ja sam najviše izlazila .. jedno 20 godina.NanoiBeba prvotno napisa
Ja bi ovdje s Rehab tulumarila, već neko vrijeme njušim da ima utakmica u nogama
 |
|||
|
|
|||
ja sam najviše izlazila .. jedno 20 godina.
Ja bi ovdje s Rehab tulumarila, već neko vrijeme njušim da ima utakmica u nogama
moram na ovoU moje vrijeme je ekipa iz glazbene škole imala najbolje tulume sa dobrom cugom, a i imao si kaj popasti ( što se tiče onoga kaj raste po travnjacima).
ajme ja ne mogu vjerovati da se seve i rozga uspoređuju s pivom
ma stoput bi volila da pjevaju o stiskanju uz toplo dupe negoli štiklu i ženu majku kraljicu
i sad po ljeti sa 11 godina bude do 10 u kvartu a akd krene u izlazak što ja znam unaprijed koliko će ostajati
vjerujem da neće do sitnih sati ipak, barem ne prije srednje škole..
i uopće ne želim uspoređivati kako sam ja i kako će ona
to su sasvim različite društvene okolnosti
kod kuće sjediti neće, to znam...
a da prepričavam svoje dogodovštine, e pa nisam luda...
kad budu imale svoju djecu, mooožda
nisam došla do kraja topiĆa, ali ovo moram potpisati da ne zaboravim.roditeljstvo je proces, rastu djeca, a rastu bome i roditelji.
najteži je prvi izlazak, ono probdiješ svaki sat,
pogrizeš nokte ili zanoktice, ovisi čemu si skloniji,
horori se vrte u glavi, od svega prijeti opasnost,
ako si pušač, kutija ne gine,
jedino se nisam alkoholizirala da mogu provjeriti drugu stranu
drugi je mrvicu lakši.
i tako jedan za drugim i dođeš do toga da stvarno zaspeš dok je dijete vani
pa se probudiš u neku doba u šoku i s osjećajem krivnje -kako sam mogla zaspati?????
a neprijatelj hrče kraj tebe bez brige.
ono što mi je super je da moja nema naviku izlaska svaki vikend
pa tu i tamo odspavam bez naglih buđenja.
nezamislivo mi je da dijete od 16, 17 godina ima zabranu izlazaka,
ne mislim na bančenje do jutra,
ali njima je to potrebno, kao što je i nama nekada bilo.
a i sada je.
Hahaha, ma jel stvarno tako? Mada, mogla bih to zamisliti
I meni je nezamislivo da dijete od 16-17 ne smije izlaziti
Naravno uz utvrđene dogovore i poštivanja granica koje je postavio roditelj
To mi spada u normalnu razvojnu fazu i uopce ne nemogu dokuciti argument takvo što
Ovo sve pretpostavlja relativno dobre ocjene u školi i redovito izvršavanje školskih i drugih obaveza...
I ne drži mi vodu da svi koji izlaze od ranih dana poslije postanu lezilebovići koji ne umiju voditi neki normalan život
To po meni ipak ovisi o mnoštvu faktora...
I ja sam tulumarila sve u 16 i gle me danas.za pozelit na ponos matere i cace
Moj je sedmaš, i zasad nema potrebu izlazit... Zapravo Novu godinu je bio vani, na pizzi u maloj mjesnoj pizzerii s njih desetak i svaki je popio dvije Cole. Smije ostat vani po mjestu petkom i subotom. Ne ide po kafićima. Čini mi se razumnim da kad krene u srednju krenui izlasci. Osobno mislim da je zdravo da se u toku srednje napije. I više puta. Meni se nekako čini da oni koji ne počnu dovoljno rano, imaju veće izglede da se kasnije zaborave. I sasvim mi se prihvatljivim čini da kad bude imao 16 i više godina da ljeti dolazi oko 6 doma i da prespava pola dana ako nema nekakvu obavezu. Naravno, dopuštam mogućnost da kad sinko napuni 16 radikalno promijenim mišljenje.
Ja nisam imala nikad vrijeme kad trebam doći doma, i zato sam se baš lijepo zabavljala. I iako sam tad znala bit isfrustrirana nebrigom svojih, zapravo sam jaako brzo shvatila da što kasnije dođem, teže ću ujutro obavljat stvari. I naravno, da što dalje odem, dulje ću hodat na povratku. Danas najozbiljnije vjerujem da me od samouništenja iliti ovisnostionečemu, sačuvao osjećaj da sam sama odgovorna za sebe. I taj osječaj je na mene djelovao više nego sve zabrane kojima su bili okruženi neki moji prijatelji kad je došlo vrijeme bombona.
