Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
Jos jedna stvar u prilog old school igri je da ona potice mastu, pomocu nje djeca razradjuju razne emotivne i razvojne sadrzaje (poslusajte malo dijete koje se uzivljeno samo igra, svasta se tu cuje)
Niceg toga u igricama nema, tamo prolazis kroz scenarij koji je netko drugi napravio
tang moja, ovo apsolutno ne stoji.
ne da toga nema u igricima, nego toga ima, i mašte i emocija, na puno veću potenciju. i zato i jesu tako privlačne.
da nema mašte. nude ti takvu maštu i takvu emociju i adrenalin koju niti jedan autić ne može, za kišnog dana, ponuditi.
plus tu je i interakcija s drugim igračima.
ne moraš biti sam, nikada. jer te pritisak gumba seli u drugu dimenziju, u druge svjetove, gdje ti gradiš svoj svijet i svoj lik, a povezan si s cijelom ekipom. pol razreda i pol ekipe se nađe na istom imaginarnom mjestu. on je izrazito društven, treba mu društvo, i dok nije bilo skajpa i brzog interneta, nikad nije volio te igre na kompu i plejki sam igrati.
i tu je i kvaka.
i opasnost od pa i neke vrste ovisnosti.
na primjeru mog j, jedina stvar koja je privlačnija od toga je - fizička aktivnost. on bi bio, da može, 24 sata na kompu.
jedino što ga priječi smo:
- mi, i naše gunđanje i zabrane
- njegove obaveze
- i to što jednostavno voli biti fizički aktivan. pa bicikla, nogomet i njihove pi*darije po kvartu, imaju prednost nad kompjuterom. dojadi mu sjediti. ako ništa, digne se i šuta loptu po stanu i radi pijadete.