Stranica 1 od 3 123 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 123

Tema: Postaje kao ja...a s tim se teško boriti

  1. #1

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno Postaje kao ja...a s tim se teško boriti

    Dobar dan.

    Dakle, mogu reći da nemam pojma blagog šta raditi, jer...ni meni nitko nije stao na kraj, a izgleda da neću ni ja njemu.

    On ima skoro šest godina. Zahtjevan je u tri ćoška. Ali dosad je poštivao zabrane. Uz ljutnju i suze i ucjene i dramatičnost, ali ih je poštivao.

    A sad se mogu fućkat, imam lagani osjećaj.

    Situacija 1., od prije tjedan dana. Želi nositi muževu staru, isteklu, osobnu kartu u vrtić da ju pokaže frendovima. Odavno zna da se kartice dane njemu na igru (sve odreda istekle i poništene) ne nose van stana. Međutim, nešto ga je puklo i on bi ju nosio u vrtić. I pita me smije li. Ja objasnim da ne, i zašto ne, i uz par gunđaja, tema zamre. Sljedeći dan, navečer, muž me pita "jesi mu ti dozvolila da nosi moju osobnu u vrtić?" Ja

    Situacija 2., sad za vikend. Ide kod prijatelja popodne, bit će roštilj. I pita me to jutro jel može nositi šibice. Ja velim da naravno da ne može, on odmah u kontru da treba imat šibice, šta ako se vatra ugasi, li la, bla bla, drž ne daj, zabranim šibice. Vraćaju mi ga frendovi navečer, veli mi frendica "on ti ima šibice u ruksaku, donio ih je kad se vatra palila". Ja sada lagano

    Stvar je čista, on radi točno što i ja, odvajkada. Ako mi nešto netko nije dao (napraviti, ponijeti, otići...) ja sam smislila način kako ću. A sad vidim da je i on naišao na istu ideju. Dakle, pita, nije da ne proba. I kad mu ne daš, he does it anyway.

    Kaj da radim?

  2. #2
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Daj sve od sebe da budeš baš onakva kakvo želiš dijete. Radi na sebi. To je sigurno dobro. Budi bolja nego uopće misliš da možeš biti.

    To kaže osoba koja je to prošla i još prolazi sa svojim mlađim sinom (slika i prilika mamina ).

    Zabrane - nula bodova. Krivine - uvijek hvata.

    Ono što pomaže - nalaženje kompromisa: ne možeš nositi tatinu staru osobnu u vrtić, ali možeš staru multiplus karticu. Ne možeš jesti čokoladu, ali možeš dobiti neko voće. Ne možeš ostati vani do mraka, ali možeš pol sata.

    Sada u 14. godini je već tako vješt pregovarač da ponekad mislim kako bi bio odličan političar....

    Sretno!

    PS. ima stvari oko kojih nema kompromisa - ne možeš se ulogirati na fb prije navršenih 13 godina, ne možeš piti colu kad god se sjetiš itd.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 27.04.2015. at 16:06

  3. #3

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno

    Ma već sam sjebala sve kaj sam mogla. :D Sve ono u čem sam htjela da me prati, nisam uspjela pobuditi. Za sve što nisam htjela - no, zna se već.

    Fućkaš to. Kak da ga uvjerim da me posluša, a da ne moram svaki dan provjeravati džepove? Mislim, znam ja tu logiku koju ima, i ja sam ju imala. I moja stara je uvijek zaključivala "tebi što se ne da, ti napraviš potajno". I kao djetetu mi je to bilo sasvim logično. Pa naravno, ako nešto hoću, a ti mi ne daš, ja napravim potajno. Čemu čuđenje?

    E, al sad sam s druge strane ograde. Usput, meni je moja majka, njen primjer, njen svjetonazor postao moj tek kasnih dvadesetih.

    Nemam ja vremena to čekat. :D

  4. #4
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    olabavi malo
    ako za sve te triki stvari uvijek kažeš - ne, kad god što pita u principu slijedi zabrana - mora se dečko nekako snaći.
    ako mu daš i on opravda tvoje povjerenje - npr. ne igra se s vatrom, donese osobnu doma nakon što ju je pokazao prijateljima - super.
    ako zahebe stvar, a i to je za ljude, onda slijede odgojne mjere.
    hoću reći, dečko raste i traži da ima veću odgovornost i veću slobodu.

  5. #5

    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    2,815

    Početno

    Potpis na Cvijetu, imam jednog takvog. Većinu ratova vodimo jer je on tako mali, a u glavi tako veliki. Pa ja moram neprestano potiskivati svoj majčinski strah i omogućiti mu što više slobode. Što nije loša stvar, jer mu usput možeš natovariti i više odgovornosti i obaveza
    Za njega ne postoji NE kao odgovor. U zadnje vrijeme se sve više dogovaramo, cjenkamo, ali vidim da mu to daje osjećaj da ga poštujemo i da mu dajemo na važnosti, i stvarno ispunjava svoj dio dogovora. Ja bih npr. tvom sinu dopustila da pali vatru šibicama, ali uz nadzor odrasle osobe. Dopustila bih mu i da ponese tu osobnu u vrtić, ali bih se dogovorila s njim i odgajateljicom da je pokaže prijateljima, i da je onda odgajateljica spremi u torbu.
    To su jednostavno takvi karakteri.
    Mlađem sinu je dovoljno da kažem ne bez ikakvog objašnjavanja, on će odmah poslušati. Ako se i pobuni, za koji minut ga već prođe. Što opet, po meni, nije dobro, ne znam dokle će ga tolika poslušnost i blag karakter dovesti u životu.
    Stariji se buni i grebe svim kandžama, ali voljela bih nekad odmoriti glavu od silnih razgovora, pregovora, objašnjavanja...
    Eh, nikad na zelenu granu s njima

  6. #6
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,849

    Početno

    Citiraj rehab prvotno napisa Vidi poruku
    Mlađem sinu je dovoljno da kažem ne bez ikakvog objašnjavanja, on će odmah poslušati. Ako se i pobuni, za koji minut ga već prođe. Što opet, po meni, nije dobro, ne znam dokle će ga tolika poslušnost i blag karakter dovesti u životu.
    rehab :D
    Ja sam svojedobno ovako pisala za svoja dva sina, isto ovako sam opisala mlađeg, isto se brinula oko tolike lakoće. Da znaš koliko se to promijenilo
    Iako - kuc, kuc, kuc - sad smo na jako dobrom mjestu.