Paa, nije da ne znam za ovo još iz svojih vremena - i iz glazbene i iz kasnijih druženja s istom ekipom.U moje vrijeme je ekipa iz glazbene škole imala najbolje tulume sa dobrom cugom, a i imao si kaj popasti ( što se tiče onoga kaj raste po travnjacima).
A do sada su moji dečki već uspješno odradili dva ljetovanja s glazbenom ekipom. Vratili se u komadu, bez nekih cirkusa. Jest da su ispričali tko je derao po pivi iza leđa odgajatelja, tko po dimljivim stvarima, ali nekako nisam pomislila da bi se to moglo zalijepiti za moje dečke. Naprotiv - dobro je bilo što su vidjeli posljedice nečijeg pijanstva "iz prikrajka" dok ih još ne svrbi. A što se trave tiče - u "moje vrijeme" to je pripadalo u ljetovanja i nije me se baš nešto dojmilo. Isto kao i cuga - kako casa kaže - ne vidim ništa strašno u tome da tu i tamo osjete "blagodati" pijanstva. To je iskustvo bitno za kasnije, da im ne padne na pamet piti dok voze.
Uostalom, i sama sam to prošla. Glede pašnjaka, u moje vrijeme se govorilo "alkohol je dobra droga, ZAKONITA!"
Ja dam u srednjo skoli bila u đaćkom domu. Nikada necu djecu poslat tamo, nema sanse. Mi smo vise spavali po parkovima i podrumima nego u domu, jer, ne mozes se vratit u dom u 3 ujutro nakon koncerta, u ne bas idealnom stanju... Zato uvijek kazem, bilo je lijepo al se ne bi vratila u to doba. Nakon takve noci doci u skolu, normalno odradit obaveze, malo odspavat i jovo na novo... Al zivota sam naucila, o da... I ja imam srece sto nisam povodljiva pa mi je sva droga u to vrijeme bila alkohol, cak sam i cigarete ostavila na miru. Imala sam neku svoju furku i to je bilo to. Nadam se da ce tako i moji klinci, neka izlaze, neka se zabavljaju ali po pameti i do neke mjere jer kad ce ako je dok su mladi?!?
Dobro njušišja sam najviše izlazila .. jedno 20 godina.
Ja bi ovdje s Rehab tulumarila, već neko vrijeme njušim da ima utakmica u nogama
Ako me put nanese do Istre... Samo me nemoj voditi na "ženu majku kraljicu" mjesta
Iako, kad se cugne, sve su opcije otvorene
evo još jedne iz đačkog doma
mi smo obježali kroz prozor na 2-3 katunekim valjda protupožarnim stubama i istim smo se vraćali ujutro. Meni su to prekarsne uspomene pogotovo moj najnajdraži studentski dom Cvjetno naselje u kojem sam bila godinama, tamo sam mogla sve bez skrivanja
I dan danas me uhvati sjeta kad prođem tamo, a evo i poslom sam se doselila u taj kvart.
Ja bih svojoj djeci dala da ponove sve moje akcije al da budu nepovodljivi kakva sam bila i ja, svašta smo radili al mene alkohol i d... nisu nikad zanimali. Zanimljiviji su mi bili dečki i zabava, ples,..al sve s mjerom (mislim dio oko muških
Meni je super na ovom topicu, svi su radili sve s mjerom i nije ih droga zanimala, mnoge ni alkohol, a neke čak ni cigarete.
i nitko nije bio povodljiv
Apsolutno. Šta ta riječ uopće znači?
sve je to u oku promatraca, ja se nekih stvari zbilja ne sjecam, ali bit ce da nisam bila ni povodljiva ni ista drugo
Ja se isto ne sjećam da sam bila povodljiva. Samo jako znatiželjna. Nije da me trebo netko negdje vodit.
i ja se nekih stvari ne sjećam. doduše radi malo drugačijih razlogasve je to u oku promatraca, ja se nekih stvari zbilja ne sjecam, ali bit ce da nisam bila ni povodljiva ni ista drugo
Ja sam jedna divna osoba, uvijek bila, naravno.
Al da mi djeca rade petinu onog što sam ja, i da ja to znam, zadavila bih ih
Ja ista kao cubana
Pa kad je to istina! Mene su zanimali dečkiMeni je super na ovom topicu, svi su radili sve s mjerom i nije ih droga zanimala, mnoge ni alkohol, a neke čak ni cigarete.... ali zapravo tek pred kraj srednje škole. Ostalo me se ništa nije dugoročno dojmilo. Iskreno.
Cubana, jesu li tvoji roditelji bili upoznati s petinom onoga što si ti radila? Vjerujem da nisu, niti ćeš ih upoznavat s tim. Ako se dobro sjećam, u seriji Zvonili ste milorde često su koristili poslovicu "least said, soonest mended"...
Teško da ćemo biti upoznati s djelovanjem naše djece u tako velikom obimu ko što je 20%.
Naravno da ne.
Ja kao i Peterlin-dečki a ove ostale ovisnosti jok.
Nisam bila povodljiva majke mi moje. Svi pijani plešu ja trijezna s njima tancam al izgledam pijanija od njih (zbog svoje prirodne otkačenosti, još su mislili da sam se napila samo tako).
svako malo škicnem da se informiram o eventualnim novim običajima današnjih 14-godišnjaka,
a kad ono ispovjesti iz 90-tih,
i opet, i opet
Posljednje uređivanje od orange80 : 18.02.2015. at 14:40
pa kad je danasnja mladez pristojna, nepovodljiva, bar u ocima roditeljskih promatraca
osim toga, više znamo o tome što smo mi radili nego o onome što oni sad rade
bojim se da sam ja bila jako povodljiva
scena:
neću ići s vama stopirati usred noći, a ljeto je, a rat je 10 km dalje, a mrčina, a sve puno ludih dragovoljaca netom došli s ratišta. neću ići s vama, neću, neću, neću. ajde, ajde, ajde. u slijedećem trenutku već sam u kombiju na putu za jedini disko koji je radio u krugu od valjda 100 km, u kombiju desetak napol pijanih naoružanih gardista, lamaće s kalašnjikovima il šta su već imali.
bilo je to prilično duuuugiiih 9 kilometara.
To s povodljivošću je isto svojevrsni mit. Dr. Sakoman kaze cesto u svojim javnim nastupima da nije paranoja brinuti se i za dobro odgojenu i namirenu djecu, jer droga ima najbolje razrađen multilevel marketing na svijetu i djeca mogu biti žrtve toga i samo zbog svoje dobi tj nezrelosti u skladu s dobi.
Nisam ni ja bila povodljiva. Nisam počela pušiti krajem osnovne, zato ne pušim ni dan-danas (lažem, naravno
i ničije dijete neće ni pušit ni pit, razumije se.Meni je super na ovom topicu, svi su radili sve s mjerom i nije ih droga zanimala, mnoge ni alkohol, a neke čak ni cigarete.
Posljednje uređivanje od Tashunica : 18.02.2015. at 17:03
Pa evo ja sam baš kao što je casa napisala definitivno imala ugrađen osjećaj da sam sama odgovorna za sebe.
I još k tome, imala sam ugrađen ogroman osjećaj odgovornosti prema školi.
Premda sam imala silne zabrane, koje jako zamjeram roditeljima, i radi kojih mi je zlo kad pročitam da netko planira djeci braniti izlaske do mature, svejedno sam se, unatoč toj jako ograničenoj slobodi, puno puta nalazila u situacijama kad sam jednostavno odbijala sudjelovati, odbijala sam loše društvo i neke sulude ideje jer sam bila svjesna da je to za mene loše.
Istina je da sam cigarete i alkohol stvarno prerano probala - ali nije to izašlo na ništa loše.
Moj bratić i ja smo naprosto bili skloni porocima, pa nam je već kao malim klincima glavna zabava bila ukrasti cigarete, sakriti se i pušiti.
Znači, mislim da bi djetetu nekako trebalo usaditi taj osjećaj ljubavi i odgovornosti prema sebi, da loše stvari odbija radi sebe a ne radi zabrana.
Ja sam od samih početaka izlazaka pila, i pošteno sam pila.
Pušiti sam počela tek kad sam rodila.
Ne znam što bih prije zabranila svojoj djeci, da izlaze, ili da rađaju
Al fakat, ja u zivotu nisam popusila cigaru. Ono drugo mozda dva, tri puta i nije mi bilo bas nesto... Zato sam cugala. I spavala po parkovima i podrumima. I stopirala ponoci. I dolazila kuci u policijskoj pratnji... I necu vise pisat da ne bi moji klinci jednog dana citaliMeni je super na ovom topicu, svi su radili sve s mjerom i nije ih droga zanimala, mnoge ni alkohol, a neke čak ni cigarete.
Posljednje uređivanje od In love : 18.02.2015. at 18:56
Ja nisam ni pila ni pušila. Drogu nikad vidjela, a kamoli probala. Ni izlazila baš nisam. No, imala sam dečka, od polaska u gimnaziju. I sasvim sam normalna, iako ni do danas ne pušim ni ne pijem, a što se droga tiče
Ni muž ni sinovi ne puše ni ne piju, osim u razumnim količinama, na izlascima. Ali izlaze. Sinovi. Muž samo na nogomet ( i trenutno je na Jadranskom derbiju) I na posao, po par tjedana :D
Djeca do 16. rođendana smiju samo do 11 sati biti vani. Kod mene je to apsolutno pravilo i nema pregovora, osim na ljetnim feštama i maškarama, kad je uvijek i netko od odraslih u blizini.
Kad navrše 16 mogu do onih sati do kojih ja mogu po njih. Obično do 2, 2 i pol. Ne mogu ni nabrojati koliko puta sam sjedala u auto usred noći. No, i to je lakše nego čekati doma da začuješ ključ u vratima. Meni je to teže, neopisivo teže, nego gubiti noći kad malo dijete ne spava.
Mrzim izlaske koji počinju u 11 navečer, mrzim taj običaj, a dijete ti punoljetno i ne možeš i ne trebaš zabraniti, jer samo su jednom mladi i moraju živjeti....
Posljednje uređivanje od Beti3 : 18.02.2015. at 19:02
Ja ista kao cubana
nedavno kažem mojoj 17 godišnjoj bijesnoj tinejdžerki nećakinji: "jako se bojim da se moja djeca ne počnu drogirati jer nemam pojma o drogi. u moje vrijeme se pušila trava, nije bilo tih bombonkastih droga". ona mi se smije.
onda joj kažem: "imaš li nekih dilema o seksu? hoćeš li da razgovaramo o kontracepciji?" ona se opet smije.
kažem joj: "ne smiješ govoriti da su cure sa zabave kurve, samo podstičeš vladavinu patrijarhata" a ona vidno iznervirana donese dvije pive i dade mi jednu.
bojim se da sa mojom djecom neće biti ništa bolje - ni oni me neće shvatiti ozbiljno.
iako ja sam puno izlazila, redovno bila pijana bar tri puta tjedno, upuštala se u rizične seksualne odnose (bez kondoma hoću reći), pijana vozila, pijanu su me vozili, ne sjećam se dijelova večernjih izlazaka, napao me manijak dok sam se vraćala doma, ... ma svašta
Jao, ovi bez poroka...
Ja sam totalni trezvenjak, bila i ostala. To mi nije stav, nego priroda. Ali zato su mi se momci jako rano počeli motat po glavi. I drugdje.
Ajme kako ovo nije zakljucano i izbrisano s lica foruma. Mozda je prezivjelo noć, ali nisam sigurna da ce docekati kraj radnog vremena
Zašto bi se brisalo? Poanta je u tome da je nemoguće reći "moja dijete neće nikad...".
A također bi se trebalo zamisliti i na definiciji povodljivosti... cvijeta me je podsjetila svojim postom na moja stopiranja. Bilo je gorih od njenog, ali me nitko nije na to nagovarao. Meni se to podrazumijevalo. Hoću reći, bila povodljiva ili poduzetna (), rezultat može bit poražavajući, a posljedice velike. Zato ne znam ni sama što je rješenje. Da učimo djecu da ne budu povodljiva, al bogami ni poduzetna?
Povodljivost -nda...
Što da kažem? Moji roditelji su pušili. Tata je morao prestati zbog problema sa zdravljem, a mama je prestala tek kad se moj sin rodio. Moj brat i ja nismo se zalijepili. Ja sam eksperimentirala s cigaretama, nije da nisam, ali eto, nije me se zalijepilo. Moj brat je u dobi od 10 godina bacio cijelu nečiju kutiju cigara u šekret - to je njegov stav bio i ostao.
Piće - tja, što reći? Imamo doma svoj orehovec, višnjevac, susjedovu rakiju i bijelo vino, kolega s posla se pobrine za crno. Ima i pive - to ljeti najčešće i popijemo. Ali uvijek više ima nego što se pije. Nismo baš od alkohola. Možda baš zato jer smo u mladosti probali i iskusili kako to izgleda kad si trešten pijan i gubiš kontrolu sam nad sobom. Nije da mi se baš jako svidio taj osjećaj, ni u mladosti ni kasnije. Zadnji put koji pamtim mučnine i glavobolju pripada u vrijeme mog pripravništva, a tome imaaaa.... paa, malo fali do 30 godina. Ufff....
Ne vidim ništ loše u tome da djeca probaju pivo uz roštilj, u kontroliranoj okolini. Dali smo im. I što - ništa. Izjavili da im to nije fino. Mlađi se baš trudio i probao par puta, da vidi zašto je njegovim roditeljima pivo fino. (Možda je ključ u tome da je prvo dobio bezalkoholnu varijantu, he he he... nemam pojma.) Gemišti su prošli isto. Jedino je bambus s visokim udjelom cole prošao bolje, ali je ključna izjava mog mlađeg djeteta: nemoj mi colu kvariti s tim kiselišem od vina (u našoj kući cola je rijetko viđena, pa im je valjda dragocjena, he he he...) Eto kamo je krenulo!
Ja mogu očekivati da će moja djeca na ljetovanju bez roditelja u birtiji s oduševljenjem naručiti colu i druga gazirana pića. Mlađi sin će naručiti kavu (to je i činio na ljetovanju, pio Frankov instant cappuccino u lokalnom kafiću). Alkohol - bumo vidli, ali za sada ih se baš nešto nije dojmilo. Vjerojatno to dođe s godinama.
Ont. ne treba podcjenjivati zdravi razum vlastite djece. Oni žive u današnjem svijetu i nemaju mogućnost uspoređivati ga sa onim što je bilo prije 20 i više godina.... Možda je to i dobro.
Vino i pivo počela sam voljeti tek debelo iza 30.-e. U mladosti je igrala samo žestica - prvo rum-kola, zatim votka-šveps, pa gin-tonik.... Ne smijem se ni sjetiti kako mi je zlo znalo biti
iskreno, meni se čini da je to uvijek isto i da se niš nije promijenilo.
gledam njih, ko da gledam nas u toj dobi. iste želje, iste dvojbe, ista znatiželja, iste mlade lude glave.
ajd, nema više stopiranja, bar jedna opasnost manje. ne pamtim kad sam vidjela klince da po noći stopiraju
da. što sam onda pila, sad ne bih ni mrtva. najjeftiniju votku. toplu, čistu, bez leda. madre mia.Vino i pivo počela sam voljeti tek debelo iza 30.-e. U mladosti je igrala samo žestica - prvo rum-kola, zatim votka-šveps, pa gin-tonik.... Ne smijem se ni sjetiti kako mi je zlo znalo biti
Pa da - stopiranje se i meni motalo po glavi (bolje da se ne prisjećam, ufff....) i za vrijeme studija putovanja s ruksakom po Europi kojekuda. Moja mama nikad nije čula 70% priča iz tih mojih skitnji. A već sad mi se čini da bi mlađi sin mogao zapaliti tim stopama.... Tja, kad bolje razmislim - nikad mi se ništa zaista gadno nije dogodilo dok sam se tepla po svijetu i recimo spavala u vreći na kolodvoru u Cardiffu, he he he... Nisam imala lovu koju bi mi mogli ukrasti, nisam baš nešto bila atraktivnog izgleda u zmazanim trapericama i s ruksakom, a društvo se nekakvo uvijek našlo. Vrlo često iz ovih krajeva, he he he... na raznim kolodvorima i aerodromima i u podzemnoj željeznici obično nađeš nekakve Balkance vrsta raznih, kad ih treba i kad ih ne treba... Ali svejedno, moram priznati da imam puno gadnijih doživljaja iz centra Zagreba nego iz bilo kakve strane zemlje.iskreno, meni se čini da je to uvijek isto i da se niš nije promijenilo.
gledam njih, ko da gledam nas u toj dobi. iste želje, iste dvojbe, ista znatiželja, iste mlade lude glave.
ajd, nema više stopiranja, bar jedna opasnost manje. ne pamtim kad sam vidjela klince da po noći stopiraju
Bit će da ne šalabajzaš noću...iskreno, meni se čini da je to uvijek isto i da se niš nije promijenilo.
gledam njih, ko da gledam nas u toj dobi. iste želje, iste dvojbe, ista znatiželja, iste mlade lude glave.
ajd, nema više stopiranja, bar jedna opasnost manje. ne pamtim kad sam vidjela klince da po noći stopiraju
potpuno isto ovako
a ne znam...u rijeci se definitivno promijenilo.
taksi je jeftin, postoje noćni busevi i više se ne izlazi u opatiju.
u našem
sad je đir barbarela. a ne znam kako dođu do tamo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
