mi bili u hotelu i klinka uredno sližila tanjure na kup na rub stola svaki danspajalica prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
mi bili u hotelu i klinka uredno sližila tanjure na kup na rub stola svaki dan
hehehe...mogu rec da sam se i ja iznenadila mislila sam da ce to potrajati...Imam dojam da će ovdje bit razočaranih što je tako glatko i bezbolno završilo
no puna kanta za smece i dalje stoji na stolu
Iako sam od jutra tri puta spomenula kantu...
prvo je kisa padala pa ju nije mogla iznjet,drugi put je kao citala nesto a treci put nije nista odg.ali kanta i dalje stoji...
A u kojoj dobi pocinje ucenje da pospremaju za sobom?
mojima je igra da vade robu van, a valjda bi mene trebalo naspotat jer mi se ne da uvijek to uredno slagat natrag
moram rec da nisam mislila da me vise nesto moze na ovom forumu iznenaditi - ne mogu se nacudit nekim reakcijama i rjesenjima
nije da ja nikad nisam ispraznila ormar na pod, mozda ormar i nisam ali školsku torbu redovito, samo preokrenem...i to ne nakon sto sam deset puta molila da nesto sredi, nego nakon drugog-treceg. Za kućanske poslove ne kaznjavam i ne nagrađujem (kažnjavanje tipa nema van ili nema igrica cuvam za skolu, treba mi. Nikada u ovoj situaciji ne bi bacila nešto u smece: prvo, ja sam to platila, drugo, na taj način pokazujem da ni ja ne cijenim vrijednost toga. Nikada ne bi spakirala dijete, tj. ne bi napravila nista s cijim posljedicama, ovakvim ili onakvim se ne bi mogla nositi (kao sto je netko rekao da nje dijete nekoliko dana ostalo kod bake...). Isto tako ne reagiram na emocionalne ucjene nikakve vrste: ne bi zivjeo sa samnom, ili moj najvise voli: "Kakvi ste vi to roditelji!!!" - jedini koje imas! Ja stvarno takve recenice ne dozivljavam osobno, nikada. Za razliku od MM-a, i oko toga se cesto raspravljamo. Ja njegovu uvjedljivost u tim situacijama doživljavam kao njegov osjećaj nesigurnosti.
I mm je dozivio od B da mu je rekao - zasto bi i tvoj tanjur spremio sa stola? Poludio je. Ali, zamisli sit.: ti djetetu uporno drzis prodike kako svatko treba spremiti svoj tanjur, danima, a onda trazis od njega da spremi i tvoj. Pa kako? Meni je normalno da ce dijete to propitati, a da cemo mi ishendlati situaciju bez uvređenih tonova i prodika.
Iako je skoro petnaestogodišnjak B nema puno obaveza: pospremiti svoju sobu (ono, makar jednom tjedno), redovito baca smece, ocekujem da pospremi perilicu, posebice sad kad je cijeli dan doma ili da stavi susiti ves ako sam ja okrenula masinu prije posla. Vecinu ovih stvari radi na nacin da ga uporno podsjecam, i cesto se desi da kad dodjem doma perilica nije pospremljena i sl. Ja ga samo mirno pozovem da dodje pospremiti perilicu, dakle sve sto nije napravio napravi kad ja dodjem doma, nista ja ne radim umjesto njega...
U sit. hrpe robe na sred sobe ja bi curku mirno uhvatila za ruku, odvela u sobu i rekla da očekujem da ovaj cas krene spremati robu...ne bi izlazila iz sobe, bila bi tamo, eventualno radila nešto drugo, na kraju joj mozda i pomogla da bude brze gotova, nije uopce vazno. Mislim, pogotovo kod manjih da taj tjelesni kontakt i blizina jako pali...
Ne bi baš rekla da su riješile problem - riješiti problem znači riješiti uzrok problema. Ovako su samo "riješile" jedan mali malecni trenutak u jednom kontinuiranom problemu. A sudeći po odgovorima ("mene smeta da je zgužvana" nju ne i sl) - mislim da ga neće tako skoro riješiti...bas, pokvari nam zabavu
drago mi je da ste uspjele rijesiti problem
e da, inace, ja djeci spremam rodbu u ormar, najcesce - upravo zato jer cjenim svoj rad- ako sam ja robu popeglala onda je najbezbolnije da ju i pospremim u ormar, a ne da oni u sekundi svojim pospremanjem opet sve izguzvaju
Moja je sad 14,5 i još uvijek vodimo borbu oko sobe i oko većine stvari. Samoinicijativno uglavnom ne napravi ništaosim ako nema namjeru tražit nešto "veliko" tipa spavanje kod frendice, cijelodnevo landranje po gradu i tako...
Ja kažem šta treba napraviti i trudim se da to ne izgleda kao konclogor nego kao pomoć meni jer su i oni ti koji naprave nered. U par navrata sam slikala stan ujutro prije odlaska na posao i pokazala im slike kad su se bunili zašto oni moraju pospremati. To je bila dobra terapija u osvješćivanju koliko oni u biti nereda naprave , no to je kratkog vijeka pa treba stalno ponavljat.
...
Što se ormara tiče... i meni je kćer to jednom napravila-nije htjela pospremiti ormar-onda ja nisam htjela prati njezin veš pa nakon nekih 10 dana nije više imala šta obućipa je ipak popustila.Sad nađemo kompromis....
Sviđa mi se ovo, pogotovo prvo. A i drugo - štrajka ona, štrajkaš ti. Pa da vidimo tko je tvrdoglaviji
Ovo s tanjurima i zasto bi dijete odnijelo i svoj i moj...
U nas to ide na način da koji put ja pospremim sve ako zurimo, nekad im kazem ajde, pospremite sad vi, a nekad svatko nesto odnese.
Kada sami jedu, ocekujem da sami sve pospreme i ubace u suđericu jer ni ja ni MM ne ostavljamo iza sebe.
Alergicna sam na racunanja tko je koliko puta sto napravio. I stvarno nemam nista protiv kad mi dijete doda tanjur i kaze molim te, mozes li odnijeti i moj. Ali isto to ocekujem i od njih.
Daaaa, to računanje, ja sam ovo, ja sam ono, ja sam jučer - to jučer, aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa....
Inače, da ne bi tkogod stekao krivi dojam, ja ne bacam stvari. Sve što mi ne treba, i sve što mojoj djeci ne treba (izrijekom ili ponašanjem), doniram. Ili ljudima koje poznajem, ili u Karitas. A to da bi mojima nrp. pofalilo odjeće da im sad pol ormara podijelim dalje - ne bi. Ionako imaju previše. Zato bih ja mirne duše mogla skupiti hrpu s poda i donirati.
ja sam samo još došla izraziti čuđenje s dečkima od Peterlin. da sam ja mojima dala upola toliko zaduženja u toj dobi mislim da bi mi zvali socijalnu skrb.
kćeri je opet soba danima ćumez i ja samo zatvorim vrata da ne gledam. na dane vičem i molim, ali slaba korist od toga. mrtvo hladno dovede dečka u tu istu sobu, a kaže da je dečko jako uredan i da je njegova ko apoteka. i njoj je to smiješno. ima preko 19 godina i nije više balavica. ali ima ona puno drugih kvaliteta pa joj tu neurednost uvijek nekako oprostim. recimo, fantastično kuha i peče kolače. i često taj krš nakon kuhanja pospremi. u školi je bila jako savjesna, a i sve druge obaveze vezane sad uz fax i sezonski posao sama obavlja. vodi računa i o svojim pregledima kod liječnika već duže vrijeme i općenito je već dugo samostalna. ali soba joj je gotovo uvijek neuredna. a i kupatilo nakon njenog tuširanja i šminkanja izgleda ko hirošima...
Bodulice, ti ne znas da se zene djele na kuharice i spremacice?
Sad znas u koju ti kategoriju kcer upada.
Ma baš tako, Bodulice.
Moja kći ne radi doma ništa.
I ne mora.
Osim mene, tu je i muž umirovljenik.
Nas dvoje sve nekako izorganiziramo, a naša jedinica nek uči i nek uživa.
Vjerojatno ne bi tako mislila Tanci da muz nije u mirovini i da doma imas vise od jednog djeteta.
onda " tortura" dode spontano.
Ovo X-am.e da, inace, ja djeci spremam rodbu u ormar, najcesce - upravo zato jer cjenim svoj rad- ako sam ja robu popeglala onda je najbezbolnije da ju i pospremim u ormar, a ne da oni u sekundi svojim pospremanjem opet sve izguzvaju
Ali mi dodje kontraproduktivno kad mi ona pokupi ves (koji se ne pegla) pa ga onda samo odlozi na krevet, jer, mama sprema robu u ormar.
I ja imam jedinicu, odlicnu u skoli, odlicnu u baletnoj skoli u koju ide 5x tjedno, zasluzuje i ona da se odmara i da uziva. Ali ju zelim odgojiti tako i da zna nesto i napraviti i snaci se po kuci kad joj bude zatrebalo.
Ocekujem od nje da sprema svoju sobu - povremeno dreknem jer voli skupljati robu po naslonu stolice i krcati stvari na pisaci stol - koji bi trebao biti slobodan za ucenje, jel'; ocekujem od nje da spremi cipele kad ih skine, da jakne, marame, torbe ne zavrse u dnevnom boravku nego u hodniku u ormaru/polici/vjesalici/gdjegod je predvidjeno mjesto za njih.
Ocekujem od nje da si sama uzme iz frizidera/kuhinje ako zeli nesto sto vec nije na stolu, i da skloni barem svoj tanjur sa stola - tu je OK, vrlo cesto pokupi bas sve.
Ocekujem da sudjeluje u spremanju kuce, barem sa stvarima koje ju vesele (voli prati prozore i brisati prasinu, naprimjer).
Zna si skuhati spagete sa tunom i vrhnjem, ispeci jaja, napraviti salatu - vec i to mi je nesto, gladna nece ostati.
Kad su bili zimski praznici a ja pod gripom, stalno mi je kuhala caj, mijenjala obloge i slicno. Kad ne stignem oprati sudje, ide sama dobrovoljno.
Meni je samo najbitnije da ona zna da te stvari ne rade vile-pomocnice, da je kuca zajednicka, od svih nas, i da svi u tome sudjelujemo.
U biti vodim bitke samo kad je kod bake jer baka skace i prije nego sto ona kaze hop... I to me smeta. I zbog "puno baba - kilavo dijete", i zbog toga sto to joj baka na taj nacin zapravo ni ne daje priliku da napravi nesto sto - u principu - nije tesko.
Da se ne misli da od nje samo ocekujem, kad joj je gust raspored pripremim joj ja torbu za baletnu skolu, pobrinem se da su spice prozracene (ne smiju ostati uznojene), da se koristena roba stavi na pranje ili zracenje, da je zamijenjeno novom, da ima bocicu vode, neseser sa svime sto joj treba za pundju, cisti rucnik, da ima sve moguce vrste raznoraznih papucica za ovo-ili-ono... Tako da ono, moze samo zgrabiti torbu i otici u skolu.
Isto tako, kad vidim da ne stize pomognem uvijek sa svime sto me trazi.
Sad je bila tri dana sama bez mene na putu, nista npr nije ni zaboravila ni izgubila, za sve se sama brinula... tako da ipak mislim da malo-pomalo te stvari shvaca i uci.
a i ja sam većinu vremena doma pa je i to dijelom razlog što je ovako kako je. ali i kad sam radila nije bilo ništa puno drugačije. recimo, radila bi popodnevnu smjenu a mm bi nakon posla odrađivao ono što ja ne bi uspjela. ili bi zvao svoju mamu
i dan danas kad negdje duže idemo me zna pitati : a što će djeca jesti?.a djeca imaju 19 i još malo 24 godinei kao što sam rekla, savršeno znaju sebi skuhati i pobrinuti se za sebe. bilo bi bolesno da nije tako. ali njemu to još uvijek ne ide u glavu. onda mu kažem da je on s 21 dobio prvo dijete i da se morao skrbiti o obitelji, ali ne ferma on to. samo mi kaže da će se u životu naraditi i da ih želi što duže poštediti toga. možda baš zato što je on tako mlad morao biti toliko odgovoran.
i još moram dodati da su i moji dok su bili mlađi puno više sudjelovali u kućanstvu i brže bi poslušali kad bi im nešto rekla. nisu imali nikad striktna zaduženja, ali bi uskočili kad bi to od njih tražila. situacija se pogoršavala kako su rasli i počeli izlaziti, zaljubljivati se. počelo je to negdje polaskom u srednju školu i traje do dan danas. uvijek imaju neka važnija posla i žure i nemaju vremena za pospremiti za sobom. to je po njihovim riječima glupo i nepotrebno i ništa se neće dogoditi ako se ne napravi odmah i oni će to sve kasnije. a to kasnije je po njihovim mjerilima skoro ko i beskonačno. :/
E meni je ovo veliki problem. Kad već pričamo o ormarima, MRZIM spremanje ormara. Moj ormar je jedan veliki džumbus u kojem je pomiješana ljetna i zimska roba, samo natrpana u velikim grudama u ladice. Sve je čisto, robu perem nakon jednog nošenja i prljava roba nikada ne ide u ormar. Ali, ono što mi treba izvučem iz tog kaosa, časkom popeglam ako je zbilja nenosivo i to je to. Kako da naučim jednog dana svoju djecu da pospremaju svoj ormar ? Mislim, pospremljen ormar je neko općeprihvaćeno pravilo, jel
Posljednje uređivanje od rehab : 09.07.2015. at 19:37
Pretjerujete, svaka cura će naučiti kad joj zatreba.
Mene moji nisu naučili ni kuhat, ni slagat ormare pa kuham odlično, a bome su mi i ormari ok.
Joj, ja ih poznam par neurednih s kojima ne bih voljela dijeliti ni ormare ni kuhinju da smo npr. cimerice na faksu...
Osim toga, moja npr. ni nije karakter koja bi 4-noge-u-zrak dok npr. ja ribam kuhinju a MM usisava... i kao mala je nudila pomoc.
Dužnosti djece su definirane i u Obiteljskom zakonu.
Ne treba ići u nikakvu krajnost, niti opteretiti dijete, niti ga isključiti iz kućanskih obveza, samo je važno prilagoditi ih godinama i ne pretjerivati.
je li ti ovo govoriš o mom ormaru?E meni je ovo veliki problem. Kad već pričamo o ormarima, MRZIM spremanje ormara. Moj ormar je jedan veliki džumbus u kojem je pomiješana ljetna i zimska roba, samo natrpana u velikim grudama u ladice. Sve je čisto, robu perem nakon jednog nošenja i prljava roba nikada ne ide u ormar. Ali, ono što mi treba izvučem iz tog kaosa, časkom popeglam ako je zbilja nenosivo i to je to. Kako da naučim jednog dana svoju djecu da pospremaju svoj ormar ? Mislim, pospremljen ormar je neko općeprihvaćeno pravilo, jel
kao što sam već rekla, tek kad ne mogu nešto naći u njemu, a baš to hoću obući uhvatim se slaganja. za 2 dana je opet đumbus. kod moje mame je bilo sve u crtu. sad znam ubaciti crni humor pa kažem da bi mi mama opet umrla od muke da oživi i vidi moj ormar. a jadna je toliko puta bacala cijeli sadržaj na pod i tjerala me da slažem. ali ja to ne mogu i ne mogu. bitno mi je samo da je roba čista. peglam kad je baš teška potreba, a to je rijetko. i kako da kćeri zamjerim isto to? ali me izludi kad se sprema vanka i onda šizi jer joj nema tog i tog grudnjaka, te i te majice. onda sam joj kao ja kriva jer ja obično trpam u ormare kad skupim sa sušila. ali netko mora jer bi nas ta roba zatrpala da je ne potrpam po ormarima. pokušala sam joj ostavljati na hrpi da ona to sama posloži, ali dok se ona nakani pas sve razbaca i raznese po stanu. ili se samo izvale on ili mačka na tu gomilicu pa opet mora sve u mašinu zbog dlaka.
ma i ja se slažem Tanči da će većina njih sve naučiti kad im zatreba. znaju oni već, ali koriste situaciju dok mogu. no meni je to postala tlaka i htjela bi da ja imam što manje ovaveza te vrste. dosadilo mi više. rađe tipkam ovdje
Sad bih te ja pitala zašto se brineš oko dlaka po njezinoj robi, nek si sama opere ako joj smeta, ali zapravno sam sigurna da bih postupila kao tije li ti ovo govoriš o mom ormaru?
kao što sam već rekla, tek kad ne mogu nešto naći u njemu, a baš to hoću obući uhvatim se slaganja. za 2 dana je opet đumbus. kod moje mame je bilo sve u crtu. sad znam ubaciti crni humor pa kažem da bi mi mama opet umrla od muke da oživi i vidi moj ormar. a jadna je toliko puta bacala cijeli sadržaj na pod i tjerala me da slažem. ali ja to ne mogu i ne mogu. bitno mi je samo da je roba čista. peglam kad je baš teška potreba, a to je rijetko. i kako da kćeri zamjerim isto to? ali me izludi kad se sprema vanka i onda šizi jer joj nema tog i tog grudnjaka, te i te majice. onda sam joj kao ja kriva jer ja obično trpam u ormare kad skupim sa sušila. ali netko mora jer bi nas ta roba zatrpala da je ne potrpam po ormarima. pokušala sam joj ostavljati na hrpi da ona to sama posloži, ali dok se ona nakani pas sve razbaca i raznese po stanu. ili se samo izvale on ili mačka na tu gomilicu pa opet mora sve u mašinu zbog dlaka.
ma i ja se slažem Tanči da će većina njih sve naučiti kad im zatreba. znaju oni već, ali koriste situaciju dok mogu. no meni je to postala tlaka i htjela bi da ja imam što manje ovaveza te vrste. dosadilo mi više. rađe tipkam ovdje
Najveci problem svega je sto nama roditeljima u ovom slucajevima nama mamama vise smetaju neke stvari sto nam klinci rade tj.ne rade pa potegnemo za njima...
Voljela bi da sam flegma i da njen dunglus ostane dunglus sve dok njoj samoj ne pocne smetati pa odluci pospremiti...
Moja starija cura ima 7,5 i mrzi kućanske poslove. Budući da je sad završila prvi razred i na praznicima je, odlučili smo joj dati neki zadatak. Za sad je to pranje veša - svaki ili svaki drugi mora odvojiti prljavi veš i staviti prati u perilicu. To je jedini posao koji joj se sviđa jer joj nije preglup i dovoljno je izazovan da se osjeća da radi nešto važno, pogotovo jer samo joj rekla da ona radi nešto što tata ne zna. Zna koliko deterdženta staviti, na koji program i koju temperaturu. Osim toga ja želim da radi posao kojim stvarno pomaže i koji je koristan.
Krevete ne slaže, jer je meni bezveze inzistirati na tome kad ni ja to ne radim, jednostavno nemam naviku. Gosti nam ne ulaze u spavaću sobu, a mužu i meni ne smeta. Isto tak ne kužim zašto inzistirati da dijete pokupi tanjur za sobom nakon ručka. Moji se dignu od stola, i onda ja pokupim, ili muž ponekad. Kad sam živjela sa starcima nikad to nisam radila, uvijek je netko pokupio sve tanjure. Moja mama bi valjda popizdila da se nas svih 8 digne sa svojim tanjurima i gura se u kuhinju.
Povremeno skupa pospremimo dječju sobu, ali ubrzo nastane užasan nered zato jer se cure stalno igraju i nešto rade pa im sve uvijek treba. Kad mi dopizdi dođem u sobu s vrećom za smeće i velim da sve kaj je na podu ide u smeće, onda "pospreme" što znači da prebace na drugo mjesto.
Pa, ja vec svog dvogodisnjaka poticem da pospremi svoje igracke nakon igre (da ih vrati u kutije) i da smece baca u vrecu. Npr., nakon sto ga presvucem, odnese pelenu u smece, omote i papirice... Za to je sigurno sposoban.
Samo sto to u njegovoj dobi ide malo pomalo, kroz igru i vise sluzi stvaranju navika nego tome da prostor iza njega ostane cist.
E, bas to.
ja samo znam da su moji od mene ji mojeg sudjelovanja u kućanskim poslovima ako puno ocekivali kad sam bila dijete, od brata apsolutno ništa
danas je on cistunac, sve po spagici, u puno kućanskih poslova redovito sudjeluje. Kod mene stalni krs i nered...ja sam zakljucila da je jako puno u karakteru. IaKO sam puno godina učena, nikada nisam naučila da je urednost kućanstva vazna kategorija
Ja baš ne bih rado takvu snahu, da prostiš... učim djecu da se brinu sami o sebi. Što misliš ako tvoje dijete danas sutra stvarno ode u inozemstvo studirati, hoće li ti biti zahvalna kad joj se kućni poslovi sruše za vrat pa ispadnu teži od trostrukih integrala?
Btw nisu moji suradljivi, bar ne svaki put, ali nemaju baš izbora. Ni mene se ne pita da li mi se ide na posao ili bih radije ljenčarila...
a mene sad stvarno zanima kako postigneš Peterlin kod svoje djece da dođu do tog stupnja da znaju da nemaju drugog izbora. kazna, nagrada? stvarno ne kužim a baš me zanima. pitanje stvarno nije dvosmisleno nego me iskreno čudi da su dečki u pubertetu toliko savjesni i svaki dan sudjeluju u održavanju kućanstva. to mije čisti sf. moja djeca, a i većina klinaca u mojoj okolini ima baš ovakav otpor zbog kojeg je lidać i pokrenula temu.
a usporedba posla i kućanskih obaveza mi nije baš adekvatna. ni njima se sigurno ponekad ne ide u školu pa moraju. to je nešto drugo. pospremanje kreveta ili pranje sanitarija mi nije u tom rangu. slažem se da to netko mora obaviti, ali to obično bude onaj kome najviše u tom trenutku to smeta. moje očigledno u ovoj fazi života to ne tangira ni 5 %. nisam presretna s tim, ali kužim. dovoljno mi je sjetiti se sebe u toj dobi. samo sam ja znala dobiti i batine i još neke kazne i opet na kraju često ne bi napravila što se od mene traži.
i ja baš mislim da će moja biti nekom dobra nevista usprkos činjeci što je doma lijena. bitno mi je da vidim da sve zna sama napraviti, a to što joj se često ne da je drugi par rukava. kad ode s dečkom par dana negdje sasvim se fino snađe i bez mene i napravi sve što treba uz njegovu asistenciju. mislim da takvi na kraju ipak ispadnu skroz ok i poslije vode sa svojim klincima iste bitke koje mi vodimo sada s njima
Posljednje uređivanje od Bodulica : 10.07.2015. at 02:12
ja bih samo zatvorila vrata da pas i mačka ne uđu u sobu dok ona ne makne s kreveta na kojem bih joj ostavila, i stavi/složi/we u ormarSad bih te ja pitala zašto se brineš oko dlaka po njezinoj robi, nek si sama opere ako joj smeta, ali zapravno sam sigurna da bih postupila kao ti
Osim želje da mi djeca odrastu u samostalne neovisne ljude koji će cijeniti i sebe i druge, ja sam sama sebi vrijedna i nikako se ne dozivljavam služavkom ili robom obitelji na način da se ja savijam od kućanskih poslova dok dijete, eto, uči i uživa. Ako svi pomalo rade, onda nikome nije teško. Zar to nije bit obitelji i zajedništva?
Biti mama-mučenica? Ne, hvala. Spremna sam pomagati, ako treba i svo slobodno vrijeme, u onome što dijete ne može samo, a zalog je za budućnost, ali da od djeteta radim invalida u onome što može SAMO...to mi je van pameti.
Joj, Peterlin, fuckat ce se njima kakvu bi ti snahu! Ko i mojoj kakvog bi ja zeta :D
Moja ima odredene obaveze, ali ne zato jer mislim da ce joj biti tesko snaci se, vec iz ovog razloga koji navodi cokolada: nisam nicija sluzavka ni majka mucenica.
Uostalom, nisu kucanski poslovi kvantna fizika. Sjecam se hrpu cura koje nisu doma nikad nista radile i sad ni jednoj nis ne fali, niti su gladne nit zamazane. Ili su naucile sve kaj treba, ili to i dalje netko drugi radi za njih.
Prvo - da se razumijemo, ja nisam baš marljiva i svakako nisam ljubitelj kućnih poslova. I mene je netko utrenirao da se mrske obveze trebaju riješiti prije nego se nagomilaju.a mene sad stvarno zanima kako postigneš Peterlin kod svoje djece da dođu do tog stupnja da znaju da nemaju drugog izbora. kazna, nagrada? stvarno ne kužim a baš me zanima. pitanje stvarno nije dvosmisleno nego me iskreno čudi da su dečki u pubertetu toliko savjesni i svaki dan sudjeluju u održavanju kućanstva. to mije čisti sf. moja djeca, a i većina klinaca u mojoj okolini ima baš ovakav otpor zbog kojeg je lidać i pokrenula temu.
a usporedba posla i kućanskih obaveza mi nije baš adekvatna. ni njima se sigurno ponekad ne ide u školu pa moraju. to je nešto drugo. pospremanje kreveta ili pranje sanitarija mi nije u tom rangu. slažem se da to netko mora obaviti, ali to obično bude onaj kome najviše u tom trenutku to smeta. moje očigledno u ovoj fazi života to ne tangira ni 5 %. nisam presretna s tim, ali kužim. dovoljno mi je sjetiti se sebe u toj dobi. samo sam ja znala dobiti i batine i još neke kazne i opet na kraju često ne bi napravila što se od mene traži.
i ja baš mislim da će moja biti nekom dobra nevista usprkos činjeci što je doma lijena. bitno mi je da vidim da sve zna sama napraviti, a to što joj se često ne da je drugi par rukava. kad ode s dečkom par dana negdje sasvim se fino snađe i bez mene i napravi sve što treba uz njegovu asistenciju. mislim da takvi na kraju ipak ispadnu skroz ok i poslije vode sa svojim klincima iste bitke koje mi vodimo sada s njima
Drugo - nisam bolesno uredna, kao ni mm, ali POSTOJI MINIMUM čistoće, za koji je potreban MINIMUM urednosti. Jer ne možeš čistiti dok je u sobi gomila odjeće. Prvo treba vratiti stvari na mjesto, a onda čistiti.
Treće - djeca ne izvršavaju obveze bez pogovora i ne izvršavaju ih uvijek tako kako bih ja napravila (nije me briga). Evo primjera: znam da mlađi rijetko spremi krevet ujutro prije nego ode u školu, ali mene to nije važno. Mene zanima samo da bude krevet spremljen prije nego ja dođem doma. Ako slučajno svratim doma i nađem raširen krevet, on svaki put kaže da ga je ostavio da se zrači
Isto je i s drugim stvarima. Stariji ima uredno složene knjige (jer je takav po prirodi - uredniji od mene i mm-a), a mlađi ima kaos. NE ZANIMA ME kako je ormar iznutra tako dugo dok nije gomilište knjiga vani, na stolu i oko stola.
Suđe - NE TJERAM IH da spremaju u suđericu, ali ne trpim da ostavljaju prljavo suđe na stolu. Stavite u sudoper i isperite. Pa to je minimum, bratemili...
Veš - NE ZANIMA ME da u njihovim ormarima bude složeno na crtu, ali mora biti unutra. Mogu na stolcima imati traperice za školu, ali ne mogu imati hrpu do stropa. Subotom obično ZAJEDNO presložimo da se baš ne stvori gužva (to radim i sa svojim stvarima). U konkretnom slučaju to znači da kod starijega obično ništa ne treba dirati, a s mlađim treba raspetljavati hrpu. Zapravo - kako kad... Cilj je da kasnije u životu imaju osjećaj da krevet ne smije ostati razvučen kad odeš u školu/posao, da suđe navečer ne smije ostati prljavo, da smeće treba baciti, da veš ima svoje mjesto, da prljavim čarapama nije mjesto ispod stola (jer će ih naći u svom krevetu rano ujutro dok im ih mogu staviti blizu nosa) nego baciti u kantu za veš.
Živimo u istom prostoru. To je i moj prostor. Želim se u njemu osjećati ugodno, a to ne mogu ako nečije čarape smrde ispod stola ili ako ostave prljavo suđe na stolu da na njega sjedaju muhe. To ne mogu ako uđem u wc i tamo nađem tragove nečijeg obavljanja nužde (ufff, za takve stvari su znali biti privedeni grubom silom, ali stvari su se popravile).
Zašto bih ja tijekom ljetnih praznika vješala veš, kad imam doma dva ogromna klipana koji rade ništa tri mjeseca? Pa zar to nije glupo i nelogično? Doma ste - bar si skuhajte tjesteninu za uz ručak. Odnesite smeće. Ispraznite suđericu. Pustite vešmašinu, a kad je gotova objesite veš.
Moj mlađi je astmatičar. To znači da jednom tjedno treba usisavati krevet. To znači da ne smije biti puno krpa po sobi. To znači da ne smije biti puno prašine. To znači da relativno često treba prati prozore i zavjese. Nama je to način života. Nisam luda za čišćenjem, ali eto - tako je to. Moj sin mora znati da će i kasnije u životu u interesu svog zdravlja čistiti 1x tjedno ili platiti nekoga da čisti, ali mora biti svjestan da se to treba obavljati.
* * *
Dok su klinci bili mali, ja nisam imala puno vremena da ih mičem dok sam čistila kuću. Silom prilika sam ih uključivala (radili su mi često još veći nered) ali nekako je to postalo navika. Kasnije, ulaskom u pubertet, nije da nisu zabušavali, ali dalo ih se nagovoriti. Danas - subotom oni sami pitaju "kakav je raspored" jer znaju da čim prije obave ono što dogovorimo, prije ću ih pustiti na miru da rade što žele. Tako i mm i ja funkcioniramo - ne sjediš i ne gledaš televiziju dok je suđe prljavo. Nikad mi nije palo na pamet da ja sjednem dok njih tjeram nešto raditi. Imam ja svog posla, ali dok ja čistim kuhinju, oni imaju što čistiti kod sebe.
Generalke su drugo, ali godinama su klinci sudjelovali i doma i kod svekrve - puno znači da ti barem miču namještaj dok usisavaš, da donesu lavor sa zavjesama, a kasnije preuzimaju kako dorastu. I spremanje naših šezdesetak kvadrata gotovo je u roku keks kad se SVI primimo posla i svatko odradi svoj dio. Nakon toga - ako žele buljiti u računalo, televiziju, voziti bicikl.... na volju im. Ali češće se pokupimo nekamo svi zajedno i radimo što želimo.
Tijekom školske godine opterećenje je manje, ali isto očekujem da vode brigu o svojim stvarima. Ima dana kad je krš - jučer smo ih odveli na ljetni kamp, pa su balkoni ostali nepometeni nakon jučerašnjeg nevremena, nismo odnijeli boce na otkup jer nismo stigli, našlo bi se puno neurednih kutaka (špajza mi je "Krško" kako to moja djeca zovu, jer unutra je sve što nije drugdje). Sad ću imati priliku to pospremiti. Nije da žudim za time, radije bih se izvalila na kauč i čitala, ali ugodno mi je biti u urednom i čistom, a tako malo truda to traži...
ma ne. nisam čitala ovaj dugi post od peterlin, pa ne znam što je odgovorila
ako si ti kampanjac i prokrastrinator :D , ako nisi dosljedna osim oko nekih stvari koje su ti prve na listi prioriteta, i tako od kad se rode, ma džaba ti sve nagrade i sve kazne ovog svijeta.
hebaj ga, ja poslije ručka znam ostaviti sve na stolu i pol sata odmorit :D
mm isto tako.
a da nas od rođenja gledaju kako poslije jela odmah spremamo tanjure, ili ormare, ili robu koju skinemo sa sebe ili you name it...to bi im bilo normalno.
ovako, štaš, kad me uvati furija, onda urlam na svih da pospreme svoje sobe jer je to nemoguće živjet tako jer ne možemo živjet u kršu jer... i onda oni pospreme.
i za dan-dva je opet krš.
ili, ako s posla ne nazovem najmanje 3 puta da stavi sušiti veš iz veš mašine - on ne stavi. prvo zvanje - hoću, dobro. drugo znanje - jesi li? evo sad ću, da dovršim igricu. treće zvanje - ako ja dođem doma i nije veš vani jao si ga tebi. e onda stavi.
i tako to kod nas ide. nitko uredan u našoj familiji nije. a svi volimo da nam je uredno, al opet, ne volimo toliko da svaki dan pospremamo. kampanjski, story of my life.
al svima jednako. kako mmu i meni, tako i djeci. kad se posprema se posprema.
koji put mene uvati volja i pospremim i njihove sobe, onako da budu baš lijepo spremljene :D jer me nervira kako oni to pospremaju.
nasmijalo me ovo.
naravno da se neće nas pitati, al recimo da se pita, ja kad sad zamišljam kakvu bih snahu, urednost i kućanski poslovi mi nisu uopće ni u kutku pameti kao kriterij. važni su, kako ne, al obave se ovako il onako. i to ti je to.
debeli X.
Ja volim da je uredno i složeno po špagici. Što sam starija do toga mi je više stalo.
ALi mi nije problem 9ogodišnjakinji dati manje poslove pa makar ne bili po špagici.
ja sam bila snaha koja nije ni oprala čašu prije nego što se udala
nisam znala ništa, baš ništa
sad sam snaha iz snova
netko apsolutno uživa u kućanskim poslovima i nipošto sebe ne doživljava kao mučenika, a nekom su noćna mora
svatko traži modus koji mu najbolje odgovara
takve vještine u djetinjstvu i ranoj mladosti ne ukazuju na to kako će biti kasnije u životu
katkad bude upravo suprotno
zamisli da dobijem urednu i pedantnu snahu...pa da mi okrene očima kad dodje na ručak! što ti je!
ja bih voljela neku koja voli kuhati, i snahu i zeta
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 10.07.2015. at 11:22
al stvarno, teško bi mi palo da se u njihovim budućim obiteljima ne kuha. i ono jedu stalno neke pi*darije. ne znam koliko bi to mogla prešutiti, a da ne prigovorim, išlo bi mi to strašno na živce
i ja!ja bih voljela neku koja voli kuhati, i snahu i zeta
i da mi voli sina, najviše na svijetu :D
Upravo o tome je riječ.al stvarno, teško bi mi palo da se u njihovim budućim obiteljima ne kuha. i ono jedu stalno neke pi*darije. ne znam koliko bi to mogla prešutiti, a da ne prigovorim, išlo bi mi to strašno na živce
Trudim se djecu naučiti osnovno - da dom treba biti čist, da odjeća treba biti čista, da jelo treba biti kuhano.
Danas-sutra da to mogu priuštiti svojoj djeci. Ne odgajam mušku djecu koja će očekivati da ih žene dvore (božesačuvaj) ali ne bih voljela ni da budu prisiljeni sami sve raditi. Ili još gore - odustati. Pa bar u današnje vrijeme kad imamo 1001 kućanski aparat to nije problem. Ali moraju steći naviku.
Btw - cvijeto - ako moja djeca ne poslušaju što im govorim, slijedi im litanija duljine prethodnog mog posta. Pa je obično lakše napraviti nego TO slušati
E. bila sa skolom na putovanju i slozila svoj krevet.
Dodje prof. u sobu u kontrolu i kaze, "Pa nisi trebala..."
A E., "Ma znam, nema veze.".
Jos je i cimericu nagovorila da i ona slozi svoj krevet.
Puno je već ovakvih i sličnih tema bilo i zapravo meni nije jasno kako vam se da sve to obavljat same? Ja stvarno nisam neka urednica, pa vjerojatno lakše i podnesem da roba nije složena kako bih ju ja složila ili da nije prostrta kako bih ju ja prostrla. Meni je nezamislivo da kad ja dođem kući s posla moj sinak od 13 godina leži na kauču, a da ja prostrem robu, pokupim njegove prljave čarape i majice s poda, pa mu serviram ručak... Eto, ja stvrano mislim da bih pukla da za njima trojicom tako kupim, da im tako preslagujem a da oni moraju smeće iznijet van...
A snahe kakve ja želim su:
u ljubavi s dotičnim sinom
vrijedne, ono da se ne boje rada
nekukave, nežugave, vedre
i naravno da ne žele živjet u zajedničkom domaćinstvu
Sirius, pospremanje suđa za sobom u sudoper se odnosi na situacije kada jede sama, dakle, kada je npr. ujutro sama doma, pa ne želim da me na stolu nakon posla u 18h dočeka prljavo suđe i ostaci ručka i doručka. Ili, ako joj napravim večeru i donesem joj u sobu, očekujem da taj tanjur i šalicu sama prije spavanja odnese u kuhinju. Naravno da za vrijeme obiteljskih obroka obično jedna osoba postavi stol i odnese suđe. Mislim da si krivo shvatila situaciju.
Krevete u spavaćoj sobi ni ja ne pospremam, ali postoji razlika između dječje i spavaće sobe. U našoj spavaćoj sobi se samo spava i u nju nitko ne ulazi. No, dječja soba je prostor za igru, učenje, nekad navrate i prijatelji iz škole koji i sjednu na krevet. Tako da krevet u dječjoj sobi treba biti pospremljen, tako da se malo poravna i preko njega prebaci pokrivač. Dječja soba je kombinacija dnevne i spavaće i mislim da krevet treba biti pospremljen.
ma nisam ni ja majka mučenica. daleko od toga. rekla bi da sam i previše komotna u životu. ali kao što je netko prije rekao, mrzim kućanske poslove, a ne volim biti u neurednom. al nitko baš kraj mene ne dijeli taj osjećaj. i ja sam u stanju ostaviti sve na stolu nakon ručka i sve 4 u zrak. ovi moji eventualno uvale u sudoper pijat i pribor za jelo, ali meni to samo veći krš napravi. lakše mi je sa stola trpati u perilicu nego iz zatrpanog sudopera. ne volim ni kuhati pa ipak kuham jer mi nije prihvatljivo jesti suhu hranu osim iznimno. da sam sama vjerojatno bi češće eskivirala i to. ovako zbog ostalih se potrudim da je skuhano. već par mjeseci smo mm i ja na lchf prehrani, a i kćer sve više izbacuje uh pa mi to dodatno otežava taj mrzak posao. jutros je kćer radila svima omlet sa povrćem, ali suđe i kuhinja čeka mene. ne mogu početi spremati ručak ako nije koliko toliko čisto.
ja svojima priželjkujem partnere koji će njih činiti sretnima, ali nisam nikad razmišljala da bi urednost trebala biti jedan od kriterija. kod većine to dođe nekako samo po sebi. znam osobu koja je u djetinjstvu morala puno sudjelovati u kućanskim obavezama, čuvala mlađu braću, a otkako je započela samostalan život stvarno sam uvjerena da bi joj trebao odred za čistoću. par puta sam se nudila da pomognem, ali nju nije briga. jednom sam joj pričuvala djecu dok je nešto trebala obaviti i usput sam počistila koliko sam stigla, a ona je bila istinski nervozna i nesretna što sam uopće išta dirala. odonda se suzdržavam išta napraviti, jednostavno izbjegavam odlazak kod te osobe, a bliska smo obitelj. ja sam s druge strane sretna kad mi bilo tko nešto pripomogne pa sam računala da će biti i ona, ali izgleda da nismo svi isti.
Naravno, ja recimo mrzim, mrzim da mi bilotko osim djece, muža i tete čistilice za koju sam imala para daaaaavno, dira stvari. Stvara mi osjećaj obveze, stila da to nekad nekako moram vrati, a još više od toga imam osjećaj da mi se ulazi u moj privatni prostor nedozvoljeno, ono da mi se zadire u intimu.
i ne znam kako vi, ali ja obožavam gledati one treš emisije gdje dođu kod takvih prljavaca pa sve urede i onda na kraju budu oni prizori before and after. to mi stvori takav osjećaj ugode na kraju priče kao da se radi o meni samoj.
ali da se vratimo na djecu... ja i dalje smatram da je mali broj onih koji će napraviti nešto bez pilanja, moljakanja, prijetnji. i onda se svede na to da je lakše nešto napraviti sam nego utrošiti tu silnu energiju u sve to. da mislim da je bolje ići linijom manjeg otpora, ne mislim. da smatram da bi trebali imati više obaveza u kući, smatram. ali kad u datoj situaciji ona ili on ponovno zakukaju kako ne stignu, ne mogu, kako će to napraviti kasnije i sve što uz to ide jednostavno mi se u većini slučajeva ne da više raspravljati o tome. ponavljam, lakše mi je bilo dok su bili manji. tad su palile i zabrane nečeg pa i ucjene koji puta. sad ne pomaže ništa. napravit će isključivo kad je njih to volja, a meni se u 90 % slučajeva ne da čekati da ta volja proradii na kraju popustim i pospremim. jedino više njenu sobu ne diram, samo zatvorim vrata kao što sam rekla.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
