Koliko dozvoljavate djetetu da se igra na kompjuteru?

[karantena35]

Mislim kako s novim tehnologijama dolazimo i do ovog "problema", iako ga ja (još uvijek) nemogu tako nazvat jer moj doma sluša i drži se dogovora. Dnevno mu je dozvoljeno da provede maksimalno sat vremena igrajući se, što je po meni OK a i on se previše ne buni (još uvijek). Nađemo mu mi neke igrice na netu (igrice500 naprimjer), većinom su to neke glupe igre koje su njemu fora, ali se nekad i potrudimo nać neke igre koje bi mu mogle i koristit (logičke, matematičke, i slično), a i lagano ga uhodavamo da uči engleski, pa tako već zna imena nekih životinja i tako.

No da ne duljim, koliko vi svom djetetu dozvoljavate da provodi vremena za kompjuterom?

[sirius]

Koliko je staro dijete?
moje dijete od 6,5 g. ne igra igrice na racunalu/tabletu/mobitelu uopce.
Starije dijete ( ovisnik o tehnologiji ) je poceo visiti na racunalu tek sa 9-10 godina. I sad tokom tjedna ima limit od 1,5 sat , vikendom i praznicima znam poduplati ( ili cak x3 presisati taj limit). Ali on ima 13 godina.

[mašnica]

Moj stariji će uskoro 5 godina ne igramo igrice niti na mob niti na compu, na comp pustim koji put crtić ali to možda jednom u 2 tjedna na 15tak minuta (Popaja npr. i sl. kojih nema na TV-u)

[sillyme]

Moji budu u prosjeku sat, satipol dnevno.
Ovdje ce ti vecina reci nista, da su premali itd.
S druge strane u mom RL-u svima djeca igraju igrice na mobu, tabletu, laptopu, playki...

[klara]

A gledaju li tv? Ja ne smatram vrijeme provedeno pred tv-om boljom opcijom od igrica, pogotovo ako se radi o edukativnim igrama vs bezvezan tv program.
Budući da naša trogodišnjakinja dijete koje malo spava (i spava u vrtiću), ne postoji vrijeme "kad ona spava a mi ne", igre i tv služe nam da se malo odmorimo i pogledamo neku seriju. Skupi se toga sat-dva dnevno sigurno.
Ako im zabranim igre i tv (pogotovo trogodišnjakinji) onda se trebam baviti s njima, opcija "ti ne smiješ na komp ali tatu i mene pusti da gledamo film" ne čini mi se ni izvediva ni pravedna

karantena probaj http://www.uptoten.com/kids/uptoten-...earchpage.html

[Lutonjica]

4godišnjak - kad se sve zbroji i oduzme, pola sata tjedno
8godišnjakinja - ne igra igrice, ali koristi mobitel i laptop za slušanje i gledanje muzičkih spotova, te za viber dopisivanje s ekipom. ona je najviše od njih troje za ekranom, pogotovo ako je neki zanimljivi chat session na viberu :rolleyes: ne znam koliko je na mobu, nekad 15 minuta dnevno, nekad mi se čini da ga cijeli dan drži u ruci.
12godišnjakinja - igra nešto sitno igrice na mobitelu, uglavnom u školi na šupljacima. inače nije baš zainteresirana ni za mobitel ni za komp

[biserko]

Sve zavisi od njegovih obaveza (7,5 godina) prema skoli i drugih dnevnih aktivnosti. Ako je lijep dan i izadjemo, idemo na planinu, ako ima mnogo zadace ili trening, desi se da danima ne sjedne za laptop ili tablet. Ako smo kuci, dozvolim mu do sat vremena u komadu i mozda tu i tamo neki kraci crtani film.

[rehab]

Puno previše, ako se mene pita.
Kada zbrojim sve skupa, crtiće i igrice na mobitelu, sigurno se nakupi 2-3 sata kroz čitav dan. S tim da je tako kada ne možemo izaći vani igrati se. Ako je vani lijepo vrijeme, i možemo svi izaći (čitaj svi su zdravi, ili smo i ja i mm kući, pa jedno može ostati doma s bolesnim djetetom), onda su vani cijeli dan i uopće ne pitaju za tv i igrice.

[Lili75]

Moja uskoro 6godisnjakinja nikad nije odigrala nijednu igricu u zivotu ni na cemu mladji skoro 4 god pogotovo.
Nismo im nikad to pokazali ni ne traze takve stvari.
ja se uzasavam tehnologije odnosno u kojoj mjeri je koriste danasnje mlade generacije.

kci ima cd id cvrcka za pripremu za skolu i po tome zna igrat povremeno.
muz je grozan ovisnik o surfanju nadam se da nece pokupit jer mu ja stalno zvocam za to.

