ma meni uopće ne izgleda da se on osjeća zanemareno i da lavko treba cvrkutati.
njemu se neda baviti s malom djecom, to ti je istina. a najlakše reći - nemam smisla, i urlati na lavko jer u njegovoj glavi dijete staviš u krevet i dijete zaspe. i ti si kriva jer si ju tako naučila pa šta se žališ da sad nemaš vremena za ništa.
ja mislim da ti je najbolje malo se maknuti od kuće. majke mi moje. pa nek se on snalazi. pa nek ju on spusti u krevet i pusti da urla dok ne zaspe. a neće. nije baš tako lako slušati dječji plač.
Ma covjeku se samo skupilo svega. Mislim da mu treba zagrljaj a ne sok terapija. Ne zna on kako to ide s djecom a u njegovoj glavi cinilo se vjerojatno idilicnim pa mu sad tesko. To vecina prvorotkinja prode po porodu a tate par mjeseci kasnije.
Ja bih skroz ignorirala te uvrede ono presla bih preko njih. Kasnije bih samo ovlas spomenula kako od vrijedanja pomoci nema. Naravno, sudim iz vlaszitih cipela. Mm je glasan i uvredljiv, ja tiha i smirena. Meni su ti njegovi ispadi kao tantrumi u djece... Ono bude mi ga zao kako se jadan uzruja. Puno me vise povrijedi kad nesto napravi ili kad u nwkom smirenom razgovoru nesto kaze. S tim da moram reci da moj s godinama manje psuje ljude nego on to vise onako opcenito.
joj Peterlin sta ti stvarno misliš da se on zbog toga osjeća zanemarenim, ma njemu je čisto dobro tad jer dijete plazi po mami a on može u miru surfati.
Uvijek se sjetim jedne moje prije, muž je stalno visio na kompu/laptopu doma, pokušavala je ona mjesecima na sve moguće načine da ga "osvijesti" (imali dvoje male djece s malom dobnom razlikom) e onda mu je jedan dan uzela tastaturu i bacila sa 6. kata van na ulicu, da vidiš njegove reakcije: kako? zašto? ništa mu kao nije bilo jasno. kad mi je to ispričala, ja sam rikavala
Sad će neki reći da sam luda, ne opravdavam je (ipak je bila razumna nije bacila laptop ili komp ) al nekim ljudima baš treba situacija s velikim S da shvate dokud su zaglibili.
a ti što komuniciraju cici-mici ili se nikad ne svađaju barem ne pred drugima, po mom iskustvu se pokazalo da imaju najlošije brakove i rastaju se čak češće.
Lavko ja bih na tvom mjestu izašla iz kuće i pred večer, kasno popodne (tako da uspavljivanje možeš odradit ako je tako problematično) otišla se prošetat, do dućana, na neki sport ma bilo što samo da se makneš od doma i da "uspavani čovo" probudi iz svog sna.
A kako da mu to saopci? kako da diplomatski digne sidro?
Lavko, imas ideju?
Mozda dok oboje imate godisnji?
Ne da mi se malu oblacit a moram izac na tren. Evo ti ju
Ah dok ja natipkam...mislim na izlet u trajanju dva dana.
Pa to ti je po meni glupa ideja. Ono rijesit cu nezadovoljstvo mma tako da bude jos nezadovoljniji a da pritom i dijete dozivi sok.
Lily, ma me to I tako. Cvrkutata se kad on pokaze pozitivno ponasanje I kada se od njega ocekuje pozitivno ponasanje. Tako si ja to zamisljam.
Casa imas pravo....
Ali..ako je tip zaista ostecen nekim traumatizirajucim periodom kao ja...onda treba neko ponasanje koje je u suprotnosti sa onim za vrijeme krize. Dakle, nista od dugih razgovora I drame, time nece postici nikakav pomak.
Lavko treba strategiju....
Pa samo prijeci preko jednostavno oprostit bez rijeci u ime onog sto je on prosao s njom. I ici dalje i dat mu priliku da pomalo stvori odnos s djetetom.
