Forum služi da sagledaš problem iz druge perspektive. Onako na prvu zvučiš kao povrijeđena mama - sve sam mu dala, a on meni ovako! Psiholog će ti reći zašto se on tako ponaša i kako ćeš svoje ponašanje prilagoditi tome.
Forum služi da sagledaš problem iz druge perspektive. Onako na prvu zvučiš kao povrijeđena mama - sve sam mu dala, a on meni ovako! Psiholog će ti reći zašto se on tako ponaša i kako ćeš svoje ponašanje prilagoditi tome.
Uopće nisam na to mislila. Razočarana si njime i ne vidiš mu dobre strane. On sigurno ima neki problem koji ne moze sam rijesiti, a međusobno ovnarenje na brvnu neće pomoći.
Imate li neke trenutke totalne bliskosti, mozda navecer u krevetu, u mraku, mojoj su u tim trenucima znali isplivati "kosturi iz ormara" i štošta bi mi postalo jasnije.
Pa da, to i pišem. Razočarana sam ja i samom sobom, prvenstveno samom sobom. Mislila sam da ću biti bolja od ovog što jesam. Razočarana sam što ga ne znam hendlati bolje, što mi isiše zadnju kap krvi, zadnji atom energije. Razočarana sam što, radi toga, nemam ni volje gledati onu drugu, kvalitetnu stranu njegove ličnosti. Preveliko je težište na ovu lošu. Možda sam i pod dojmom još od jučer.
Imamo, da. I to zna često biti, da mi kaže što ga muči. Al ovo jučer, ništa ga nije mučilo. Kad smo konačno "zakopali ratnu sjekiru" djelomično, mazim ga pred spavanje i prokomentiram "šteta što se stalno svađamo" a on kaže "htio sam probati kako je to".
:confused:
Htio je probati? Pa tak je skoro cijelo vrijeme.
Bodulica, imam 3 sina i 4. pridruženog, odnosno brata od 22 godine koji je samnom živio od svoje 11 godine pa mu ja ispadam mama. I kad je trebalo birat faks, ja sam mu rekla: Upiši u drugom gradu ili neću pomagat financijski. Ja te volim svim srcem, ali moraš krenut u samostalan život. I znaš što se dogodilo? Momak koji je pao razred u srednjoj, po kojeg sam na Hitnu išla jer se natripo, koji je stalno prigovarao, postao je odličan student sad treće godine i ove godine upisuje još jedan faks. Vikendom radi neki bezvezni poslić. I moje sinove čeka isto. Život je samo jedan i nek ga žive samostalno od punoljetnosti...
baš mi je drago zbog brata. moj zapravo nije nikad bio problematičan u tom smislu pa ga nekad bespotrebno štedimo i dajemo mu kredite. nije nikad pao razred, pio, pušio, drogirao se... samo je beskrajno negativan i inertan. zapravo sam i sama takva pa se djelomično osjećam krivom i to me kolje. ali nećemo uzurpirati evelininu temu. ja sam se zapravo izventilirala i sad mi je lakše. ubolo me ono kad je rekla da voli svog sina, ali da joj se ne sviđa jer je to upravo ono što sam se ja svo ovo vrijeme bojala izreći na glas.
Hajde nazovi Sever i pitaj koji psiholog zna sa darovitim odraslima.
Darovitost je ( cesto) posebna potreba i tesko je zivjeti u toj kozi .
Zivis , a svi su oko tebe drugaciji. Jos ako se ne nades u necemu, ako se ne ostvaris u nekom interesu tada je strasno.
ja to vidim kod svog djeteta , i razumijem skroz jer sam u istoj kategoriji.
Samo sto ja nikad ( za razliku od njega ) nisam imala problem sa socijalnim vjestinama.