 |
|||
Teško je sada išta konkretno reći, posljedice se razlikuju od djeteta do djeteta. Sve što možeš učiniti jest da mu doma stvoriš okruženje u kojem će se dijete razvijati kroz igru, i da ga što prije uključiš kod psihologa, defektologa, logopeda na praćenje i poticanje razvoja. Sretno !
Ide on na sve tretmane i doista se trudimo okruziti ga poticajnom okolinom, radimo s njim svaki dan. Svjesna sam i da vjerovatno ne postoji dvoje djece s westom s jednakim posljedicama. No nadam se da ce se naci netko tko mi moze reci jel moguce da je njegovo zaostajanje samo privremenog karaktera, zbog napada i teske terapije koju je prosao, pa da ce s vremenom uspjeti uhvatiti bar priblizno korak sa svojim vrsnjacima u kognitivnom smislu. Motorika me vise ne brine jer gura on pomalo i mislim da ce s tim biti sve vise-manje ok. Muci me njegovo kognitivno zaostajanje. U prvom postu sam napisala da ima 10 mjeseci korigirano, no zapravo je 11. 13-2 mjeseca je star.
To ti sada u ovom trenutku nitko ne može reći. Netko tko bi se sada razbacivao dugoročnim prognozama, bio bi jako neozbiljan. Dijete ti je zbilja premaleno da bi se išta moglo reći. Pokušaj osvijestiti sebi da je on unatoč svojoj dijagnozi i terapijama prvenstveno dijete koje treba mamu. Ne zabrinutu mamu, nego mamu koja će se smijati, igrati s njim, uživati u njemu, njegovom odrastanju i njegovom djetinjstvu. Razumijem da si zabrinuta i da te njegov kognitivni razvoj jako muči, ali pokušaj naći snage da polako mijenjaš svoje razmišljanje. Pokušaj razmišljati na način da si uz svoje dijete, poduzimaš sve napore da ublažiš posljedice njegove dijagnoze i daješ svoj maksimum. Što se treba dogoditi, dogodit će se. Nemoj se zamarati time što će biti u budućnosti, budi uz dijete sada. To je jedan dugotrajan proces koji zahtjeva od roditelja puno snage, mentalne jakosti i staloženosti, ali pokušaj ići u tom smjeru.Mapmap prvotno napisa
Rehab je već sve rekla.
Ovakva djeca se ne trebaju uspoređivati s vršnjacima nego je bolje gledati njihov napredak u odnosu na ono što su mogli jučer ili prošli tjedan... Najvažnije je da su napadi zaustavljeni. Ostalo će sve ići svojim tempom.
Dijete je malo, a mozak i kompletni ljudski organizam je čudesan. Kao i kod bilo kojeg drugog djeteta, razvoj treba poticati na primjeren način i osloboditi se pritiska usporedbe djeteta s drugom djecom. To vrijedi i za zdrave. To zna svaka majka više djece - razvoj nije nešto što bi bilo upisano u tablice ili uklesano u kamen. Moj stariji je kasnio s govorom, naučio sunožno skakati tek negdje u petoj godini, imao je usporen razvoj neurološkog sustava, i danas nema savršenu motoriku, ali kasnije se to sve stiglo i nadoknadilo. Upisuje se u srednju školu.
Sretno i tebi s tvojim djetetom.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom