ponašanje prvih pola dana u školi...i onda isto to dijete ne pohvaliti i nagraditi za dobro ponašanje drugih pola dana u školi?
šteta što nema više na forumu moje najdraže sugovornice za ovakve teme (sviimbii ), baš me zanima što bi ona rekla.
dakle - mi nemamo daljinski aparat i ne možemo pritisnuti gumb koji će začepiti usta brbljavcima, koji će umiriti nemirne i koji će zainteresirati nezainteresirane.
nemamo.
možemo samo ponavljati do besvjesti. no, ako nema s druge strane pomaka, to je upitnog učinka. neka djeca su takva, živa i brbljava, neki učitelji su takvi, ne znaju šta će s tim živima i brbljavima. i to je tako. ja ne vidim tu rješenja.

Tražili ste me?

Svimbi ima, očito, skoro identično dijete tvojoj M.
Ali, ja sam oduvijek stroža. Pa onda ipak bude kažnjen za drugu polovicu dana, ali nekom blažom kaznom.
Npr., jučer, nije smio u park, ali je smio gledati crtić.

Ali se inače s tobom slažem :shock:

[sirius]

Uh, svimbalo, meni je uvijek tuzno da je dijete kaznjeno zato sto ne moze izdrzati pritisak cijelog radnog dana.
oni su stvarno mala djeca , ocekivanja i pritisak su ogromni ( ako gledamo vrtic).

[dodagoda]

Pa gledaj vertex, svakako da sam bila suradljiva. Možda i presuradljiva kako kažeš. Mene nikad nije morala zvati na informacje za razliku od nekih. Ja sam držala ritam da jednom mjesečno odem na informacije a u prvom polugodištu se znalo događati da sam taj dan bila jedan od 2-3 roditelja koji su došli. I bivala je i ona razočarana i znala reći kako roditelji ne dolaze a neki bi trebali te kako će sigurno dolaziti i čuditi se kad u drugom polugodištu krenu ocjene. Ja nikad nisam pitala niti da mi nasluti koji su to roditelji ali već tu je bilo dosta toga jasno. Iako volim svoju djecu najviše na svijetu nisam ih skolna gledati kroz prizmu savršenstva i time im činiti medjvjeđu uslugu. Kada sam vidjela da se situacija ne popravlja u zadnja dva tjeda sam se aktivirala da saznam malo bolje kakvo je ozračje u razredu jer sada ih prati glas da su najgori od 4. prva razreda u školi.
Svakako ću se pripremiti za razgovor sa defektologicom i neću klimati glavom-ja najbolje poznajem svoje dijete i takvo ponašanje je definitivno nečim izazvano. Neću biti zloguka ali već vidim da od tog razgovora neće biti previše.. evo u razgovoru mi je rekla kako se na sat vratio totalo nezainteresiran, da je onako pognuo i ruke objesio ispred sebe i kad je sjeo da mu je glava maltene dotakla stol. Ja na žalost u svemu tome nisam odmah odreagirala nego mi se tek poslije upalila lampica da je to njegovo "glupirnje" kamuflaža kad muje neugodno. Točno znam na koju pozu je mislila. Dakle-djetetu je bilo neugodno što ga je pozvala na razgovor i znajući da će svi gledati u njega kad se vrati u razred izveo je te gegove da prikrije nelagodu a ona je to protumačila kao nezainteresiranost

[rehab]

dodagoda, je li moguće da si malo (s obzirom na okolnosti) presuradljiva? Ja imam dojam da se ti postavljaš kako bi normalan roditelj i trebao, ali ponekad u školi kad razgovaraš otvoreno, želiš surađivati i pokazuješ da si svjestan i loših stvari kod svog djeteta, ispadne da je jedina "korist" od toga da svi skupa postajete odlična meta za prikačiti razne probleme na dušu baš tog djeteta.
Idealno je kad se može surađivati s pametnim, dobronamjenim ljudima, ali ispadne da se nerijetko treba postaviti drugačije, i zapravo u obranu svog djeteta.

Upravo ovo se meni dogodilo s mojim djetetom u vrtiću.

[sirius]

Gledaj, i u skoli ima djelatnika koji razumiju djecu i njihovo ponasanje. I onih koji NE razumiju. Pa sad kako te tko dopadne.

[sirius]

Rehab mi je uletila.

[čokolada]

Dodagoda, ja bih s učiteljicom i pedagoginjom ili kim već, razgovarala vrlo otvoreno, pokazala želju za suradnjom , ali i navela frustracije i primjere negativnog ponašanja ekipe u razredu. sve vrlo mirno bez ikakvog napadačkog tona, ali i bez podvijanja repa. Reci im da ćeš odvesti dijete na testiranje i razgovor sa psihologom (to je uvijek korisno jer doznaš puno stvari o djetetu i shvatiš koje tvoje ponašanje u određenim trenucima prema njemu daje najbolji rezultat), ne zato jer su ti oni tako rekli, nego zato što želiš isključiti možebitne poremećaje i smetnje. Preporučam od srca ekipu u Psihološkom centru Sever (koliko god će neki sad frknuti nosom i reći da će "dijete sigurno ispasti darovito") .

[nevena]

sad kad citam ispocetka, u stvari slazem se sa vertex.
a dijetetu je vjerojatno naporno izdrati taj tempo i mozda nije u stanju verbalizirati sto ga konkretno muci, malo mu je nelagodno i sve po malo i onda se "glupira" i tako ponasa. a uciteljica vidi samo lose ponasanje, mozda niti ne zeli znati zasto jer njoj je bitno da je mir na satu i onda dobijemo etiketu loseg ucenika, kazni, pisanja u informativku i svega drugoga. a dijete pravo zdravo

mozda se situacija promijeni sazrijevanjem.
ali i dalje mislim da bi trebao van iz boravka

[nevena]

u skoli ima djelatnika koji razumiju djecu i njihovo ponasanje. I onih koji NE razumiju. Pa sad kako te tko dopadne.

S ovim se jaaaaaaaaaaako slazem.

[Svimbalo]

Sirius, doziram. Procijenim. Nije to tako svaki put, niti za svaku sitnicu. Jasno mi je da ponekad stvarno prekipi. Posebno kad je vrijeme ovakvo.

[dodagoda]

A gle, normalno je krenula komunikacija.Problem bla bla, popričajte sa njim doma. Mi i inače sa njim puno pričamo o svemu i naravno da sam pričala sa njime o svemu u školi. Nisam se htjela odmah na prvu svađati ili prigovarati jer ja stvarno ne znam šta se i kako događa na nastavi i klinci imaju svakakve faze . Sad sam malo prikupila informacije ali još uvijek neznam zašto je moje dijete u školi takvo ali to nikako nije ponašanje koje je slično njemu. Odradila sam sve šta su od mene tražili i nije ništa bolje osim što sam 90% sigurna da nije u njemu problem. Ja ću to sad istjerati na čistac pa kako god bilo.
I

[dodagoda]

@Čokolada, upravo tako i namjeravam.
Već sam jedan dio odradila danas telefonski sa defektologinjom kad me zvala(ovo sa nogometom i boravkom)-čisto da i ona vidi sa drugom djecom jer ona sa njima razgovara. A u ponedjeljak dolazim sa bilješkama na razovor. Ovo je sad već po meni daleko otišlo-nema podvijanja repa.


@nevena
da iako je jako otvoreno i pričljivo dijete, kad ga nešto muči neće baš podjeliti nego drži u sebi. To sam najbolje primjetila kad smo išli na operaciju krajnika. Umro je od straha ali cijelo vrijeme se držao kulerski kao da ima 16 a ne 6 godina. Tek kad su mu dali onaj sirup da se malo opusti prije sale vidjela sam koliko je prije toga napet.


Od sutra će poslije ručka ići doma-neće ostati u boravku nadam se da će to uroditi plodom.

Hvala vam na komentarima i podršci, javim se sa daljim razvojem događaja.

[pulinka]

dodagoda, je li moguće da si malo (s obzirom na okolnosti) presuradljiva? Ja imam dojam da se ti postavljaš kako bi normalan roditelj i trebao, ali ponekad u školi kad razgovaraš otvoreno, želiš surađivati i pokazuješ da si svjestan i loših stvari kod svog djeteta, ispadne da je jedina "korist" od toga da svi skupa postajete odlična meta za prikačiti razne probleme na dušu baš tog djeteta.
Idealno je kad se može surađivati s pametnim, dobronamjenim ljudima, ali ispadne da se nerijetko treba postaviti drugačije, i zapravo u obranu svog djeteta.

Mudra vertex.
Savršeno sročeno.
I nažalost istinito.
I da dodam, politika škole je slična politici bilo koje ustanove-mahom će štititi svoje interese i interese zaposlenih. Niko od stručnog tima neće roditelju otvoreno reći-da, učiteljica je trebala to drugačije uraditi. Ako i imaju zamerke, reći će to radniku škole u 4 oka, a veliko je pitanje da li će i kakav efekat to imati na razred.
Verovatno će najbolje i najbrže rešenje za dete biti povlačenje iz boravka.
Moja ćerka ima vrtićku tetu koja svaki drugi dan deluje kao da će dobiti slom živaca, stalno priča kako joj je grupa nemoguća, kako su dečaci neobuzdani, kako im je svima pažnja kratka, kako im je rečnik "neprimeren godinama", kako ništa ne stiže sa njima. Sa moje tačke gledišta, to je mala grupa od petnaestoro sasvim obične dečice, samo sedam dečaka od kojih su bar trojica natprosečno mirni i povučeni.
Druga teta ima nešto veću grupu dece, uvek je smirena, vedra, nasmejana, sabrana, strpljiva, ima uvek vremena za roditelje, uvek reaguje profesionalno, njena grupa stalno ima radionice, priredbe, kreativne timske radove, izložbe i sl.
I njena grupa dece uvek deluje raspoloženo, ali mirno i organizovano, zabavljeno ali ne raspušteno, dok moja ćerka i ostala deca iz vrtića izlaze ili kao pokisli, ili kao histerična razuzdana banda puštena na slobodu. Meni tu priliči ona "ako laže koza ne laže rog", tj. raspoloženje grupe često odražava način rukovođenja istom.

