Moj Marko, 9 i po godina, povremeno zamuckuje. Nije to često, nije to povezano sa određenim riječima, to mu se javlja, čini mi se po mojoj slobodnoj procjeni, kad je pod pojačanim stresom.
Inače, on je dijete koje nikad nije tepao, kad je progovorio nije bilo nikakvog zamuckivanja, i inače je dijete koje može pričati i pričati..... Zamuckivanje s počelo sa školskom dobi.
Imam osjećaj, kad je napetost u školi veća (strepi od rezultata ispita, posvađao se s najboljim prijateljem...), da je i to zamuckivanje veće. A kad mu se u školi zareda par dobrih dana, sve netragom nestane.
Kako da mu pomognem da se oslobodi te napetosti? Što je u stvari normalna napetost i stres za devetogodišnjaka, a kad to postaje zabrinjavajuće?
On je inače hiper senzibilno dijete, moram jako paziti što gleda i čita (sa šest godina pročitao bi cijeli zadarski list, skupa sa osmrtnicama, kad sam to skužila nastala je stroga kontrola dostupnog štiva, ali ajde ti to objasni i starcima kojima je sve to bilo simpatično), npr. čuje vijest da je negdje bio potres, odmah ga je bilo užasno strah da će potres biti i u Zadru, smirilo ga je znanje: u jednoj super super dječjoj knjizi o prirodi lijepo pojašnjava sudaranje tektonskih ploča, i navodi mjesta na Zemlji gdje se te ploče često sudaraju, Hrv. je naravno daleko od svega toga), e kad je to sve pročitao smirio se. Hoću vam reći, on na sve reagira vrlo intezivno, i mislim da je to zamuckivanje izraz teškog nošenja za školom.
Odličan je učenik, ali teško prihvaća nastavnicu (koja mu nikad nije uputila ni krivu riječ ni krivi pogled, nego ona je općenito hladna i oštrog nastupa sa svom djecom).
Pretjerujem li ja sa svojim strahom za njegovo emocionalno zdravlje i kako da mu pomognem?
Ne želim na prvu loptu ići po institucijama jer njega bi to ubilo u pojam, to želim taktično i suptilno, da on to ne osjeti.
Mame školaraca, sorciere, forumašice psihologinje, vi mi trebate...