  7. #7

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno

    Dakle, nakon tri mjeseca imam potrebu opet pisati. Ja ne znam, ja ne znam kako dalje više s njim.

    Jučer smo gadan fajt imali. Počelo je više manje ni iz čega, ali sve s njim počinje ni iz čega. On je toliko jedno gunđavo, mrzovoljno, lajavo čudovište da je to teško za opisati. Toliko je svadljiv, toliko voli prigovarati i to jednostavno ne prestaje, ne prestaje. On ne može naprosto zašutjeti.

    Da sam imala jučer snage za pisanje, pisala bih i vrlo zorno, dok mi je još bilo svježe, ponovila cijelu scenu, sve njegove izjave, ali danas više ne mogu. Naprosto sam preumorna. Ali vjerujte mi na riječ da je bilo grozno, grozno.

    Nisam više znala kako da ga resetiram pa sam uzela čašu vode i zalila ga. Da konačno obrati pažnju da mu nešto govorim i da me ima gledati dok mu nešto govorim i, najvažnije, da ne priča sad on, nego ja.

    Meni je tog bezobrazluka dosta. To je strašno što si on dozvoljava. On, ne ja. Ja to ne dozvoljavam. Njegov otac mu ne dozvoljava, mi nismo roditelji koji puštaju takve stvari. Da jesmo, ja bih razumjela. Ali nismo i ja više ne znam kako da mu pristupim.

    Ono što definitivno znam jest to da idem najesen na procjenu kod Sever, da mi kaže što da s njime radim. Mi se samo svađamo. I ne znam više kako da to hendlam. Nakon svega jučer, kad je zaspao, gledala sam ga, preumorna da se mrdnem, duboko razočarana sobom, njime, našim odnosom. I shvatila sam da mi se ne sviđa uopće. On jest moje dijete i volim ga više od svega. Ali ne sviđa mi se. Ne znam jel to shvatljivo.

    Ništa ne sluša, ništa, ništa, ništa ne sluša. Neko vrijeme sam mislila da možda jest povezano sa zabranama, da možda cvijeta 73 ima pravo s ovim u vezi odgovornosti, da mu treba više slobode.

    Za**** je big time tada i još se išao raspravljati oko toga. Ne da nemam u njega povjerenja, nemam ništa više. Nemam povjerenja, nemam simpatije, nemam strpljenja, nemam snage. Prazna sam. Gledam ga i mislim gdje sam sjebala. Kako sam sjebala, jesam li to ja, jel on. Jel njegov karakter, jel horoskop, jel koji ***** više.

    Ali znam da mi se ne sviđa. Mrzovoljno čudovište koje jedino zna jamrat i kritizirat, kojemu su svi drugi krivi za sve, za stvarne i izmišljene stvari, ponajviše ja. Ja sam za sve, ali sve kriva. Pun mi ga je kufer. Ne znam što ću s njim, nit se mogu s njim više nosit. Da postoje internati kod nas, završio bi tamo još jučer.

    Muka mi je od pomisli na večer već sad. Eto.

  8. #8
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Je, prezivi do jeseni. Sever ce ti sve lijepo objasniti.
    Ja sam 6 godina nakon konacnog objasnjenja uz isto ponasanje u totalnom zenu ( vecinu vremena).

    inace, nisi ti za sve kriva.
    nisi kriva za njegov temperament i stav prema zivotu.
    ali si kriva za svoj osjecaj i zelju da ga stalno stiskas.
    probaj olabaviti i biraj bitke. Takva djeca imaju puno bolju suradnju kad imaju izbor i nisu pod stresom.
    Posljednje uređivanje od sirius : 01.07.2015. at 15:10

  9. #9
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    I da , ne dozivljavaj te njegove izljeve osobno.
    jer oni nisu usmjereni na tebe, nego su rezultat njegove potrebe da drzi stvari pod kontrolom.

  10. #10
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Da mi je znati od koga je to pokupio...

  11. #11

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Je, prezivi do jeseni. Sever ce ti sve lijepo objasniti.
    Ja sam 6 godina nakon konacnog objasnjenja uz isto ponasanje u totalnom zenu ( vecinu vremena).
    Molim te, malo pobliže, što je "konačno objašnjenje" bilo?

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    ali si kriva za svoj osjecaj i zelju da ga stalno stiskas.
    probaj olabaviti i biraj bitke. Takva djeca imaju puno bolju suradnju kad imaju izbor i nisu pod stresom.
    Ne shvaćaš me. Nema "suradnje". Nema suradnje, ima samo svadljivosti na tone. Ja mogu što hoćeš, mogu mu pustit sve, mogu mu zabraniti sve, mogu ne brinuti ni oko čega, mogu se zabrinjavati oko svega, uopće nema veze. Njegovo ponašanje je isto. Ne, lažem. Sad je još i gore. Ja još nisam čula od normalnog (uvjetno rečeno, dakle nezanemarenog, nezlostavljanog) djeteta da se tako postavlja.

    Edit. na zadnja dva posta.
    Posljednje uređivanje od Evelina : 01.07.2015. at 15:18

  12. #12
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj Evelina prvotno napisa Vidi poruku
    Dakle, nakon tri mjeseca imam potrebu opet pisati. Ja ne znam, ja ne znam kako dalje više s njim.

    Jučer smo gadan fajt imali. Počelo je više manje ni iz čega, ali sve s njim počinje ni iz čega. On je toliko jedno gunđavo, mrzovoljno, lajavo čudovište da je to teško za opisati. Toliko je svadljiv, toliko voli prigovarati i to jednostavno ne prestaje, ne prestaje. On ne može naprosto zašutjeti.

    Da sam imala jučer snage za pisanje, pisala bih i vrlo zorno, dok mi je još bilo svježe, ponovila cijelu scenu, sve njegove izjave, ali danas više ne mogu. Naprosto sam preumorna. Ali vjerujte mi na riječ da je bilo grozno, grozno.

    Nisam više znala kako da ga resetiram pa sam uzela čašu vode i zalila ga. Da konačno obrati pažnju da mu nešto govorim i da me ima gledati dok mu nešto govorim i, najvažnije, da ne priča sad on, nego ja.

    Meni je tog bezobrazluka dosta. To je strašno što si on dozvoljava. On, ne ja. Ja to ne dozvoljavam. Njegov otac mu ne dozvoljava, mi nismo roditelji koji puštaju takve stvari. Da jesmo, ja bih razumjela. Ali nismo i ja više ne znam kako da mu pristupim.