[rehab]

Moja uskoro 6godisnjakinja nikad nije odigrala nijednu igricu u zivotu ni na cemu mladji skoro 4 god pogotovo.
Nismo im nikad to pokazali ni ne traze takve stvari.
ja se uzasavam tehnologije odnosno u kojoj mjeri je koriste danasnje mlade generacije.

kci ima cd id cvrcka za pripremu za skolu i po tome zna igrat povremeno.
muz je grozan ovisnik o surfanju nadam se da nece pokupit jer mu ja stalno zvocam za to.

Joj, meni tv nije toliki bed koliko su igrice. Mislim, igraju neke benigne igrice, bez pucačine, krvi i nasilja, ali su se navukli ajme meni. Tetka im instalirala jer ona to voli, pa da skupa igraju, i sad je non stop rat u kući oko igrica. Nastojim dozirati koliko mogu, ali sve se teže borim s time.

[zasad skulirana]

Ako im zabranim igre i tv (pogotovo trogodišnjakinji) onda se trebam baviti s njima, opcija "ti ne smiješ na komp ali tatu i mene pusti da gledamo film" ne čini mi se ni izvediva ni pravedna

upravo to,mi smo zato trajno zagasili TV ima 3god i palimo si filmove i serije sa neta kad malu sprašimo u krevet...
ona gleda crtiće na laptopu kad pojede večeru pred spavanje cca 15-30min...
iznimke su kad je bolesna pa joj moram dat da gleda da ju umirim i nažalost kad je kod nonića, oni su tu puno popustljiviji...i da,i u vrtiću sam isto vidila da im upale TV...a nemam pojma da li ga tamo i koliko gleda...bilo bi lako da sam ja jedina koja to kontrolira...

a za igrice,nadam se da će imat dvoznamenkast broj godina kad se s time budem bakćala...ufff...

[sirius]

Samo da napomenem da moje dijete ( ono od 6,5 g) gleda tv , i to nema znacajnih ogranicenja ( ima svoje emisije koje prati, a moze bez njih ili nakon njih radi nesto drugo). Ali ne koristi racunalo , niti ( nase) pametne telefone, a tablet i ostale igrace konzole nemamo. Obzirom da je stariji ovisnik od svoje 10 , barem mu je do tada mozak bio ponesto sacuvan.
Dok god ju zanima olovka, papir , ljepilo i skare, necu joj tehniku nuditi. :D

[anabeg]

Sad kad je zima, pa nekih 2 sata sve skupa..malo jedna, malo druga..a kad dođu ljepša vremena, pogotovo ljeto, ni ne sjete se skoro ni igrica ni crtića..

[Peterlin]

Moj stariji je sjeo uz računalo u dobi od 2,5 godine (pogledajte potpis - to je bilo daaaavno). Mlađega nije zanimalo do škole, a ni kasnije ne previše - on je veći poklonik televizije nego računala, ali i za televiziju su kod nas odavno uvedena ograničenja, odnosno regule ponašanja, još od dobi kad to djeca ne doživljavaju kao ograničenja nego više kao pravila - kao kad ih učimo kako se prelazi cesta, učimo ih i kako se optimalno služimo tehnologijom.

Imali smo kuhinjski timer (ne toliko zbog djece nego zato jer smo mm i ja znali izgubiti pojam o vremenu), pa je ograničenje bilo na 15 minuta u predškolskoj dobi, eventualno zimi vikendom malo dulje. Kasnije se pomalo povećavalo. Još kasnije (a i danas) nema ŠANSE da svaki dan sjednu uz računalo, jer treba odguliti osnovnu školu, glazbenu školu, zadaće, vježbanje, sitne kućne obaveze, šetnju vani....pa kako ispadne.

Nekako mi se čini da je mobitel i tablet gore zlo, jer je sitniji ekran, a još gore - puno lakše se izgubi pojam o vremenu.

S tehnologijom treba biti oprezan - uvijek je bolje manje nego previše. To kaže osoba čije je dijete s nepunih pet godina naučilo samostalno instalirati igricu na računalo. Danas je to odgovoran 15-godišnjak koji se sprema u matematičku gimnaziju. Njemu su računala i ostala elektronika jako važni. ALi svejedno je imao ograničenja i ima ih i danas.

I još nešto - bitno je kakav im PRIMJER dajemo. Jer ako ja sjedim satima za računalom ili visim na mobitelu i dijete me gleda, teško će prihvatiti da to njemu nije dozvoljeno ni za njega dobro. Daklem, mobitel u džep, tenisice na noge i van! Proljeće je na vidiku!

[cipelica]

starija će uskoro 9 godina i odnedavno subotom dopustim sat vremena igrica. odmah se ukače i mlađi8 ne sviđa mi se to . tv nemamo, povremeno im pustimo neki dokumentarac, dječji film ili crtić na projektor.
redovno se posvađaju nakon igrica, nezadovoljni koliko je tko igrao
dvoumim se propitujem tu odluku. ni ja ne volim buljenje u ekran ali mi se čini da u svijetu kojem živimo dijete treba naučit razumnom korištenju tehnologije. to je stvarno teško jer je užasno privlačno i ne traži trud.

[tanja_b]

Nekako mi se čini da je mobitel i tablet gore zlo, jer je sitniji ekran, a još gore - puno lakše se izgubi pojam o vremenu.

Dobro ti se čini.

[vissnja]

Kad posle škole odemo u park, pa na plivanje ili sa prijateljima na druženje, kad ima dosta domaćeg onda uopšte ne igra.
Kad je ružno vreme i sedimo u kući igra, pa recimo do sat vremena, ne duže. Još na to dodam 20-tak minuta crtaća ujutru dok doručkuje pre škole, i vikendom malo duže gleda TV. Pa skupi se više nego što bih volela.
Ono što je dogovor je da se radnim danom TV uključuje samo ujutru pre škole (20-tak minuta), i vikendom. A igrice dobija tek kad završi sav domaći.

[mamitzi]

koliko želi, ali to je tek jednom tjedno ili jednom mjesečno. nikad ne želi igrati sama nego s nekim i to obično prakticiramo kad je bolesna i po cijeli dan doma.
međutim voli gledati tv, tako da je naš problem drugačiji.

[pikula]

12godišnjak sat vremena komp, 20tak min mob u busu i pet/sub navečer film
10godišnjakinja zujalica po par minuta nesto virne ili skida note, posalje poruku mislim da ne skupi ni sat vremena dnevno komp/mob, ali bi gledala tv svaki dan simpsone, pa svasts

[Majuška]

7-godišnjak - na kompu nikada. na mom mobitelu može petkom kad završi škola i sve obaveze pola sata igrati neku igricu
Svaki dan pogleda Tom&Jerry, Pink panther i sl., male znanstvenike i to je to

[Mojca]

Moja bi samo 'kompjutrala' ili 'kompala'... Sad si je od malog prijatelja posudila jedan pokvareni mali Acer laptop i samo bi se s njim igrala.
Igrice još nije probala, gleda crtice, filmove, kazališne predstave, do sat vremena max... Ne svaki dan.

[Mojca]

Mobitelom prilično suvereno vlada, blackberry-em isto, nonin tablet je savladala za tren.
Ima tri i pol, nepune.

[Cheerilee]

Moji su 7 i 8 godina, i što im manje ograničavam i branim to oni manje imaju ipad u rukama.....
Znaju se pravila, nakon napisane zadaće mogu slobodno igrati, ali pošto cura ide na informatiku u školi zanimljivi joj je word i slični programi pa se i time bave, ne samo igricama....

[bella77]

Moj od 3,5 godine zna samo upaliti laptop (uglavnom je ugasen, ja palim kad placam racune ). Mi mu moramo naci loleka i boleka. I da, zna kliknuti pauzu ako treba na wc.
Mobitel ne kuzi, znam mu nekad dati na mobu one memo karte da igra.
Crtici ga vise zanimaju. Nemamo neko dogovoreno ogranicenje, ali 5-6 crtica dnevno mi je ok. Ujutro prije vrtica jedan ili dva i navecer par.
Mislim da ima razlike i koje igrice igra i koje crtice gleda. Npr. tom i jerry su mi totalno bez veze i bez smisla, ali lolek i bolek ili mat i pat imaju neku poantu koju malac kuzi i onda poslije prepricava sto je bilo i kako ce on isto tako ili drugacije.

[kli_kli]

Moji igraju i nis' im ne branim. I muz i ja volimo kompjutere. Kamo srece da sam imala Minecraft s 9 godina
Pojma nemam koliko provedu za gedzama i kompom, ali ne puno. Igraju se puno napolju (blagodeti lokacije), citaju, druze se.

[cipelica]

meni je to san. da im ne branim a da oni igraju tu i tamo

[silkica]

Moja 6-ogodišnjakinja na comp može samo nedjeljom.Jedno vrijeme sam je puštala kad bi mi zafalilo vremena za nešto.Ono:idi igraj se,pa ja mogu s mirom odraditi posao.Ali to je prevršilo sve granice.Prešlo je u cjelodnevno igranje igrica,baš se bila zarazila.Svaki pokušaj ograničenja je završio lopovskim moljakanjem,dosađivanje,a bilo je tu i velikih obećanja(o poslušnosti ,moš mislit!).Pa bih ja popustila i tako, to je trajalo neko vrijeme.Ali morali smo staviti STOP.Ostavili smo joj nedjelju,bez ograničenja.Ispočetka je bilo moljakanja,ali nismo popuštali:čekaj nedjelju.I tako ona čeka nedjelju kao ogrijano sunce.I sad je došlo do toga da su joj igrice dosadile,poigra se možda malo ili pogleda neki crtani.
Nisam pristalica nekih ograničenja,npr. na sat vremena.Sjećam se dobro kako je mala meni i bratu upadala u sobu kao furija i gasila PS baš na pola igrice!A mi jadni sutradan ponovo sve ispočetka,a Playstation iznajmljen preko vikenda,stiska sa vremenom.

[pomikaki]

Mi smo proglasili zabranu na mobitel, rečeno joj je da to zrači i nije dobro pogotovo za malu djecu. Ponekad ugasimo zračenje da može fotografirati njime, i zna da mora pitati. Nekih igrica na mobitelu ionako nema.
Tableta, televizije nemamo.
Imamo zapravo samo mm-ov laptop, na kojem može pogledati crtane, a sa 7 godina instalirali smo i jednu igricu (za sad je jedina) jer je bila edukativna i s područja koje nju inače jako zanima. Neko vrijeme ju je više igrala (i po sat u komadu, što je meni puno previše), sad već dugo nije.
Dok dođe na red kraj tate , dok se komp otvori, upali, postavi negdje... ima malo i posla, nije joj stalno na raspolaganju da ga otvori jednim klikom. Pa tako i to gledanje nije redovito.
To je dobar dio

a sad gori - čim zbriše kod susjeda na igranje, ili kad smo kod nonića, situacija se drastično mijenja
ali ipak, bitno mi je da bar kod kuće ima drugačiji primjer, a ja joj nastojim objasniti svoj stav te je zamolim da se proba sama ograničiti i kad je ja ne nadzirem. Povremeno razgovaramo s njom ili pred njom o lošem utjecaju svih tih naprava na razvoj djece, za sad nas još donekle vidi kao autoritete, ali skoro ćemo, bojim se, zvučati kao stari metuzalemi

no poznato je, od roditelja ne možeš pobjeći, jednog dana će se samo pretvoriti u nas

[Peterlin]

Baš sam jučer pratila, ali teško mi je sve točno pratiti, pa sam obratila pažnju samo na satnicu računala, ostalo su procjene.

Stariji - vani 1,5 sat, sviranje 0 (svirao je u subotu 2x po cca 45 min), čitanje lektire cca 30 min, zadaće i knjige - nešto vrlo kratko, manje od 30 min, na računalu 45 min (od toga barem 15 min je potrošio na moje potrebe i prohtjeve - nešto je trebalo skenirati i poslati), televizija - zadnjih pol sata "The Voice".

Mlađi - vani 1,5 sat prije podne + 1 sat popodne, na računalu 45 min, sviranje 1 sat, televizija možda pol sata (kod bake), neki satelitski teen program. Zadaće i knjige - isto nešto brzinski i ofrlje.

Obično ih natjeram da u subotu više uče, tako da je nedjelja slobodna za cirkusarije i skitnju. Za sada funkcionira. Jedva su dočekali da se nakon duuuuge zime može na bicikle i role.

[smrdljiva čarapa]

Moj sin (6 god.) služi se svom tehnologijom, jer se i mi služimo i baš zbog toga je teško ne dopustiti. Ali ograničavamo mu vrijeme. Na compu oko 1/2 sata i jedan crtić na tv. Mobitel samo kada čekamo u nekim redovima. Tablet ga ne zanima jako pa rijetko traži. Kada su hladni, kišni dani ili kada je bolestan, to se produlji. Ali jako voli boravak u prirodi, igru u dvorištu sa ekipom iz kvarta, pa to prakticiramo i potičemo maksimalno. Ne želim biti isključiva i ne dopuštati mu upotrebu tehnologije koja je sastavni dio naših života. Kada je bio manji (do 4. god. kada su iopasnosti najveće) i naša su ograničenja bila veća.

[Majuška]

apropos čekanja u redovima I sl.

to sam baš u zadnjoj trudnoći I sad kasnije primjetila da gdje god dođem I postoji red 99% ODRASLIH ljudi tipka I bulji u mobitele. Nitko ne razgovara s nekim, lista časopis I sl. Jednom sam prošetala po čekaonici kod dr. I uočila da većina tih odraslih igra igrice na mobu. Sjedi tata I igra igricu, kraj njega sin od 4 igra igricu na tabletu.

Meni je to grozna pomisao - da odgajamo djecu koja nisu sposobna naprosto sjediti i čekati. Buljiti kroz prozor, promatrati druge ljude, igrati igre pogađanja, kaladont, istraživati čekaonu...

Na preglede kod dr gdje s nama ide sin ja nosim knjigu a njega podsjetim da si uzme neki svoj časopis ili strip

[*mamica*]

Ja bas ne vidim velike razlike u tome sto ti svoje cekanje pokusavas skratiti citanjem knjige/casopisa, a netko drugi citanjem online clanaka i portala (moja omiljena zabava) pa cak i igranjem neke igrice. U sustini, cilj je isti - ubiti dosadu i skratiti vrijeme cekanja.

Ne tvrdim da međuljudski odnosi danas nisu poremeceni zbog prekomjerne upotrebe tehnologije, mozda tata i sin iz tvoje price stvarno ni inace ne provode zajednicko vrijeme u razgovoru i druzenju, ali postoji pedeset nijansi sive, ne samo jedna tako da su mozda bas poslije cekanja uz igricu otisli na partiju nogometa.

[orange80]

Nije ni dugotrajno buljenje u TV neka sreća, ali po mome mišljenju (i iskustvu) igrice su puno opasnije.

Ja sam sama u mladosti u neku ruku iskusila ovisnost o igricama, odnosno koliko ti dug boravak
u virtualnom svijetu može pomalo pomutiti percepciju stvarnosti.

jedan od primjera je ponašanje na cesti: ako si od malena naviknut na izazivanje adrenalina, brzinu kao cilj,
"besmrtnost", prvo sjedanje za volan svakako je drugačije iskustvo nego da si rasao bez tih poticaja.

ja mislim da većina ovih mladih koji se ne boje brzine na cesti ima "dobru" podlogu u igricama

[smrdljiva čarapa]

Kada čekamo u redovima ja ni ne volim namjerno puno pričati sa drugim osobama pa se čitanjem svjesno osamljujem. Stjecajem okolnosti, puno ljudi poznajem pa to najčešćše ne mogu izbjeći, a moj sin je jako društven, pa ta upotreba mobitela nije jedina stvar koja se u redovima radi. A kalodont, na slovo i sl. igramo toliko da već sve kombinacije riječi zna napamet. A i ne možeš stalno nešto igrati ()redovi u trgovinama, kod liječnika, u automobilu...) Treba nam i tišina ponekad zar ne?

[karantena35]

Mislim znam da kompjuter ne može i ne smije biti zamjena za društvene igre, ali svakako, sigurno da je s tim novotarijama nastala i ušteda novaca na igračkama. Mali oće ben10 ili nešto slično nađemo mu na netu (sad nemogu nać stranicu, ali manje bitno), mala oće barbike (nađeno), ili oće simpsone, lego, bilo šta, može se nać na internetu. Crtiće? Ista stvar. Naravno da ima i doma igračke, al svakako je ušteda.

Muči me jedino da mu previše buljenja u kompjuter ne uništi vid. Inače ne bi imala problem da se igra na kompjuteru i duže. Jer realno, ostavite dijete da se igra sa autićem, on će se opet igrat cijeli dan. Ovdje ima veći izbor igara i nema potrebe stalno kupovat novo. Jeidno kažem, nevalja pretjerivat zbog vida.

Svakako zanimljiva tema, odnosno, zanimljive ste odgovore postavili i u globalu se većina nas slažemo...

[Lili75]

Ja danas sjedim na aerodromu i nemam wi fi pijem kavu i pomislim sta cu sad radit ne mogu surfat a cekam avion.
A onda za par trenutaka shvatim kako je lijepo ovako nis ne radit prepustit se mislima svome ja ...uzivala sam.

[sillyme]

Moji su postali stedljiviji zbog igrica
Kad vide koliko treba za "zaraditi" novaca za nesto kupiti u igri poceli su paziti koliko nesto kosta, razmisljati da li im treba, znaju da nesto treba sacuvati i za kasnije itd. Cak se znaju i posvadjati tko je previse potrosio i sad nema za nesto sto ovaj drugi hoce.
Neki dan kupila si nesto a sin (3g) mi pocne prigovarati "a zasto si trosila novceke, moras stedjeti, necemo imati za kasnije" sto bi tek bilo da ne varam pa im ujutro u igricama nastancam love da imaju za navecer

[pulinka]

Mislim znam da kompjuter ne može i ne smije biti zamjena za društvene igre, ali svakako, sigurno da je s tim novotarijama nastala i ušteda novaca na igračkama.

Ja se sa ovim argumentom o dobrobiti korišćenja igrica nimalo ne slažem.
Kad hoću da uštedim na igračkama ili društvenim igrama, onda kupim manje skupu alternativu ili napravim detetu igračku ili igru sama - uostalom deci je mnogo bitnije sa kim, nego sa čime se igraju.
Totalno mi je neuporedivo igranje igrica i igranje igračkama. Za kompjuterom sediš, nema kretanja, štetno fizički i po vid i po kondiciju i po motoriku celog tela, eventualno korisno intelektualno ako je baš neka edukativna igrica, ali ne može trajati ceo dan... A "obična" dečja igra-ako dete ne radi ništa opasno, sigurno nema ništa štetno u tome što se dete igra ceo dan sa istom igračkom.
Moji su za ekranom ove zime više nego što se meni sviđa, jer smo svi nonstop bolesni i nekad ni ja ni deca nismo sposobni za išta smislenije od njihovog buljenja u ekran, dok ja bauljam po kući pokušavajući da istovremeno spustim temperaturu njima i/ili sebi i MM-u, obrišem svima noseve, ne zaboravim nikome nijedan lek, i pri tome skuvam i bar donekle spremim kuću. Jedva čekam leto.

[rossa]

Jer realno, ostavite dijete da se igra sa autićem, on će se opet igrat cijeli dan. Ovdje ima veći izbor igara i nema potrebe stalno kupovat novo. Jeidno kažem, nevalja pretjerivat zbog vida.

mislim da igranje s autićem nije usporedivo.
Za početak igranje autićem obično bude popraćeno kretanjem, a komp/tablet ne
Ako im dođu prijatleji, većina djece može uključiti pridošlice u igru s autićima. Ja mrzim kad se njih pet navali jedan preko drugog i gledaju kako se jedan igra na tabletu
igrice na kompu mogu biti edukativne, ali mislim da je za razvoj mašte i kreativnosti daleko bolja slobodna igra s jednim autićem koji ide u razne zamišljenje situacije

Meni ni barbike ni legići nisu bacanje novca dok se dijete igra s njima (iako ja smatram da moja ima previše igračaka i da vrlo malo brine o njima) pa mi tu element uštede nije nešto što bih stavila kao plus

Moja ima 6 godina, pati jadna što sam ja izbacila TV iz kuće, igrice na kompu igra valjda kod tate, kod mene smije pogledati crtiće ili pjesme na youtubu. Igra 2 igrice na mom mobitelu, od kojih je jedna ona govoreća mačketina.
I sad tu ulazi problem dobivenog tableta koji još stoji skriven jer nisam odlučila kako ću joj regulirati korištenje. Nadam se proljetnom vremenu koje će je odvlačiti van...

[rossa]

evo, pulinka, skoro smo sve isto napisale

[Lili75]

Apsolutno se slazem s pulinkom i rossom.
Ovo o cemu karantena pise mi je onak ????!!!!

rossa ne daji tablet drzi ga jos skrivenim.
that s my advice.

[pulinka]

Pa da, i meni je grozno kad deci dođu drugari u posetu pa prvo pitanje bude: koje imaš igrice...? A ono, nisu se još ni okrenuli po sobi. Da su tinejdžeri, pa još da čovek i razume donekle, ali šestogodišnjaci kod mene nažalost moraju sami da smisle čime će se igrati.

[rossa]

Apsolutno se slazem s pulinkom i rossom.
Ovo o cemu karantena pise mi je onak ????!!!!

rossa ne daji tablet drzi ga jos skrivenim.
that s my advice.

ma glupo je da poklon od treće osobe stoji skriven mjesecima. Obećala sam joj ga dati ako bude hrabro vadila krv i cijepila se sad pred školu (hrabro= smije plakati i zapomagati, ali se ne smije otimati i bježati mamino dijete, mrzim vadit krv, a pobjegla sam iz škole kad smo se cijepili u trećem razredu)

[tangerina]

Jos jedna stvar u prilog old school igri je da ona potice mastu, pomocu nje djeca razradjuju razne emotivne i razvojne sadrzaje (poslusajte malo dijete koje se uzivljeno samo igra, svasta se tu cuje)
Niceg toga u igricama nema, tamo prolazis kroz scenarij koji je netko drugi napravio
Al pulinka me sjetila, pod vrijeme za ekranom ne brojite vrijeme za ekranom kod prijatelja? Jer vidim i ja da se to odmah skenira tko sta ima, kad mom sinu dodje frend to su teski uzdasi kad ja kazem "nema ekrana, igrajte se s igrackama", provjeravaju svako malo jesam se predomislila

[sillyme]

Sto se mene tice - kakva igra takav i efekt na dijete.
Ako ce igrati lose napisane i nezanimljive igre onda ce sjediti mirno i ne razvijati mastu itd.
Ako cete se potruditi i naci zanimljive igre onda ce: moci uzivati u vlastitim scenarijima (npr igre u kojima se po zelji predmet igre oblaci, svlaci, kuha mu se, sprema stavlja na spavanje itd - slicno kao s lutkama), moze poput mojih igrati ove razvojne strategije pa uce o trosenju novaca, o vremenu koliko treba da se nesto napravi, o tome sto treba odabrati od x mogucnosti da dobijes maksimalni efekt (nesto sto mnogima fali - svi bi i ovce i novce i to odmah) itd.
Onda imamo neku igricu u kojoj trebas oboriti avion - ta je sve prije nego " staticna" jer s moras vrtiti oko sebe, saginjati, dizati ruke iznad glave, pri tome koncentrirano gadjati avion i jos perifernim vidom zamijetiti da mozes ispaliti raketu - jako zanimljiva vjezba koja sigurno ne steti mozgu i tijelu.

imati "ekran" i igrati se meni nije lose, to je samo jos jedna igracka (i to igracka s bezbroj igra u sebi) i kao sto djetetu treba dat da se igra kuhacama i loncima treba mu dat i da se igra na racunalu - jer ce realno u zivotu vjerojatno puno vise vremena provesti za racunalom nego za stednjakom. Tehnologiju treba uciti i vjezbati isto kao i vezat cipele. Jer je otprilike toliko i sveprisutna u nasim zivotima.

[cvijeta73]

Jos jedna stvar u prilog old school igri je da ona potice mastu, pomocu nje djeca razradjuju razne emotivne i razvojne sadrzaje (poslusajte malo dijete koje se uzivljeno samo igra, svasta se tu cuje)
Niceg toga u igricama nema, tamo prolazis kroz scenarij koji je netko drugi napravio

tang moja, ovo apsolutno ne stoji.
ne da toga nema u igricima, nego toga ima, i mašte i emocija, na puno veću potenciju. i zato i jesu tako privlačne.
da nema mašte. nude ti takvu maštu i takvu emociju i adrenalin koju niti jedan autić ne može, za kišnog dana, ponuditi.
plus tu je i interakcija s drugim igračima.
ne moraš biti sam, nikada. jer te pritisak gumba seli u drugu dimenziju, u druge svjetove, gdje ti gradiš svoj svijet i svoj lik, a povezan si s cijelom ekipom. pol razreda i pol ekipe se nađe na istom imaginarnom mjestu. on je izrazito društven, treba mu društvo, i dok nije bilo skajpa i brzog interneta, nikad nije volio te igre na kompu i plejki sam igrati.
i tu je i kvaka.
i opasnost od pa i neke vrste ovisnosti.
na primjeru mog j, jedina stvar koja je privlačnija od toga je - fizička aktivnost. on bi bio, da može, 24 sata na kompu.
jedino što ga priječi smo:
- mi, i naše gunđanje i zabrane
- njegove obaveze
- i to što jednostavno voli biti fizički aktivan. pa bicikla, nogomet i njihove pi*darije po kvartu, imaju prednost nad kompjuterom. dojadi mu sjediti. ako ništa, digne se i šuta loptu po stanu i radi pijadete.

[Lili75]

Kod mene doma jos nitko nije trazio ni igrao igrice 4adi se o 6godisnjakinjama a vidim da je kod nekih to vec uobicajeno u ovoj dobi.
kod nas i prespavaju al sve su to njihove mastovite igre bez kraja...divota ih promatrat.

inace u mom okruzenju je malo tih igrica zasad.ja mrzim ovisnosti bilo kakve vrste evo i moju o Rodi sljedeci put jupujem manji ekran moba da smanjim fu....surfanje kojemi krade dragocjeno vrijeme. Uh....

Na moru npr ne surfam jer mi je bogohulno pored takve prirode buljit u forum he he

[tangerina]

tang moja, ovo apsolutno ne stoji.
ne da toga nema u igricima, nego toga ima, i mašte i emocija, na puno veću potenciju. i zato i jesu tako privlačne.
da nema mašte. nude ti takvu maštu i takvu emociju i adrenalin koju niti jedan autić ne može, za kišnog dana, ponuditi.
plus tu je i interakcija s drugim igračima.
ne moraš biti sam, nikada. jer te pritisak gumba seli u drugu dimenziju, u druge svjetove, gdje ti gradiš svoj svijet i svoj lik, a povezan si s cijelom ekipom. pol razreda i pol ekipe se nađe na istom imaginarnom mjestu. on je izrazito društven, treba mu društvo, i dok nije bilo skajpa i brzog interneta, nikad nije volio te igre na kompu i plejki sam igrati.

mužu, jesi ti cvijeta?
istu stvar i on kaže, identičnu
priznajem da nisam baš bila igrice osoba pa ne mogu to skroz pojmiti osim teoretski
ali pozivam se na iskustvo knjiga-film, u velikoj većini slučajeva filmovi su razočaranje u odnosu na knjigu - zašto?

a i mislila sam na ovo. npr, moje dijete i ja smo se kačili oko nečega, i sad to njega muči, on odlazi kasnije igrati se sa svojim igračkama, autići, legice, psići i medvjedići su u kojekakvim interakcijama koje, gle čuda, imaju itekako veze s našom pričom od ranije. može li mu takvo iskustvo pružiti igrica?
slobodna igra je ko neka projektivna tehnika, a u igrici jest svijet mašte i ti donosiš neke odluke što ćeš i kako raditi, ali ipak si ograničen onim što je netko postavio
to ako pričamo o ovim složenim igrama za velike, a ne o igricama tipa tko će brže dovest autić do cilja
ustvari je besmisleno pričati o igricama pod jednim kišobranom

uglavnom, kužim što hoćeš reći i kod nas se doma lome koplja oko toga koliko djetetu treba dopustiti/braniti igranje, a koliko igra strah me napisati, ali više nego većina njegovih vršnjaka mama s foruma, ako su iskrene

[Peterlin]

tangerina, ima cvijeta pravo (i tm isto) ali nisi ti baš daleko od mog viđenja istine.

Jest da se djeca kroz igrice mogu translatirati u drugu dimenziju, ali u pravu si - igrice loše utječu na socijalne vještine. Igricu uvijek možeš deinstalirati - računalo ili mobitel ti neće reći ni riječ. A ako prijatelju odbrusiš nešto gadno, to će ti se vratiti kao bumerang.

Osim toga, vidim da današnja djeca (svaka generacija sve više) sve više galame, sve manje imaju strpljenja, sve manje su u stanju SAMI stvoriti nešto kreativno i time se igrati i sve manje roditelja ih je u stanju smiriti bez pomoći elektronike. Čak i u školi imaju otključan wifi da ih ne moraju krotiti za vrijeme odmora.

Posljedice - nakon sat vremena igre (pa i puno manje), usprkos drugoj dimenziji, moja djeca su se uvijek teško koncentrirala na učenje. Obrnuto ne vrijedi. U igru se lako ulazi. Ali isto tako ona zna biti izvor frustracije (pa je moj mlađi sin nebrojeno puta bio potjeran s računala i mobitela ako je cvilio i drečao jer ne može proći nekakav nivo u igrici).

Da toliko truda ulože u učenje koliko ulažu u igrice i softvere - gdje bi im bio kraj???

A motoričke vještine - na stranu to što ja nikada ne bih mogla doseći njihove brzine reakcije (veza ruka-oko), pogledajte im samo rukopis ??!!! Nisu u stanju navesti iglu, puno gradske djece nikada nije nešto posadilo, ne gledaju ljude oko sebe (pa često ne prepoznaju susjede ako nisu s roditeljima) i tako dalje...


* * *

Offt. Mora da su naše bake i djedovi po istom principu gledali svoju djecu koja su morala ići u školu, umjesto da pasu krave.

Sve je to meni jasno, ali treba imati mjere. Moj mlađi sin je ovisnik o televiziji - njemu računalo prečesto treba samo zato da gleda serijetine i glupe filmiće na youtube-u. Uffff....

Ne možemo se vratiti u doba dok tehnologija nije postojala. Ali moramo biti svjesni toga da ona ima i tamnu stranu.

[tangerina]

netko je gore već napisao kako nije isto crtić i igrica, i moje je iskustvo isto tako
otkad je moj otkrio igrice (a to su neke strateške lego batman igrice koje i njegov tata može igrat), sve ostalo je palo u drugi plan
dotad bi recimo gledao neko vrijeme crtiće, i onda mu oni dosade, ili mu posluže kao inspiracija za igru, i krene se igrat

sada.. kad potroši dnevnu kvotu za igranje, prvo jedno vrijeme tuli, moli, pregovara (nema veze što to ne pali nikad, on i dalje pokušava, al takav je on karakter inače)
onda nekoliko sati jadikuje nad svojom sudbinom jer mu je "sveeee dosadnooooo"
i baš imam osjećaj ko da mu je svaka druga aktivnost kao sjena, spora i dosadna
čak i kad npr. cijeli dan provedemo na selu, i on je cijeli dan vani, s prijateljem, vozi bicikl, igra nogomet itd i vidim da mu je super, dođe kući umoran i jaoooo pa on danas nije stigao igrati Batmana :suze i očaj: