dakle, u dilemi sam i ni sama ne znam je i ovo vrijedno reakcije.
do sada se nisam time bavila niti sam smatrala da bih se u takve dječje razmirice trebala miješati. jučer sam ostala šokirana kad mi je Šefica došla s nevjerojatnom pričom - "mama, znaš li da je E-ina mama pratila kući T i ispitivala je zašto se ona samnom druži kad sam ja jako zločesta?".
prvo moje i htjela sam to lagano sve zaobići, ali me činjenica da se neka mama spušta na razinu osmogodišnjakinje i "ruje" protiv mog djeteta i to s drugom djecom, zaista ne samo iznenadila nego i pogodila.
sve do ove godine sve je bilo ok, ili mi se tako samo činilo, nisam nikakve informacije dobivala da ima nekih problema. curke kao curke, vjerujem da se pokače i pomire (sjećam se i ja tih vremena 4 ogovaraju jednu i sve je ok dok ti ne postaneš ta jedna, ali to dođe i prođe, tako sam si ja to zamišljala...). nikakvih žalbi, tuge, jada...ništa.
prije nekog vremena se moja požalila da E nagovara druge cure da se ne druže s njom - ja pitam zašto, ona odgovori prilično neodređeno, ja kažem - nije lijepo da se tako grupirate, nastoj biti dobra sa svima, naravno da su ti neki draži i bolji prijatelji, ali nastoj se ne svađati i ogovarati (itd....sve u svemu dok sam to pričala nisam baš vjerovala da je zaista i moguće, ali eto...). kaže da joj je u školi prišla starija sestra te E i da ju je pitala zašto ona nagovara druge da se ne druže s E. pitam što je odgovorila - kaže - rekla sam joj da je ona mene i svoju sestru zamijenila.
i jučer mi dođe s navedenom izjavom - majka E pita T (inače najbolju prijateljicu moje Šefice) zašto se druži sa Šeficom kad je ova zločesta?
da se razumijemo, Šefica nema ovaj nadimak slučajno, ne nikako. uopće ne isključujem mogućnost da i u školi nastoji šefovati, da možda i je učinila nešto (ne priznaje to, ali nikako) što joj ova E predbacuje, ali da je zločesta? pa još da majka E nagovara drugu djecu da se s njom ne druže?
ja bih to, naravno, nakon što sam s mojom popričala, lagano s gađenjem odbila dalje komentirati, ali...kopka me, jesam li u pravu? biste li vi reagirale i kako? mislim, smiješno je i žalosno u isto vrijeme. ulazite li vi u takve priče?