sto rade vasi cetverogodisnjaci?

[nikaaa]

Otvaram temu da pisemo cime se bave vasi cetverogodisnjaci,sto se vole igrati,sto sve znaju i mogu,kako se ponasaju u svakodnevnim nekim situacijama i tako to.
Ja cu napisati sto se sad sjetim,pa cu nadopunit.
Moj sin za par mjeseci ce imati 4 godine.
Pisala sam vec,jako voli brojeve,jucer je pravio kule u pijesku na jednoj strani pa na drugoj pa je rekao da skupa ima 8 kula.
Puzzle obozava,slaze one od 48 komada.
Crtati i slikati voli ali nije nesto posebno dobar u tome,najvise voli bojati suplje makarone i onda ih stavljati na vezice i praviti lancice i narukvice.
Crta krug i kvadrat,slova prepoznaje sva ali ih pise samo po pijesku ili prstom umocenim u boju pa na papir. Olovku ne zna drzati pravilno iako pokusava jer mu je teta u vrticu pokazivala kako treba pa mu sad i ja pokazem.
Imamo podlogu za zabijanje cavala i drvenih oblika pa se s tim oblicima mogu napraviti stablo,covjek,kuca i slicno,to voli raditi.
Autice,kamione,vlakove bas i ne voli,nikad nece uzeti to da se s tim igra.
Voli kuhati sa mnom i mogao bi stajati za stednjakom satima,pomaze oprati sudje,ubacivati hranu u lonac,guliti povrce(to bi htio ali mu ne ide).
Jako se voli igrati sam,iako ne izbjegava drugu djecu.
Obozava Boney M i stavlja plast na sebe,i imitira kako oni plesu.
Pedagogica i psihologica u vrticu kazu da je kognitivno napredan,ali da malo zaostaje u socijalnom i emotivnom razvoju. Pitala sam kako bih mogla ja tu pomoci,rekla da ga izvodim jako puno van(on je u vrticu do podne,ja jos ne radim pa smo skupa cijeli dan) a one su rekle da ce to doci na svoje u vrticu i da nemam brige jer kao,ne zaostaje on puno na tim podrucjima,samo je malo napredniji kognitivno a ova druga dva razvojna pravca se krecu spram njegove dobi.
Ja nisam primjetila da je ista napredniji i kognitivno,isti je kao i sva druga djeca,samo ga neke stvari ne zanimaju a neke ga zanimaju malo vise.
U nekim stvarima znam da sam jako dobra mama,ali u nekim sam pogrijesila poprilicno i pokusavam pohvatati ali ne znam bas ide li mi.
Npr.puno vremena smo skupa i to bas skupa,razgovaramo,citamo,pricamo,nisam popustljiva i zna svoje granice,nikad na njega ne vicem jer je oduvijek nekako razuman i nije nikada vristao nego se dogovaramo,trudim se jako oko zdrave prehrane,pokusavam mu uvijek naci nesto zanimljivo za igru...Ali sam fulala jer nije dovoljno samostalan i prilicno je lijen u nekim stvarima a za to sam iskljucivo ja kriva. Nece se oblaciti niti skidati sam,kaze da on to ne moze.Ako inzistiram onda se skine i obuce carape,trenirku i slicno,ali gundja i kuka kako on to tako malen(tako mi kaze!) ne moze sam. Zna sam jesti,ali jos prilicno trapavo jer ne vjezba i ne mogu izdrzati da ne pomognem i tu mi je najveca greska,a ponekad se pravi da tuli nad tanjurom i moli me da ga nahranim! Nemojte kritizirati trudim se da ne posustanem i u zadnje vrijeme je sve bolji u tome,iako da sam se potrudila nauciti ga mogao je to znati vec odavno.
Jako je vezan za mene i nakon 10 minuta igre na podu dolazi do mene samo da kako on kaze-ponjuska i poljubi svoju dragu lijepu mamu,i onda ode nazad se igrati. U vrtic ne voli ici,i samo pita kad ce subota.
Ja ga mozda previse zasticujem i ne mogu podnijeti njegovu frustraciju,tugu i znam da je to jako lose.
Zanima me kakvi su vasi cetverogodisnjaci,kako im poticete motoriku,kako igre s vrsnjacima,koliko traze da se vi s njima igrate,koliko mogu sami,sve sto vam padne na pamet.

[anabeg]

Moja ce u 9 mjesecu 4...oblaci se sama odavno, obuva isto tako..pere zube sama ujutro i navecer, moramo se skoro posvađati da mi makar koji put prepusti cetkicu da joj ja pocetkam, jer mislim da ponekad to previse brzo odradi i da ih ne opere dobro. Olovku drzi pravilno, ali je crtanje i pisanje skoro pa uopce ne zanimaju, ustvari nikakve radnje u kojima treba biti miran i sjediti, eventualno se moze zabaviti sa kockicama i plastelinom... Jede sama. Samostalna je dosta i ona bi naradije sve sama. Mislim da je na to dosta utjecalo i to sto ima stariju seku pa je u puno stvari zeljela i zeli biti kao ona ili moci ono sto i ona moze. Ona bi da se nju pita cijelo vrijeme bila na igralistu, po toboganima, klackalicama, igrala lovice ili skrivaca. Ona je bas onako jedno bezbrizno, razigrano, veselo dijete...i ona je krenula u vrtic prije 3 mjeseca i sva je sretna i ponosna zbog toga..kad kazem da je sutra subota i da slijede 2 dana odmora, ona me u cudu gleda, kao kakav odmor, zasto odmor? Pa joj kazem da znam da ona nije umorna i da voli ici u vrtic ali da mozda neka druga djeca jesu, a i tete. Mene skoro pa uopce ne trazi sto se igre tice, samo dođe na turu maženje, jer koliki god da je zivahna i samostalna isto ima trenutaka kada je mazna...i nema dana da se ne dođe maziti makar na kratko. Onako najvise navecer kad je vec polako umorna i spremna za spavanje.

Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk

[pulinka]

Zanima me kakvi su vasi cetverogodisnjaci,kako im poticete motoriku,kako igre s vrsnjacima,koliko traze da se vi s njima igrate,koliko mogu sami,sve sto vam padne na pamet.

Moj će u 8. mesecu 4 godine.
Jede sam, pere zube sam, obuva se i skida odeću sam, može da obuče pojedine delove odeće sam ali neće se obući kompletno bez moje pomoći.
Počeo je da koristi "hvala, izvolite, dobar dan" itd. i sa nepoznatima nedavno.
U nepoznatom društvu je oprezan i treba mu vremena da se prilagodi, u poznatom je prilično opušten, lako i dugo se zabavlja i sam bez društva.
Zna sva slova, crta u skladu sa uzrastom ili možda malo bolje.
Voli da oblikuje u plastelinu, testu i sl. i u tome je zaista odličan.
Obožava sva moguća prevozna sredstva, mašine, životinje, alate-ali se sa sestrom rado igra uloge "tate" koji pazi "dete" igračku.
Spretan je sa loptom, okreće pedale na triciklu.
Dinosaurusi su mu najnovija ljubav i preokupacija.
Eto, valjda sam se dovoljno hvalila .
A kako ga ja podstičem-pa, sramota me reći-nikako? Osim što pričam, pevam i igram se sa njim i njegovom sestrom i idem u šetnje i u društvo. Nemam nikakvu naročitu agendu njegovog podsticanja. Zadovoljna sam što ne kasni ni u čemu, ili bar ne mnogo.

[Lili75]

Nikaa u usporedbi s drugom djecom a vezano uz socijalni i i emocionalni razvoj stq se tebi cini u cemu je drugaciji.daj neki primjer.
i super da ti je strucni tim vec sad napomenuo. Vjerujem da se na tom polju moze raditi al daj neki primjer ponasanja .

jel ima najboljeg frenda u vrticu, kakav je medju djecom?
koliko j3 izlozen druzenju s djecom osim tih par sati u vrticu?

[Lili75]

Nisam skuzila je li on ide u vrtic full time ili samo do rucka?
pretpostavlajm da ga u vrticu tete ne hrane i ne oblace nego to radi sam.
taj dio ti je stvarno lako rjesit.prestanes to radit osim ajd ujutro kad je zurba za ici na posao pa ga obuces ostalo neka radi sam.

[Peterlin]

Moj stariji je u dobi od 4.5 godina instalirao prvu igricu na računalo (gledao mm-a pa ponovio postupak). ALIIIII olovka je bila druga stvar i veliki problem - dugo, ali baš dugo mu nije išlo... Njegova draga odgajateljica se silno trudila, mi doma isto, ali jednostavno nije išlo sve dok motorika nije sazrela dovoljno za fine pokrete. Doskočila sam tome tako da sam nabavila krede u boji i crtali smo po parkiralištu ispred zgrade. Imala sam na vratima zalijepljen veliki hamer formata A1 i tu se smjelo crtati. Moj stariji nikad nije pošarao zid, ali mlađi... uffff... voštanom bojicom (tri puta - prvi, zadnji i nikad više). Ali eto - bilo je svega.

Dok se samo sjetim što smo sve radili.... Bilo nam je zabavno.
- puzzle (prvo velike pa male)
- kolaž
- plastelin, glina, slano tijesto - samo i u kombinaciji sa slamkama za sok izrezanim na razne duljine za ovakve stvari: http://www.studiosproutsantacruz.com...dspinart26.jpg
- igre vodom (pretakali su u kadi bez kraja i konca)
- škare negdje od pete godine, možda i ranije (za jednog sina dešnjačke, za drugog ljevačke) i papir - bila mi je kuća puna smeća
- vuna i špage vrsta raznih
- kuhinjski pribor (moj mlađi volio je pomagati u kuhinji, volio je sjeckati voće za voćnu salatu i guliti šupljim nožem - sve sam mu dala; spretan je i nije se ozlijedio, ali to treba procijeniti - nije svako dijete zainteresirano za svaku aktivnost)

Ali naj naj najmilija stvar bile su im igre s kutijama - od kutija za šibice i lijekove (dušu dalo za igranje kao s kockama i gradnju maketa), pa kutije za cipele od kojih smo radili kuće za lutke i plišavce, do velikih kutija od koje smo napravili kućice za njih. Godinama ni jedna kutija nije izašla iz naše kuće bez "obrade" (škarama, cutterom, ljepljivom trakom, bojama...)

Kućice drugih vrsta: preko stolića u sobi nabacila sam deku - to je bila kućica

Kazalište lutaka: deka između dva stolca ili prek špage, a lutke su bile njihove omiljene igračke, po potrebi gumicom pričvršćene na kuhače

Izrada lutaka: od čarapa, od kuhača, od bilo čega - crtanje lutaka na prstićima + izmišljanje priča za njih

* * *

Ne mogu se svega ni sjetiti. Bilo nam je zabavno. Što se oblačenja tiče - ovako kako Lili kaže - ujutro dok smo se žurili znali smo im pomagati, u ostalim prilikama smo ih puštali da se snalaze sami. Dugo nisu znali vezati cipele, ali su naučili vezati čvorove "za igru" pa su to poslije primijenili i na cipele. Učila sam ih "zečje uši". Stariji i danas tako veže cipele, a mlađi (ljevak) si je našao bolji način koji mu paše.

[Peterlin]

Od igračaka:
- drveni vlakić i kamiončići
- model željeznice (na struju) - za igranje s tatom
- pista s autićima - isto za igranje s tatom, ali nisu baš bili ludi za tim, poklonili smo to u dobre ruke
- lego duplo, pa onda obični lego - tome nije bilo kraja; kasnije su imali komplete koje je trebalo slagati po uputama... Što da kažem? I danas to ljeti znaju izvući. Najisplativija igračka.
- gradilišta, dizalice i slični modeli
- brrrrdo slikovnica
- audio priče
- ODABRANE igre za računalo (u ono vrijeme još mobiteli nisu bili tak pametni) uz ograničenje vremena provedenog na elektronici (računalo i televizor)
- prometala (tricikl, romobil... bicikl s pomoćnim kotačima). Moji su kasno naučili voziti bez pomoćnih.
- role i klizaljke
- lopta - nažalost nula bodova, moji ne vole grupne sportove
- glazbeni instrumenti vrsta raznih (od home-made bubnja do pravog sintića standardne širine tipki koji služi i danas)

Ovo je dob u kojoj se dijete zapravo traži. Treba isprobati SVE što nam padne na pamet. Ako želi plesati - nek pleše. Ako želi pjevati - nek pjeva. Nema nikakvih ograničenja. Nek isproba sve što je dostupno...

Neki će klinci u ovoj dobi uz nas s velikim guštom kopati po zemlji, drugima se to neće svidjeti. Moji su obožavali stari štapni usisavač i dala sam im i to i metlu i krpe za prašinu. Jest da su češće napravili veći nered nego počistili, ali danas - njihov doprinos u kući odavno nije zanemariv, a počeli smo kroz igru. S vremenom se to profilira prema afinitetima, tj. neke stvari im idu bolje, druge tek toliko koliko se mora. Moj mlađi je uvijek nešto sadio i sijao i kopao po zemlji oko vikendice. Starijeg to ne zanima, ali on zna staviti u pogon potopnu pumpu (ja ne znam, tj. nisam nikad došla na red, he he he ).

[rehab]

Meni se čini da je park zakon za tvoje dijete, em pun sprava na kojima može vježbati motoriku, em djeca s kojom se može dodatno družiti.
Finu motoriku možeš vježbati na puno načina. Plastelin, glina, provlačenje vezica kroz krupnije gumbe, lijepljenje i skidanje sitnih naljepnica... Kada ne želi jesti sam, možete se dogovoriti da ćeš mu jednu žlicu dati ti, a drugu žlicu on jede sam, i tako naizmjenično. Plišane igračke su super način da vježbate situacije koje ga frustriraju, od onih socijalnih (dijalozi), do onih motoričkih (oblačenje i svlačenje igračaka).
Lijepo je što si uočila svoj problem sa prezaštićivanjem, tu apsolutno moraš potegnuti ručnu. Time kratkoročno rješavaš njegovu tugu i frustraciju, ali dugoročno dobivaš dijete koje se ne zna nositi sa negativnim osjećajima. Ja zapravo pokušavam naučiti djecu da su tuga, ljutnja i svi ostali "negativni" osjećaji prihatljivi, da je ok da se tako osjećaju, i razgovaramo što ONI mogu učiniti kada se tako osjećaju.

[Peterlin]

Zaboravih spomenuti (iako to nije svima dostupno): u ovoj dobi moji su obožavali radionice na dječjem odjelu kvartovske knjižnice (glazbene, likovne...) + lutkarske predstave.

Djeca koja su u vrtiću imaju tamo priliku za socijalizaciju. Mom starijem je čopora iz vrtića bilo dosta za cijeli dan, pa popodne baš i nije tražio društvo nego je više volio mir i tišinu. Zapravo, ima brata, tj. uvijek ima bar nekakvo društvo, iako oni imaju svaki svoju ekipu od malena.

Park i druženje s klincima: to jako ovisi o karakteru djeteta i prema mom iskustvu te stvari se radikalno ne mijenjaju. Moj mlađi voli društvo i vječito je negdje s dečkima iako ima potrebu dio vremena provesti i sam, a stariji baš nije društven - ima samo nekoliko dobrih prijatelja, nikada nije bio ljubitelj čopora. Više je volio društvo odraslih (recimo, susjeda s grunta, pogotovo ako su imali zanimljive stvari tipa freza ili preša, a to je mog tehničara zanimalo). I danas u školi ravnatelj zna reći "joj, kak se Vaš stariji sin lijepo zna razgovarati s odraslima...." A ja si mislim da se ne druži s istim guštom sa svojom generacijom, ali ne smatram to problemom. Oni su njemu uvijek bili "bebasti" jer su ga zanimale stvari za stariju djecu i odrasle.

[rehab]

Park i druženje s klincima: to jako ovisi o karakteru djeteta i prema mom iskustvu te stvari se radikalno ne mijenjaju. Moj mlađi voli društvo i vječito je negdje s dečkima iako ima potrebu dio vremena provesti i sam, a stariji baš nije društven - ima samo nekoliko dobrih prijatelja, nikada nije bio ljubitelj čopora. Više je volio društvo odraslih (recimo, susjeda s grunta, pogotovo ako su imali zanimljive stvari tipa freza ili preša, a to je mog tehničara zanimalo). I danas u školi ravnatelj zna reći "joj, kak se Vaš stariji sin lijepo zna razgovarati s odraslima...." A ja si mislim da se ne druži s istim guštom sa svojom generacijom, ali ne smatram to problemom. Oni su njemu uvijek bili "bebasti" jer su ga zanimale stvari za stariju djecu i odrasle.

I moj stariji je isti kao tvoj stariji :D On bi si uvijek našao nekog djedicu ili mamu u parku za druženje :D
Ipak, u parku je naučio kako se snalaziti u nekim socijalnim kontaktima, tipa kad bi se neko dijete "prilijepilo" uz njega u želji da se igraju, kada je morao čekati na svoj red za sprave, kada bi mu netko oteo igračku ili kada bi on nekome htio uzeti igračku, i slične stvari. Nama je park dosta pomogao u socijalizaciji, ali to smo mi. Znam da ovdje ima mama koje zbog takvih stvari ne vole parkove.

[nikaaa]

Nikaa u usporedbi s drugom djecom a vezano uz socijalni i i emocionalni razvoj stq se tebi cini u cemu je drugaciji.daj neki primjer.
i super da ti je strucni tim vec sad napomenuo. Vjerujem da se na tom polju moze raditi al daj neki primjer ponasanja .

jel ima najboljeg frenda u vrticu, kakav je medju djecom?
koliko j3 izlozen druzenju s djecom osim tih par sati u vrticu?

Ovako,izlozen je drustvu prilicno ali drugo dijete mora prici njemu da bi se igrali i drugo dijete mora voditi igru.Ne snalazi se u tim vodama nikako. Kad mu njegova prijateljica iz vrtica kaze da on mora izici iz pijeska jer se ona igra,on se ne pobuni nego tuzan dolazi do mene jer ga je otjerala. Ako ima puno djece na toboganu on se nece ni popeti dok se svi ne odmaknu. Ako se neko dijete koje barem malo poznaje iz parka pocne ludirati,skakati i slicno on mu se pridruzi. Ali sam nece nikada poceti. Djecu ne dozivljava previse ali ne bih rekla da je bas potpuno nedruzeljubiv,samo nekako kao da skroz pazi s kim ce se igrati. Mi smo novi u ovom gradu,a ja sam isto takva da mogu lako naci drustvo ali mi ne odgovara bilo kakvo drustvo pa nemamo nikakve kucne prijatelje s djecom jos uvijek. Mislim da bi to bilo dobro,djeca koju vidja svaki dan i s kojima bi mogao nauciti snalaziti se u pregovorima pa i ponekad se posvadjat,izboriti se za sebe i slicno. Kuzis,ne stigne upoznati nekoga kako treba,svaki dan netko novi u parku. Doduse,ima vec par djece koja se medjusobno stalno vidjaju u parku ali nije doslo do te faze da se bas jedni drugima vesele i da se odmah pocnu skupa igrati. Meni je napredak da zeli sjesti u pijesak i igrati se s drugim djecakom s bagerima. Prosle godine to je bio SF. I to recimo potraje. Oovo proljece uziva u pijesku,i budemo satima u parku.
Jako je emotivan u svakom pogledu,ali ne razumije dobro tudje osjecaje. Osjecaje je u nasoj kuci moguce pokazivati,i ljutnju i tugu i opisujem mu to i pokazujem primjerima. Netko je napisao da pokusamo s plisancima izvoditi predstave da bi tako neku tu situaciju prozivjeli. Ideja mi se svidja i pokusat cemo odmah danas. Ne znam tocno za ovaj emotivni razvoj sto da kazem. Ne zna ih valjda kontrolirati i ne znam bi li trebao znati. Npr. sutra idu ponovno na predstavu u kazaliste s vrticem. Prosli put kad su bili prije oko 2 tjedna on se bio jako prepao,teta ga drzala u krilu,ona kaze da su zvukovi bili malo jaci pa mozda zbog toga. Nije mu sjelo. Ujutro cu strepit kako ce mu bit ponovo. Mom muzu ga je zao i on bi najradije da on sutra ne ide u vrtic. Naravno da ce ici,mislim da je kazaliste odlicno i da se na to treba naviknuti i nositi se s tim. Nakon par puta ce valjda skuzit da mu se u kazalistu nece nista dogoditi. Sramim se sto ga mi prije nismo odveli da vidi s nama,bilo bi bolje. Ali ne mogu ga ni pripremiti na svaku situaciju...
U vrticu je prilicno omiljen koliko vidim,ali ide od djeteta do djeteta i to oprezno a nema nikoga najdrazeg.
Ne znam,eto,valjda je sve normalno samo se ne razvijaju sva djeca isto...

[jelena.O]

zakaj bi trebao imati najdražeg frenda,moj svaki dan ima drugog frenda s kojim se najviše igra

[ardnas]

U kolovozu cemo 4 godine.
Sam se oblaci, sam pere zube, sam jede, sam se obuva.
Igra se javise sa legicima i to lego city, to je preporuka zbog motorike. Dinosauri, autici, garaze, bageri traktori dizalice vatrogasci, svakodnevno igranje. Play doh svaki dan trazi i igra se, ja mu pravim kompkiciranije oblike, ali se igra sam.
Obozava pomagati u kuhinji, dam mu da opere plasticni tanjur casu, vise je to brckanje al ja mu dopustim. Voli zamjesiti palacinke, naucila sam ga razbiti ljusku jajeta i staviti jaje u posudu za palacinke, zna sto od sastojaka ide u palacinke.
Sam zna nacrtati srce, krug, kvadrat ne zna. Neki dan jenacrtao obitelj, njega meni muza, dosta je bilo traljavo, ali zacudila sam se kako je to nacrtao.
Bojamo vodenim bojama, dosta izrezujemo, karton, likove iz crtica, obozava te kolaz stvari.
Dosta trazi da sam ja sa njime kada se igra, ali nastojim poticati odvajanje.
Ima svoju bebu, koju oblaci, svlaci, daje joj jesti, ...
Dosta citamo, voli slikovnice , knjige.
Vozi biciklic s pomocnim kotacima, romobil na tri kotaca.
Svaki dan smo u parku, ne dizem ga kad padne, mora sam ustati, preporuka fizijatra.
Slabo pjeva pjesmice, zna sretan rodjendan na hr i eng, i zvoncici to je sve.
Obozava instrumente, gitaru, triangl, usnu harmoniku.

[ribice]

Vidim da se piše da vaši četverogodišnjaci peru sami zube, zar im vi ne perete zube?
Ja smatram da iako može moja cetverogodisnjakinja nikako ne može kvalitetno sama oprati sve zube.
Naša stomatologica nam je preporučila da ih mi peremo bar do 7-8 godine radi temeljitosti.

[ardnas]

Moj prvo opere sam zubice, a poslije ja jedan put sve prodjem. Nema sanse da samo ja njemu perem zube, a da ih on sam prijenije "oprao".

[tanja_b]

U vrticu je prilicno omiljen koliko vidim,ali ide od djeteta do djeteta i to oprezno a nema nikoga najdrazeg.
Ne znam,eto,valjda je sve normalno samo se ne razvijaju sva djeca isto...

nikaaa, on ima tek 4 godine. Socijalizacija je proces koji traje godinama, a s polaskom u školu neke stvari se drastično mijenjaju, do te mjere da ti se vlastito dijete može učiniti neprepoznatljivim Sa svojim sam prošla vrlo slične dileme, u dobi od 4 godine tek je pomalo počinjao komunicirati s drugom djecom u vrtiću, a sad (10 g.) je baš veselo, društveno dijete. Naravno, u društvu koje njemu paše, u školi još uvijek zna biti svašta, ali kako rekoh, taj proces traje godinama.
Na tvom mjestu, ne bih se zabrinjavala, bitno je da se vi njime bavite i da ga vodite u parkove i na druga mjesta gdje se može družiti s drugom djecom, a ostalo će doći postepeno, kad dođe vrijeme.

[pulinka]

Moj prvo opere sam zubice, a poslije ja jedan put sve prodjem. Nema sanse da samo ja njemu perem zube, a da ih on sam prijenije "oprao".

Isto ovako i kod nas. "Sam pere zube" znači da on insistira da ih prvo sam opere koliko zna i ume, posle dopusti da ja "popravim". Sad je već dosta vešt i kad ga podsetim, dosta lepo opere sve zubiće i gore i dole, i skroz nazad, pre je bilo svakojako.
Meni je drago što on hoće da vežba samostalno pranje zuba, i jednako mi je drago što bez problema prihvata moju "popravku"-jer inače ume da bude nesaradljiv po tom pitanju.

[vlac]

Moj će 4 g za koji dan.
I odmah želim reći da svako dijete ima svoje interese i što voli više od igara, a što manje.
Moj je tek zadnjih mjesec dana pokazao veliki interes za puzzle, memo i domino.
Ali zato već je s 3 g i 9 mj znao voziti bicikl bez pomoćnih kotača - sada se već vozi samostalno na biciklu kad se vozimo kraj rijeke i po pločniku u selu.
obožava romobile is 2 i s 3 kotača. U ljeti je tražio od nas da ga učimo rolati jer starija braća rolaju.
Voli šarati s bojicama, baš šarati.
Zna brojati, razumije zbrajanje i oduzimanje do 5.
Obožava kad mu čitamo. Voli prepričati pročitano. Voli smišljati svoje viceve.
Što se tiče druženja vidim da mu neko dijete odmah paše za igru i druženje, a s nekima treba neko vrijeme da bi se oformila igra.
Podjednako voli društvo i dečkića i curica.
Obožava legice i duplo i male. U ljeti nas je molio da mu kupimo male. I zaista slaže male i stvara svoja vozila.
Voli sve raditi sam - jesti, stavljati na tanjur, prati zube, čak i brisati guzu - a ja ga zamolim da prekontroliram, birati odjeću i obući se - naravno da je sporije nego da to mama napravi ali bolje za njega da to uradi sam.
Sve u svemu čini mi se ko normalan četverogodišnjak.


Kad su starija braća imala 4. godine naravno da nisu svi sve u istom razdoblju preferirali i znali.
Najstarije dijete obožava crtati, bojati i pisati. s 4. god to su bili prekrasni crteži koje čuvam. Najstarije dijete je samo tražilo učenje slova s 2,5 godine.
Djeca se jako razlikuju ali ako se pogleda sve skupa - bitno je da se gledano u cjelini vidi razvoj i znanje primjereno za njihovu dob.