A ljudi moji, kako ostati smiren? Točno mi dođe da plačem od jada. Smirujem samu sebe, smišljam tamo neke mantre da provrtim pozitivne misli, da ne budem loša kršćanka i ne poželim loše drugima (a u iskušenju sam sa željama tipa da bog da joj... i slično)...
Na porodiljnom sam. Radim inače 5 godina, zaposlena sam na neodređeno, strani sam državljanin i tek za 3 godine mogu predati za državljanstvo ovdje gdje živim i radim, obožavam svoj posao (profesorica sam u školi), rekao bi svatko: blago tebi!
Žena koja me mijenja na porodiljnom već drugi put sada se namjerila na moje radno mjesto. Uporno širi u gradiću o meni glasine da sam nelegalno zaposlena, da sam ja njoj zauzela radno mjesto, šalje svoje stranačke ljude u školu da se raspituju, šalje inspekciju u školu, piše tamo idiotarije inspektorima. Hajde još nekako i najispravnije je to što je inspektoratu pisala jer ću sad imati svaki papir izokrenut i da ju skinem pravno s dnevnog reda. Ali uporno sam uznemirena od strane te ženturače, te ludače. To je psihičko maltretiranje od strane osobe za koju se u gradu zna da ima veze u općini, da ima veze u crkvi, da je stranački aktivna i stalno prtlja tako nešto, agresivna je, bezkrupulozna... a maaaaaaajka je, znate? Hoće radno mjesto, a nema ga za nju! Pa hoće MOJE!
Za vrijeme mijenjanja mene na prvom porodiljnom je ostala trudna i pri mom povratku bila trudna 8 mjeseci ili nešto slično, a sad me mijenja i navodi u pismu prosvjetnom inspektoratu da svoju 4-5 mjesečnu bebu od početka mijenjanja mene ostavlja da bi radila i da trpi teške traume radi razdvojenosti od svoje bebe. Tko ju je tjerao da se prijavljuje na natječaj i ostavlja svoju 4-5 mjesečnu bebu?! A ja, grozna strana državljanka, radim na poslu koji (prema njoj) treba biti NJEN, a ona sad kvalificirana jadna MAJKA, a ja joj ko fol otela posao. Ja nisam valjda MAJKA! Ona smatra, by the way, da ako si MAJKA da imaš pravo na posao!!! Da iako ja po zakonu imam pravo na rad kao i svi državljani u BiH (zakon o zapošljavanju stranaca u BiH), da ne bih smjela NJOJ zauzimati radno mjesto! Kad sam ja prije 5 godina počela raditi, ona je radila na drugom radnom mjestu na određeno jer nije bila tada ni diplomirana! Ja sve legalno zaposlena, državna škola naravno, radim bogu iza tregera gledavši odakle sam doselila (nakon 10 godina života u Zagrebu preselim u mjestašce), sve sam se trgala da se zaposlim nelegalno TAMO! Mo`š misliti! Došla sam trbuhom za kruhom i ja sam trenutno jedina zaposlena u našoj maloj 4 članoj obitelji. Mojoj je curici sad 2 godine, a dečkiću 6 mjeseci.
Volim taj mali gradić, ma ljudi, ne bih imala protiv živjeti tamo zauvijek. I do sada me nitko krivo nije pogledao u tom gradiću. To ako netko iza leđa priča ili si svoje misli, u to ne mogu ulaziti. Ali znam puno ljudi, znam da sam mnogo pozitivnih utisaka ostavila i da nisam kretenka za one koji me poznaju. I sad me ova ludjakinja diskreditira, narušava mi moj mir, blati mi ime, širi takve neistine o meni, ma duša me boli. Smirujem samu sebe, ovo već traje neko vrijeme. Imala sam već spremno pismo ne-znam-ni-ja-kome-sve-ne, ali sam se smirivala. Napišem pa ostavim se ćorava posla, sve nekako ne želim dizati graju oko sebe, mislim si da će luđakinja otkačiti od mene. Pokušavam se ne nervirati, a ne moguuuuuuuu. Boli me želudac, boli me glava, totalno sam rastrojena. Iako mi pravno ne može ništa, ovo je maltretiranje. Smirujem se i sada. Sve se nadam da će sjašiti meni s leđa sad kad inspektorica za rad objavi službeno da je sve u redu. Nema što ne biti u redu. Nije to upitno. Ali pritiske je vršila 3 godine na profesore koji su zauzeli 2 radna mjesta u drugoj školi godinu iza mog zaposlenja, a sad kad su se oni malo "ojačali" sa svojim poznanstvima u gradu, sad nakon 3 godine im je sjašila s leđa i najašila na moja. Ja sam valjda trenutno "najslabija karika" pogodna za maltretiranje.
Ne želim joj dati daha, al evo dajem. Ne želim se nervirati, al evo se nerviram! Ne želim se bojati pritisaka, al se bojim. Stvarno, kako ostati smiren? Ne želim recepte za "vratiti" joj milo za drago, stvarno ne želim. Ima li netko tajnu kako ostati smiren kad te netko maltretira, kad sve obavlja u "rukavicama" da mu ne možeš ništa dokazati (kao npr. klevetanje)? Svaka pozitivna misao mi treba. Loše želim izbiti iz glave. Kako iskulirati? Pokušavam sve shvatiti, ali tuđu zloću i bezobrazluk teško varim. Strah me sebe same da samo jednom ne eksplodiram... Želim svoj mir nazad... ajme, dajte mi neke pozitivne vibre, neke korisne savjete za smirenje...