    Ono što definitivno znam jest to da idem najesen na procjenu kod Sever, da mi kaže što da s njime radim. Mi se samo svađamo. I ne znam više kako da to hendlam. Nakon svega jučer, kad je zaspao, gledala sam ga, preumorna da se mrdnem, duboko razočarana sobom, njime, našim odnosom. I shvatila sam da mi se ne sviđa uopće. On jest moje dijete i volim ga više od svega. Ali ne sviđa mi se. Ne znam jel to shvatljivo.

    Ništa ne sluša, ništa, ništa, ništa ne sluša. Neko vrijeme sam mislila da možda jest povezano sa zabranama, da možda cvijeta 73 ima pravo s ovim u vezi odgovornosti, da mu treba više slobode.

    Za**** je big time tada i još se išao raspravljati oko toga. Ne da nemam u njega povjerenja, nemam ništa više. Nemam povjerenja, nemam simpatije, nemam strpljenja, nemam snage. Prazna sam. Gledam ga i mislim gdje sam sjebala. Kako sam sjebala, jesam li to ja, jel on. Jel njegov karakter, jel horoskop, jel koji ***** više.

    Ali znam da mi se ne sviđa. Mrzovoljno čudovište koje jedino zna jamrat i kritizirat, kojemu su svi drugi krivi za sve, za stvarne i izmišljene stvari, ponajviše ja. Ja sam za sve, ali sve kriva. Pun mi ga je kufer. Ne znam što ću s njim, nit se mogu s njim više nosit. Da postoje internati kod nas, završio bi tamo još jučer.

    Muka mi je od pomisli na večer već sad. Eto.
    Ufff, suosjećam....

    Nešto nije kako treba.

    Jesi li probala s njim razgovarati kao s odraslim?

    Btw. i ja sam svog mlađeg sina jednom zalila vodom, tako da razumijem razinu roditeljske frustracije. Ne vidim ništa loše u tome da nas djeca vide u svakakvim raspoloženjima. Nisam pristalica odgoja na način "ne, ljubavi, mama ne voli kad se biciklom zalijećeš u klavir" - za tako nešto dobio bi kaznu i kraj priče.

    Možda zaista postoji neki ozbiljniji problem. Dobro da si se odlučila posjetiti psihologa, ali moram ovdje napisati svoje iskustvo. I ja sam svog mlađeg sina vodila kod Sever (i nije uspjelo, jer tamo sam čula samo bajke o darovitosti, a nisu mi dijagonosticirali stvarni problem - to je uspjelo tek u Suvagu: moje dijete je imalo i još uvijek ima neki oblik disleksije - to ga je kočilo i činilo nervoznim baš u ovoj dobi u kojoj je sad tvoj sin, nije uspijevao naučiti čitati i pisati pa je imao neurotične ispade).

    Pomogla mi je psihologinja u Suvagu kojoj je dijete mjesecima (cijelu jednu sezonu) išlo na terapiju 1x tjedno. Nakon toga su cirkusi prestali. Moram napisati da nije samo psiholog tome doprinio, nego i napredak vještina čitanja nakon što je njegov stvarni problem dobio ime/odgovarajuću dijagnozu i terapiju. Moj sin je isto oštar jezik, ali ne samo da je bio neuračunljiv, on se i fizički ozljeđivao, grizao se do krvi - imao je sve ruke oglodane. Kako god - potraži pomoć. Ali ja sam se u neku ruku razočarala u PCM jer su previdjeli velik problem zato jer nije bio iz njihove domene.

    Ali takva djeca su u manjini - većinu djece koja su darovita i/ili se ne znaju nositi sa svojom okolinom PCM dobro dijagnosticira i roditelji dobiju dobre upute, možeš ga upisati na radionice i tako svašta. Eto, nadam se da ćeš riješiti svoj i djetetov problem, jer koliko god tebi bilo teško - njemu je barem isto toliko teško. Takvi komplicirani karakteri prvo moraju naučiti živjeti u miru sami sa sobom, a tek onda sa svima drugima.

    Idi u miru u PCM, a ako ne budeš zadovoljna - možeš stvarno i u Suvag. Imaš i ERF (oni imaju odličnu dijagnostiku, ali ne baš tako sjajne mogućnosti za terapiju kasnije) pa vidi... Ja ti samo želim uspjeh i da se rješenje nađe čim prije, jer teško je i frustrirajuće živjeti ovako. Hug!

  13. #13
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Nisi cula mog sina. Njegove profe kazu da su nihilizam izmislili po njemu. :D
    Blaza verzija toga jest da je njegovo drugo ime - " otpor".
    ako te tjesi to nema veze sa odgojem. Drugo nam je ispalo skroz normalno po tom pitanju.

  14. #14
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    15,069

    Početno

    Citiraj Evelina prvotno napisa Vidi poruku
    Dakle, nakon tri mjeseca imam potrebu opet pisati. Ja ne znam, ja ne znam kako dalje više s njim.

    Jučer smo gadan fajt imali. Počelo je više manje ni iz čega, ali sve s njim počinje ni iz čega. On je toliko jedno gunđavo, mrzovoljno, lajavo čudovište da je to teško za opisati. Toliko je svadljiv, toliko voli prigovarati i to jednostavno ne prestaje, ne prestaje. On ne može naprosto zašutjeti.

    Da sam imala jučer snage za pisanje, pisala bih i vrlo zorno, dok mi je još bilo svježe, ponovila cijelu scenu, sve njegove izjave, ali danas više ne mogu. Naprosto sam preumorna. Ali vjerujte mi na riječ da je bilo grozno, grozno.

    Nisam više znala kako da ga resetiram pa sam uzela čašu vode i zalila ga. Da konačno obrati pažnju da mu nešto govorim i da me ima gledati dok mu nešto govorim i, najvažnije, da ne priča sad on, nego ja.

    Meni je tog bezobrazluka dosta. To je strašno što si on dozvoljava. On, ne ja. Ja to ne dozvoljavam. Njegov otac mu ne dozvoljava, mi nismo roditelji koji puštaju takve stvari. Da jesmo, ja bih razumjela. Ali nismo i ja više ne znam kako da mu pristupim.

    Ono što definitivno znam jest to da idem najesen na procjenu kod Sever, da mi kaže što da s njime radim. Mi se samo svađamo. I ne znam više kako da to hendlam. Nakon svega jučer, kad je zaspao, gledala sam ga, preumorna da se mrdnem, duboko razočarana sobom, njime, našim odnosom. I shvatila sam da mi se ne sviđa uopće. On jest moje dijete i volim ga više od svega. Ali ne sviđa mi se. Ne znam jel to shvatljivo.

    Ništa ne sluša, ništa, ništa, ništa ne sluša. Neko vrijeme sam mislila da možda jest povezano sa zabranama, da možda cvijeta 73 ima pravo s ovim u vezi odgovornosti, da mu treba više slobode.

    Za**** je big time tada i još se išao raspravljati oko toga. Ne da nemam u njega povjerenja, nemam ništa više. Nemam povjerenja, nemam simpatije, nemam strpljenja, nemam snage. Prazna sam. Gledam ga i mislim gdje sam sjebala. Kako sam sjebala, jesam li to ja, jel on. Jel njegov karakter, jel horoskop, jel koji ***** više.

    Ali znam da mi se ne sviđa. Mrzovoljno čudovište koje jedino zna jamrat i kritizirat, kojemu su svi drugi krivi za sve, za stvarne i izmišljene stvari, ponajviše ja. Ja sam za sve, ali sve kriva. Pun mi ga je kufer. Ne znam što ću s njim, nit se mogu s njim više nosit. Da postoje internati kod nas, završio bi tamo još jučer.

    Muka mi je od pomisli na večer već sad. Eto.
    Draga Evelina, iskreno moram priznat da ni mene ne bi oduševio takav karakter (boldano) i zapravo se nastojim klonit odraslih takvih osobina, iako to naravno nije uvijek moguće jer ih imam dosta i u užem obiteljskom okruženju

    Tebi veliki i drž se.
    Nemam pametan savjet, nemam ni približno slično iskustvo al znam da me vječni čangrizavci koji stalno prigovaraju izbace iz tračnica dok si rekao keks. Baš to ne volim.

    Izdrži do jeseni, nadam se da će ti Severica pomoći savjetom i kako da se lakše nosiš sa sinom kao što je i sirius.

    ja pop.... kad netko krene s gunđanjem i prigovaranjem (bez prestanka) al ono ludiiiim.
    Kao zaključak: nevista će ti bit prava sretnica

  15. #15
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    15,069

    Početno

    Potpisujem i Peterlin, tek sad vidim zadnje postove.

    Ajme sirius za nihilizam uh,uh,...

  16. #16
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Moj je rekorder u gundanju. Ali meni je lakse znati da to nije moj problem nego njegov. I ne dozvoljavam da bude MOJ problem. Vecinom ignoriram. Urlam rijetko ako smatram da je potrebno zbog edukacije, nikako ne svakodnevno.
    Npr. slikovit dogadaj iz naseg zivota. Sinak prije polaska u skolu gunda u ocaju " zasto ljudi moraju doruckovati" nakon sto sam mu ponudila servirati obrok.

  17. #17
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Nisi cula mog sina. Njegove profe kazu da su nihilizam izmislili po njemu. :D
    Blaza verzija toga jest da je njegovo drugo ime - " otpor".
    ako te tjesi to nema veze sa odgojem. Drugo nam je ispalo skroz normalno po tom pitanju.
    DEBELI potpis. Ja imam isto dva potpuno različita djeteta. Jedan je potpuno pitom (kao mm - suradljivo dijete), a drugi je opaka zvjerčica (kao ja u mladim danima - tek sam uz to dijete otkrila kako je mojim roditeljima bilo mene odgajati )

    Inače, uvijek me mlađi više nervirao svojim ponašanjem, jer je slika i prilika mojih mana, he he he.... Još uvijek se trudim biti bolja nego što stvarno jesam, baš zato da mu ne dajem loš primjer. Ali ponekad izgubim kontrolu i krenem se svađati s njim. To bude užasno jer djeluje kao raspirivanje vatre, a to nam nije cilj.

    Daklem - probaj kako sirius kaže - ne opterećivati sebe i ignorirati gunđanje, to NIJE tvoj problem.

    S druge strane, učini sve što misliš da treba da se otkrije pravi djetetov problem, pa ćete se zajedno lakše nositi s tim.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 01.07.2015. at 15:44

  18. #18
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    15,069

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Moj je rekorder u gundanju. Ali meni je lakse znati da to nije moj problem nego njegov. I ne dozvoljavam da bude MOJ problem. Vecinom ignoriram. Urlam rijetko ako smatram da je potrebno zbog edukacije, nikako ne svakodnevno.
    Npr. slikovit dogadaj iz naseg zivota. Sinak prije polaska u skolu gunda u ocaju " zasto ljudi moraju doruckovati" nakon sto sam mu ponudila servirati obrok.
    ajme sirius ma skidam ti kapu do poda i naklon i sve....

    ja bih valjda bila gonič robova i ispalila na živce, završila na Vrapču, mrziiiim gunđanje. Al ono nemam nultu stopu nego sam "u minusu".

    grrrrrr evo već sad sam se uzrujala, ljuta sam na sebe sad.

  19. #19
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    15,069

    Početno

    ja ne kužim kako se nauči ignorirati gunđanje? ja to ne znam. Ja na gunđanje poludim odmah na prvu.

  20. #20
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    ja ne kužim kako se nauči ignorirati gunđanje? ja to ne znam. Ja na gunđanje poludim odmah na prvu.
    Makneš se. Odeš u drugu sobu. Staviš slušalice u uši. Ionako ne govori tebi, gunđa zbog sebe....

  21. #21
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    ja ne kužim kako se nauči ignorirati gunđanje? ja to ne znam. Ja na gunđanje poludim odmah na prvu.
    Vecinom do mene ne dopire " frekvencija " njegovog gundanja.
    Stvarno, samo pustim rijeci da putuju Svemirom. Nisu one namjenjene meni.
    Fokusiram se samo na ono sto zelim postici. : trening:
    Posljednje uređivanje od sirius : 01.07.2015. at 15:54

  22. #22
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    15,069

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Makneš se. Odeš u drugu sobu. Staviš slušalice u uši. Ionako ne govori tebi, gunđa zbog sebe....
    Ja sam mislila da gunđa upravo toj drugoj osobi i prigovara, što je slučaj od Eveline. Ono dođe ti da ga pljusneš: Prestani mi stalno prigovarat i gunđat!
    Nije mi rješenje pravit se da ne čujem ako mi se osoba obraća (pa čak i) prigovarajući.

    Ups ja sam očito u pms-u

  23. #23
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    15,069

    Početno

    ja imam jedno odraslo prigovaralo počesto u blizini, baš bi voljela naći način za to hendlat.

  24. #24

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Npr. slikovit dogadaj iz naseg zivota. Sinak prije polaska u skolu gunda u ocaju " zasto ljudi moraju doruckovati" nakon sto sam mu ponudila servirati obrok.
    E to. To. TO!

    Nije dobro kad mu nudim, nije dobro kad mu ne nudim. Kad nekaj krene, ja velim da oke, ako neće, dobro, neću ja _______ (biti gladna, imati smrdljive zube, biti neispavana, kaj god) već on, *****u, tek onda krene. Pa u tri ćoška, velim, ništa nije dobro.

    Ovo što Peterlin kaže, možda i je za zamisliti se. On jest išao logopedu radi izgovora L i R, i radi loše grafomotorike. Grafomotorika je nešto bolja, crtanjem se sad bolje izražava, ali čitati i pisati ne zna, niti ga zanima (iako slova zna, ali sve je teeeeeško i mama daj mi pomooooooozi :visi: iako još nije ništa ni uzeo u ruku, a kamoli nešto napravio). Nastavit će ići logopedu sljedeće jeseni i zime, radi poboljšanja grafomotorike i sinteze i analize riječi, i ja već jesam napomenula da obrati pažnju na disleksiju i disgrafiku i sve drugo dis što sam našla da postoji, ali frajer veli da to nije uočio ni u najmanjoj mjeri. E sad ga fućkaj.

    Sirius, kako postigneš to da njegovo gunđanje nije tvoj problem? Kako to ne dozvoliš? Jer on to svesrdno čini mojim problemom.

  25. #25
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    Ja sam mislila da gunđa upravo toj drugoj osobi i prigovara, što je slučaj od Eveline. Ono dođe ti da ga pljusneš: Prestani mi stalno prigovarat i gunđat!
    Nije mi rješenje pravit se da ne čujem ako mi se osoba obraća (pa čak i) prigovarajući.

    Ups ja sam očito u pms-u
    Govorimo o sestogodisnjaku.
    ne moze on biti tako proracunat da prigovara ciljano zbog manipulacije.
    prije bih to nazvala verbalnim proljevom, ne moze se kontrolirati.

  26. #26

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Makneš se. Odeš u drugu sobu. Staviš slušalice u uši. Ionako ne govori tebi, gunđa zbog sebe....
    Da, čovjek bi rekao da to pali.

    Sori, ne pali.

    Imam stan od 36 kvadrata. Soba ima dvije. Mogu ili u jednu ili u drugu. On dođe za mnom. Slušalice mi skida. Televizor bi zgasio ako pojačam. Ili počne vikati to što gunđa, zato da ga čujem. Ti nemreš, nemreš, fizički to nemreš izvest.

  27. #27

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    Ja sam mislila da gunđa upravo toj drugoj osobi i prigovara, što je slučaj od Eveline. Ono dođe ti da ga pljusneš: Prestani mi stalno prigovarat i gunđat!
    Nije mi rješenje pravit se da ne čujem ako mi se osoba obraća (pa čak i) prigovarajući.
    I da, upravo meni gunđa i meni prigovara.

  28. #28
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Ja te stvarno razumijem.
    Moj takoder nije postovao fizicke granice , nikad nisam u toj dobi postigla da ode na hladenje u drugu sobu i ostane tamo.
    Ono sto je meni pomoglo jest razumjevanje ZASTO se on tako ponasa.
    To ces dobiti nakon dijagnostike kod vrlo temeljitog psihologa.
    Mi smo tocne razloge i objasnjenja dobili sa njegovih 7, 5 godina. Nije se dogodilo cudo, niti je on postao drugaciji , samo smo se naucili nositi sa time .
    Posljednje uređivanje od sirius : 01.07.2015. at 16:06

  29. #29
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Citiraj Evelina prvotno napisa Vidi poruku
    I da, upravo meni gunđa i meni prigovara.
    Kome ce drugom nego tebi?
    Pa kod kuce je najopusteniji pa ne mora glumiti. :D

  30. #30
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj Evelina prvotno napisa Vidi poruku
    Da, čovjek bi rekao da to pali.

    Sori, ne pali.

    Imam stan od 36 kvadrata. Soba ima dvije. Mogu ili u jednu ili u drugu. On dođe za mnom. Slušalice mi skida. Televizor bi zgasio ako pojačam. Ili počne vikati to što gunđa, zato da ga čujem. Ti nemreš, nemreš, fizički to nemreš izvest.
    Ufff, nezgodno.

    Moj mlađi od malena isto osjeća potrebu za osamljivanjem koju ne može uvijek zadovoljiti - on i brat dijele jednu sobu, pa nemaju uvijek mogućnosti za to. Rješenje si je našao sam baš negdje na ulasku u školsku dob - pustili bi ga van, pred zgradu, uz nadzor s balkona. I danas voli sam izlaziti, ima određena ograničenja koja poštuje, a mi smo naučili poštivati njegovu potrebu za samoćom pa se trudimo to mu omogućiti. MM i drugi sin odu nešto zajedno raditi, a on ima sobu sat vremena samo za sebe. Profunkcioniralo je bolje u nekom trenutku kad je dijete naučilo samo sebi nalaziti zabavu (mislim da je prijelomni trenutak bio 2. razred oš kad smo ga upisali u glazbenu školu - našao se u tome i do zadnjeg dana ostao najbolji u svojoj generaciji na svom instrumentu, evo jučer je pokupio svjedodžbu).

    * * *

    Što predložiti? Ima li kakva aktivnost koju tvoje dijete voli? Čovječe ne ljuti se, šah, čitanje knjiga, crtanje, igre vodom u kadi (da se ne prisjećam koliko puta su moji dečki prali legice u lavoru jer ih je to zabavljalo iako nije bilo potrebe), štajaznam kuhanje, sudjelovanje u bilo kakvoj aktivnosti? Pospremanje kuće (koliko puta su moji napravili veći nered nego prije jer su "pospremali"), ali je upalilo.

    Da li bi vrijedilo upisati ga u neku školu stranih jezika za klince? Ako ne nauči, možda tebi pomogne tih 2x1h tjedno mira i tišine? Nađi nešto takvo gdje on može biti bez tebe. Ne znam. Probaj....

  31. #31
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Inace, tvoj prvi post sa kojim si otvorila temu... Na takvo ponasanje ne bih niti trepnula inapravila bih prihvatljivi kompromis.
    da li si ikad pitala " zasto" mu je nesto toliko vazno i sto osjeca da toliko misli da mora ?

  32. #32
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,849

    Početno

    Citiraj Evelina prvotno napisa Vidi poruku
    I da, upravo meni gunđa i meni prigovara.
    To se stvarno tako čini, ali nije tako (po mom iskustvu, a blisko je tvom). Najgore što čovjek može napraviti je shvaćati to osobno, a ipak to stalno ili barem često radimo.
    On ima nekakav svoj jad, a ti si mu mama. Tako je to, to te zapalo. Kužim i taj osjećaj da ti se ne sviđa, ali za dijete je to grozno. I kao što ti ne možeš iz svoje kože (da te on živcira, i ne sviđa ti se, i držiš da to radi tebi, a ne sebi tj zato što ne znam i ne može drugačije), tako i on ne može iz svoje.
    Samo, niste vi baš u istoj poziciji. Ti si koju godinicu iskusnija, i ti si mama, a on dijete, pa je na tebi da napraviš što se da napraviti.

  33. #33

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Što predložiti? Ima li kakva aktivnost koju tvoje dijete voli? Čovječe ne ljuti se, šah, čitanje knjiga, crtanje, igre vodom u kadi (da se ne prisjećam koliko puta su moji dečki prali legice u lavoru jer ih je to zabavljalo iako nije bilo potrebe), štajaznam kuhanje, sudjelovanje u bilo kakvoj aktivnosti? Pospremanje kuće (koliko puta su moji napravili veći nered nego prije jer su "pospremali"), ali je upalilo.

    Da li bi vrijedilo upisati ga u neku školu stranih jezika za klince? Ako ne nauči, možda tebi pomogne tih 2x1h tjedno mira i tišine? Nađi nešto takvo gdje on može biti bez tebe. Ne znam. Probaj....
    Voli on Čovječe ne ljuti se. Do sekunde (koja može biti doslovno sljedeća od počinjanja igre) kad zaključi da je netko bolji. Imao je strahovitih ispada, bacanja figurica, bacanja sebe na dvosjed, odlaženja demonstrativno u drugu sobu. Nakon nekog vremena se naučio kontrolirati. Mi odahnuli. Za mjesec dana opet. Sve ispočetka.

    Probali Memory. Katastrofa. Ne dao bog da netko drugi nađe par.

    Tri puta tjedno je na mačevanju po sat i pol. Jednom tjedno kod logopeda. Nemrem mu više od toga ubaciti, satrat ću ga.

    Najviše mi ide na živce to prokleto jamranje. Kužim ja da je netko jamravac, oke. Al normalna osoba nekaj izgunđa, isplače, štogod, i onda ju pusti. Mislim, normalna osoba začepi kad vidi da nema svrhe. Ili kad vidi da dobiva kontru. Ali ne on, a ne.

    Pričam s frendicom danas, koja ga je jučer u parku slušala, i veli da je mali takav filistar da nije mogla vjerovat. I krene sa spikom da je preinteligentan, na kaj sam ja rekla da je moj k inteligentan, jer bi inteligentna osoba već razumjela da umiljato janje dvije ovce sisa.

  34. #34
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Inteligencija nema veze sa socijalnim vjestinama.
    To su dva potpuno razlicita pojma i cesto nemaju veze jedno sa drugim( cesto bude suprotno).

  35. #35
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    10,724

    Početno

    Citiraj Evelina prvotno napisa Vidi poruku
    Da, čovjek bi rekao da to pali.

    Sori, ne pali.

    Imam stan od 36 kvadrata. Soba ima dvije. Mogu ili u jednu ili u drugu. On dođe za mnom. Slušalice mi skida. Televizor bi zgasio ako pojačam. Ili počne vikati to što gunđa, zato da ga čujem. Ti nemreš, nemreš, fizički to nemreš izvest.
    Samo da se osvrnem na ovo. Pišem kako vidim, ako se radi o zdravom djetetu, bez dijagnoza.
    Ti ne smiješ dozvoliti da ti skine slušalice. Ali, ne smiješ ih ni staviti zato što ti on ide na živce. Ti mu ne smiješ dozvoliti da ugasi TV, ali ne smiješ ni dovesti do situacije da želiš zvukom TVa prekriti govor svoga sina. Pa, budi pametan i uradi kako treba

    Uglavnom, meni se po tvom pisanju čini da te već unaprijed odbija biti sa djetetom jer znaš da ti se ne sviđa njegovo ponašanje. A on to osjeti. Itekako.
    Da li mu se ti posvetiš potpuno, naprimjer ujutro, kad se digne, da li pokažeš sreću što ga vidiš, da li zajedno idete napraviti doručak, isplanirati dan? On mora znati da si uvijek na njegovoj strani, pa ma kako naporan bio. I uvijek pohvali ono što napravi kako treba. I pokudi što ne valja. Nemoj ga uvoditi u situacije da mora napraviti nepodopštinu.

    Malen je još. Ispituje granice. A da pokušaš sebe promijeniti? Sebe odvesti psihologu?

  36. #36
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,929

    Početno

    Uh, imala bih svašta napisati na ovu temu da ni sam ne znam od kuda početi.
    Evo npr moja J. ide od 9/2014 na radionice kod Sever. Na obradi je zaključeno da ima perfekcionizam uz visoku inteligenciju i to apstraktnu, što dodatno otežava problem.
    Teško je , jako. Sever kaže da su to djeca 'vječiti nezadovoljnici'. Ne znam dali tvoje dijete ima perfekcionizam ali dosta stvari koje si ovdje navela su elementi perfekcionizma, ali kažem nisam stručnjak i ne mogu ulaziti u to.
    Puno je lakše kad čuješ i shvatiš što se dešava u njihovoj glavi i zašto.
    Neki od savjeta nama roditeljima su bili da ne shvaćamo osobno njihovo ponašanje, ne ulaziti s njima u rasprave, kod objašnjavanja je pravilo tri rečenice, ponuditi im uvijek 2 izbora ( ne neograničeno, ne tri, ne pet, nego npr hoćeš li obuči ovu ili ovu majcu itd.) i potpuno transparentan odnos, iskren.
    Ovo što kažeš da ga ne zanima npr. pisanje i to nećuuu, ne moguuu, moja J. ima problem sa svime nepoznatim i novim od npr. plivanja, vožnje bicikla, pisanja...bilo čega u što nije sigurna da će biti savršeno (perfekcionizam) ali po njenim pravilima koja su zapravo nedostižna. Tu naravno dolazi začarani krug, npr. htjela bi voziti bicikl ili zanimaju je slova ALI neće jer neće biti savršeno i onda dolazi do frustracije, ljutnje, ispada, histerije.
    Kaže Sever za takvu djecu treba puno strpljenja koje treba kupovati na drugim poljima kao što su posao, odnos s mužem itd., a to nije uvijek moguće. Mnogo puta i ja krivo odreagiram jer dođem npr. umorna i nervozna s posla i kao što i ona kaže uredu je i da krivo odreagirate.
    Moja gunđa i plače od rođenja, doslovno. Meni krv uzavrije kad krene s plakanjem za sve i svašta i teško je uvijek ostati smiren, ali sad kad krene s plakanjem kažem joj, gledaj za tvojim plakanjem sada nema potrebe i užasno mi smeta to plakanje sada i živcira me.
    Još jedna stvar kod takve djece je i problem senzorne integracij, tako da je puno stvari pogotovo prije bilo povezano s tim i sada su mi tek jasna neka njezina ponašanja i razumijem ih.
    Eh, da jedan od savjeta nama za takvu djecu je da nakon vrtića ili škole nebi trebali ići odmah na drugu aktivnost već da bi trebali doći kući i 45 minuta raditi nešto što oni žele pa bilo to buljenje u strop i to bez roditelja, a onda se radi poslije što god, jer im se treba presiječi dan.

  37. #37

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Inace, tvoj prvi post sa kojim si otvorila temu... Na takvo ponasanje ne bih niti trepnula inapravila bih prihvatljivi kompromis.
    da li si ikad pitala " zasto" mu je nesto toliko vazno i sto osjeca da toliko misli da mora ?
    Zašto mu je važno? Znam zašto, zato jer bi bio odrastao. Jer tata nosi osobnu. Jer je bio roštilj i on treba šibice. Mislim, sve oke, kužim ja to, ali on nema, nema granica. Zašto ja moram prihvatiti da je njemu nešto važno, a on ne prihvaća da ne može sve biti po njegovom?

    Isuse kak sam umorna.

    Al nemre on sad bit odrastao.

    I nemrem mu dozvoliti sve što mu puhne, a dovoljno je da jednu (1) stvar ne dozvolim, od njih šezdeset taj dan, i sve je vriti. Mi njemu ništa ne damo, mi smo najgori roditelji na svijetu, on ništa ne smije, mi ništa ne dozvolimo.

    Kak da mu ja išta dam? Samo me siše, sve više i više, i treba sve više i više. Pa nemremo tak živjet. Nikada mu nije dosta.

  38. #38
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,849

    Početno

    Pa pusti ga da govori. Jest dramatično, ali ne moraš baš povjerovati u sve što kaže.
    I malo si djetinjasta. "Zašto ja moram, a on ne mora?"

  39. #39

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno

    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    Uglavnom, meni se po tvom pisanju čini da te već unaprijed odbija biti sa djetetom jer znaš da ti se ne sviđa njegovo ponašanje.

    Got that right. Opće mi je muka od odlaska doma.


    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    Da li mu se ti posvetiš potpuno, naprimjer ujutro, kad se digne, da li pokažeš sreću što ga vidiš, da li zajedno idete napraviti doručak, isplanirati dan?

    Posvetim se koliko je u mojoj mogućnosti.

    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    On mora znati da si uvijek na njegovoj strani, pa ma kako naporan bio.

    Ali ovo ne prihvaćam. Ja ne želim da zna da sam uvijek na njegovoj strani. Mislim da je mnogo problema unatrag zadnjih dvadeset godina u promjeni odgoja uzrokovalo to da su roditelji uvijek na strani djeteta. Ja ga mogu razumjet zašto je nešto napravio, ali sori, ak si nešto s****, s**** si, ispravi to i idemo dalje.



    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    Sebe odvesti psihologu?
    I sebe ću, ne brinite. :D

  40. #40

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Moja gunđa i plače od rođenja, doslovno. Meni krv uzavrije kad krene s plakanjem za sve i svašta
    Eh, da jedan od savjeta nama za takvu djecu je da nakon vrtića ili škole nebi trebali ići odmah na drugu aktivnost već da bi trebali doći kući i 45 minuta raditi nešto što oni žele pa bilo to buljenje u strop i to bez roditelja, a onda se radi poslije što god, jer im se treba presiječi dan.
    Prvi pasus, pljunuta situacija.
    Drugi pasus, sve to radimo baš po PS-u, sve znamo, sve primjenjujemo.

    Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
    I malo si djetinjasta. "Zašto ja moram, a on ne mora?"
    Ma to tu malo. :D

  41. #41
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,929

    Početno

    Takvoj djeci treba dati malooo više slobode nego ostaloj.
    I treba prestati s očekivanjima da će se preko noći promijeniti i postati jako suradljiva djeca. Neće, to je takav karakter, možeš samo svojim ponašanjem olakšati njemu i sebi život.
    Više puta udahni i broji u sebi prije nego reagiraš .

    Nama roditeljima jako puno pomažu roditeljske radionice kod Sever. Prvo što dobijemo konkretne savjete i objašnjenje za njihovo ponašanje a drugo što se tamo izjadamo, bude i suza, a i lakše ti je kad vidiš da ima i drugih s istim problemima.

  42. #42
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,849

    Početno

    Stekla sam taj dojam i ranije, a to mi sad potvrđuje tvoj post o zadnjih dvadeset ili koliko godina odgajanja razmažene djece, da ste vi čvrsto odlučili imat pristojno dijete, dobro "stavljeno u red". Ali stvari su nekad malo kompliciranije od toga.
    Ne znači da nećete na kraju imat pristojno i dobro odgojeno dijete. Samo ne još ovoga časa.

  43. #43
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Ali ovo ne prihvaćam. Ja ne želim da zna da sam uvijek na njegovoj strani. Mislim da je mnogo problema unatrag zadnjih dvadeset godina u promjeni odgoja uzrokovalo to da su roditelji uvijek na strani djeteta. Ja ga mogu razumjet zašto je nešto napravio, ali sori, ak si nešto s****, s**** si, ispravi to i idemo dalje.


    svako dijete bez iznimke zeli biti voljeno i prihvaceno. Sa svim dobrim i losim osobinama , i kapacitetima.
    Svako dijete JEST razlicito zato ne pale kod svih isti pristupi.
    jedino sto je u odnosu dijete-roditelj vazno jest imati sto vise dobrih i toplih trenutaka. To je kapital za buducnost. Sve ostalo su samo detalji.
    Posljednje uređivanje od sirius : 01.07.2015. at 16:49

  44. #44
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,372

    Početno

    Cure su sve napisale, Mitovski glavna pravila, ali ima i Beti point. Moja velika u toj je dobi bila prava lajava adhd frikuša, a mala šutljivi zahtjevni perfekcionist koji ne zna verbalizirati što ju muči, ali zna da bi više, bolje, ljepše...nikad zadovoljna.
    Preporodila sam se kad sam shvatila da ja ne moram ništa još više i još bolje.
    Mama se sad želi odmoriti i želim da se sad igraš.
    Ali, ja hoću, neću, ovo, ono.....
    Nema dalje, kraj priče, branim svoju granicu pod svaku cijenu. Urlaj, viči, ne zanima me. Ako napraviš glupost, ide teška sankcija.
    Neces doručak? Pravi ga sam. Neces sam? Bok, ides u vrtic. Jamras na rucak? Nema ti do vecere ni mrvica.

    Kod ideja sa šibicama i osobnom, moraš mu dati slobodu da stekne dojam da mu dajes povjerenje da ce sve biti u redu i da je odrastao. Modeliraj tako da mu izgleda da se izborio sam za ideju. Dapače, ponudi mu jos i gece odgovornosti. Uvjet jevda te za sve mora pitati, a zajedno cete raspraviti moze li se. Pravi se da uvijek pristajes jer je vec velik i pametan, a onda usmjeri na svoj mlin.

    Najvaznije u cijeloj muci jest da i mama i tata igraju jednako.

  45. #45
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,929

    Početno

    Nama je puno lakše sada kada zna izraziti svoje osjećaje verbalno, npr. sramim se, strah me, jel smijem pogriješiti, ljuta sam. Prije je to puno češće završavalo histeričnim ispadom.

  46. #46

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno

    Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
    Stekla sam taj dojam i ranije, a to mi sad potvrđuje tvoj post o zadnjih dvadeset ili koliko godina odgajanja razmažene djece, da ste vi čvrsto odlučili imat pristojno dijete, dobro "stavljeno u red". Ali stvari su nekad malo kompliciranije od toga.
    Ne znači da nećete na kraju imat pristojno i dobro odgojeno dijete. Samo ne još ovoga časa.
    Pa ono, da. Čvrsto bih voljela imati pristojno dijete. Ne znam zakaj je to bed. :ne zna:

    I da, očito jesu kompliciranije od toga, ali majko božja, za skoro svaku stvar? Zašto (zavapi ona prema nebu) nije u stanju prihvatiti "ne" ili "ne sada, ali ćemo..." ili "što kažeš na to da prvo odemo...pa onda....".

    Ne. Sada sada sada. Ako nije sada sada sada (to je već dugo interna između muža i mene na račun toga) onda je drama drama drama.

    I još. I još. I nikad ne prestaje. Ja moram obraniti nekako svoj integritet, svoj opstanak, ***** mi sve, mi smo ugroženi. Ko da smo u gerilskoj borbi.

  47. #47
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,372

    Početno

    Malo sam pojednostavvnila s ovom isključivošću, ali bit je da prestanes biti u njegovoj sluzbi i njegov otirač. Kad se prestanes nervirati njemu naocigled i pocnes vodit racuna o svojim potrebama, spasit ces se.

  48. #48

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    413

    Početno

    Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku

    Kod ideja sa šibicama i osobnom, moraš mu dati slobodu da stekne dojam da mu dajes povjerenje da ce sve biti u redu i da je odrastao. Modeliraj tako da mu izgleda da se izborio sam za ideju. Dapače, ponudi mu jos i gece odgovornosti. Uvjet jevda te za sve mora pitati, a zajedno cete raspraviti moze li se. Pravi se da uvijek pristajes jer je vec velik i pametan, a onda usmjeri na svoj mlin.
    E, sad smo i na to došli.

    To je ovaj dio koji sam kratko spomenula, da sam probala sa davanjem više slobode i da nije bilo dobro.

    Prije cirka dva-tri tjedna, solo smo doma, nedjelja je, jutro. Velim mu da trebam u dućan i jel želi sa mnom ili bi ostao sam doma na deset minuta. On slaže legiće, neometen, zadubljen u to i kaže da bi ostao sam doma. Ja velim oke. Diona mi je na dvajst metara od kuće i neće me biti deset minuta, može li biti sam za to vrijeme.

    Mogu mama, ne brini. Velim da nek ne napravi neku pizdariju. Nasmije se i kaže da neće. Kaže da će biti tu i slagati legiće i da ne brinem, sve je u redu. Ja obavim mjere predostrožnosti, zatvorim prozore, sve pogasim, pogledam na sat i krenem. Bilo je 10:57 kad sam izašla. Odjurim do Dione, hodam do doma, trajalo je to deset minuta. To znam jer kad sam izlazila iz dućana bilo je 11:07.

    Najednom stanem i ne vjerujem. Vidim njega kako hoda prema meni. Ful obučen, sve je izvadio iz ormara, stavio čarape, tenisice (za to mu je trebalo neko vrijeme, a mene nije bilo deset minuta). Iz toga iščitavam namjeru da to napravi još dok sam doma bila.

    Krenuli smo zajedno doma, ja u šoku, on veseo. Kaže da se uplašio jer me dugo nije bilo i da me išao tražiti.

    To je laž. Znam to jer mu je sigurno trebalo neko vrijeme da uzme stvari iz ormara i obuče se. Što znači da je to počeo raditi čim sam ja zatvorila vrata.

    Da mu vjerujem i dam slobode? Pa nisam toliki idiot. Ne više.

  49. #49
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,372

    Početno

    Briješ. Prepao se i ekspresno obukao.
    Moja mala stalno zeli samostalnost i zeli ostat sama doma. I ostavim je neki dan na sat i pol. Koma. Zove 6 puta, na koncu u telefon plačno kaže da jw boli trbuh, uzasno i da odmah dođem....

  50. #50
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,372

    Početno

    zele biti veliki, a jos su mali.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •