Pokazuje rezultate 1 do 44 od 44

Tema: Kad tuga pokuca na vrata...

  1. #1
    ideke avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    2

    Početno Kad tuga pokuca na vrata...

    Ovaj moj tekst biti podugačak i ne znam koliko će ga imati tko volje čitati jer u njega sam pretočila dio sebe u svojih zadnjih godinu dana da bi dobili jasniju sliku šta je mene zapravo snašlo u životu

    Onome tko uspije pročitati do kraja i razumjeti barem djelić onoga kako se ja osjećam od srca zahvaljujem na pažnji i vremenu.

    Kad tuga pokuca na vrata...

    Ni sama ne znam odakle početi...ja koja sam nekad bila borac u životu...doživljavala poraze i ponovno se dizala, no ovo moje umorno tijelo više nema snage za podignuti se, nema u meni niti mali atom snage za napraviti barem milimetar pomaka, izgubila sam sebe i utopila se u vlastitom moru tuge.

    Prije godinu dana je počela moja najljepša priča, bajka koju bi svaka žena poželjela, mislila sam da sam najsretnija žena na svijetu i da je konačno došlo onih mojih 5 minuta sreće o kojima sam godinama sanjala i maštala. Mislila sam da su napokon došli oni dani u kojima nisam tražila previše već da volim i budem voljena, da nađem mir i sigurnu luku kad se pojave nevere. Sve se dogodilo u trenu, svakim danom me osvajao i obarao s nogu iako je bila velika razlika u godinama i ja sam bila jako opterećena s time. On me uvjeravao svakim danom da su godine samo broj. Gledao me je kao nitko do tada, njegove oči upijale su svaki moj pokret, osmijeh. Nisam mogla vjerovati koliko topline je bilo u tom pogledu, koliko topline u prvom poljupcu, koliko topline u svakom idućem susretu. Od toga susreta pa cijelih godinu dana nismo se razdvajali. On je bio moja druga polovica. Bio je „ono nešto“ što se događa samo jednom u životu. I ja sam njemu bila sve, barem sam tako mislila sve do sada. Pokazivao mi je i dokazivao ljubav svaki minut koji smo proveli zajedno. I sada kada pišem o toj ljubavi trnci me prolaze i svakakve misli lete kroz glavu. Koliko god sam se trudila izgledati mladoliko toliko je mene s vremena na vrijeme mučila ta razlika u godinama jer 14 godina baš i nije malo. Primjećivalo se da sam starija, ali ne baš toliko. Voljeli smo se ludo. Bili smo sve jedno drugome: i partneri i najbolji prijatelji, i brat i sestra i ljubavnici…i rame za plakanje i potpora u svemu. Zračili smo pozitivom. Imali smo skoro sve što jedan zadovoljan i sretan par ima. Od odnosa i razumijevanja do zajedničkog života. Sve.

    Mnogi nisu bili oduševljeni našom vezom, bili su puni predrasuda.
    Jer kada vidite stariju ženu koja je u vezi s mlađim muškarcem, što većina od nas tada pomisli?
    Muškarci: „Uf, vidi ga ima MILFaču, blago mu se!! Kad bi bar bio na njegovom mjestu…“
    Žene: „Zar ona šeta balavca uza sebe…pa nije normalna! Što ne može naći tipa svojih godina?! Očajno!“

    Nisu prigovarali, ali su vjerovatno očekivali nekog „normalnog“ muškarca u mom životu i neku „normalnu“ ženu u njegovom životu i u takvoj ozbiljnoj vezi. Mislili su kako će nas to „proći“ i kako ćemo se jednog dana „probuditi“. Nismo se htjeli probuditi jer smo bili sretni kao nikada do tada, barem sam ja tako mislila bez obzira na trzavice koje smo znali imati i koje su bile rješive.

    Spojili smo se slučajno – sudbina je valjda tako htjela – bila sam posložena, smirena i sigurna u sebe…Našli smo se u pravom trenutku na pravom mjestu…i sada kada razmišljam o tome vjerujem u to koliko je svemir upleo prste da se upće upoznamo i spojimo, dođemo jedno drugome u život. Bila sam voljena i voljela sam kao nikada u životu. On mi je pružao sve ono što niti jedan muškarac prije njega nije. Postavio je jako visoku ljestvicu ljubavi. Da, to je ljubav. Prava ljubav. A ja sam napokon bila JA. I bila sam sretna.

    Bila sam spremna učiniti sve za njega iako sam znala da to nije dobro u vezi, no s obzirom da ga je bilo strah da ne odem od njega jer zbog njegovih loših iskustava od prije i nepovjerenja u ljude odlučila sam maknuti svih od sebe samo da ga uvjerim u suprotno i da napokon stekne to povjerenje i sigurnost u mene jer nisam željela vidjeti zabrinutost ili tugu na njegovom licu. Znala sam da nije dobro da smo stalno skupa jer u vezi treba svatko imati i dio svog prostora ali žrtvovala sam i to jer sam znala da je on tako mirniji a i sve što smo radili, skupa smo radili pa mi to nije teško niti padalo jer on je bio vrijedan svega. Nakon nekog vremena došle su trzavice zbog gluposti i koje su se znale ispriječiti između nas i gurati nas s puta ali nismo se dali već smo gurali naprijed...jedan dan bi bilo sve super a onda bi opet ponekad nešto isplivalo na površinu jer smo mi to dozvoljavali a nismo trebali, trebali smo se izdignuti iznad toga...

    I mislila sam da jesmo onog trena kad smo odlučili osnovati obitelj i imati dijete. Vjerovala sam da polako sve sjeda na svoje mjesto. Na bebici nismo niti radili a ona je već bila tu. Kad sam saznala da sam trudna preplavilo me brdo emocija od straha do ushićenja. Kad sam sve to pretumbala u svojoj glavi ostao je jedini osjećaj a to je bila neizmjerna sreća. Sreća da ću muškarcu kojeg neizmjerno volim podariti ono najviše što priželjkuje i što je plod naše ljubavi a to je dijete. Živjela sam za taj dan kada će uzeti to dijete u naručaj i kada ću ugledati najveću sreću na njegovom licu jer moj životni san bi bio ispunjen.
    Bila sam grozna trudnica, jer nije isto biti sa 20 godina i sa 40 godina trudan i on je to ponekad teško razumio.
    Hormoni su mi divljali...u jednom trenu bih bila vrag a u drugom već nešto drugo. Ni sama nisam znala koja će ja danas iz mene izroniti i teško je i meni bilo samoj sa sobom, no držalo me je to što sam znala da kad se rodi bebica da će sve biti drugačije i da ćemo svi napokon biti sretni i znala sam da je svaka moja patnja, bol, živčanluk u trudnoći vrijedno toga.
    No sreća nije dugo trajala...nalazi su pokazali da je naša curica bolesna, sindrom trostrukog x, imaju ga samo djeca ženskog spola i to 1 od njih 1000, i to baš naša željena curica... sve mi se srušilo u trenu... pitala sam se zašto nam se to događa, sada kada bi trebali biti sretni i veseliti se rođenju našeg djeteta.
    Najgore razdoblje u mojem životu...
    Oko mene je sve stalo, sve je bilo kao u magli, neki loš san. Toliku bol nisam nikad osjetila. Najviše me boljelo kad sam vidjela njegove suze, ruke koje me grle i to vječno pitanje zašto baš nama.
    Trebalo je donijeti odluku šta dalje jer sindrom trostrukog x može biti bez ili sa blagim posljedicama na dijete ili pak sa onim najgorim posljedicama koje se nažalost ne mogu utvrditi niti jednim pregledom i čije se posljedice zapravo otkrivaju tijekom djetetova razvoja.
    Teška odluka... povremeno nerazumijevanje između mene i njega...osjetila sam u nekim trenucima i da se udaljava od mene al uvjeravala sam sebe da umišljam...odluku smo donijeli i odlučili da ću ići na kasni pobačaj iliti inducirani porod jer u tako visokom stupnju trudnoće ne radi se klasični abortus...
    08.01.2015. dan koji ću zauvijek zapamtiti, naša godišnjica veze i odlazak u bolnicu, 21 tjedan trudnoće + 4 dana... tuga i suze moj vjerni pratilac... započinje porod, nas dvije same u rađaoni, opraštam se od nje a ne možemo se oprostiti kao da me moli da još malo ostane, pitam se kako je njoj sada, da li ju boli, da li me mrzi, svašta mi prolazi kroz glavu a najgori je osjećaj onaj da si to nikad neću oprostiti, trauma koju niti jednoj ženi u životu ne bih poželjela.
    10.01.2015. u 6.50 ujutro rađam svoju curicu koja teži 400 grama, veličine 25 cm...pitaju me da li ju želim vidjeti a ja nemam snage za to jer znam da ne bih to preživjela...odnose ju onako zamotanu u plahtici od mene a zajedno s njom odlazi i moja duša... mrtva sam iznutra... nakon 3h voze me iz rađaone u sobu a ispred rađaone osoba koju najviše volim na svijetu, pogledam ga onako shrvana i drži me samo misao da je on uz mene i da ćemo zajedničkim snagama to sve skupa prebroditi.
    Dolazim doma totalno pogubljena, ne znam kako da se nosim sa svime, ne znam kako da se ponašam, plačem, ne jedem, ne spavam, imam oscilacije i dolazi do sukoba između njega i mene. Osjećam da se sve više udaljava i da ga gubim i umjesto da žalim svoju curicu ja se počinjem boriti za njega i ne znam šta mi slijedeći dan nosi. On mi počinje predbacivati neke stvari od prije koje su po meni uvijek bile rješive i za koje sam mislila da im u ovdje sada u ovom trenutku nije mjesto, kaže mi da se vrtimo u krug i da nema više volje. Ja se i dalje pokušavam boriti za njega, ne znam za koji rub da se ulovim jer visim nad ponorom a na njegovom licu se očitava ravnodušnost i hladnoća.
    Otkud odjednom to? Netko tko ti je govorio o neizmjernoj ljubavi? Šta je više istina? Tko je on, koji je ON zapravo onaj pravi? Da li je sve to bila gluma ili ? Jer ako je sve to bilo pretvaranje jer ljubav ne nestaje preko noći kako možeš ženi prije 6 mjeseci raditi dijete? Pa to nije samo igra. I tako se on 16 dana nakon poroda samo pokupio i otišao. Ostavio mene i moju djecu same da se nosimo sa svime ovime a on je nastavio život koji je vodio od prije godinu dana kao da nikad nismo niti postojali, samo tako nas izbrisao. Niti je nazvao da pita kako sam ja, kako moja djeca, jesu li došli nalazi od djeteta. Ništa.
    Prvo što je napravio mu je bilo logirati na facebook, maknuti sve slike, objave i sl, staviti ograničenja meni, mojoj djeci i zajedničkim prijateljima. Stavljati gluposti na vlastiti zid i time mene dovoditi u situaciju da objašnjavam ljudima šta je sad ovo. I onda se zapitaš, kakva to osoba moraš biti? Zar je virtualni svijet i vrijeme koje provodiš na njemu važniji od stvarnog svijeta? Zar osoba koja je bila protiv virtualnog svijeta i laži je sada spala na to? Sve ono što je govorio da nikad ne bi napravio počeo je primjenjivati u JA BI i to i primjenjuje. Bože, što se dogodilo jer ja sam toj osobi htjela roditi dijete. Zar sam toliko krivo mogla procijeniti osobu? Jel meni ovo u mojim 40-tim godinama trebalo, da budem gola i bosa pred njime a da se na kraju osjećam kao odbačena krpa, sama sa sobom u cijeloj ovoj tuzi i bolu. Pa ja sam njega uvela u svoj život i život moje djece, u naš svijet, našu intimu a sada nam se sve okrenulo naopako. Sada bolujem i tugujem i nosim se s dva gubitka i nadam se kako ću se svaki tren probuditi i da će mi netko reći kako je ovo samo ružan san. Nekad sam bila borac sa velikim osmjehom na licu a sada ne mogu više izaći ni van među ljude jer imam osjećaj da će se cijeli svijet srušiti na mene. Ne mogu biti niti u stanu, ići u našu sobu jer me sve podsjeća na njega i prebolno mi je. Svašta mi prolazi kroz glavu... nemam više volje za ništa, izgubila sam vjeru u sebe, samopouzdanje, hodam po doktorima od psihologa do psihijatra a najgore od svega mi je što više nema moje curice.

    Ne mogu se niti naljutiti na njega jer kad istinski voliš ne možeš prestati voljeti samo tek tako. A on je pak samo tako otišao i to moj mozak nikako ne može shvatiti. Pa tako se ne bi ponašali niti prema životinji kako se on ponio prema nama al ja ga i dalje volim.
    Svi me tješe, pokušavaju pomoći, al to nije to jer jedini tko me može utješiti u ovoj tuzi i boli je on...jer bili smo zajedno u tome, vjerovala sam u nas i u to da neću to morati proći sama i to bi bilo prirodno da je on tu...ali njega nema, šok i nevjerica.
    Fali mi neopisivo...njegov zagrljaj, njegov dodir i ljubav za koju sam mislila da gaji za mene jer je govorio da sam ja ta...čak je razmišljao i o ponovnoj trudnoći...i onda je preko noći promijenio mišljenje. Mi žene sve analiziramo i ne mogu jednostavno zatvoriti ovu knjigu u svom životu samo tek tako...1000 pitanja a odgovora nema jer on nije htio više ni razgovarati sa mnom. Pitam se što sam toliko zgriješila da se čovjek samo tek tako okrene i ode u ovakvoj situaciji?

    I opet misao u glavi da njega nema više... koliko me pamćenje služi nikada od njega nisam tražila da pravi savršenog sebe. Sve me boli, cjelokupno ponašanje neke osobe kojoj si činio samo dobro. Želim njega... jer... nedostaje mi njegovo traženje mojeg tijela po krevetu i kada bi me u tom trenu čvrsto privinuo k sebi i tada bih se osjećala sigurno... A sada... šta više hoće od mene? Priznanje da sam ga voljela? Jesam, čovječe, voljela sam ga više od svoga života. I volim ga. I nedostaje mi, nedostaje mi svaki dan sve više i više, nedostaje mi onaj moj osmijeh koji sam imala kad sam bila sa njim, nedostaje mi ona sreća, oni dani, sve mi nedostaje. Moja sreća, moja tuga i cijeli moj svijet je stao u ta dva njegova oka, stao i ostao.Ma nedostaje mi sve njegovo ... I dalje zadrhtim kada čujem našu najdražu pjesmu i kad netko spomene njegovo ime. Isti stari osjećaj, kao da nikada nije ni prestalo.

    Čudno je to, netko ti napravi toliko loših stvari, a ti pamtiš samo one dobre, i znaš da ne bi trebalo ni da se sjetiš, a opet, sjetiš se svaki dan. Kada su nam se usne spojile, znala sam da mogu živjeti još sto godina i posjetiti svaku zemlju na svijetu, ali da se nikada ništa neće moći usporediti s tim trenutkom kada sam poljubila muškarca svog života. Ponekad je tražio previše od moga srca. Dok je gledao moje najmanje greške nije shvaćao koliko velika djela činim za njega. Dan danas imam osjećaj da me pokušao otjerati iz svoga života. Možda je baš ''njegovo bogatstvo'' stajalo pred njim u tim trenutcima sa biserima u očima koje ljudi nazivaju suze. I uvijek isto pitanje mi prolazi glavom, je li moralo ovako? Upropastili smo sve, izgubila sam njega, izgubila sam našu curicu . Izgubila sam sve. Iznenada je ušao u moj život i promjenio ga, oplemenio. Kad sam najmanje očekivala da ga zavolim, zavoljela sam ga. Baš takvog kakav jeste. Svaki trenutak sa njim je bio nešto što ne mogu opisat’ riječima, nešto nestvarno. Taj osmijeh, oči. I dalje najviše volim taj njegov osmijeh, kad bi nam se pogledi susreli, kada bi onako frajerski išao prema meni, uvijek smo se smijali tome kako oboje hodamo, svatko na svoj način... specifičan hod smo imali i smijali bi se jedno drugom zbog toga...

    Nikad neću reći da me nije i učinio sretnom, da sam ikada poželjela drugog kad sam sa njim. On me znao rasplakati i nasmijati. Poniziti i osvojiti. Naljutiti toliko da ga poželim otjerati do vraga, ali i zagrliti me tako da poželim da stane vrijeme. Da zauvijek ostane samo moj. On je znao sve. Jednostavno je znao sa mnom. Obećavali smo mnogo, a samo jedno nismo obećali, da ćemo otići jedno od drugog. I baš to neobećano se ostvarilo.

    Ne mogu se pomiriti sa tim da je svemu došao kraj, tako brzo.. Jednostavno on je bio osoba koju morate zavoljeti, i uopće nije bio takav kakav je sad ispao. Previše je teško nastaviti dalje bez nekoga tko mi je bio sve. Osjećam da više nikada nećemo imati nove, zajedničke datume, zato ću ove dobro sačuvati u svome sjećanju, valjda tako treba biti, ne znam ...

    Svaki dan na njega prvog pomislim ujutro, još uvijek imam njegove poruke na mobitelu, još uvijek imam njegovu sliku, pokušavala sam izbrisati te poruke, ali ne mogu, teško je. Teško je kad u jednom trenu izgubiš osobu koja je bila tvoj život. Sama pomisao na to da mu vjerovatno nikad nisam ništa značila me ubija, to da je sve možda bila laž i da je sve bila igra, igra u kojoj je on pobjedio. Ako je tako ja mu čestitam jer uspio me je slomiti i POBIJEDIO JE. I briga me šta će mi netko na ovo reći, dal’ će ovo on vidjeti ili pročitati. Briga me što me ne voli, što je bio arogantan i bezobrazan…
    Razmišljam o tome kako čovjek može potrošiti vlastitu ljubav. Razmišljam o tome kako je svu možeš potrošiti na jednu osobu. Kako se može voljeti tako snažno, tako duboko, da za nekog drugog ništa ne preostane..
    Jer, nemoguće je pronaći zamjenu za ljubav života.
    Bio je jedini muškarac u mom životu čije sam bila vlasništvo, svjesno. Nikad više neću moći biti s nikim drugim jer on će zauvijek ostati u podsvijesti. I znam da je nezamjenjiv. Svaka žena ima jednog takvog muškarca u životu, koji ju prati cijeli život, i živi u njoj, zauvijek.
    Čudno je to kako smo mi imali sve uslove za sreću i savršenu ljubav, a izabrali smo ništa. I nema nas. Neki bar imaju opravdane razloge što nisu uspjeli. Mi imamo hrpu gluposti, inata i ponosa. Sve, samo ne opravdanje.

    Pokušavam stisnuti zube i znam da bi trebalo nekako krenuti dalje ali još uvijek tražim način...


    Mojem anđelu,
    Jednom se rađa, jednom umire i jednom voli više od svega.
    Teško je kada čovjek dotakne dno iznenada, ne nadajući se da će svoj život nastaviti u polupraznom svijetu, bez imalo nade za bolji život.
    Kada izgubiš nekoga koga si voljela, nekoga tko je svakim danom rastao u tebi i pripremala se za novi život sa svojom mamom i tatom... kad ne znaš, a znaš da ćeš se sutra buditi bez nje... one koja je mogla biti tvoj cijeli život,
    kada ne znaš , a znaš da nikada nećeš imati priliku vidjeti njezin osmijeh,
    kada želiš da sve bude bajka, onakva kakvu sanjaš od malih nogu, a ne može,
    tada sve pustiš da teče svojim tokom kako to samo život može.
    Kada shvatiš da je nestalo najčudesnije i najljepše biće koje si imala pored sebe,
    tada shvatiš da si izgubila pola duše, shvatiš da nemaš razloga zbog kojeg bi se veselila životu.
    Nisam to željela, sudbina je uzela sve u svoje ruke i povela me drugim putem.
    Želim se vratiti na mjesto gdje je sve krenulo po zlu, voljela bih da mogu vratiti vrijeme i promijeniti tijek događaja no svjesna sam da je to sada gubljenje vremena u dubokoj tami kojoj nema kraja.
    U meni je prisutan ogroman osjećaj krivnje u sebi i krivim sebe za sve što se dešava, grižnja savjesti me razara.
    Poželim da je sve to ružan san,
    poželim se probuditi i da sve bude kao prije, ali to je samo želja koja me vodi ka stvarnosti, koja je bijedna i surova.
    Poželim vidjeti, samo na sekund, tračak svijetlosti, ali to je samo želja koja me vodi ka tami.
    Kada vrijeme uzme sve u svoje ruke, ono promijeni sve. Želim reći "zbogom" svemu lošem što mi se dogodilo, ali ne mogu, jer sve to me obilježilo na neki način.
    Misli me vode ka patnji od koje stalno bježim. Kada god se okrenem, ona je tu i tjera me da patim. Svaki dan kao svaki prošli, gori od goreg. Trudim se da budem jaka, iako me boli svaki dio tijela i duše. Bježim sama od sebe, ali uvijek je tu nešto što me podsjeti na sve što je bilo.
    Sve želim oderati sa sebe, a znam da će samo biti gore...
    Još jedino mi je bila preostala nada da ću ipak uspjeti osobu koju najviše volim na ovom svijetu, za koju bih život svoj dala usrećiti na taj način da postane otac i da imamo svoju malenu čupavicu, plod naše ljubavi koja bi bila dokaz da smo jači od svega i da skupa možemo proći sve oluje i nevere ovog svijeta. Ta moja želja je bila jedina koja me držala u ovom moru tuge jer nitko sretniji tada od mene kad ugledam osmjeh i sreću na licu osobe koju neizmjerno volim. Nadala sam se da će možda i on jednog dana osjećati isto kao i ja i da ćemo se izdignuti kao Phoenix iznad svega no on je odustao samo tako od naših snova, pokupio se i nastavio živjeti kao da se ništa nije dogodilo a ja sam na kraju u svemu tome ostala sama i ne znam kako ću preživjeti spoznaju da sve ovo što sam učinila i prošla nije bilo vrijedno svega jer teško je ovakav teret nositi sam bez osobe koju najviše voliš...
    Molim moju dragu baku da mi anđela kojeg sam izgubila čuva i dok im se ja ne pridružim gore kaže da ju je mama neizmjerno voljela i željela više od ičeg i da ću ju uvijek voljeti iako je nema i neka mi oprosti što sam joj to učinila i nisam dala priliku za život jer nismo htjeli da se pati u životu iako nismo bili sigurni koje posljedice je ta prokleta bolest ostavila na njoj...
    OPROSTI MI NIKAD PREŽALJENA A MOŽDA I JEDINA KĆERKICE
    Voli te tvoja mama!

  2. #2

    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Postovi
    903

    Početno

    Draga ideke, jako me rastužila tvoja priča. Nadam se da si barem mrvicu bolje, a život je takav i mozda nam se nekad cini da ne možemo dalje, ali možemo i moramo, mozda je sve manje zlo od onog sto nam je prijetilo. Ja vjerujem da je sve sa razlogom iako ga mi koji put ne vidimo. Zato glavu gore i idemo dalje! Znam da je lako reci, i ja sam izgubila svoju bebicu, ali vjerujem da ce nam zasjati sunce!

  3. #3
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,263

    Početno

    uh, ideke, kako teška priča... vezano uz bol zbog gubitka djeteta, ne mogu ti ništa reći, jer, hvala nebesima, nisam prošla takvo iskustvo. ali postoji puno mama anđela ovdje na forumu i vjerujem da će ti njihove priče pomoći barem da se ne osjećaš usamljenom u svojoj boli i gubitku.

    no ono što mogu komentirati jest bol zbog gubitka partnera/ljubavi. obzirom da govorimo o nekim zrelim godinama života, možda je baš sad pravi trenutak da spoznaš da tvoja sreća ne ovisi o ničem izvanjskom, da nisi nikakva "polovica" koja treba pronaći nekakvu svoju drugu "polovicu" da bi bila ispunjena i kompletna. Mitovi o "savršenoj ljubavi", "Bio je jedini muškarac u mom životu čije sam bila vlasništvo, svjesno", "Nikad više neću moći biti s nikim drugim jer on će zauvijek ostati u podsvijesti." i slično, ne služe ti baš ničem. ono što ti trebaš naučiti je, za početak, kako voljeti sebe.

    pokušaj na trenutak zaustaviti beskonačan vrtlog misli o propaloj ljubavi i razmisli, što sada u ovom trenutku imaš u svom životu i na čemu možeš biti zahvalna? vjerujem da su to sigurno tvoja djeca. možda krov nad glavom, krevet u koji možeš leći, posao koji imaš ili hrana na stolu. možda su tu i obitelj, prijatelji? možda tek zraka sunca na prozoru ili svjež morski zrak? fokusiraj se na ono što imaš i što je tu i samo polako....dan po dan.

    vjerujem da se sve u životu događa s razlogom i možda je baš ovo što ti se dogodilo prilika za novi rast i početak.




  4. #4
    Yummy_mummy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    1,636

    Početno

    Jako teska prica. Izgubila sam 6 trudnoca, tako da necu komentirati...nesto sto se ne moze preboljeti...

  5. #5
    nivesa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    ...ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    3,285

    Početno

    Kao mama 2 andela....jednog u 27 tt i drugog u ranijoj t sa cca 9 tt samo mogu reci jedno....ja nikad ali nikad radi xxx kromosoma nebi isla na inducirani. Ali to je tvoja odluka s kojom moras zivjeti do kraja zivota. Moje videnje svega toga je sasvim drugacije od tvog, ocito, tako da se tu nema sta raspravljat. Tko smo mi da biramo koje djete ce se rodit koje ne? Tko ce zivjet a tko ne??
    A a kaj se partnera tice...ovo nije pdf za to...ali da je valjalo nebi se tako zavrsilo. Svaki muskarac u toj situaciji poklekne i zatvori se u sebe ali je ipak podrska...a ostali bjeze glavom bez obzira jer se ne znaju nosit sa problemima.
    Nemam ti kaj drugo za napisat.

  6. #6
    Yummy_mummy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    1,636

    Početno

    Ideke, zeljela sam ne komentirati ali si ne mogu pomoci. Nema vece boli od one kad izgubis dijete. U jednu ruku sam ljuta na tebe jer bih voljela da sam uspijela iznijeti trudnocu pa cak i sa trostrukim x. Upravo radi toga se unaprijed ispricavam ako cu napisati nesto neprimjereno. To mi nije namjera. Bol koju osjecam mi mozda ne dozvoljava da prosudjujem sto je u redu a sto nije napisati. Nekako mi se cini da si tekst stavila u pogresnu rubriku, jer, ako se ne varam, za dijete si se odlucila kako bi izgladila probleme u vezi koja je od pocetka bila toksicna (ne radi razlike u godinama).
    I sada mi se cini da vise zalis radi toga sto ti je veza gotova nego radi svoje odluke da izgubis dijete.
    Mozda grijesim, ali, nekako mi se cini da je ovo kriva rubrika. Tu su uglavnom zene koje su sve ucinile kako bi spasile svoje dijete, a ipak nisu uspijele.

  7. #7
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    17,978

    Početno

    Citiraj nivesa prvotno napisa Vidi poruku
    Kao mama 2 andela....jednog u 27 tt i drugog u ranijoj t sa cca 9 tt samo mogu reci jedno....ja nikad ali nikad radi xxx kromosoma nebi isla na inducirani. Ali to je tvoja odluka s kojom moras zivjeti do kraja zivota. Moje videnje svega toga je sasvim drugacije od tvog, ocito, tako da se tu nema sta raspravljat. Tko smo mi da biramo koje djete ce se rodit koje ne? Tko ce zivjet a tko ne??
    A a kaj se partnera tice...ovo nije pdf za to...ali da je valjalo nebi se tako zavrsilo. Svaki muskarac u toj situaciji poklekne i zatvori se u sebe ali je ipak podrska...a ostali bjeze glavom bez obzira jer se ne znaju nosit sa problemima.
    Nemam ti kaj drugo za napisat.
    Nivesa, molim te da se suzdrzis od moraliziranja.
    zena je donjela odluku, koju su lijecnici predlozili kao mogucu opciju.
    Svatko zivi sa svojim odlukama nakon sto su donesene.
    Nema potrebe naglasavati sto bi ti ili ja napravile na tudem mjestu.

  8. #8
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    17,978

    Početno

    Citiraj Yummy_mummy prvotno napisa Vidi poruku
    Ideke, zeljela sam ne komentirati ali si ne mogu pomoci. Nema vece boli od one kad izgubis dijete. U jednu ruku sam ljuta na tebe jer bih voljela da sam uspijela iznijeti trudnocu pa cak i sa trostrukim x. Upravo radi toga se unaprijed ispricavam ako cu napisati nesto neprimjereno. To mi nije namjera. Bol koju osjecam mi mozda ne dozvoljava da prosudjujem sto je u redu a sto nije napisati. Nekako mi se cini da si tekst stavila u pogresnu rubriku, jer, ako se ne varam, za dijete si se odlucila kako bi izgladila probleme u vezi koja je od pocetka bila toksicna (ne radi razlike u godinama).
    I sada mi se cini da vise zalis radi toga sto ti je veza gotova nego radi svoje odluke da izgubis dijete.
    Mozda grijesim, ali, nekako mi se cini da je ovo kriva rubrika. Tu su uglavnom zene koje su sve ucinile kako bi spasile svoje dijete, a ipak nisu uspijele.
    Sad je stvarno dosta. Zena pati zbog gubitka dijeteta, ima pravo biti u ovoj rubrici.
    Koliko su na ovom podforumu odlucili prekinuti trudnocu zbog sumnje na anomalije, zbog srcanih gresaka, zbog DS ... pa nitko nije dovodio u pitanje njihovu patnju nakon odluke.

  9. #9
    Yummy_mummy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    1,636

    Početno

    Sirus, mi svi donosimo odluke i zivimo sa njima, ali za ovakvu odluku traziti sucut od mama andjela koje bi ucinile sve da spasiti dijete je nesto sto ce tesko tu naci. Bas iz tog razlika mislim da je ipak trebala izabrati drugu rubriku.

  10. #10
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    17,978

    Početno

    Citiraj Yummy_mummy prvotno napisa Vidi poruku
    Sirus, mi svi donosimo odluke i zivimo sa njima, ali za ovakvu odluku traziti sucut od mama andjela koje bi ucinile sve da spasiti dijete je nesto sto ce tesko tu naci. Bas iz tog razlika mislim da je ipak trebala izabrati drugu rubriku.
    Na ovom podforumu ima mama koje su prekinule trudnocu iz raznih razloga , i odluka im nije bila laka.
    One imaju isto pravo patiti zbog gubitka ako ga osjecaju .
    I ovo je podforum za njih.

  11. #11
    Yummy_mummy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    1,636

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Sad je stvarno dosta. Zena pati zbog gubitka dijeteta, ima pravo biti u ovoj rubrici.
    Koliko su na ovom podforumu odlucili prekinuti trudnocu zbog sumnje na anomalije, zbog srcanih gresaka, zbog DS ... pa nitko nije dovodio u pitanje njihovu patnju nakon odluke.
    Nema smisla od tebe ocekivati sucut i razumijevanje radi onoga sto osjecamo. NIsi izgubila dijete, pa ne znas kako se ijedna od nas osjeca. Uostalom ova price je vise fokusirana na njen odnos s frajerom nego na njen odnos sa nerodjenim djetetom. Cak i da je spontano izgubila trudnocu, ova je prica o frajeru, a ne o andjelu.

  12. #12
    nivesa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    ...ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    3,285

    Početno

    Sirius onda obrisi kaj sam napisala. Ne kuzim . Ja sam napisala da drugacije vidim neke stvari i nema potrebe za raspravljanjem. A svatko zivi i radi kako misli da je najbolje. Niti sam ju prozivala zbog toga niti osudivala. .niti sam rekla da ne spada u ovu rubriku. Nego da prekid tj gubitak partnera ne spada ovdje. Niti sam rekla da ona ne pati. Koja zena ne pati zbog gubitka djeteta? Svako to zvace kako najbolje zna i moze. I da napisala sam joj da ne place za partnerom koji ocito nije spreman na uspone i padove i bit uz nju kad joj je najgore

  13. #13
    Yummy_mummy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    1,636

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Na ovom podforumu ima mama koje su prekinule trudnocu iz raznih razloga , i odluka im nije bila laka.
    One imaju isto pravo patiti zbog gubitka ako ga osjecaju .
    I ovo je podforum za njih.
    Razumijem da osobe pate radi svojih odluka, ali kad je tekst napisan u stilu da se ocekuje da se je proglasi sveticom radi njene odluke, e, onda je to drugi par rukavica. Prosla je ionako kroz porod, mogla se strpiti jos mjesec dva, roditi zivu bebu, bila bih prva kandidatkinja da ju posvojim, ako se vec zeljela rijesiti djeteta. I ne da bi voljela tu mucicu, nego bi i zivot dala za nju ako treba.

  14. #14
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    17,978

    Početno

    Citiraj Yummy_mummy prvotno napisa Vidi poruku
    Nema smisla od tebe ocekivati sucut i razumijevanje radi onoga sto osjecamo. NIsi izgubila dijete, pa ne znas kako se ijedna od nas osjeca. Uostalom ova price je vise fokusirana na njen odnos s frajerom nego na njen odnos sa nerodjenim djetetom. Cak i da je spontano izgubila trudnocu, ova je prica o frajeru, a ne o andjelu.

    YM, obzirom na friski gubitak, necu ti uzeti za zlo tvoju osjetljivost.
    Vrlo je nespretno od tebe tvrditi da znas tko je imao kakav gubitak i kako se nosi sa svojim gubitcima.
    Isto tako sam i moderator , i kazem da zena ima pravo biti na ovom podforumu.

  15. #15
    Yummy_mummy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    1,636

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    YM, obzirom na friski gubitak, necu ti uzeti za zlo tvoju osjetljivost.
    Vrlo je nespretno od tebe tvrditi da znas tko je imao kakav gubitak i kako se nosi sa svojim gubitcima.
    Isto tako sam i moderator , i kazem da zena ima pravo biti na ovom podforumu.
    Ok, mozes li mi odgovoriti onda na ovo pitanje? Citajuci pricu, da li je ta prica stvarno o andjelu ili o decku? Koliko je postotak teksta usmjeren na bebu, a koliki na decka?

  16. #16
    nivesa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    ...ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    3,285

    Početno

    Sirius moderator il ne citaj s razumjevanjem . Izvrces moje rjeci. Ja stojim iza toga kaj sam rekla. Ali isto tako mogu shvatit nju koja je odlucila drugacije. Ako nisi izgubila djete ne znas o cemu se ovdje prica pa da si moderator jos 1ooo puta.

  17. #17
    nivesa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    ...ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    3,285

    Početno

    Yummyn friski gubitak??? Koliko zeni mora bit frisko ili neda bi ju bolilo??

  18. #18
    nivesa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    ...ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    3,285

    Početno

    Bolit ce ju dok je ziva i dok dise . A najvise ce ju bolit za par mj kad shvati sta se ustvari dogodilo! I kad joj sve sjedne na svoje mjesto. I nikad ali nikad nece prebolit nit zaboravit. Partnera ce prebolit i nac drugog ali ovo se ne zaboravlja i ne preboli NIKADA!

  19. #19
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    17,978

    Početno

    Citiraj nivesa prvotno napisa Vidi poruku
    Sirius onda obrisi kaj sam napisala. Ne kuzim . Ja sam napisala da drugacije vidim neke stvari i nema potrebe za raspravljanjem. A svatko zivi i radi kako misli da je najbolje. Niti sam ju prozivala zbog toga niti osudivala. .niti sam rekla da ne spada u ovu rubriku. Nego da prekid tj gubitak partnera ne spada ovdje. Niti sam rekla da ona ne pati. Koja zena ne pati zbog gubitka djeteta? Svako to zvace kako najbolje zna i moze. I da napisala sam joj da ne place za partnerom koji ocito nije spreman na uspone i padove i bit uz nju kad joj je najgore
    Sve ok.
    Meni je potpuno normalno da je razocarana partnerom. Zasto je to bilo kome cudno? I stabilne veze i brakovi se nadu pred izazovima i testovima u takvim situacijama.
    Pislala je ono sto je trenutno osjecala. Danas je mozda drugacije. Danas mozda misli drugacije.

  20. #20
    nivesa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    ...ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    3,285

    Početno

    Samo Bog ce joj dat snage da prezivi to sve! I djeca koju ima kraj sebe! I to ce joj bit jedina utjeha kolko tolko jer prave utjehe nema....ne postoji

  21. #21
    maria71 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,829

    Početno

    žao mi je zbog gubitka bebe i raspada veze .



    ako nemate što lijepo reći i napisati ni nemojte .

    da nije napisala uvod i da je izostavila dečka, dobila tisuću srca i zagrljaja , ovako ajmo ju malo popljuvati .

  22. #22
    nivesa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    ...ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    3,285

    Početno

    Razocaranje partnerom nema mjesta na ovoj temi i necu raspravljat uopce o tome s nekim ko to nemoze shvatit i tocka. Sreca tvoja da ne mozes.

  23. #23
    Yummy_mummy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    1,636

    Početno

    Citiraj nivesa prvotno napisa Vidi poruku
    Razocaranje partnerom nema mjesta na ovoj temi i necu raspravljat uopce o tome s nekim ko to nemoze shvatit i tocka. Sreca tvoja da ne mozes.
    Slazem se! Muski dodju i odu. Danas ih volis, sutra prebolis, ljubav prema djetetu traje vjecno...

  24. #24
    nivesa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    ...ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    3,285

    Početno

    Ja ne kuzim ko nju tu pljuje?ja sam joj samo napisala svoje videnje i misljenje. A odmah sam napadnuta jer joj nosam napisala da se treba borit za frajera koji ju je napustio u najgorem trenutku u njenom zivotu! Pa naravno da joj takav ne treba ! Ne njoj nego nikome. I napisala sam joj nikad ne prestaje bolit i to je ziva istina. Samo se naucis s tim lec u krevet i dic se ujutro i prezivjet sat po sat i dan po dan. I sreca da ima zivu i zdravu djecu uz sebe da joj daju snage za sve.

  25. #25
    Yummy_mummy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    1,636

    Početno

    Ideke, sto se decka tice, kazu u narodu da ne treba plakati nad prolivenim mlijekom...bilo pa proslo.
    Malu vatru vjetar gasi, a veliku rasplamsava...

  26. #26
    Osoblje foruma Bubica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,685

    Početno

    Citiraj nivesa prvotno napisa Vidi poruku
    Ja ne kuzim ko nju tu pljuje?ja sam joj samo napisala svoje videnje i misljenje. A odmah sam napadnuta jer joj nosam napisala da se treba borit za frajera koji ju je napustio u najgorem trenutku u njenom zivotu! Pa naravno da joj takav ne treba ! Ne njoj nego nikome. I napisala sam joj nikad ne prestaje bolit i to je ziva istina. Samo se naucis s tim lec u krevet i dic se ujutro i prezivjet sat po sat i dan po dan. I sreca da ima zivu i zdravu djecu uz sebe da joj daju snage za sve.
    razgovarati o ženi koja je otvorila topik u 3. licu naprosto nije pristojno
    molim vas da se suzdržite moraliziranja
    ukoliko nemozete suosjećati, nemojte, ali nemojte moralizirati, tome nije na ovom podforumu mjesto

  27. #27
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    11,611

    Početno

    Citiraj maria71 prvotno napisa Vidi poruku
    žao mi je zbog gubitka bebe i raspada veze .



    ako nemate što lijepo reći i napisati ni nemojte .

    da nije napisala uvod i da je izostavila dečka, dobila tisuću srca i zagrljaja , ovako ajmo ju malo popljuvati .
    Potpis od prve do zadnje rijeci
    Otkud vam pravo moralizirati?

  28. #28
    latika avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    491

    Početno

    ja mislim da nije uredu traziti utjehu od roditelja koji su IZABRANI da imaju andjele za nekoga tko je to sam IZABRAO. Zena je napravila abortus djeteta u 22 tt, jos tjedan dva i to je granica za prezivljavanje djeteta, upravo tako nisvesa tko smo mi da odlucujemo tko ce zivjeti a tko ne.ja bi i ovim putem molila admine da razmisle o odluci da na ovom podforumu pisu zene koje su izgubile trudnoce i cija su dijeca umrla,,,,ne mozete traziti na ovom mjestu da suosjecamo sa ovakvim odlukama !!!

  29. #29
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    11,611

    Početno

    Citiraj Bubica prvotno napisa Vidi poruku
    ukoliko nemozete suosjećati, nemojte, ali nemojte moralizirati, tome nije na ovom podforumu mjesto
    Citiram

  30. #30
    latika avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    491

    Početno

    ama ovakvim postovima nije mijesto na ovom podforumu, nemam nista protiv zene, svu joj srecu svijeta zelim , i da se pomiri sa deckom i da docekaju zivo i zdravo dijete, ali shvatite da ima mama koje ovakvi postovi ljute !!!

  31. #31
    Yummy_mummy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    1,636

    Početno

    Citiraj latika prvotno napisa Vidi poruku
    ja mislim da nije uredu traziti utjehu od roditelja koji su IZABRANI da imaju andjele za nekoga tko je to sam IZABRAO. Zena je napravila abortus djeteta u 22 tt, jos tjedan dva i to je granica za prezivljavanje djeteta, upravo tako nisvesa tko smo mi da odlucujemo tko ce zivjeti a tko ne.ja bi i ovim putem molila admine da razmisle o odluci da na ovom podforumu pisu zene koje su izgubile trudnoce i cija su dijeca umrla,,,,ne mozete traziti na ovom mjestu da suosjecamo sa ovakvim odlukama !!!
    Potpisujem! Razumijem da ima zena koje su odabrale to da budu roditelji andjela, mozda bi bilo dobro da se otvori forum za zene koje su mame andjela iskljucivo radi vlastitog izbora. Stvarno nas ne treba stavljati zajedno. Da je to napisala na takvom jednom forumu, ne bih se mijesala niti pisala ista, ali, posto sam sama nedavno izgubila bebu, mislila sam, ajde da procitam. Eto zene koja prolazi isto sto i ja. I onda procitam da je zena isla na abortus radi triple x kromosoma (mnoge zene zive, a da niti ne znaju da imaju triple x) mozda ga i ja imam pa ne znam... Nemam nista protiv nje i neka joj je sa srecom, ali eto, treba odvojiti forume.

  32. #32
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,953

    Početno

    mislila sam se suzdržati i ne odgovarati, ali me naprosto zapanjuju neka razmišljanja. toliko osuđivanja i moraliziranja na osnovu jedne ispričane priče o gubitku za koji nitko od vas ne može procijeniti ni koliko ni kako boli. nemate pravo na to i gotovo. jer iako ste doživjele gubitak djeteta ili djece vas ne kvalificira da odlučujete i smatrate da je vaš gubitak bolniji od nečijeg drugog. čime se to zapravo mjeri? nekim vašim metrom koji je valjda jedini i ispravan za svih.

    a ako se i ne slažete sa nečijim izborom za ovu diskusiju je sasvim irelevantno i ne vidim svrhu tog naglašavanja da bi vi u dotičnom slučaju drugačije postupili.

  33. #33
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,953

    Početno

    aha. sad vidim da bi za takve trebalo geto otvoriti pa neka se tamo žale . da ne zagađuju mjesto IZABRANIMA.

    i ne, nisam na sreću prolazila ništa slično, ali me pogađa ovakvo moraliziranje.
    Posljednje uređivanje od Bodulica : 03.03.2015. at 00:53

  34. #34
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    17,978

    Početno

    Ponoviti cu jos jednom.
    Nije prvi put da je netko prekinuo trudnocu na prijedlog lijecnika i da pise na ovom podforumu.
    Mozemo otvoriti temu ( i vec je slicna postojala) : " kuda ide ovaj svijet, kada nam to lijecnici predlazu? " i sve to na filozofskim kutu. Jer zena nije imala potporu obitelji, nije imala niti potporu struke i na njihov prijeglog je prekinula trudnocu, i pati zbog gubitka.

    Nakon ovog posta svaku naznaku moraliziranja brisem.

  35. #35
    Zuska avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    terra magica
    Postovi
    4,076

    Početno

    Potpis na Bodulicu!
    I na Ginger i Sirius (svaka čast na moderiranju). Zgražavam se na ovo zgražavanje i moraliziranje.

  36. #36
    nivesa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    ...ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    3,285

    Početno

    Tako je!,obrisat sve s cim se ne slazete! Odmah! A vi koje niste dozivjele nemojte ni komentirat sa izjavama sta je ok sta nije nemate pojma kaj znaci izgubit djete u bilo kojoj fazi t ili nakon poroda. Ak vas pogadaju stvari koje pisu ljidi koji su slicno prosli nemojte citat.
    Zena pati bez obzira da li je tako visoka t prekinita ili izgubljena.
    Svakom je njegova muka najgora... ne daj Boze nikome.
    A kaj se tice XXX kromosoma...kod mene u cvjecarnici je radila cura sa xxx kromosomom. Samo je malo sporija i duze joj treba da polovi ali je puna pozitive i ljubavi !

  37. #37
    nivesa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    ...ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    3,285

    Početno

    Odoh s ovog posta jer se prihvaca samo ono sto moderatorima pase o nekolicini koja nema pojma o cemu se tu radi.

  38. #38
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    17,978

    Početno

    Citiraj nivesa prvotno napisa Vidi poruku
    Tako je!,obrisat sve s cim se ne slazete! Odmah! A vi koje niste dozivjele nemojte ni komentirat sa izjavama sta je ok sta nije nemate pojma kaj znaci izgubit djete u bilo kojoj fazi t ili nakon poroda. Ak vas pogadaju stvari koje pisu ljidi koji su slicno prosli nemojte citat.
    Zena pati bez obzira da li je tako visoka t prekinita ili izgubljena.
    Svakom je njegova muka najgora... ne daj Boze nikome.
    A kaj se tice XXX kromosoma...kod mene u cvjecarnici je radila cura sa xxx kromosomom. Samo je malo sporija i duze joj treba da polovi ali je puna pozitive i ljubavi !
    Vidis kako su ljudi razliciti...
    eto vasa nepravedna moderatorica je izgubila dvoje djece do 12 tj. trudnoce i rodila dijete za koje je od 21 tj. trudnoce znala da je tesko bolesno.
    Pa uz sve to vasa nepravedna moderatorica NEMA potrebu moraliziranja.
    Kao sto nisam imala potrebu moralizirati niti kada su mi se forumasice na forumu ili u stvarnom zivotu obracale kada su imale drugacije izbore u situaciji kao moja.
    To je njihov zivot. Kao sto je ovaj tvoj. Zivi ga kako najbolje znas.
    I kao sto rekoh, brisem postove.
    Posljednje uređivanje od sirius : 03.03.2015. at 08:13

  39. #39
    talia7 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    466

    Početno

    Citiraj maria71 prvotno napisa Vidi poruku
    žao mi je zbog gubitka bebe i raspada veze .



    ako nemate što lijepo reći i napisati ni nemojte .

    da nije napisala uvod i da je izostavila dečka, dobila tisuću srca i zagrljaja , ovako ajmo ju malo popljuvati .
    ja to ne znam tako dobro reći kao maria pa je od riječi do riječi citiram

  40. #40
    ideke avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    2

    Početno

    Pozdrav svima,
    nakon 4 mjeseca skupila sam snage logirati se na forum. Prije svega zahvaliti ću se još jednom svima koji su odvojili vrijeme i posvetili pažnju mojoj priči. Što se komentara tiče bilo je za očekivati i pozitivne i negativne komentare no neki su moju priču pogrešno percipirali...tu se ne radi da je "moj frajer" kako ga neki nazivaju važniji u priči od gubitka iliti ubistva MOJEG DJETETA, već je to pisano iz mojeg srca i duše u tom trenu i misli koje su mi tada prolazile kroz glavu...to je moja životna priča koja ima svoj početak,zaplet i kraj...priča kojoj možda kako Vi kažete nije mjesto ovdje na ovom forumu...priča koju sam uspjela napisati 20 dana nakon poroda i pokušala složiti i staviti na papir sve ono što me muči i prolazi glavom..."mojeg frajera" više nema,da,istina i za njim ne žalim niti sekunde...jedina bol koja živi u meni svaki dan je ta zbog odluke koju smo "ZAJEDNIČKI" donijeli na savjet liječnika i s kojom se JA moram nositi sama kroz život. Žao mi je da mame koje su izgubile svoju djecu mene osuđuju, no iskreno to me niti toliko ne dira jer dovoljna je kazna i križ što moram živjeti s činjenicom da moje curice više nema i da sam JA ta koja je išla na inducirani porod. S time treba znati živjeti i vjerujte mi nije uopće lako. Postala sam tijelo bez duše jer moja duša je otišla zajedno s njom. Treba živjeti tako mrtav među živim ljudima i ne dao Bog to nikome, niti takav osjećaj niti da iti jedna žena doživi izdaju partnera na ovaj način i u ovakvoj situaciji. Nema dana da ne mislim da sam trebala postupiti drugačije i roditi svoju curicu, no eto nažalost nisam, u tom trenutku je bila takva odluka. Svi mi odlučujemo ovako ili onako i teško je za suditi bilo kome jer nismo hodali u tuđim cipelama, svatko bi u određenom trenutku odlučio na ovaj ili onaj način a možda bi već u slijedećem odlučio na suprotan način. Posjećujem psihologa i psihijatra i riječi moje psihijatrice su bile ovakve bez obzira što ja i dalje ne mogu gledati tim očima kojima ona gleda a glasi: "odluka je bila ispravna koliko god se to tebi činilo neispravno, partner bi te ostavio iovako ionako, 40 godina imaš, operiranu kralježnicu, 2 djece i zamisli sada da imaš dijete koje je teško bolesno i treba 24-satnu njegu. Kako bi to izgurala sama? Imala bi pomoć možda sa strane ali svi bi oni otišli svojim kućama a ti bi opet iza zatvorenih vrata ostala sama. Trebala bi raditi da prehraniš obitelj jer imaš još 2 djece kojima si potrebna. Kako bi radila i brinula se za sve? Kako bi djetetu pružila svu njegu i troškove liječenja koji to iziskuju a ti si sama? U svojoj doktorskoj praksi i iskustvu vidjela sam mnoge žene koje su se odlučile roditi, koje su na kraju bile ostavljene od svojih partnera i ostale same sa svojim djetetom, koje su ostale bez posla jer se nije o djetetu imao tko brinuti, koje su tražile pomoć i kucale na vrata a pomoć je bila na kapaljku, koje su tonule psihički i fizički sve više i više i na kraju neke od njih su digle ruku same na sebe a neke su čak na sebe i to bolesno dijete..." Eto to su njene riječi al ja svejedno na to ne mogu gledati tim očima i da je odluka ispravna...da bih krenula dalje treba prvo sebi moći OPROSTITI a ja to sebi neću moći nikada i s time treba moći živjeti. To je moj križ a Vi koji želite suditi samo dajte, Vaše osude su samo jedna kap u ovom moru osude u kojem sam ja osudila samu sebe jer istina je jedna jedina tko smo mi da odlučujemo tko će se roditi ili ne...al eto u tom trenutku gledala sam na ovaj način da imam 40 godina, da danas sutra mene neće biti jer je prirodan tijek da odem prije svoje djece i ako je dijete bolesno da i recimo da ima ne blagu već tešku anomaliju tko će se nastaviti brinuti za to dijete kad me ne bude, moja djeca??? Zar da ostavim cijeli teret na njihovim leđima zbog svoje sebičnosti ? Teško je zapravo govoriti što je sebično od mene jer obje odluke su sebične, na ovaj ili onaj način, al eto ovaj puta sam svoju djecu stavila ispred djeteta koje se još nije rodilo i vjerujte mi patit ću zbog toga dok sam živa jer niti jedna odluka nije "dobra odluka" za moje dečke i moju nerođenu curicu. Eto toliko o tome i jedino što želim od svih Vas da se ne svađate tu zbog mene jer zaista nije vrijedno toga ... ja sam samo jedna izgubljena duša zbog koje ne treba razglabati u nedogled ovako ili onako jer meni ionako spasa više nema po tom pitanju dal je trebalo ovako, onako, dal je to priča o frajeru, bebi i sl. ... tu sam gdje jesam i trebam živjeti za ova svoja 2 sina koja imam i koja me trebaju i treba naći snage za ići dalje dan po dan i čekati da dođe i na mene red i da se jednog dana pridružim svojem anđelu na nebu i pokušam se iskupiti za sve učinjeno na ovom zemaljskom svijetu...
    Hvala Vam još jedno svima i na komentarima, na suosjećanju i na kritikama.
    PEACE&LOVE,
    Izzy.

  41. #41
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,214

    Početno

    Citiraj ideke prvotno napisa Vidi poruku
    ja sam samo jedna izgubljena duša zbog koje ne treba razglabati u nedogled ovako ili onako jer meni ionako spasa više nema po tom pitanju dal je trebalo ovako, onako, dal je to priča o frajeru, bebi i sl. ... tu sam gdje jesam i trebam živjeti za ova svoja 2 sina koja imam i koja me trebaju i treba naći snage za ići dalje dan po dan i čekati da dođe i na mene red i da se jednog dana pridružim svojem anđelu na nebu i pokušam se iskupiti za sve učinjeno na ovom zemaljskom svijetu...
    Nisi. Ti si vrijedno ljudsko biće koje je željelo najviše od ovog života, ali je negdje usput pogriješilo. Ovaj život još uvijek vrijedi živjeti i smijati se u njemu i voljeti. I ti si ljubljeno ljudsko biće. Ljubljena si od svoje djece i od Boga. Nitko nije toliko nisko pao da se ne može podići nazad. I ti se možeš podići. Boluj, ali nemoj dopustiti bolu da te zakopa za cijeli život. Iskoristi to što imaš sada i to što imaš pred sobom. Izvedi djecu van, raduj se njihovom društvu i lijepom vremenu. Priuštite si šetnju u prirodi i sladoled. To su male sitnice koje život čine ljepšim i vedrijim. Jedan po jedan takav korak iščupat će te iz stanja u kojem se sada nalaziš.

    Bol će uvijek biti prisutna, ali ne daj da te obuzme i da ti uništi ostatak života, a time i živote tvoje djece..

  42. #42
    dodagoda avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    356

    Početno

    Bol majke koja izgubi dijete je strašna, a bol majke koja se mora odlučiti na takav korak kao ideke je možda još i strašnija jer lječnici te upoznaju sa svime, iznesu ti razloge zašto bi tako bilo najbolje i ti onda moraš donjeti odluku znajući da će ona utjecati i na tebe, partnera i tvoju obitelj-nimalo lako. No kako se oko takvih poteza uvijek moraliziralo i moralizirat će se kao i oko eutanazije iz samilosti potpuno je nepotrebno raspravljati oko toga zašto je žena tako odlučila.
    Ideke, drži se-kako si i navela imaš još djece za koju ne znam koliko su stara ali te vjerovatno još uvijek trebaju i za njih moraš biti tu-najbolja što možeš. Za tipa-šta da ti kažem iako boli-bolje da se pokupio sada nego da ti je uzeo još 10 godina a nije zaslužio niti jedne tvoje suze.

  43. #43
    Muma avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    4,061

    Početno

    Ja vidim da je ovaj drugi post pisala "neka druga žena" uspoređujući s tvojim prvim postom. Mislim da si na dobrom putu da prihvatiš što moraš i nastaviš gledati u budućnost, iako kažeš da si nećeš nikad oprostiti. Nadam se da ćeš ipak naći način da sama sebi oprostiš i da će ti tvoja curica ostati u lijepom sjećanju.

  44. #44
    latika avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    491

    Početno

    Citiraj Muma prvotno napisa Vidi poruku
    Ja vidim da je ovaj drugi post pisala "neka druga žena" uspoređujući s tvojim prvim postom. Mislim da si na dobrom putu da prihvatiš što moraš i nastaviš gledati u budućnost, iako kažeš da si nećeš nikad oprostiti. Nadam se da ćeš ipak naći način da sama sebi oprostiš i da će ti tvoja curica ostati u lijepom sjećanju.

    x

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •