Anemona prvotno napisa
Moje iskustvo s dječjim psihologom je da on ne pomaže djeci nego roditeljima koji onda pomognu djetetu.
I to je i ovdje dobiveno - dijete traži pažnju, ne pridavati tome važnost, preusmjeriti pažnju na nešto drugo.
Bili smo nekoliko puta kod psihologa u sklopu "obrade" za jednu situaciju za koju sam mislila da trebam pomoć.
S djetetom je razgovarano možda ukupno 5% - 10% vremena maximalno.
Psihologica je pomogla meni da shvatim da će to proći, kako se postaviti, kako eventualno potaknuti dijete na pozitivno razmišljanje o problemu,... uglavnom kako da roditelj preživi tu neku fazu a da ne poludi.
Smiren roditelj - smireno dijete.