Ovo je tema o djeci za koju vam svi kažu da su zahtjevna a vi ne znate što im je i zašto su takva.
Otkada sam rodila prije 5 mjeseci, s mojom bebom su uvijek cirkusi.

Počelo je s grčevima nakon 2 tjedna i to takvima da se derala po cijele dane. Nosila sam i nosila i nadala se da će nakon grčeva sve biti divno, moći ću sa svojom bebom izaći u šetnju ko svaka normalna majka a ne da od sramote trčim s kolicima iz kojih se dere beba.
Friška figa!

S 4 mjeseca ja počela odbijati bočicu. Zapravo vrištati kad vidi bočicu. Hranimo je tako da je uspavamo i onda uvalimo bočicu. I tako 8 puta dnevno. Sreća u nesreći j ešto zaspe brzo ali nam je cijeli dan podređen rasporedu spavanja i hranjenja.

Počeli smo s dohranom ranije ali no way, neće dohranu. Nudim najfinije voće, ona okrene glavu a druge mame se hvale koliko im djeca jedu puno i odmah otvaraju usta, samo kaj s beštekom ne jedu.

Dere se prije spavanja sat dva jer joj se spava a ne bi spavala, pa opet nosim i nosim.

Stenje i otima se iz ruku kad joj nešto n epaše. Neki dan u čekaonici gledam sva djeca namsiješena sjede u krilima, guguću, nešto petljaju s ručicama, samo se moja čuje, stenje i tuli jer joj nešto ne paše.Gledam jednu mamu kako lijepo da bočicu djetetu i dijete fino topojede bez vrištanja.

Dere se kad je stavimo u autosjedalicu. Ali onda opet zaspi srećom.


Pedijatrica nas je na zadnjoj kontroli pitala tko je od nas dvoje bio zahtjevna beba, muž ili ja. Niti jedno. Imamo takvo dijete.

I na kraju više nisam sigurna što znači zahtjevno dijete. Jesu li vaša djeca mirna, nemirna, prihvaćaju li ono što im radite, treba li im više pažnje ili ih možete ostaviti da se satima igraju sama?

Što zapravo znači zahtjevno dijete?