I koja od vas s malenim djetetom jede u miru Bozjem? Eto ja imam cetvero i suradljiva muza pa su rucci u miru rijetki petci. I to je tako... Djeca nekad placu dok mame jedu.
Ne znam ja jedem u miru vec dugo jer mi je bitno pojest zdravo i redovito. Dok su bili mali muz bi pojeo prvi pa njih hendlao a ja zadnja al u miru. Jedino razdoblje kad sam jela nabrzaka bacajuci u sebe ko u kantu je dok su bili mladji od 1 god.
I casa dokad tako samo preci preko necega i oprostit bez rijeci? Koliko puta koliko godina tako oprastat?
Mislim da će biti ovako kako casa kaže - prijeći ću preko sranja, nakon što odšutimo cijeli tjedan, i dati mu priliku sada kad sam to sve istresla i kad zna što me muči (jer ja to nisam njemu nikada direktno govorila - pisala sam mu mailove, slala neke članke kako s djecom i što djeca vole nadajući se da će shvatiti). Mislim da je sad shvatio. Više neću tražiti od njega, jer po reakciji vidim da je to to. Least said, soonest mended. Bez daljnjih rasprava ako je moguće.
Onda ćemo vidjeti kako će biti dalje. S time da, da, otići ću nekuda van kuće da se on bakće s njom kako zna. To nisam radila već sam žurila ko budala doma da njoj ne bi bilo nešto.
A jedna teška stvar koja mi ne izlazi iz glave je to moje stalno očekivanje da bude sve ko iz filma i da su svi drugi sretniji i kako se svi tate lijepo bave s djecom i vidiš kako oni brinu...itd. To će mi samo macola izbit iz glave.
Vi tu sve neke tolerantne razumne miroljubive i suradljive supruge ja ko kakva ostrokondza ispadam al nema veze ponosna ostrkondza ne da na se
uvijek, ali uvijek kad bi ja izbivala iz kuće, djeca bi spavala bez pol muke. Kozmička nepravda. Još bi mu samo potvrdilo da Lavko nešto krivo radi...
ne znam, moje je iskustvo isto da se mm puno bolje snalazio s drugim nego s prvim djetetom, da su djeca stalno visila po meni, uspavljivala sam ih ja...tijekom godina braka mm i ja smo mijenjali retoriku, rasli i sazrijevali...ali i prilagođavali očekivanja...granica tolerancije je vrlo osobna stvar i svatko ju za sebe treba postaviti...
Meni bi najmanji problem bio preći bez reči i oprostiti, ali da mi je muž samo gost i dekoracija u kući koja pri tome ima pravo da me zeza da sam debela i smatra da u vaspitanju deteta postupam kao jebena glupača...
Paaa, morao bi finansijski dobro da me plati za to, a ja onda stvarno ne bi ništa ni očekivala jer bi mi bilo jasno da je to strogo poslovno ekonomska zajednica.
MM se ne isplati dovoljno, pa mora da, šta ono beše, kaki roze ruže, tako nešto...A ni ja nisam isplativa ekonomski, tako da se još uvek dosta poštujemo, ne preostaje nam drugo...
Posljednje uređivanje od pulinka : 29.06.2016. at 12:09
Ma di si ti vidila sve te tate?! Od svih muskaraca koje malo bolje znam cini mi se da se za dijete najbolje brine moj brat, i vodi ga svugdi i igra se s njim i svasta... al i on je neki dan dosao kod mene, uvalio mi svog malog i mog malog, zavalio se na mobitel i surfo... a ja nek ih cuvam... a ja ocekivala da cu se ja trudna odmorit dok ih on cuva... bah!
Pa covjek je s lavko nedavno prosao svasta i bio joj je podrska. Ono sad njemu treba podrska jer mu je tesko. Ja bih presla jer mi se to cini postenim, razumnim i ljubavlju. I prelazila bih dok mi se tako cini. Kao sto je on bio podrska dok je zeni trebala.
