Citiraj lavko prvotno napisa Vidi poruku
Da, imamo jako sličan, ako ne i isti problem nanimira i ja, a to polazi upravo iz ovoga što je Peterlin spomenula - ne znamo biti dobre prema sebi. To je bit i poanta svih zdravih ljudskih odnosa. Upravo zato što teško učimo biti dobre prema sebi nas i grize krivica. A nismo dobre prema sebi jer nas nisu naučili tako, jer smo odgajane da možda i ne vrijedimo bogznakaj.
Široka je to tema, osjećaj krivnje je jedan od velikih generatora psihičkih smetnji.

Kako ide ona pjesam: you gotta cut the cord...
Da, da... trebate bit dobre prema sebi. A kako to prelomiti? Nije savjet, ali je prijedlog: da morate savjetovati SVOJOJ DJECI kako da se ponašaju prema sebi, što bi im rekle? Naravno - da budu dobri prema sebi.

Niste jedine - to je problem naše civilizacije - žene se odgajaju da budu žrtve, a muškarci da budu macho. To nikako nije dobro, ali sve što možemo dati svijetu je odgojiti svoju djecu kako treba, upravo na taj način da budemo bolji PREMA SEBI nego je to itko drugi mogao.

Uostalom, stvar je to zdrave pameti - čak ni roditeljima ne značimo toliko koliko sami sebi. Ali trebalo mi je dvostruko roditeljstvo da to počnem ne samo misliti nego i živjeti (tapš tapš sebe po ramenu).

Uobičajena metoda za uspavljivanje (kad me u vrijeme dojenja morila nesanica) bilo je nabrajanje vlastitih dobrih strana i nabrajanje svega što je dobro u mom životu. Zabrazdim ponekad i dan danas, ali se brzo prisjetim da znam i bolje. A kad pogledam svoje sinove - to su bića neopterećena žrtvovanjem i nasilništvom, baš su spontani i ok i važni su sami sebi. To ne znači da zanemaruju ostale ljude u svom životu, ali drže do sebe. Tu vidim da smo mm i ja napravili dobar posao. Odgoj djece prilika je da pomognemo sebi. A kad se to postavi na prave tračnice, kao po špagi uslijedi rješavanje starih porodičnih trauma bez pretjeranog truda.

Budite dobre prema sebi! Vi ste sebi najvažnije. Sretno!