Veliki problem "tamo dolje"!

[nela08]

Psiholozi kao i psihijatri rijetko kad daju "konkretne"savjete kako postupati. Ova je psiholgica napravila prvu procjenu. Ukoliko bi Nela htijela raditi na poteskocama koje djevojcica ima, a koje imaju psiholosku pozadinu to bi znacilo redoviti psihoterapijski seting kroz jedno ozbiljnije vrijeme, mozebitno i obiteljsku terapiju. Ne kazem da je nuzno da to Nela radi, iako b bilo korisno, ali ne mozemo pricati o psihologu koji nista nije pomogao u jednom susretu.

Između ostalog i to nam je psihologinja rekla i naravno da mi je jasno i nisam niti očekivala izlječenje čudotvrno.

[nela08]

Moje iskustvo s dječjim psihologom je da on ne pomaže djeci nego roditeljima koji onda pomognu djetetu.

I to je i ovdje dobiveno - dijete traži pažnju, ne pridavati tome važnost, preusmjeriti pažnju na nešto drugo.

Bili smo nekoliko puta kod psihologa u sklopu "obrade" za jednu situaciju za koju sam mislila da trebam pomoć.

S djetetom je razgovarano možda ukupno 5% - 10% vremena maximalno.

Psihologica je pomogla meni da shvatim da će to proći, kako se postaviti, kako eventualno potaknuti dijete na pozitivno razmišljanje o problemu,... uglavnom kako da roditelj preživi tu neku fazu a da ne poludi.

Smiren roditelj - smireno dijete.

Zapravo smo to i dobili, mogu reći da smo i prije bili na više-manje uspješnom, ali dobrom tragu sretanja pažnje i evo mogu reći da mislim da će ova situacija nekako skoro se izgubiti, jer iako i dalje ona tu i tamo tvrdi da ju smeta i traži biti bez gaćica po kući (dozvolim joj), ne pridaje se tome pažnja na način razglabanja ili šize bilo koje vrste nego radi(mo) nešto drugo i to je to.
A ovo smiren roditelj(i) - smireno dijete...e to je u ovoj obiteljskoj situaciji malo teže ponekada jer ako ništa drugo kod tate se uvijek osjeća ili stres ili nervoza ili jednostavno tuga i nezadovoljstvo, ali i on je zbog bratove smrti bio kod psihologa i svekrva isto pa doći će to na svoje kroz neko vrijeme....