Nisam ja tolerantna vec gledamp dugorocno.
a i ovo je isto istina.
sad kad razmislim, m je isto većinu vremena, do neke 2 godine, bila sa mnom il na meni, još sam ju i dojila. sjećam se jedne noći kad je ona cijelu noć htjela samo cicu i mene je takva nervoza uvatila, ona neopisiva, digla sam ju mmu, ona je urlala, on ju je pol sata nosio, ona je pol sata urlala, i onda se vratila meni na cicu i odmah zaspala.
i znam da mi je išlo na živce što je svima u kući moja cica bila rješenje za sve probleme, ne daj bože probat ju malo smirit na drugi način. i on i brat joj :D znali su mi reć, a daj, šta štediš te dice, daj joj, vidiš da plače.
a onda i ono standardno - tako si ju naučila i sad ne može drugačije. može, može, samo se nikome neda.
tako da lavko, dok su djeca tako mala, rijetki su oni kojima nije povremeno božemesačuvaj.
jedino što mi je recimo malo neobično, da se tako blago izrazim, mužu slati mailove i članke
I lavko nitko nema taj savrsen zivot. Djeca placu, mame jedu s nogu, tate surfaju...ponekad. Bitno je da ti trenuci nisu jedino sto imas. A nisu. Sama kazes da se tm i ti nekako nadete. Naci ce se i s djetetom...al nismo svi jednako brzo povezljivi niti on treba biti preodgojen. I mislim da je slanje mailova muzu sa savjetima kako postupati s djetetom greska.
ja sam isto ovako shvatila od početka, možda to titranje je dosta nespretan izraz, ali nije se odnosilo na nekakvo podmetanje sebe kao otirača
nego situacija nije u vakuumu
lavko treba procijenit, gledajući sve skupa, smatra li da je ovo situacija za povlačit granicu ili za pokazat razumijevanje i strpljivost
možda čak može i jedno i drugo
jer se ustvari slažem i sa cvijetom da bi bilo dobro da češće izađe iz kuće
A postoji dugorocno i dugorocnije... Dokle tako? Sto ako se nikad ne promijeni? Sad se tu spominju neke savrsene slike i ideje, ali ovo je stvarno daleko od savrsenstva, a i od prosjeka, sudeci po mojoj okolini.
Lavko, daj priliku, trudi se, razgovaraj, pruzi ruku, i dvije, al ne daj na sebe. Nitko te nece cuvati ako neces ti sama, i sto vise sama sebe postujes i drugi ce te postovati. Uglavnom potpis na Lili.
Moj mali ima 17 mjeseci i stalno visi na meni, a proslo ljeto se doslovno nije skidao s mene. Svako uspsvljivanje, svako plakanje ja, ja, ja, neispavana, jadna, pizdim na mm-a, al eto, sad ga uspavljuje gotovo iskljucivo on cijelo vrijeme, a ja noge u zrak. Al ne dodje to preko noci, mora se bavit djetetom da to toga dodje. Hocu reci, mogu postojati periodi kad netko vuce vise, ali neka ravnoteza bi u konacnici morala postojati.
Pa meni je dugoročno to što želim dočekati starost s mužem.
A ni jedan muški partner prije njega nije ispunio te kriterije.
Eh, sad, da sam rodila dijete prije nego sam našla idealnu osobu, to bi opet bio moj život, ali malo drugačiji. Pa zar je važno? Trećina brakova se sigurno raspada. Pa ovo je 21.stoljeće i na sreću, nitko od nas nije osuđen trajno živjeti s osobom s kojom ne želi biti. Nije to ništa čudno. Jedino smatram da se ne treba prenagliti kod takvih odluka nego sebi i partneru dati priliku.
Znam iz iskustva da čovjek mora prvo sebi počistiti smeće u glavi. Od mojih ranijih partnera prije muža par ih je bilo dobrih i vrijednih dečki/ljudi, ali eto - često bih ja zapela, ponekad netko od njih i nije išlo. To mi se moglo dogoditi i u braku i s djecom. Nije svaka veza za spašavanje, ali ne treba olako odustati.
Još ne odustajem.
Čistim za sobom koliko ide.
Tesko je povući granicu tko je koliko kriv kad smo oboje umoceni.
Sad mi je sve u zbrci u glavi ali čekam još ovaj tjedan da se smirimo pa da vidim ide li to na bolje. Ili gore.
Ja bih iz svojih cipela gledajući na tvoju situaciju pustila sad da se to ohladi a onda sjela s njim na jedan miran razgovor. U tom razgovoru bih krenula od sebe i priznala prvo svoje greške, rekla bih mu onda što bih voljela od njega i pustila neko vrijeme.
Možeš ti i cvrkutati i treptati i cvjetati i svašta nešto ako druga strana nema volje ili ne vidi da isto treba napraviti neki korak.
Samo ti znaš kakav je vaš odnos, kakav je bio prije djeteta, možemo mi svi sad ovdje pametovati a nemamo uvid u cijelu situaciju.
Svakako si izbij iz glave te filmske scenarije jer oni u stvarnom životu ne postoje i ne postoji veza koja nije nikada imala kriznih momenata.
Dijete vam je još malo i to je još uvijek ono razdoblje kad se tražite i kao roditelji i kao partneri koji nisu više samo partneri.
Mi smo imali isto kriznih situacija, kad je J. bila mala, moja mama bolesna od alzheimera, smrt mog oca, preseljenje nazad u Zagreb, cijeli život nam je bio naglavačke pa ti sad očekuj filmski scenarij. Znali smo pucati po šavovima i svašta si izgovoriti i meni se bilo teško s tim pomiriti s obzirom da nam je prije toga veza imala taj filmski scenarij ali život nosi svoje. Uglavnom, radili smo na sebi i jedan i drugi i našli smo put nazad.
Jedino što je MM uvijek bio jednako uključen u odnos s J. kao i ja, tako da ne znam kako bih reagirala da na tom polju nije štimalo.
Meni je dugorocno isto docekati starost s mm. Ovo mi je drugi brak pa dakle ipak nisam spremna unedogled prelaziti preko. Ipak, meni se situacija lavka cini definitivno za prijeci preko.
I covjek koji bi mi se dokazao u nekoj mojoj drami bio bi covjek kojem bi presla preko.. I ne vjerujem u te velike razgovore nakon kojih sve bude drugacije. Niti bih razgovarala vec bih pokusala ukljucivat vise njega a sebe vise iskljucivat. I naglasavala bih pozitivno. Tipa vidi kako se mala smije...a ne ajme majko nista ne spava.. I sve tako. Meni to dolazi prirodno i nebesima sam zahvalna na takvu karakteru. Ali ljudi kazu da se to da naucit.
Casa, pa ja sam lavko shvatila da ona vec sve to i radi, ali da nema rezultata. Niti sam ja protiv takvog pristupa....ali nisam tip osobe koji ce takvo stanje prihvatiti i ici dalje. Mozda netko je, sve 5.
casa, slažem se.
I ja sam naučila odabrati gledati dobre strane u svemu. Inače bih bila mrgud. I bila sam. Uostalom, sama sebi se nisam takva sviđala, pa kako da se onda svidim drugima.... Svjesno sam to promijenila zbog same sebe, a koristilo mi je u odnosu i sa svima drugima. Ne samo mm-om nego i mojim roditeljima od kojih to nisam naučila, njegovom rodbinom, svojom djecom (to je najvažnije, da njih ne oštetim svojom zlovoljom) i tako...
A to gledati dobre strane u svemu je isto mac s 2 ostrice, isto tako moze prijeci u samozavaravanje, zmirenje na jedno oko i guranje pod tepih te gomilanje unutarnjeg nezadovoljstva. Ako si rodjen takav tip i to ti je prirodno, super; ali neko forsiranje dobre volje i pozitivnosti u situaciji koja realno nije dobra je po meni samo ljepljenje flastera na bolesno tkivo.
Ja znam da ja za sebe, u odnosu sa svojim mužem, još nisam odlučila koliko trebam prihvaćati, a koliko ne prihvaćati
pa jedno vrijeme žmirim na neke stvari, jer ako stalno ističem problem, ne uživam u onom što funkcionira dobro
pa mi nekad pređe preko neke crte, pa po*****, pa se onda on malo skulira, ne drastično, ali vrati se ispod crte
a ja se nekad pitam je li to pametno ili glupo i toleriram li previše ili dovoljno. pitajte me za 50 godina smatram li da sam bila mudra ili glupa
X
isto je bilo i kod mene
e i ovo je bitno.
isto kao jenn, pa neću valjda prihvatiti takvo stanje i drljat takvim životom dalje zato što sam eto nekad zamišljala da zajedno dočekamo starost :/ od davnih sjećanja i želja se ne živi.
Život je jedan i u njemu treba uživati a ne trošiti vrijeme na zlovolju, svađe, nezadovoljstvo i sl., da taj neki omjer lijepih, opuštenih i radosnih trenutaka bude puno, puno veći u odnosu na one prve nabrojane.
Ma al ste zabrijale. Zena kaze da je generalno zadoviljna muzem osim sto ponekad uvrijedi i ne baci se djetetom kako bi ona htjela.
Ja ne razumijem zar muzevi nemaju pravo na razdoblja jada? Pa naravno da nece vjecno prelaziti preko... Rekoh ja se rastala pa dokazujem da ne muslim da treba zauvijek ostati u losem.. Ipak cinite mi se jako stroge prema covjeku koji je bio uz svoju zenu.
Pozitivno nije samozavaravanje. Objektivno imati zdravo dijete koje te voli jest radost. Nekad bude tesko, ali to jest lijepo. A ponekad treba presjeci i s dhecom. Ja recimo ne bih uspavljivala dijete od godinu i po na rukama. Pa nisam zato nebrizni roditelj niti je to muz od lavko. Meni se ovako s foruma cini da lavko puno vise mora cuvat svoje granice u odnosu na dijete nego na muza.
I nisu samo zene te koje ostaju u vezama zbog slike starosti. Mozda je lavkinu muzu netko kad je lavko bilo tesko govorio moras cuvat sebe, do kada ces trpjet histericne ispade...
O kako li sam disgraficna na mobu... Oprostite...
Tang, slicno je i kod mene, nije ni kod mene samo med i mlijeko :D
Ono sto mogu reci nakon 10 god s mm- om da kod nas stvari idu na bolje tek onda kad ga prodrmam i zahtijevam neke stvari, nakon faza zmirkanja i popustanja, i gledanja na dobre stvari (a ima ih dosta) on se siroce uljuljka i misli kako je sve kako treba jer on to naprosto tako zasluzuje. Premlada sam da budem nezadovoljna u braku i naoravit cu sto moram da si zivot ucinim ugodnijim.
Casa ja odnosno mm uspavljuje dijete od godinu i pol na rukama. S prvim nismo to radili jer se dalo presjeci. S ovim se ne da. Sto da kazem, spavala sam sjedecki a on na meni do kad je imao 5 mjeseci jer se nije dao u krevet. Nece pa nece. Takvo je dijete. Mozda i je kod lavko tako, to ne znaci da ona fura svoj zamisljeni film i komplicira gdje ne treba, sigurno bi i njoj bilo draze da dijete samo stavi u krevet i ono zaspi.
Jenn ti si moja sestra blizanka.
da nemamo istog muža potpuno identično kod mene kad previše zaglibi u zonu ugode, moram ga prodrmat (bolje reći jače prodrmusat ) čak nam i drugo dijete želi to spavanje koža uz kožu.
Jedina je razlika što mi zajedno živimo već 16 godina i ja nisma baš cvijetak kao ti (iako se osjećam ko pupoljak )
baš me ova tema potaknula da ga malo prodrmusam večeras a vezano uz njegovo surfanje
Posljednje uređivanje od Lili75 : 29.06.2016. at 14:52
Gle casa meni je stvarno totalno razlicita stvar kad je netko realno bolestan s dijagnozom i lijelovima (ako sam dobro pohvatala lavkinu pricu) i kad se netko malo uljuljao u bluz i ne da mu se trgnuti, ja to ne bih tako izravno usporedjivala.