Moja 6-ogodišnjakinja na comp može samo nedjeljom.Jedno vrijeme sam je puštala kad bi mi zafalilo vremena za nešto.Ono:idi igraj se,pa ja mogu s mirom odraditi posao.Ali to je prevršilo sve granice.Prešlo je u cjelodnevno igranje igrica,baš se bila zarazila.Svaki pokušaj ograničenja je završio lopovskim moljakanjem,dosađivanje,a bilo je tu i velikih obećanja(o poslušnosti ,moš mislit!).Pa bih ja popustila i tako, to je trajalo neko vrijeme.Ali morali smo staviti STOP.Ostavili smo joj nedjelju,bez ograničenja.Ispočetka je bilo moljakanja,ali nismo popuštali:čekaj nedjelju.I tako ona čeka nedjelju kao ogrijano sunce.I sad je došlo do toga da su joj igrice dosadile,poigra se možda malo ili pogleda neki crtani.
Nisam pristalica nekih ograničenja,npr. na sat vremena.Sjećam se dobro kako je mala meni i bratu upadala u sobu kao furija i gasila PS baš na pola igrice!A mi jadni sutradan ponovo sve ispočetka,a Playstation iznajmljen preko vikenda,stiska sa vremenom.