Eh, sirius, ja nemam ni mase ni volumena, jučer je djevojčica (njemica mala) od (po mojoj procjeni) 10-ak godina krenula na tobogan (onaj spiralni, visoki) i zlaktarila me da se maknem.
Da ju nisam upozorila da mora čekati red, bila bi odlaktarila i mene i moje klince, oanko bahato i polu nasilnički. Srećom znam dovoljno njemačkog da sam joj rekla Bitte warten (skužila je što pisac želi reć) ali je bila vrlo iznenađena mojim autoritetnim tonom. Shvatila je da sam u kategoriji "odrasli" kad joj je njezina (ogromna, preko metar 80) mama objasnila - iz cijele rečenice razumijela sam samo muter cvilinge i njezin začuđen izraz lica
Moji klinci (3 god) dobro znaju tko je roditelj (dakle ja) i sada stvari lijepo funkcioniraju. Zabirnula me ta mala, ma i brdo sličnih situacija kad sam se našla okružena većom djecom, u kojima ti klinci mene trpaju u čopor djece, nema onog odmaka kao prema ostalim odraslim ljudima. Klinci samnom dijele svoje slatkiše, daju mi 5, izazivaju me da se s njima verem po igrama u parku, spuštam naglavačke niz tobogan ili ljuljam stojećki na ljuljački. Drugim odraslima u parku to ne nude, bar nisam primjetila.
Ima puno smisla u postu naše Adiomare - pokušat ću se ponašati "odraslije" u parku, možda se situacija promijeni.
A kako ću ostat autoritet svojoj djeci kad me prerastu ne znam, bar ne još.