[maria71]

budi mama zvijer
a ne mama pudlica

[dodagoda]

budi mama zvijer
a ne mama pudlica

ja i jesam mama zvijer, samo nikako nisam željela odmah na prvu pokazati zube-jednostavno uvijek prvo pokušam fino i smireno prvenstveno zbog svog djeteta. Znate kako se nekad zamjeriš učiteljici ili profesorici pa poslije dijete ispašta. Ne mora biti da bi ovdje bilo tako ali uvijek pokušam izbjeći taj scenarij. Ako sam mogla pošlihtati cijeli odjel pedijatrije na Svetom Duhu kad se rodio-sredit ću ja i jednu defektologinju i učiteljicu.
Ja sam se propitkivala prvenstveno radi svoga djeteta-ako je neki problem da mu pomognem, na kraju je ono savršeno normalno dijete- oni su u biti napravili paniku i krenuli sa nekim prozivanjem ne bi li zastrašili ostale koje je malo teže zastrašiti(recimo to tako). Jučer sam dodatno saznala neke stvari koje su mi potvrdile ovaj scenarij.A o boravu i zašto moje dijete mrzi boravak... šta reći o učiteljici koja nakon skoro 40 godina staža u prosvjeti izjavi na roditeljskom sastanku da su svi klinci odlični , da možda i ima nekih problema sa pojedinima ali onda se duboko u sebi moramo zapitati jesmo li možda i mi kao roditelji negdje zakazali .Znam da u razredu ima klinaca koji će morati po posebnom programu i jesu li zato roditelji zakazali? jer je dijete takvo rođeno? Još sam u šoku od takve izjave.

[Peterlin]

dodagoda, kako se bliži kraj školske godine situacija za tvoje dijete mogla bi se samo pogoršati... Dobro si zaključila da je u prvom redu bitan interes djeteta.

Pomozi mu doma kako god možeš - organiziraj mu dan tako da se može opustiti popodne, da lakše izdrži ovih nekoliko tjedana. Obično je kraj školske godine naporan i za dobre i za loše - loše ispituju, a dobri se dosađuju pa budu "izvan kontrole", a prema mom iskustvu, stručna služba će uvijek zvati suradljive roditelje jer njima mogu pametovati, a oni drugi se ionako ne ukazuju ili rade cirkus. Ja sam isto prekasno skužila da treba pokazati zube, ali sad sam već "stara kuka" pa me ne diraju njihove ideje. Kažem što mislim i trudim se da to bude u najboljem interesu djeteta, ali na pamet mi ne pada da klimam na njihove gluposti i nelogičnosti.

Sve što ti treba je još malo iskustva - ništa više. Naravno da će se škola truditi sada što više klinaca izgurati iz boravka jer su "nepoćudni", ali prava je istina to da je NJIMA lakše raditi ako je klinaca manje. To je bio moj dojam. Svakako ne vrijedi za svaki razred i školu, ali kod mog mlađeg sina bilo je baš tako. Ali ako imaš ugovor za boravak, NITKO ne može istjerati tvoje dijete. Ti sama procijeni da li se radi o pretjerivanju ili bi odustajanje od boravka bilo u interesu tvog djeteta. I meni su to radili, ali ja nisam pristala na to jer nismo imali drugo rješenje - djeca nisu imala gdje biti nego u boravku, pa su ih morali trpjeti.

Trudili smo se doma djeci pružiti mogućnost da malo "odahnu", ali to je teško jer fizički je naporno provesti toliko sati u školi. Trebalo je s njima dosta razgovarati i objašnjavati zašto se moraju truditi biti što je moguće bolji. A popodne - sladoled!

Sretno!

[dodagoda]

Definitivno je da u razredu ima nekoliko baš problematičnih. Najproblematičniji odlazi iz razreda. Neznam iz kojeg razloga-da li se seli negdje ili mora u posebnu školu. Namjerno nisam htjela ulaziti u to i pitati učiteljicu kud odlazi kad mi je rekla jer me se jednostavno ne tiče. Mene se tiče moje dijete i zato sam u tom trenu bila tu-nadam se da je shvatila poruku.
Što se boravka tiče-maknula sam ga zato jer me on molio i jer mi se čini da mu je stvarno previše 8 sati u školi.Pogotovo sad na kraju. Neće biti sam doma jer je baka kod kuće pa će ga ona dočekati .Imati će obavezu zadaću napraviti ali to ga ionako čeka iduće godine (mi imamo boravak samo za 1. razred) pa će mu dobro doći kao priprema.

[tanja_b]

Nekoj djeci boravak u školi jednostavno ne odgovara.
I ja sam svojeg u nekoliko navrata nagovarala na ispis iz boravka, jer mi se to činilo boljim rješenjem, ali on nije htio, kao, zbog društva za igranje (u našoj školi boravak je do 3. razreda). A da je lakše otkako ne ide u boravak, lakše je. Ima više vremena, brže napravi zadaću, a količina frustracija koje donosi iz škole je puuuuno manja.

[Peterlin]

Definitivno je da u razredu ima nekoliko baš problematičnih. Najproblematičniji odlazi iz razreda. Neznam iz kojeg razloga-da li se seli negdje ili mora u posebnu školu. Namjerno nisam htjela ulaziti u to i pitati učiteljicu kud odlazi kad mi je rekla jer me se jednostavno ne tiče. Mene se tiče moje dijete i zato sam u tom trenu bila tu-nadam se da je shvatila poruku.
Što se boravka tiče-maknula sam ga zato jer me on molio i jer mi se čini da mu je stvarno previše 8 sati u školi.Pogotovo sad na kraju. Neće biti sam doma jer je baka kod kuće pa će ga ona dočekati .Imati će obavezu zadaću napraviti ali to ga ionako čeka iduće godine (mi imamo boravak samo za 1. razred) pa će mu dobro doći kao priprema.

Čuj, nije istina da te se drugi učenici ne tiču. I te kako se tiču i tvog djeteta i tebe jer mu stvaraju probleme. Ono što te se ne tiče je ime i konkretna dijagnoza, ali te se tiču zbivanja u školi koja utječu i na tvoje dijete. I te kako imaš pravo pitati ŠTO SE PODUZIMA jer tvoje dijete ima pravo na mir i na obrazovanje kao i svi ostali.

Ako imaš mogućnosti za čuvanje djeteta izvan boravka, nema nikakve štete da ga izbaviš iz toga.

[dodagoda]

Taj dječak je u razgovoru spomenut u kontekstu kao jedan od problema u razredu. Na to je učiteljica rekla da on odlazi iz razreda. Dalje od toga mene nije zanimalo-ako shvaćate što hoću reći.

[Peterlin]

Taj dječak je u razgovoru spomenut u kontekstu kao jedan od problema u razredu. Na to je učiteljica rekla da on odlazi iz razreda. Dalje od toga mene nije zanimalo-ako shvaćate što hoću reći.

Mislim da sam krivo shvatila - shvatila sam da će otići s krajem školske godine, a ne sad odmah. To je isto dobro, ali dokle god je u razredu i stvara probleme, to nije nešto o čemu se ne bi trebalo razgovarati.

Ako ostaje do kraja škg pa tvoje dijete zbog toga ima slabiji uspjeh, to i te kako jest problem i tvoj i svih roditelja čija djeca to trpe, ako škola nema načina da to svede na prihvatljivu mjeru.

[vertex]

Ajme, znam da je to uobičajeni žargon, ali ne volim kad se o djeci govori kao o probemima u razredu. Evo, i dodagodin dječak samo što nije postao jedan od "razrednih problema". Ne znam, nije to način za govoriti o djeci.

[sirius]

Je, nasi stalno govore o " problemima".
sreca da ih ima vise nego nekoliko pa se ovaj moj sa poteskocama izgubi u masi.
Zaista je tesko vidjeti dijete od problema.
svi se toliko koncentriraju na problem da jednostavno ne vide - dijete.
Oni koji vide kapacitet i jake strane pa to poticu, a znaju se nositi sa slabijim stranama i frustracijama...oni su zaista rijetki.

[dodagoda]

Najgore u čitavoj priči je što taj mali ima dosta nesređenu situaciju doma a on i njegovi problemi su malo "postrani" i to se na žalost na djetetu vidi. Sad je privukao pažnju na najgori mogući način. Možda ima i problema sa učenjem, ja stvarno ne znam no ponašanje mu je vrlo problematično i agresivno. Mama se mislim nije pojavila niti na jednom roditeljskom i to je sad mislim tipičan primjer nesuradljivog roditelja.
Zašto on odlazi, jesu li se roditelji našli uvrijeđeni pa ga prebacuju u drugu školu ili mali ima neki problem pa ide u posebnu školu ili se možda seli. Možda se očekivalo da onako kuriozno upitam pa gdje ide a ja baš nisam htjela pitat (iako me zanimalo) jer sam htjela poslati poruku :ne zanimaju me druga djeca i kuloarske priče, ja sam ovdje sada radi svog djeteta i želim da riješimo problem.
Moj sin čak nije imao problema sa njime-više sa drugim dečkom koji je skupa sa njim kauboj ekipa, no vjerujem da će se situacija u razredu poprilično smiriti kada on ode.
Ja vjerujem da svakom djetetu sa nekim problemom treba pomoći i da nikako nije lijepa ta etiketa "problem" no roditelj svakako mora biti taj koji je prvi da pomogne svom djetetu, da na to potakne učitelje/profesore no ako tu izostane podrša roditelja dijete je prepušteno sustavu.
Što reći kada roditelj na poziv u školu po xy put odgovori kako njegovo dijete odgaja ulica i da da ona nema šta dolaziti u školu. To se dogodilo prijateljici u susjednoj školi čiji se sin družio sa "problemetičnim" dječakom pa su napravili glupost i razbili nešto u razredu/školi. Naravno da su od obojice roditelji pozvani u školu no dotična je poslala takav odgovor. Na kraju su ovi doslovno zabranili svome sinu da se druži sa njim(žalosno, ali druge nije bilo) i od onda njihovo dijete ne upada u probleme a ovaj harači razredom. Da se razumijemo-radi se isto o 1. razredu.

S druge strane, sustav ne poznaje niti naše dijete niti nas kao roditelje i ako se pojavi neki problem jednostavno moraš odraditi taj dio upoznavanja.Tu mislim na pedagoga, defektologa ali i na učitelje jer se ipak radi o 1. razredu. Upravo iz tog razloga ja nisam htjela odmah na zadnje noge nego sam sve odradila fino i po P.S.-u. Sad kad sam dobro promotrila situaciju imam svoje mišljenje i stav o svemu.Imam i argumente pa ćemo vidjeti dalje.

[cipelica]

većini djece je jako teško izdržati u školi prko 8 sati. mnogima je to jedina moguća opcija i tu se nema što promijeniti.
ja bi izvadila dijete iz boravka, organizirala sretne popodnevne sate, prekinula priču o problematičnom djetetu, prekinula priču o problemima u školi...
sa odmakom, negdje u 8. mjesecu popričala bi s djetetom što mu je bilo lijepo a što ga je smetalo u školi. pritom bi se suzdržala da ne držim predavanje što se mora. pokušala bi unijeti nadu da će u drugom razredu u školi biti bolje nego u prvom jer će svi biti malo veći.

[rehab]

Dodagoda, svakako nastoj da ne odeš u drugu krajnost i ne postaviš se pretjerano napadački. To zapravo nije cilj. Pokušaj ostati smirena, ali istodobno poslati jasnu poruku da ne želiš da se situacija prelama preko leđa tvoga djeteta. To ti govorim zato što ste tek na početku školovanja i još dugo ćeš biti prisiljena surađivati sa učiteljicom i defektologinjom. Daj im do znanja da si otvorena za suradnju, ali da želiš pristupiti situaciji afirmativno i konstruktivno , a ne na način da se loša ponašanja naglašavaju, bez ikakvog prijedloga rješenja.

[casa]

Meni se čini da uz sve što se događa ili ne u školi, da tvoj sin ipak ima neki problem sa školom. Vjerojatno mu je samo teško u kaotičnoj situaciji zadržati smirenost, a to je nešto što dijete može naučiti. Prilika čini lopova. Ako je učiteljica krasna, ostatak razreda super odgojen i savjestan, onda i nije neki uspjeh da dijete dobro surađuje u školi. Većina razreda nije takva, a većina djece ipak funkcionira u školi. Mislim da najviše možeš pomoći sinu baveći se njime, ne školskom pravdom. Ja bih otišla školskom defektologu i zamolila da s mojim radi na jačanju samopouzdanja, na tome da iako cijeli razred šeta, on ne šeta, zdravo seljački. Da je moj sin u pitanju, odmah bih ukinula tu informativku i rekla učiteljici da mi se to čini potpuno neprimjerenim, te da je za ponašanje na satu odgovornost u potpunosti njezina. Uopće se ne bih upuštala u razgovor s njom o ponašanju na pojedinim satovima. Svaki takav pokušaj bih prekidala: Vjerujem da učitelj može održati disciplinu u razredu. Uostalom, ne valja se miješati u tuđi posao.

[dodagoda]

Dodagoda, svakako nastoj da ne odeš u drugu krajnost i ne postaviš se pretjerano napadački. To zapravo nije cilj. Pokušaj ostati smirena, ali istodobno poslati jasnu poruku da ne želiš da se situacija prelama preko leđa tvoga djeteta. To ti govorim zato što ste tek na početku školovanja i još dugo ćeš biti prisiljena surađivati sa učiteljicom i defektologinjom. Daj im do znanja da si otvorena za suradnju, ali da želiš pristupiti situaciji afirmativno i konstruktivno , a ne na način da se loša ponašanja naglašavaju, bez ikakvog prijedloga rješenja.

Upravo tako i planiram rehab. Nevalja ni premekano a ni preoštro. Idemo na taj razgovor u ponedjeljak pa ćemo sve vidjeti dalje.

[Ginger]

dodagoga, pratim te i saljem

[dodagoda]

Hvala svima na savjetima i na podršci

Evo psihički sam se pripremila na razgovor danas. Čivčeki na hozntregerima, bilješke u džepu pa ćemo vidjeti.

U subotu samo imali natjecanje sa malim (van Zagreba) pa sam imala priliku direktno promatrati ga u kontaktu sa trenerima tj. osobama od autoriteta (obzirom da će me danas sigurno dočekati komentar kako on ne poštuje autoritet učiteljice). Treneri su njemu bogovi-tamo gdje trener kaže da sjediš sjediš dok ti guza ne otpadne, ako radiš špagu i boli te, nema veze,proći će-trener je reko da radiš špagu i ti radiš špagu makar ti noge otpale. Tako da moje dijete apsolutno nema problema sa autoritetom. Napominjem da je u taj klub krenuo kad i u školu tako da su mu treneri bili nepoznati kao i učiteljica. Naravno da nije isto trening sporta koji klinci vole i škola ali autoritete općenito poštuješ ili ne poštuješ. Za to sam se uhvatila jer su se na roditeljskom primili toga ko pijan plota. Da ne pričam da su nam svi prijatelji i poznanici koji ga znaju začuđeni problematikom jer svi ga znaju kao dobro, pristojno i pametno dijete.
Teško je kad se nađeš u ovakvoj situaciji jer preispituješ i sebe i svoje dijete, pitaš se da možda nisam digla preveliku paniku, možda sam ispala stvarno presuradljiv roditelj, 100 raznih možda. Jedino što znam je da moje dijete treba još 7 godina ići u tu školu i želim to odraditi i riješiti kako treba. Sad imam i ja svoje mišljenje o čitavoj priči i neću to pustiti samo tako. Javim se sutra sa izvještajem

[Peterlin]

Sretno!

[dodagoda]

Odradili smo jučer taj razgovor i bilo je iznenađujuće u redu-pozitivno iskustvo. Sreća pa je stvarno normalna žena u pitanju i pozvala nas je u biti radi tog njegovog "nemira" čisto da ga se prati i da se ev. sve skupa odradi sa timom ukoliko se nastavi a u svrhu otkrivanja nekog od oblika poremećaja pažnje.Budući da je do sada bilo sve u redu i on ima dobre ocjene rekla je da je moguće da je došlo do zasićenja, no kako je to za njega velika promjena u ponašanju smatra da ga je potrebno pratiti da pokušamo otkriti pozadinu toga.
Naime, jučer je bio dobar prva tri sata-tjelesni, prirodu su pisali test i tu je bio skoncentriran, na matematici je isto bio dobar i kaže da mu je bilo zabavno a zadnji sat(hrvatski) mu je bilo dosadno i tu se krenuo glupirati. Učiteljica ga je poslal u drugi razred da završi to šta nije napisao, to mi je već rekao jednom ili dvaput da je napravila na što se defektologinja iznenadila i rekla da se ne slaže sa tim i da ga se tim stalnim cvokanjem, slanjem defektologu i u drugi razred etiketira (kao da mi je pročitala misli). Sada sam sigurna da je problem u učiteljici, tim više što od ostalih roditelja u razredu čujem da je barem još jedan dječak u ponašanju takav ali samo se mojega šalje defektologu i van razreda.
Složila se sa mnom da kažnjavanje za njega nema smisla budući da definitivno ne reagira na takav poticaj nego na sistem nagrađivanja. Neki klinci se kada prvi put dođu kod defektologa smrznu i uplaše a moj kao da je došao na čašicu razgovora kod nje. Svakako će sugerirati učiteljici da krene opet sa onim smješkićima i sl. npr-3 smješka u danu i ide pohvala i sl. U glavnom žena je rekla sve što sam i sama planirala, ispalo je da je učiteljica ta koja ga na neki način mora motivirati a sad ćemo vidjeti hoće li od toga biti ikakvog efekta.
Svakako je ostao gorak osjećaj u ustima jer sad mi je nekako sve jasnije da ga je učiteljica uzela na pik(nemogu to drugačije formulirati).Iskreno se nadam da je ona nekako nesvjesno to tako odrađivala, zaista nemam dojam da je takva i da je ovo sve skupa plod njezine trenutne nemoći i da će joj kolegica otvoriti oči no ako nije tako neće nam biti lako....

[rehab]

Svakako je ostao gorak osjećaj u ustima jer sad mi je nekako sve jasnije da ga je učiteljica uzela na pik(nemogu to drugačije formulirati).Iskreno se nadam da je ona nekako nesvjesno to tako odrađivala, zaista nemam dojam da je takva i da je ovo sve skupa plod njezine trenutne nemoći i da će joj kolegica otvoriti oči no ako nije tako neće nam biti lako....

I meni se čini da bi uzrok najprije mogao biti ovo što si napisala. Učiteljica se jednostavno ne zna nositi sa situacijom, htjela bi nešto učiniti a ne zna što bi i kako bi i to je to. Vjerojatno želi ostaviti na tebe dojam angažirane i savjesne učiteljice i onda sve ode predaleko, od muhe se napravi slon. Identična situacija onoj koju sam ja imala u vrtiću.
Idući put kad budeš razgovarala s njom, reci joj da očekuješ da ona riješi probleme koji se javljaju tijekom nastave, jer ti nisi u tom trenu u školi i ne možeš utjecati na njegovo ponašanje, to je njena zadaća. Tvoja zadaća je da doma razgovaraš sa sinom i savjetuješ ga kako da se postavlja u situacijama kad mu je dosadno, kad mora raditi nešto što sad ne želi, kako se treba odnositi prema starijima, ali ti ne možeš napraviti od nje zanimljivu učiteljicu koja je ujedno i autoritet, to mora učiniti ona.

[rehab]

Naime, jučer je bio dobar prva tri sata-tjelesni, prirodu su pisali test i tu je bio skoncentriran, na matematici je isto bio dobar i kaže da mu je bilo zabavno a zadnji sat(hrvatski) mu je bilo dosadno i tu se krenuo glupirati.

Meni ovo što si napisala dodatno potvrđuje da vjerojatno nije neki organski poremećaj u pitanju. Da dijete ima ADD ili ADHD, sigurno ne bi izdržao niti prvi sat skoncentriran i "dobar". Dijete je na kraju nastave očito već zasićeno i umorno, a ja ne znam kome se od nas to nije događalo, pa ja sam se tako osjećala i u srednjoj školi na zadnjim satima, kamoli na početku školovanja. Samo treba naći način da svoj umor i dosadu ne pokazuje na neprihvatljiv način kao dosada, tipa ono bacanje bilježnice u smeće i slično.

[Peterlin]

Odradili smo jučer taj razgovor i bilo je iznenađujuće u redu-pozitivno iskustvo. Sreća pa je stvarno normalna žena u pitanju i pozvala nas je u biti radi tog njegovog "nemira" čisto da ga se prati i da se ev. sve skupa odradi sa timom ukoliko se nastavi a u svrhu otkrivanja nekog od oblika poremećaja pažnje.Budući da je do sada bilo sve u redu i on ima dobre ocjene rekla je da je moguće da je došlo do zasićenja, no kako je to za njega velika promjena u ponašanju smatra da ga je potrebno pratiti da pokušamo otkriti pozadinu toga.
Naime, jučer je bio dobar prva tri sata-tjelesni, prirodu su pisali test i tu je bio skoncentriran, na matematici je isto bio dobar i kaže da mu je bilo zabavno a zadnji sat(hrvatski) mu je bilo dosadno i tu se krenuo glupirati. Učiteljica ga je poslal u drugi razred da završi to šta nije napisao, to mi je već rekao jednom ili dvaput da je napravila na što se defektologinja iznenadila i rekla da se ne slaže sa tim i da ga se tim stalnim cvokanjem, slanjem defektologu i u drugi razred etiketira (kao da mi je pročitala misli). Sada sam sigurna da je problem u učiteljici, tim više što od ostalih roditelja u razredu čujem da je barem još jedan dječak u ponašanju takav ali samo se mojega šalje defektologu i van razreda.
Složila se sa mnom da kažnjavanje za njega nema smisla budući da definitivno ne reagira na takav poticaj nego na sistem nagrađivanja. Neki klinci se kada prvi put dođu kod defektologa smrznu i uplaše a moj kao da je došao na čašicu razgovora kod nje. Svakako će sugerirati učiteljici da krene opet sa onim smješkićima i sl. npr-3 smješka u danu i ide pohvala i sl. U glavnom žena je rekla sve što sam i sama planirala, ispalo je da je učiteljica ta koja ga na neki način mora motivirati a sad ćemo vidjeti hoće li od toga biti ikakvog efekta.
Svakako je ostao gorak osjećaj u ustima jer sad mi je nekako sve jasnije da ga je učiteljica uzela na pik(nemogu to drugačije formulirati).Iskreno se nadam da je ona nekako nesvjesno to tako odrađivala, zaista nemam dojam da je takva i da je ovo sve skupa plod njezine trenutne nemoći i da će joj kolegica otvoriti oči no ako nije tako neće nam biti lako....

E, dobro... sad bar znaš na čemu si.

Nema ti druge nego pričekati kraj školske godine, da se dijete odmori. Nemoj zanemariti ni činjenicu da djeca sazrijevaju i vjerojatno će u drugom razredu biti lakše.

Probaj poučiti dijete da se samo zalaže za sebe - to sam ja radila (i još uvijek radim) sa svojom djecom. Ali mlađi sin je isto imao učiteljicu s kojom baš nisam bila zadovoljna. Dobra vijest u cijeloj toj priči je da se djeca često bolje prilagode nekim stvarima nego što mi očekujemo. Ja sam znala ravnatelju zvocati i prigovarati na neke odgojne metode, a on je rekao "Pa u čemu je problem, vaš E. je izuzetno dobro prilagođen", na što bih ja odgovorila da ne smatram dobrim da se dijete prilagodi stalnim ometanjima nastave, podbadanjima ostalih učenika, kao i nemoći učiteljice. Ali ravnatelj je bio u pravu - to je MENI bio puno veći problem nego mom sinu.

Učiteljici ćeš morati "dihati za ovratnik", pristojno, ali bez prestanka. Ona mora biti svjesna da ju nadzireš. I dobro je što komuniciraš s defektologinjom. Što se tiče drugih učiteljica - vjerojatno imaš pravo, one bi lako mogle intervenirati i učiteljici tvog djeteta reći "pa dosta više..." S druge strane, pitaj svoje dijete da li mu je bolje u razredima s drugim učiteljicama (kamo ga ova pošalje) pa možeš tražiti premještaj - ovo slanje iz razreda moglo bi ti i te kako dobro poslužiti, ako se odlučiš na tako nešto. Ne znam... Vidjet ćeš na godinu kako će biti bez boravka.

Djetetu tijekom praznika (ne na početku nego tu i tamo) pokušaj produljiti interval pažnje (ne treba to imati nikakve veze sa školskim gradivom):

Pusti mu audio priče - nek sluša, to je često dobro.
Ako voli zagonetke, labirinte i slično - nabavi neki enigmatski časopis.
Slikovnice i knjige koje voli - to mu nabavi za kraj školske godine, da mu tijekom ljeta bude pri ruci
Igrajte društvene igre (čovječe ne ljuti se, dama, mikado, razne igre s kartama - odlično za matematiku... i naravno ŠAH) - to je odlična vježba strpljenja + podnošenja frustracije kad izgubiš

Pred kraj praznika možeš mu dati i poneki radni listić, pa nek se utrkuje sam sa sobom (pomoću timera ili štoperice), bez pretjerivanja. Isto, tijekom ljeta možeš ga "usput" u slobodnom razgovoru ispitivati gradivo prirode (ne mora on znati da ga ispituješ, samo potakni razgovor o tome).

Eto, to radiš zato da tvoje dijete lakše izađe na kraj sam sa sobom i s BILO KOJOM učiteljicom, za njegovo dobro. Sretno!

[dodagoda]

naravno da radim sve radi svog djeteta, i ja ga definitivno najbolje poznajem. On jako voli biti zabavan i nasmijavati druge-to mu se sad dok se uklapa u razred očito malo obija u glavu, a velika većina naših poznanika ga jako voli-baš zbog toga šta sa njim može popričati kao sa odraslom osobom i ne jednom ih nasmije ili iznenadi nekim "odraslim" zaključkom.
Sutra su informacije(zadnje ove godine) pa ću otići do učiteljice i otvoreno popričati sa njom. Jasno ću joj dati do znanja da ju ne smatram niti lošom niti nesposobnom ali da očekujem od nje da uz moju pomoć riješi ovaj problem. Uz moju pomoć na način da ja nikad o njoj doma pred djetetom ne pričam loše, da mu usađujem poštovanje prema starijima, da mu pokušavam objasniti da je ono što učiteljica radi važno i da ju ne smije ometati ali sam autoritet u razredu može izgraditi samo ona.
Ja sam njega za vikend namjerno ometala u aktivnostima koej on voli raditi-bilo da je to gledanje televizije, čitanje nove knjige, loptanje.... baš sam mu upadala i ometala ga uz opasku-vidiš, ti to radiš učiteljici kad se glupiraš pod nastavom.Pitala sam ga ne bi li ti bilo draže da sam sačekala da ti završi crtić pa da te škakljam ili ne bi li ti bilo draže da te nisam nasmijavala dok si igrao sa sekom nogomet jer si zbog toga izgubio. To mu je definitivno najviše do sada realno prikazalo šta u biti on radi na nastavi i zašto to nije dobro-naravno da neće odmah prestati sa glupiranjem ali razmišlja sada o tome na malo drugačiji način(nadam se).
Reći ću joj i da ovaj način slanja u drugi razred, informativka nisu dali nikakve rezultate- jednostavno mora promjeniti pristup prema njemu..
Pričala sam sa njime i o učiteljici-on nema problema sa njom da ga živcira ili da ju nevoli.Baš nikad ništa loše ne kaže za nju. Recimo njega uopće ne diraju te situacije koje se događaju: slanje defektologu, slanje na hodnik na hlađenje, slanje u drugi razred na pisanje, pisanju u informativku-njemu je to sve ok.. bilo pa prošlo, ali ga je smetalo kad su mu se dvojica u razredu rugali da će dobiti ukor jer ide kod defektologinje.

[tanja_b]

Meni i dalje nije jasno što to mora napraviti dijete u 1. razredu osnovne škole da učiteljica ne može riješiti u razredu nego ga šalje na hodnik na hlađenje??
(bilo je toga i kod nas, i dan-danas mi je to neprihvatljiva metoda)

[davorka]

Dodagoda, i sama sam mama prvoškolca i ovo što pišeš me jako, jako čudi. Kao prvo, čini mi se da vaša učiteljica malo previše secira ponašanje tvog djeteta (prva 3 sata je bio dobar, onda je slijedeći sat....). Ona tako zna za svako dijete točno kakvo je bilo 1.sat, kakvo 2.sat i tako dalje cijeli dan. Mislim da je to malo pretjerano.
moje dijete je živahno, super je prihvatio školu, ali nikada nisam čula za takvo seciranje ponašanja po satima. Neki dan mi je učiteljica iz boravka kad sam došla po njega rekla da mu je rekla da će ga tužiti mami jer se on i prijatelj presporo spremaju kad je vrijeme za ići doma pa ih moraju svi čekati, ali to je bilo rečeno onako u šali, bez ikakve dramatike.
Ovdje mi se čini da učiteljica ima prevelika očekivanja od tako male djece i da se ne zna nositi sa situacijom. Slanje djeteta u drugi razred je nedopustivo, ispada da je ne znam što napravio, a koliko znam kod nas ne dopuštaju da se djeca šalju sama na hodnik niti bilo gdje.
Ja bih svakako popričala sa učiteljicom i rekla joj da mi se ne sviđa takav pristup, stalno nekakvo ocjenjivanje ponašanja, dobar, loš....uopće mi to nije pedagoški.

[casa]

Slažem se s tanjom b. Ja bih definitivno u sljedećem razgovoru s učiteljicom jasno dala do znanja da je za atmosferu u razredu i za disciplinu na satu odgovornost isključivo na njoj. Iz iskustva nastave, mogu samo reći da mi je u potpunosti neprihvatljivo da vlastitu nekompetentnost rješavam nenadziranjem djeteta, pogotovo u 1. razredu osnovne škole. To mi je neprihvatljivo i kao roditelju.
Već sam pisala, da ne vjerujem da tvoje dijete nema nikakav problem, već da je problem u smirenosti u kaotičnoj situaciji. Uvjerena sam da je to nešto na čemu se s djetetom može poraditi. To je uostalom problem koji će se djetetu javljati i u ostalim situacijama koje neće biti pravilno strukturirane. Želim reći da neovisno o školi, dijete mora naučiti zadržati smirenost i kad uvjeti nisu bajni. Kod kuće bih poticala dijete da samo sebi zadaje zadatke i određuje vrijeme u kojima će ih obaviti. Jednostavne i lako mjerljive. Mislim da će tako osvijesti da je ono svoga tela gospodar.

[larmama]

Meni i dalje nije jasno što to mora napraviti dijete u 1. razredu osnovne škole da učiteljica ne može riješiti u razredu nego ga šalje na hodnik na hlađenje??
(bilo je toga i kod nas, i dan-danas mi je to neprihvatljiva metoda)

kod nas je bio razlog pričanje, moja je tako završila izvan razreda

[dodagoda]

Ne puste oni njih pola sata na hodniku, pošalju ih van na 1-2 minute čisto da prekinu/prerežu trenutno ponašanje. Čak i mogu shvatiti zašto to rade ali kako sam rekla, sve više počinjem osjećati kako se preko njegovih leđa lomi dresura cijelog razreda a to neću dozvoliti jer pouzdano znam da barem još 2-3 učenika imaju gore ponašenje nego on. Zašto ti učenici ne završavaju pisanje u drugom razredu ne znam ali mi se to ne sviđe jer dolazi upravo do etiketiranja koje nikako nije u redu.

@davorka-ovaj put nije učiteljica secirala njegovo ponašanje nego je on sam kod defektologinje iznio svoj dan. Šta su imali koji sat i kako se ponašao. Naveo je da se glupirao na zadnjem satu i naveo je i zašto-bilo mu je dosadno.

[Danka_]

Meni i dalje nije jasno što to mora napraviti dijete u 1. razredu osnovne škole da učiteljica ne može riješiti u razredu nego ga šalje na hodnik na hlađenje??
(bilo je toga i kod nas, i dan-danas mi je to neprihvatljiva metoda)

Kod nas je na produženom došlo do toga da dva dečka nisu mogla suspregnuti smijeh (za vrijeme pisanja zadaće) i učiteljica ih je jednostavno zamolila da izađu van ispred učionice i dovrše smijanje

Ulovilo ih je toliko cerekanje da se jedan od njih navodno upiškio
Ne znam što je dalje bilo, mislim da nije bila drama u smislu da su mu se djeca rugala itd, stvar je izglađena. Sve skupa mi djeluje kao "eto, oni su takvi ali nitko od djece neće se ponašati tako da drugi zbog toga pate", tako nekako.

Doduše, radi se o drugašićima.

[Peterlin]

kod nas je bio razlog pričanje, moja je tako završila izvan razreda

I moj mlađi, više puta.

I slažem se - to je problem učitelja, koji ne zna kako da zadrži pažnju ili promijeni aktivnosti u razredu.